Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-28/2023-18

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T SK E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Anamariji Kovačević Turac kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja ŽE iz [adresa] zastupan po punomoćniku Petru Kanić , odvjetniku u [adresa] protiv tuženika UE iz [adresa] zastupan po punomoćniku Dominiku Brekalu, odvjetniku u [adresa], radi povrata zajma, dana 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  je

I Nalaže se tuženiku IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužitelju ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 5.000,00eura(slovima:pettisućaeura)/37.672,50HRK(slovima:tridesetsedamtisućašest stotinasedamdesetdvijekuneipedesetlipa), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini stope određene čl. 29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet (5) postotna poena tekućom od 18. lipnja 2021. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku IE, OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 1.471,46 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama u visini stope određene čl. 29. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet (5) postotnih poena tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ME je podnio tužbu protiv tuženika UE u kojoj navodi da je pozajmio dana 6. srpnja 2020. tuženiku iznos od 5.000,00 €/37.672,50 kn, za kupovinu kombajna. Pozajmljeni novac tuženik se obvezao vratiti kada proda stari kombajn. Prilikom prodaje starog kombajna, dana 17. lipnja 2021. tužitelj je zatražio povrat pozajmljenog novca no tuženik to nije učinio.

1.2. Kako tuženik sve do danas nije tužitelju vratio pozajmljeni novac niti se javlja radi izvršenja svoje dužne činidbe, tužitelj je prisiljen predložiti sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati navedeni iznos od 5.000,00 eura.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao kako su u tužbi istaknuti navodi koji su djelomično istiniti i koji su iskonstruirani kako bi išli u prilog tužitelju, te se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik navodi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kupoprodaji pokretnina (kombajn) između travnja i srpnja 2020. godine i to u usmenom obliku. Same pregovore oko cijene i predaje kombajna je vršio tuženikov sin, AE, ali uz završni pristanak i blagoslov tuženika. Tada je sklopljen usmeni Ugovor o kupoprodaji pokretnina (kombajna) kojim Ugovorom je ugovoreno kako tuženik prodaje kombajn tužitelju za iznos od 27.000,00 eura i kako tužitelj daje kaparu u iznosu od 5.000,00 eura, a ostatak iznosa se obvezuje predati u roku od 2 mjeseca od dana sklapanja Ugovora o kupoprodaji pokretnina (kombajna).

2.1.Tužitelj nije u roku od dva mjeseca ispunio bitan sastojak sklopljenog Ugovora, odnosno nije isplatio ostatak ugovorene kupoprodajne cijene tuženiku, te su ga tuženik i tuženikov sin više puta pozivali na plaćanje ostatka kupoprodajne cijene, na što se tužitelj svaki puta oglušio. Kako je prošlo više od 8 mjeseci kako je tužitelj morao isplatiti ostatak kupoprodajne cijene, a to nije učinio ni nakon poziva na plaćanje, tuženik je odlučio navedeni kombajn prodati jer mu je odugovlačenjem tužitelja za isplatom kupoprodajne cijene nastala šteta prema Zakonu o obveznim odnosima, te se tuženik zadovoljio sa primljenom kaparom. Dana 17. lipnja 2021. godine, prilikom prodaje kombajna drugim kupcima, tužitelj i njegov otac su prijetili tuženiku i njegovom sinu, te je povodom istoga podnesena kaznena prijava općinskom državnom odvjetništvu u [adresa]. U predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem K-107/2021, potvrđena je optužnica protiv tužitelja.

2.2. Tuženik ističe kako je promašeno i kontradiktorno tužiteljevo isticanje u tužbi i tužbenom zahtjevu kako se u ovoj pravnoj stvari radi o zajmu između tužitelja i tuženika, te predlaže da su odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid spis broj K-107/2021 Općinskog suda u Požegi, te ostale priloge i podneske spisu. Nadalje je saslušao svjedoke ĐE, FE, AE, ŠE te tužitelja ME i tuženika UE.

4. Sud je analizom dokaza sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku – u daljnjem tekstu ZPP ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11) ocijenio svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je dana 6. srpnja 2020. tužitelj isplatio tuženiku iznos od 5.000,00 eura i da tuženik ovaj iznos nije vratio. Nije sporno niti da stranke nisu sklopile pisani sporazum kojim bi regulirale svoje odnose.

6. Sporno je da li isplaćeni iznos predstavlja zajam ili kaparu, odnosno pravna priroda njihovog ugovornog odnosa, te pasivna legitimacija tuženika.

7. Tužitelj navodi da je iznos od 5.000,00 eura dao tuženiku kao pozajmicu koju je isti trebao kako bi kupio novi kombajn, dakle da se radi o usmenom ugovoru o zajmu. Tuženik s druge strane navodi kako je riječ o kapari koju je tužitelj dao tuženiku kao osiguranje kupoprodaje starog kombajna od tuženika, dakle da se radi o usmenom ugovoru o kupoprodaji, te da utuženi iznos predstavlja kaparu.

8. Kapara je temeljem članka 303. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) stanovit iznos novca ili stanovita količina drugih zamjenjivih stvari koje je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj kao znak da je ugovor sklopljen. Ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno. Stavkom 2. istog članka propisano je da se u slučaju ispunjenja ugovora kapara mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obveze.

8.1. Člankom 304. ZOO je propisano da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom. Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može po svojemu izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.

9. Ugovor o zajmu je definiran odredbom čl. 499 ZOO. Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

10. Obzirom na oprečne navode stranaka, na sporne okolnosti sud je saslušao svjedoke te tužitelja i tuženika, kako bi utvrdio pravu volju stranaka prilikom sklapanja pravnog posla.

11. Svjedok ŠE, brat tužitelja, iskazao je da je bio prisutan kada je njegov brat dao UE 5.200,00 eura. Naime Humski su kupili kamion i svjedok je bio kod njih bio zaposlen kao vozač i dok je pregledavao kočnice na šleperu njegov brat je došao i predao gotovinu UE, koji je taj dan navečer trebao u Njemačku odnijeti kaparu za novi kombajn. Svjedok navodi da mu je njegov otac rekao da će UE vratiti novac kada proda stari kombajn. Navodi da je čuo da UE trebaju hitno novac kako bi dali kaparu za novi kombajn u Njemačkoj. Njih su iz Njemačke zvali da će prodati kombajn ako ne donesu novce i tu istu noć su oni odnijeli novce koje je njegov brat dao u Njemačku, kako bi kupili novi kombajn. Koliko on zna novci nisu vraćeni. Poznato mu je da su UE nudili njegovom bratu stari kombajn ali bratu je bilo preskupo. Oni su rekli njegovom bratu da kada prodaju stari kombajn da će vratiti novce, odnosno njegovom ocu. Taj njihov stari kombajn je bio 1,5 godinu na oglasu. Na pitanje je li se prilikom predaje novca spominjala kakva kapara odgovorio je da je kaparu UE morao odnijeti u Njemačku za novi kombajn. Iskazao je da njegov brat ne bi davao kaparu za nešto što si ne može priuštiti. Njegov brat je kupovao strojeve od UE i uvijek mu je sve isplatio u cijelosti. Oni su surađivali oko strojeva. Na pitanje je li mu poznata komunikacija i kako je došlo do toga da je njegov brat dao novce tuženiku odgovorio je da je poznato da je njihov tata šparan čovjek, uvijek je imao zalihe novca, cijeli život se bavio poljoprivredom i imao je novaca tako da su ljudi dolazili posuđivati novce od njihovog oca. UE je hitno trebao novac pa je nazvao njegovog brata, pretpostavlja da je brat od oca uzeo novce. Iskazao je da je tuženik oglašavao kombajn na njuškalu, njemu je i sin tuženika znao pokazivati slike kombajna koje su se nalazile na Njuškalu, a oni se inače bave prodajem poljoprivrednih strojeva. Na pitanje punomoćnika tužitelja je li njegov brat kupio kombajn u konačnici i koliko je platio odgovorio je da je kupio kombajn prošle godine i misli da je platio 70.000.00-80.000,00 kuna, ne zna detalje. On je čuo razgovor dok je prao i "šarafao" kamion UE i njegovog sina da će " Ž prodati kombajn", a da je kombajn u top stanju i da ga moraju kupiti. Rekli su da hitno moraju otići po kombajn i odnijeti kaparu. Njegov brat je iza toga došao i dao im novac. Na pitanje zašto UE nije direktno od njegovog oca posudio novce odgovorio je da njegov otac nema mobitel i ne javlja se na kućni telefon, nemoguće ga je putem telefona dobiti. Na pitanje tko je bio vlasnik starog kombajna i vlasnik novog kombajna iskazao je da misli da je UE ali oni imaju više obrta odnosno OPG-ova i "Agro mašinu" i druge obrte tako da ne zna. Misli da je vlasnik "Agro mašine" sin, a OPG-a je ĆE, supruga tuženika.

12. Svjedok ĐE iskazao je da je s ujakom HE došao kod tuženika UE pogledati kombajn i odmah su odlučili kupiti isti te kad su sve dogovorili i isplatili kupoprodajnu cijenu sjeli su popiti piće. Ne sjeća se koliko je iznosila kupoprodajna cijena. Dok su sjedili na piću u dvorište su došli otac i sin, a zbog proteka vremena se ne može sjetiti tko je došao prvi, u svakom slučaju je izbila svađa i ono što je čuo je da su taj stariji i mlađi gospodin govorili da su tuženiku dali kaparu prije jedno godinu do dvije dana unazad i tada je tuženik rekao da mu nisu isplatili kupoprodajnu cijenu, obje strane su se složile oko toga da iznos nije isplaćen tu je došlo i do verbalnog sukoba. Na pitanje da li je netko spominjao posudbu ili zajam, odgovorio je da nije.

13. Svjedok FE, otac tužitelja iskazao je da je njega sin zajedno sa starijim sinom došao tražiti iznos od 5.000,00 eura ali mu nije rekao za koju svrhu. Zna da je nešto dogovarao s UE i da se govorilo o tome da će oni zaposliti starijeg sina. Radilo se o svibnju prije par godina, ne zna točno koje godine. On je kosio djetelinu kad je rekao OE da vrati taj iznos od 5.000,00 eura a radi se o jeseni iste godine i on je rekao da će vratiti čim proda kombajn. Vidio je da su kod OE došli neki ljudi i kombajn je bio pripravan da ga voze i on je došao u dvorište AE i rekao da mu vrati 5.000,00 eura, a AE je odmah skočio da ga ide tući.

14. Svjedok AE. sin tuženika, iskazao je da je uključen u cijeli ovaj događaj tako da mu je poznato detaljno što se dogodilo. Njegov otac UE i on su dogovorili sa ME kupoprodaju kombajna za iznos 27.000,00 eura. Radi se o lipnju ili srpnju mjesecu 2020. i tada im je ME predao iznos od 5.000,00 eura na ime kapare za kupoprodaju kombajna uz obvezu da će preostali iznos isplatiti u roku dva- tri mjeseca. Upotrijebili su riječ kapara za navedeni iznos od 5.000,00 eura. Oni su već ranije prodali obitelji ME dva-tri stroja koje su oni uredno isplatili ali radilo se o manjim iznosima. Godinu dana od ove predaje iznosa od 5.000,00 eura ME nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene. Nije iz razloga što je on htio ostvariti sredstva za kupnju iz Europskih fondova za što je dobio odbijenicu. U više navrata su pozivali ME i njegovog oca kad bi ih sreli tokom vremena da isplate kupoprodajnu cijenu međutim oni tu cijenu nisu uplatili. U početku kad bi ih pitali hoće li kupiti taj kombajn bi govorili da hoće, a poslije su samo šutjeli. U konačnici je došlo do prijetnje kad su oni kombajn prodali trećoj osobi, a to je bilo u lipnju slijedeće godine. Na pitanje tko je bio vlasnik tog kombajna, odgovorio je da je kao vlasnik evidentirana ĆE, njegova majka koja je inače nositelj OPG-a, a UE, njegov otac je član gospodarstva. Na pitanje da li je kada bila riječ o pozajmici odgovorio je da nije. Otprilike mjesec dana nakon što je tužitelj dao tu akontaciju kupili su novi kombajn. ŠE je u vrijeme kapare bio zaposlenik i radio je kao vozač kamiona ali nije bio nazočan dogovoru između njih i ME. Na pitanje kako se odvijala kupovina novog kombajna, iskazao je da su otišli u Njemačku otac i on gdje su vidjeli kombajn, pregledali ga, tamo su im sačinili ponudu po kojoj su u konačnici isplatili kupoprodajnu cijenu preko računa. Tako inače uvijek postupaju pri kupnji strojeva i u konkretnom slučaju nisu dali nikakvu kaparu već su isplatili cjelokupan iznos. Cijena kombajna je iznosila 30.700,00 eura. Cijena starog kombajna je iznosila 27.000,00 eura. Za kupoprodaju novog kombajna u Njemačkoj jedan dio je isplaćen iz vlastitih sredstava a jedan dio putem kredita. Na pitanje je iskazao da nije bilo potrebe da pozajmljuje novce za tu kupoprodaju. Koliko se sjeća u to doba nije kupovao neke druge strojeve ili kamion ali želi napomenuti da ima registriranu firmu za trgovinu i usluge, uvoze poljoprivredne strojeve.

15. Tužitelj ME iskazao je da je njegov brat radio kod UE, a on je kupio tri stroja od Humskih i sve je bilo u redu, dao je novce i dobio strojeve. Njega je brat pitao da li bi posudio 5.000,00 eura UE da ode u Njemačku i kupi novi kombajn. Tako je otišao kod tate koji mu je dao novce nakon čega je otišao kod hale u [adresa] i predao novce UE na ruke. Nije bilo nikakvih razgovora o tome da bi on kupio stari kombajn od UE već je dogovor bio da bi on njemu ovršio pšenicu i druge usjeve sa svojim starim kombajnom, ali ovršio je samo ječam i odustao. Za uzvrat je on njima drljačom obavljao radove. Njihov stari kombajn je koštao oko 27.500,00 eura plus PDV što je za tužitelja bilo previše tako da oni uopće nisu razgovarali da on kupi ovaj kombajn. Iskazao je da je prije godinu dana kupio kombajn za 12.000,00 eura. Kad ga se pita tko je razgovarao o novcu odgovorio je da je njega pitao brat, a UE su pitali brata. Ti novci mu nisu vraćeni. Dao je novce, a za uzvrat nije ništa dobio. Kad ga se pita kako to da se u kaznenom spisu spominje riječ kapara odgovorio je da su on i otac putem policije odvedeni u zatvor, njegov otac star tada 67 godina se nije snašao a i inače se teže izražava i njegov je otac spominjao kaparu ali u smislu da su UE trebali odnijeti kaparu u Njemačku, njega policajci nisu razumjeli. Otac mu je poljoprivrednik, stalno je u polju. Na pitanje može li opisati komunikaciju kada je donio novce UE odgovorio je da je radio kod kuće, dobio je poziv od brata može li posuditi novce u iznosu 5.000,00 eura, AE je rekao bratu, a brat njemu, obzirom da on nema te novce rekao je da će pitati oca što je i učinio, otac mu je dao novce, nazvao je brata može li donijeti novce i odnio je novce kod hale tuženika i predao je IE, bez ikakvog ugovora, na riječ. IE je izbrojao novce i vidio da ima 200,00 eura više koje mu je vratio tako da mu je predao 5.000,00 eura. IE je rekao da će kad ovrši kukuruz na jesen vratiti novce, međutim nije ih vratio. Ovo se sve odvijalo 2020. godine negdje u ovo vrijeme, godinu dana kasnije u proljeće njegov otac se zatekao u polju odnosno prolazio kod kuće IE kada je vidio kupce za stari kombajn i pitao AE hoće li mu vratiti novce. Njemu se AE unio u facu i skoro ga je udario. Kad je otac došao kući i to ispričao on je auto s ocem otišao kod IE i tu je došlo do događaja koji je predmet kaznenog postupka. Tada su bili nazočni ĐE koji su kupili stari kombajn od IE. Istakao je da on nikada nije vodio razgovor oko kupoprodaje starog kombajna s IE. Dogovor je bio samo da mu on ovrši žitarice što u konačnici nije učinio. Na pitanje je li posudio novac on ili otac, kome je dužan UE vratiti novce, odgovorio je da je UE dužan vratiti novce njemu jer mu je novce on i predao. Na pitanje je li tuženik prodavao stari kombajn odgovorio je da je bio na oglasu godinu i pol dana nakon što je on predao 5.000,00 eura, ako je točno što tvrdi tuženik da je ovo iznos kapare, zašto je i dalje oglašavao ovaj kombajn na njuškalu. UE mu se nije nikada pisanim putem obratio vezano za povrat novca, jednom prilikom je došao kod tužitelja u dvorište i pitao hoće li kupiti stari kombajn, on je odgovorio da mu je preskupo da neće i da mu vrati njegove novce i rekao mu je da će vratiti na jesen kad ovrši kukuruze. Na pitanje gdje se sve odvila posudba i tko je bio prisutan iskazao je da su bili prisutni on, njegov brat i UE pred halom Humskog u [adresa]. Brat je stajao kraj njega kada je davao novce a prije toga" šarafao" oko kamiona. Na pitanje da li zna tko je bio vlasnik starog, a tko novog kombajna iskazao je da je starog bio UE a za novi ne zna. Oni imaju više firmi i on ne zna tko stavlja na koga što. Na pitanje da je u kaznenom predmetu rekao da se radi o kapari odgovorio je da to nije točno, a kad mu se pročita iskaz u kojemu je rekao da je posudio 5.000,00 eura uz dogovor o kupnji starog kombajna odgovorio je da to nije točno i da je bio priveden i pogubljen u tom trenutku. Bojao se što će biti s njegovim oružjem jer je lovac i to mu je jako važno a u konačnici su mu to oružje i oduzeli. UE je lažno pričao po selu da mu je bacao kroz prozor auta 5.000,00 eura u dvorište.

16. Tuženik UE je iskazao da su on i tužitelj dogovarali kupoprodaju starog kombajna čiji vlasnik je bila njegova supruga za 27.000,00 eura. Nije htio prodati kombajn dok mu tužitelj ne da kaparu tako da je tužitelj dao kaparu od 5.000,00 eura ispred skladišta u [adresa] kojom prilikom su bili nazočni tužitelj, tuženikov sin AE i tuženik. Tom prilikom brat tužitelja nije bio nazočan, uopće nije bio u dvorištu niti pokraj kamiona. Dogovor je bio da će tužitelj isplatiti kupoprodajnu cijenu za dva mjeseca kada realizira kredit za kupnju kombajna. Tuženik je iskazao da nikada nije posudio novce od tužitelja niti od ikog drugog. Sve se odvijalo u 6 ili 7 mjesecu 2020. godine. Kad ga se pita je li taj dan kad je primio kaparu otišao za Njemačku kupiti novi kombajn odgovorio je da nije. Mjesec dana nakon ovog događaja otišao je kupiti novi kombajn koji je koštao oko 30.000,00 eura na način da je polovina sredstava isplaćena sa računa firme a za jednu polovinu je podigao kredit. Za ovaj novi kombajn nije nikada davao kaparu niti to na takav način funkcionira u Njemačkoj. Vlasnik novog kombajna je OPG ĆE, koja je njegova supruga, a njegov sin AE i on su išli u Njemačku po kombajn jer sin govori Njemački. Na pitanje da li je nakon isteka roka od dva mjeseca pozivao tužitelja na isplatu ostatka kupoprodajne cijene odgovorio je da nije pisanim putem ali u više navrata je pozivao tužitelja na način da bi ga usput sreo i pitao hoće li biti riješeno na što bi mi on odgovorio, bit će, bit će, a rekao mu je da rješava dokumentaciju za kredit. U jesen je otišao u dvorište tužitelja i pitao ga kada će isplatiti ostatak cijene na što mu je on rekao da se strpi još malo da će biti riješeno. Kombajn je u konačnici prodao u svibnju ili lipnju 2021. Od njegovog dolaska u dvorište tužitelja pa do trenutka prodaje kombajna nikakve komunikacije između njih nije bilo. Tužitelj nikada nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene. Iznos koji mu je dao tužitelj je bila kapara u smislu garancije za kupnju kombajna. Na pitanje je li kaparu uplatio na račun OPG-a supruge odgovorio je da nije. Istakao je da njihova firma "Agro mašine" i OPG ĆE ima kapital od milijun eura i da ne ispadne neskromno njima 5.000,00 eura nije značajno. Od trenutka davanja kapare pa do trenutka kada je prodao stari kombajn morao je podići kredit za novi kombajn a inače bi imao novca za novi kombajn. Na pitanje je li nakon plaćene kapare maknuo kombajn s Njuškala odgovorio je da se ne sjeća. Oglašavao je kombajn kasnije jer ga je morao prodati. Na pitanje što je učinio sa 5.000,00 eura koje je primio odgovorio je da ne zna ali da s njima nije kupio kombajn u Njemačkoj, jer mu 5.000,00 eura nije bilo tako važno. Na pitanje da li se brat tužitelja "motao oko" kamiona taj dan kada je predan utuženi iznos odgovorio je da nije. Njegova supruga kao vlasnica OPG-a nije napravila ponudu za kombajn, već da je to samo bila garancija da će se kombajn kupiti. Iskazao je da on nije sklopio ugovor o kupoprodaji kombajna sa ME. Sadržaj usmenog dogovora sa tužiteljem je dogovorena prodaja kombajna za iznos 27.000,00 eura u roku jedan do dva mjeseca. Na pitanje da je rekao da nije sklopio kupoprodajni ugovor odgovorio je da je to bio usmeni dogovor a da je kupoprodajni ugovor kada ga pisanim putem zaključiš. Cijena po kojoj je oglašavao stari kombajn je iznosila 27,500,00 eura, a prodao ga je za 27.000,00 eura. Tužitelju je nudio kombajn za 27.000,00 eura. OPG njegove supruge je u sustavu PDV-a. Iskazana cijena od 27.000,00 eura je bez PDV-a. Neto cijena je bila 27.000,00 eura, a oglašavao sam 27.500,00 eura. Na pitanje zašto je digao za dio iznosa za kupnju novog kombajna kredit iskazao je da je njihova politika da pola sredstava ulože svojih a za pola sredstava uzmu kredit. Iznos koji mu je dao tužitelj je bila kapara u smislu garancije za kupnju kombajna. Na pitanje može li iznijeti sadržaj usmenog dogovora sa ME odgovorio je da je dogovorena prodaja kombajna za iznos 27.000,00 eura u roku jedan do dva mjeseca. Za kupnju novog kombajna sporazum je postignut jedno 15 dana prije kupnje, koliko treba banci za realizaciju kredita i kada mi je dana navodna kapara nije znao za kombajn u Njemačkoj. Na pitanje kako to da nije čekao isplatu od dva mjeseca kako je ugovorio sa tužiteljem i požurivao isplatu, već je za deset dana krenuo u realizaciju kredita za novi kombajn odgovorio je da je to zato što je napravio dogovor s tim čovjekom da će platiti u tom periodu.

17. Sud je dodatno suočio i saslušao tužitelja i tuženika, kojom prilikom su ostali kod svojih iskaza, tužitelj da je pozajmio iznos od 5.000,00 eura tuženiku, a tužitelj da mu je tuženik dao kaparu u iznosu od 5.000,00 eura za kupoprodaju starog kombajna.

18. Da bi neki iznos predstavljao kaparu mora biti kao takav nedvosmisleno ugovoren, dakle mora se izričito naglasiti da se radi o kapari, stranke trebaju odrediti da li će se iznos kapare uračunati u kupoprodajnu cijenu ili vratiti po isplati kupoprodajne cijene, a strana koja je dala kaparu mora biti pozvana na ispunjenje ugovora. Ako nije naglašeno da se radi o kapari, novčani iznos ili stvar koja je dana neće se smatrati kaparom već predujmom, jamstvenim pologom i sl. koji se u slučaju neispunjenja ugovora vraćaju.

19. Tužitelj u ovom postupku poriče da je iznos koji je dao tuženiku izričito ugovoren kao kapara i poriče da bi bilo razgovora o kupoprodaji starog kombajna te navodi da je utuženi iznos posudio tuženiku za kupoprodaju novog kombajna u Njemačkoj, a njegov iskaz je u navedenom dijelu suglasan iskazu svjedoka ŠE, njegovog brata. Iako tuženik osporava da bi brat tužitelja bio prisutan prilikom predaje utuženog iznosa, a samim tim i upoznat sa okolnostima da li se radi o ugovorenoj kapari ili ne, sud cijeni istinite iskaze tužitelja i svjedoka ŠE u dijelu da je ovaj svjedok bio prisutan. Iz iskaza tužitelja se može zaključiti da stranke prilikom predaje iznosa od 5.000,00 eura nisu ovaj iznos jasno i nedvosmisleno ugovorili kao kaparu u smislu čl. 303 i 304 ZOO-a. Da je tome tako proizlazi i iz podataka spisa br. K 107/2021 gdje je saslušan u PU Požeško slavonska, PP Požega dana 18.6.2021. tužitelj spominjao kupoprodaju starog kombajna ali ne i davanje kapare za isti. Iskazao je da su se dogovarali o kupoprodaji starog kombajna i da tada nije bilo riječi o kapari već je naknadno tuženik tražio 5.000,00 eura da bi kupio novi kombajn u Njemačkoj. Naime, na izričito pitanje policijskog službenika da li je 5.000,00 eura kapara odgovorio je da se ne može se reći da je kapara, to je on posudio Humskom da da kaparu za kombajn u Njemačkoj. Ovaj iskaz je dan u trenutku kad tužitelj nije imao razloga neistinito kazivati kako bi poboljšao svoje izglede u nekom budućem parničnom postupku, jer je bio zatečen privođenjem u policiju i radilo se o njegovoj obrani vezanoj za kazneno djelo iz čl. 139 st 2 KZ počinjeno prema UE i GE i iz kojeg iskaza proizlazi da je tužitelj dosljedan u oba postupka da iznos od 5.000,00 eura ne predstavlja kaparu za kupoprodaju starog kombajna.

19.1. Tuženik i svjedok PE su iskazali da se razgovaralo o prodaji starog kombajna, kako je naveo i sam tužitelj u kaznenom postupku da se o tome razgovaralo, a poslovali su i ranije, iz čega sud zaključuje da je dogovor bio paušalan, dakle razgovor ne obvezuje bez jasne i izričite suglasne volje stranaka na sklapanje ugovora o kupoprodaji sa svim njegovim bitnim elementima i izričito ugovorene kapare, što potvrđuje i okolnost da nema pisanog ugovora za tako visok novčani iznos kupoprodaje, a paušalno je određen i iznos od 5.000,00 eura koji premašuje 10% iznosa kupoprodajne cijene koji bi bio uobičajen kod određivanja visine kapare. Nije sporno među strankama da je u to vrijeme tuženik kupovao novi kombajn, za koji je sam iskazao da je dio kupoprodajne cijene dao u gotovini, dakle nije nelogično da su mu trebala novčana sredstva i da mu je tužitelj dao iznos od 5.000,00 eura bez da je jasno definirana osnova, a koju tužitelj navodi zajmom. Tuženik navodi da je pozivao tužitelja na isplatu kupoprodajne cijene ali o tome nema pisanog traga. Svjedok ĐE nije bio nazočan prilikom predaje novčanog iznosa niti razgovora između stranaka, on je posvjedočio da se spominjala kapara prilikom incidenta kojemu je bio nazočan, no i tužitelj spominje kaparu ali koju je tuženik dao za novi kombajn u Njemačkoj.

19.2. Za ovaj sud je odlučujuća okolnost na kojoj je sud u konačnici utemeljio svoju odluku, a što su iskazali upravo tuženik i svjedok AE, sin tuženika, da je stari kombajn za koji navode da je dana kapara u iznosu od 5.000,00 eura, u vlasništvu OPG nositelja ĆE, supruge tuženika, dakle pravne osobe. Ovaj iznos prema njihovim iskazima nije knjižen u poslovnim knjigama OPG-a, niti je izdan račun. Iznos su primili "na ruke" bez polaganja na račun pravne osobe. Obzirom se radi o kombajnu u vlasništvu pravne osobe za koji nije evidentirana uplata ni na koji način, sud ne prihvaća navode da se radi o kapari koju bi tuženik u takvom slučaju imao pravo zadržati.

20. Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što je nesporno da je utuženi iznos tužitelj predao tuženiku na ruke.

21. Obzirom nije sporno da je tužitelj isplatio iznos od 5.000,00 eura na ruke tuženika i da ovaj iznos tuženik nije vratio, sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14).

22.1. Sud je priznao tužitelju trošak koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu 200,00 eura, zastupanje na ročištima održanima dana 16.10.2023, 27.2.2024., 28.5.2024. i 6.11.2024 u iznosu 200,00 eura za svako ročište, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100.00 eura, što sve uz obračunati PDV od 25% iznosi 1.375,00 eura. Nadalje je sud priznao tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 48,23 eura za svaku, tako da je odmjerio i dosudio tužitelju trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.471,46 eura.

23. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 6. veljače 2025.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

Dna:

1. Petar Kanić, odvjetnik u Požegi

2. Dominik Brekalo, odvjetnik u Požegi