REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-240/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u izvanparničnom postupku opoziva člana uprave društva ZUSAMMEN d.o.o., OIB 35332933279, Split, Dobrilina 11, na temelju prijedloga predlagatelja FNK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. protustranke ZUSAMMEN d.o.o., OIB 35332933279, Split, Dobrilina 11, i 2. protustranke CNK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Jeri Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić i Poljak iz Splita, odlučujući o žalbama protustranaka i predlagatelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-67/2024-8 od 29. studenog 2024., 6. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protustranaka kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-67/2024-8 od 29. studenog 2024. u točki I. izreke.

II. Uvažava se žalba predlagatelja, ukida rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-67/2024-8 od 29. studenog 2024. u točki II. izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

III. O zahtjevu za trošak žalbe predlagatelja prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem opozvana je CNK iz [adresa] s mjesta člana uprave (direktora) društva ZUSAMMEN d.o.o. (točka I. izreke), te je odbijen prijedlog u dijelu u kojem predlagatelj traži da se za privremenog upravitelja društva ZUSAMMEN d.o.o., imenuje FN (točka II. izreke).

2. Prema obrazloženju, prvostupanjski je sud na temelju provedenog dokaznog postupka ocijenio da CNK, kao jedini direktor trgovačkog društva ZUSAMMEN d.o.o. nije vodila poslove društva s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika sukladno čl. 430. u vezi s čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD) pa je slijedom toga ocijenio postojanje važnog razloga za njezin opoziv sukladno odredbi čl. 424. st. 2. ZTD-a. Odluku iz točke II. izreke rješenja prvostupanjski sud je donio na temelju odredbe čl. 423. st. 5. i 6. ZTD-a utvrdivši da u trenutku donošenja ovoga rješenja Društvo ima člana uprave pa da nisu ispunjene pretpostavke za sudsko postavljanje privremenog upravitelja slijedom čega je u tom dijelu prijedlog predlagatelja odbio kao neosnovan.

3. Protiv rješenja u točki I. njegove izreke žalbu su podnijele protustranke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi u bitnome navode da sud nije proveo niti jedan dokaz na temelju kojega je mogao utvrditi da je sadašnji član uprave nanio društvu štetu sklapanjem ugovora o kupoprodaji polovice nekretnine društva ZUSAMMEN d.o.o., niti je obrazložio na temelju čega je došao do zaključka da je ta nekretnina prodana u bescjenje. Smatra da sud nije mogao doći do takvog zaključka bez stručnog znanja vještaka i bez da je tražio usporedne cijene nekretnina, a što da je svakako razlog za ukidanje pobijane odluke. Osim toga navodi da je tu nekretninu društvo steklo za 280.000,00 eura a prodalo je polovicu te nekretnine za 328.000,00 eura. Smatra da sud nepotrebno problematizira rokove isplate kupoprodajne cijene u situaciji kada je na nekretnini u korist prodavatelja upisana hipoteka kao osiguranje tražbine iz kupoprodajnog ugovora. Stoga ne vidi koja šteta je načinjena društvu. Navodi da predlagatelj nije dokazao niti jedan važan razlog za opoziv člana društva. Dalje u bitnome navodi okolnosti pod kojima je predlagatelj postao član društva ZUSAMMEN d.o.o., te navodi razloge zašto smatra da je protustranka pod 2. CNK do sada za društvo priskrbila veliku dobit, a koje okolnosti da sud nije uopće uzeo u obzir. Navodi da sud nije uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja u svojoj ukupnosti.

4. Protiv rješenja u točki II. njegove izreke predlagatelj je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da rješenje u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 182,79 eura. U žalbi u bitnome navodi da je sud bio ovlašten donijeti odluku o imenovanju privremenog upravitelja u skladu s odredbom čl. 423. st. 6. ZTD-a budući da je u točki I. izreke pobijanog rješenja opozvan jedini član uprave a kojem funkcija u upravi prestaje po dostavi tog rješenja.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba protustranki nije osnovana, dok je žalba predlagatelja osnovana.

7. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) koja se na temelju čl. 44. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/23) primjenjuje i u izvanparničnim postupcima koji se provode sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZTD-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Odredbom čl. 424. st. 2. ZTD-a propisano je da se član uprave, koji je i član društva može, ako za to postoji važan razlog, opozvati i odlukom suda. Koji je to važan razlog, zakon nije pobliže naveo, jer je nemoguće unaprijed pretpostaviti sve situacije koje bi mogle nastati, a predstavljale bi važan razlog za opoziv.

9. Prvenstveno se ističe da protustranke u žalbi neosnovano navode da sud nije izveo niti jedan dokaz, budući da upravo suprotno proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja u kojem se navodi da je sud izveo dokaze pregledom spisu priloženih isprava, te je ocjenom svake isprave posebno i svih isprava zajedno utvrdio sljedeće:

- da je predlagatelj podnio prijedlog radi opoziva člana uprave CN

Kevo u društvu ZUSAMMEN d.o.o.,

- da su predlagatelj i protustranka pod 2. CNK imatelji svaki po 50% udjela u društvu,

- da je protustranka pod 2. CNK jedini član uprave navedenog društva što među strankama nije sporno,

- da iz spisu priloženog Društvenog ugovora o osnivanju društva ZUSAMMEN d.o.o. ne proizlazi da su stranke kao članovi društva ugovorile išta u pogledu prava i obveza člana uprave pa ni da su suzile mogućnost opoziva tako da se navede da su za to potrebni određeni razlozi,

- da je iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. lipnja 2024. (str. 34. do 39. spisa) utvrđeno da je Društvo kao prodavatelj prodalo trgovačkom društvu ZUSAMMEN IMMOBILIEN d.o.o. Split ½ dijela nekretnina upisanih u ZK ulošcima broj [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 16485 m2 (zemljišta i zgrada) na području grada Sinja za ukupan iznos od 328.000,00 eura ili 19,90 eura po m2,

- da je vrijednost navedenih nekretnina u 2018. godini procijenjena na 1.596.456,30 eura, a što stranke nisu osporile,

- da iz čl. 3. Ugovora proizlazi da će kupac isplatiti kupoprodajnu cijenu prijebojem kupoprodajne cijene s iznosom kojega kupac treba zaprimiti na temelju eventualnog prijenosa poslovnog udjela u Društvu ili eventualnim prijebojem u pogledu tražbine koju kupac ima prema prodavatelju. Alternativno se ugovara isključivo pravo kupca da obavi isplatu kupoprodajne cijene u novcu umanjeno za troškove investiranja u zajedničke puteve, odvajanja od drugog dijela nekretnine i investiranja u fizički odvojeni dio koji pripada kupcu, kada se završi investicijski ciklus u predmetnu nekretninu, s krajnjim rokom od 15 godina,

- da iz čl. 6. Ugovora proizlazi da je prodavatelj ovlastio kupca da bez njegova daljnjeg znanja i sudjelovanja na temelju tog ugovora kod nadležnog suda može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na prodanim nekretninama,

- da se kupac na temelju navedenog ovlaštenja prodavatelja upisao kao vlasnik predmetnih nekretnina,

- da su društvo ZUSAMMEN d.o.o. kao prodavatelj i ZUSAMMEN IMMOBILIEN d.o.o. kao kupac nakon pokretanja ovog postupka i to 26. kolovoza 2024. zaključili Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (str. 64. do 67. spisa) na temelju kojega kupac priznaje dugovanje u iznosu od 328.000,00 eura kojega da će podmiriti najkasnije do 18. lipnja 2026., a u slučaju zakašnjenja obvezuje se na plaćanje zateznih kamata počevši od 19. lipnja 2026. do isplate,

- da je jedini član društva ZUSAMMEN IMMOBILIEN d.o.o. Split i jedini član uprave ŠNK,

- da je ŠNK suprug protustranke pod 2. CNK.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je protustranka pod 2. kao član uprave Društva izuzetno vrijednu imovinu Društva prodala trgovačkom društvu koje je u 100% vlasništvu njezinog supruga po neznatnoj cijeni. Pored činjenice da je ugovorena prodaja m2 nekretnina (zemljišta i zgrada) na području grada Sinja po samo 19,90 eura, prvostupanjski sud je zaključio i da je ugovoreno plaćanje cijene, u najmanju ruku, pod neobičnim uvjetima i na rok od 15 godina. Ovo stoga jer protustranke nisu pojasnile niti dostavile ikakav dokaz da trgovačko društvo ZUSAMMEN IMMOBILIEN d.o.o. Split ima ikakvu tražbinu prema Društvu koju bi mogli staviti u prijeboj niti kakvu tražbinu kupac ZUSAMMEN IMMOBILIEN d.o.o. ima s osnova troškova za koju bi se mogla umanjiti kupoprodajna cijena. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da protustranka pod 2. kao zastupnik po zakonu protustranke pod 1., nije postupala s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika, već je sklopila izrazito nepovoljan ugovor za Društvo, pa time i za predlagatelja kao člana društva. Zaključio je i da je Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenim nakon pokretanja ovog postupka između protustranke pod 2. u ime ZUSAMMEN d.o.o. i društva ZUSAMMEN IMMOBILIEN d.o.o. ugovoren rok isplate suprotan čl. 3. Ugovora, ali pod ponovno nepovoljnim uvjetima za društvo (plaćanje kupoprodajne cijene u roku od dvije godine). Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio da je ovakvo ponašanje protustranke pod 2. važan razlog za njezin opoziv kao člana uprave budući da su se zbog svega navedenog odnosi između članova Društva teško poremetili zbog čega nije opravdano očekivati da takva osoba ostane na funkciji člana uprave društva.

11. S navedenim zaključkom prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj sud. Naime, postojanje važnog razloga utvrđuje se razmatranjem svih okolnosti konkretnog slučaja, te se u obzir uzimaju ozbiljnost ponašanja, mogućnost ponavljanja, konkretna štetna posljedica koja je nastala za društvo. Odredbom čl. 252. st. 1. ZTD-a, koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 430. ZTD-a, propisano je da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu. Važan razlog za opoziv člana uprave može biti upravo gruba povreda dužnosti propisane navedenom odredbom. Dakle, član uprave mora štititi interese društva i ne smije poduzimati radnje kojima mu može nanijeti bilo kakvu štetu. Razlozi opoziva moraju biti toliko ozbiljni da nije opravdano očekivati da takva osoba ostane na toj funkciji i to je odlučujući kriterij kod odlučivanja o zahtjevu za opoziv. Pri tome nije uvjet da je društvu nastupila konkretna šteta, ali pitanje je li društvu nastala šteta svakako treba razmotriti u okolnostima svakog konkretnog slučaja. Važan razlog posebice predstavlja ponašanje direktora kojim on ugrožava interese društva i time krši svoje direktorske dužnosti.

12. Prodaja nekretnina društva sama po sebi nije važan razlog za sudski opoziv člana uprave jer se podrazumijeva protučinidba tj. isplata razumne cijene u razumnom roku. Međutim, upravo to je ovdje izostalo jer Ugovorom nije ugovorena razumna cijena, a niti razuman rok plaćanja te cijene.

13. Naime, protustranka pod 2. kao jedini član uprave prodala je nekretnine (zemljišta i zgrade) na području grada Sinja po cijeni od samo 19,90 eura po m2 u 2024. godini, i to s rokom otplate od 15 godina društvu koje je u 100% vlasništvu njezina supruga, a pri čemu je u samom ugovoru prodavatelj tabularnom izjavom ovlastio kupca da se odmah upiše kao vlasnik u zemljišne knjige što je kupac i učinio. Takvim raspolaganjem nekretnine društva protustranka pod 2. je kao jedini član uprave povrijedila svoju dužnost da vodi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika iz čl. 252. ZDT-a.

14. Neosnovano protustranke u žalbi navode da sud nije mogao doći do takvog zaključka bez stručnog znanja vještaka i bez da je tražio usporedne cijene nekretnina. Naime, sud je kupoprodajnu cijenu za koju je predmetna nekretnina prodana u 2024. godini (328.000,00 eura) usporedio s cijenom za koju je ta nekretnina procijenjena 2018. godine a koja je tada iznosila 1.596.456,30 eura. Opće je poznato da su cijene nekretnina u odnosu na 2018. godinu do danas u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u gradu Sinju samo rasle, te kada se usporedi cijena za koju je nekretnina procijenjena 2018. godine s cijenom za koju je prodana 2024. godine, a uzimajući u obzir i cijene m2 na tržištu nekretnina za 2024. godinu koje su svakako znatno više od 19,90 eura po m2, ovaj sud prihvaća zaključak suda da je cijena za koju je predmetna nekretnina prodana društvu ZUSAMMEN IMMOBILIEN d.o.o. znatno niža od njezine tržišne cijene. U konkretnom slučaju za takav zaključak sudu nije bilo potrebno stručno znanje vještaka.

15. Međutim, nije samo niska cijena jedini razlog zbog kojega je prvostupanjski sud zaključio da je protustranka pod 2. kao član uprave društva postupala suprotno odredbi čl. 252. ZTD-a. Naime, ugovoreni način plaćanja kupoprodajne cijene, odnosno ugovoreni rok je izrazito nepovoljan za društvo protustranku pod 1. Ovo stoga jer je ugovoreno plaćanje prijebojem kupoprodajne cijene s iznosom kojega kupac treba zaprimiti na temelju eventualnog prijenosa poslovnog udjela u Društvu ili eventualnim prijebojem u pogledu tražbine koju kupac ima prema prodavatelju, a pri tome ne znamo koju to tražbinu kupac ima prema prodavatelju. Osim toga, krajnji rok isplate cijene ugovoren je na rok od 15 godina, dok se kupac na temelju valjane tabularne izjave prodavatelja već upisao kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišne knjige.

16. Također, neosnovano žalitelji navode da cijena i rokovi isplate nisu bitni jer su stranke ugovora o kupoprodaji naknadno sklopile Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (str. 64. do 67. spisa). Samim Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je sklopljen nakon pokretanja ovoga postupka u kojem je ugovoren rok isplate cijene različit u odnosu na sam Ugovor nije bitno popravljen položaj društva kao prodavatelja u odnosu na kupca koji je već upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnih nekretnina, a da pri tome nije platio kupoprodajnu cijenu. Osim toga u Sporazumu je navedeno da će se plaćanje cijene obaviti najkasnije do 18. lipnja 2026. pa u svakom slučaju i dalje ostaje činjenica da je nekretnina koja je bila u vlasništvu društva prenesena u društvo čiji je jedini član suprug protustranke pod 2. bez da je društvo platilo kupoprodajnu cijenu.

17. Kada se sve navedeno uzme u obzir, unatoč tvrdnjama žalitelja da je protustranka pod 2. CNK za društvo do sada priskrbila veliku dobit, prodajom predmetne nekretnine na opisani način došlo je do trajno narušenog odnosa povjerenja. Do sada dobro vođenje društva ne mijenja činjenicu da je predmetnom prodajom nekretnine protustranka pod 2. kao direktorica ugrozila interese društva, te protustranke svojim žalbenim navodima nisu dovele u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da nije opravdano očekivati da takva osoba ostane na toj funkciji i to je odlučujući kriterij kod odlučivanja o zahtjevu za opoziv. Osim toga. sama objektivna činjenica pozitivnog poslovanja društva ne mora biti posljedica isključivo djelovanja člana uprave. Također, pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da okolnosti pod kojima je predlagatelj postao član društva ZUSAMMEN d.o.o. nisu od utjecaja na predmetni postupak i na činjenicu da je protustranka pod 2. prodala nekretninu na opisani način.

18. Pri tome je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju obrazložio zašto je odbio provesti izvođenje dokaza saslušanjem stranaka i odvjetnika Tomića na okolnost je li predlagatelj sve naknade od budućih poslova umjesto na Društvo prenosio u društvo koje je u vlasništvu njegove nevjeste, kao i saslušanje stranaka, odvjetnika Tomića i saslušanje GNK na okolnost je li ostvaren dogovor članova Društva o diobi nekretnina. Suprotno žalbenim navodima protustranaka, razloge koje je naveo prvostupanjski sud (da navedene okolnosti i činjenice nisu pravno odlučne za predmetnu odluku) u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

19. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da navedeno predstavlja važan razlog za opoziv člana uprave te je prijedlog ocijenio osnovanim, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

20. U obrazloženju pobijane odluke koje se odnosi na točku II. izreke rješenja kojim je odbijen prijedlog u dijelu u kojem predlagatelj traži da se za privremenog upravitelja društva ZUSAMMEN d.o.o., imenuje FN prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 423. st. 5. i 6. ZTD-a utvrdivši da u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja Društvo ima člana uprave. Stoga da nisu ispunjene pretpostavke za sudsko postavljanje privremenog upravitelja slijedom čega je u tom dijelu prijedlog predlagatelja odbio kao neosnovan.

21. Nisu sporne činjenice odlučne za primjenu navedene odredbe čl. 423. st.

6. ZTD-a, odnosno, da je društvo ZUSAMMEN d.o.o. nakon opoziva jedinog člana uprave pobijanim rješenjem ostalo bez jedinog člana uprave društva te da društvo nema nadzorni odbor. Naime, članu uprave prestaje funkcija u upravi kada mu se dostavi prvostupanjsko rješenje jer eventualna žalba protiv točke I. izreke ne zadržava izvršenje toga rješenja (čl. 40. st. 4. ZTD-a).

22. Stoga je u pravu predlagatelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud odluku u dijelu u kojem je odbijen prijedlog za imenovanjem privremenog upravitelja društva ZUSAMMEN d.o.o., donio na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, što je rezultiralo izvođenjem pogrešnog zaključka. Naime, predlagatelj osnovano navodi da je sud bio ovlašten donijeti odluku o imenovanju privremenog upravitelja u skladu s odredbom čl. 423. st. 6. ZTD-a budući da je u točki I. izreke pobijanog rješenja opozvan jedini član uprave, a kojem funkcija u upravi prestaje po dostavi tog rješenja.

23. Dakle, članu uprave prestaje funkcija u upravi kada mu se dostavi prvostupanjsko rješenje, a upis takve odluke u sudski registar je deklaratoran (čl. 425. st. 4. ZTD-a). Prema tome, iako je protustranka pod 2. CNK i dalje upisana kao jedini član uprave u sudskom registru, ona to više nije jer postoji konstitutivna odluka suda kojom je ona kao jedini član uprave opozvana s te funkcije. Drugim riječima, protustranka pod 2. nema niti jednog člana uprave bez obzira na upis u sudski registar. U svakom slučaju društvo ne može funkcionirati bez uprave, a zadatak je suda na prijedlog zainteresirane osobe odlučiti o prijedlogu za imenovanje privremenog upravitelja time da je dužnost privremenog upravitelja propisana zakonom, a sud prilikom njenog imenovanja treba utvrditi udovoljava li predložena osoba zakonom propisanim pretpostavkama odredbom čl. 423. ZTD-a.

24. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

25. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će uvažavajući upute ovoga suda, donijeti novo, pravilno i zakonito rješenje u odnosu na prijedlog za imenovanjem privremenog upravitelja na način da će otkloniti ukazane nedostatke, a potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

Zagreb, 6. veljače 2025.

Sutkinja

Tatjana Kujundžić Novak