Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-10/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović iz Varaždina, protiv tuženice ĆO, s prebivalištem u [adresa], a sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje mlt. BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici NOČ iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, radi razvoda braka, donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, o susretima i druženju, te o uzdržavanju, te povodom protutužbe tuženice protiv tužitelja radi razvoda braka te odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti, o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom te radi uzdržavanja, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-173/2023-46 od 25. studenog 2024., dana 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-173/2023-46 od 25. studenog 2024. pod točkom IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba tuženice, ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-173/2023-46 od 25. studenog 2024. pod točkom III. i V. izreke te u tom dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. U nepobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke razveden je brak stranaka zaključen 14. kolovoza 2021. u Novom Marofu između tužitelja i tuženice, a koji je upisan u maticu vjenčanih Matičnog područja Novi Marof za godinu 2021. pod rednim brojem 37, dok je pod točkom II. izreke presuđeno da će zajedničko dijete stranaka, mlt. BO, rođena **.**.2021. stanovati s ocem, ovdje tužiteljem. Pod točkom III. izreke presuđeno je da će se osobni odnosi mlt. BO s majkom, ovdje tuženicom, održavati jedan dan u tjednu i to subotom u Obiteljskom centru, Područna služba Varaždinska u trajanju od jedan sat pod nadzorom stručne osobe, dok je pod točkom IV. izreke naloženo tuženici da doprinosi za uzdržavanje mlt. BO iznos od 160,85 EUR mjesečno počevši od 18. travnja 2023. pa do 14. listopada 2024., a od 15. listopada 2024. pa nadalje iznos od 195,16 EUR mjesečno, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke dužna platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće obroke do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj kao u izreci, na tekući račun tužitelja NO. Ujedno je pod točkom V. izreke presuđeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji te vrati predmet na ponovni postupak, odnosno da preispita jesu li ispunjeni uvjeti za ovakvo presuđenje stvari, jer tuženica smatra da nije poštovano načelo razmjernosti, odnosno da se kod donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa majke i djeteta nije vodilo računa o tome da se odredi mjera kojom bi se najmanje ograničavalo pravo roditelja, nego suprotno, da je roditeljsko pravo ograničeno u najvećoj mogućoj mjeri, iako za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Odlučujući o zahtjevima stranaka, a obzirom da iz tužbe i odgovora na tužbu nije sporno da su stranke bile suglasne da se njihov brak razvede, to je sud donio odluku kao pod točkom I. izreke pobijane presude sukladno čl. 51. Obiteljskog zakona(„Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 - dalje: ObZ).

6. Međutim, kako je sporno između stranka s kim će njihovo zajedničko mlt. dijete stanovati, na koji će način ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim neće stanovati, kao i plaćanje uzdržavanja, prvostupanjski sud ističe, napominjući da je u predmetu R1 Ob-70/2023 donio privremenu mjeru po kojoj mlt. BO stanuje s ocem, a s majkom su joj određeni osobni odnosi jedan dan u tjednu u Obiteljskom centru pod nadzorom stručne osobe do pravomoćnog okončanja sudskog postupka razvoda braka, da je u ovom predmetu trebalo donijeti konačnu odluku vezanu uz stanovanje zajedničkog mlt. djeteta, pa je zatraženo mišljenje nadležnog Zavoda za socijalni rad iz kojeg proizlazi da je nesporna želja tuženice da brine o svom djetetu, ali da je evidentan manjak kapaciteta iste za to jer je tuženica zamjetno preplavljena emocijama kojima ne zna upravljati, uslijed čega je u potpunosti izgubila kontrolu u komunikaciji i interakciji sa svima koji ne podržavaju njezin stav i njezino razmišljanje, dok je njezin fokus usmjeren isključivo na nju samu i potrebu njezinog dokazivanja u odnosu na okolinu, pa da takvo osobno stanje tuženice predstavlja opasnost za zdravlje i razvoj djeteta, slijedom čega su izrazili mišljenje da bez detaljne psihologijske i psihijatrijske procjene njezinog stanja nije moguće dati mišljenje o održavanju osobnih odnosa sa djetetom.

7. Kako je sud, s obzirom na iznijeto, proveo vještačenje na okolnost prijedloga oba roditelja da mlt. BO nastavi živjeti s njima, kao i na okolnost ostvarivanja osobnih odnosa s drugim roditeljem, s kojim po mišljenju dijete ne bi trebalo stanovati, pa je cijeneći da iz pisanog nalaza i mišljenja prije svega proizlazi da je u interesu i za dobrobit mlt. BO da nastavi stanovati s ocem, gdje i do sada živi i ima zadovoljene uvjete za razvoj i rast, te je stekla rutinu u svakodnevnom životu, a tužitelj je u proteklom periodu na primjeren način brinuo o djetetu i svim njezinim potrebama, dok je kod tuženice evidentiran manjak kapaciteta za isto, prihvatio vještački nalaz kao stručan i objektivan te u skladu s pravilima struke, te zaključio da je u interesu mlt. BO da nastavi stanovati sa svojim ocem NO, s kojim živi od rođenja i koji se prema izvješću nadležnog Zavoda kao i mišljenju vještakinja na zadovoljavajući način brine o svim njezinim potrebama. Kod te odluke sud je cijenio i sadržaj presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-2383/2022 od 15. prosinca 2022. i Pp-88/2024-13 od 20. rujna 2024. iz kojih proizlazi da je tuženica pravomoćno osuđena temeljem odredbi Zakona o zaštiti od nasilja jer je počinila psihičko nasilje u obitelji u nazočnosti mlt. djeteta, dok je iz predmeta Općinskog suda u Varaždinu broj Kov-354/2024 utvrdio da je produljena mjera opreza tuženici kojom joj je zabranjeno približavanje ili uspostavljenja veze s tužiteljem, a sve iz razloga postojanja osnovane sumnje da je ista počinila kazneno djelo nametljivog ponašanja, pa da sve te okolnosti ukazuju da je opravdano i u interesu mlt. BO da nastavi stanovati s ocem, a da s tuženicom ima osobne odnose jednom tjedno (subotom) u prostorijama Obiteljskog centra, Područna služba Varaždinska i to pod nadzorom stručne osobe.

8. Kod toga valja istaći da sud ukazuje da iz dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Novi Marof od 20. ožujka 2024. proizlazi da je tuženica ostvarivala osobne odnose s djetetom pod nadzorom stručne osobe temeljem rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj R1 Ob-70/2023-22 od 7. lipnja 2023. ali da je od 26. kolovoza 2024. došlo do promjene voditelja mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa tuženice s mlt. BO, a da je tuženica nakon toga odbila bilo kakvo daljnje održavanje osobnih odnosa s djetetom u Obiteljskom centru u [adresa], s obrazloženjem da ona tamo više ne može dolaziti, već želi da mlt. BO stanuje s njom i da osobne odnose održava u svojoj kući i bez nadzora. Osim toga, kako je sud došao do saznanja da tuženica odbija bilo kakav vid suradnje sa Zavodom te da je u sklopu određene mjere intenzivne stručne pomoći nadzora upućena na psihosocijalno savjetovanje radi stjecanja boljih roditeljskih kompetencija, što ista odbija i smatra nepotrebnim, dok da njezina suradnja sa voditeljicom mjere intenzivne stručne pomoći nije adekvatna, smatra da je opravdano odrediti održavanje osobnih odnosa majke i djeteta na način kako su to predložile vještakinje u svom nalazu i mišljenju, nadležni Zavod i posebna skrbnica, pa je sud mišljenja da je u najboljem interesu mlt. BO da se njezini odnosi s majkom održavaju jedan dan u tjednu u Obiteljskom centru jedan sat pod nadzorom stručne osobe.

9. Kako su prema odredbi čl. 288. st. 1. ObZ-a roditelji prvi dužni uzdržavati svoje mlt. dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja mlt. djeteta, prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 307. st. 1. i 3., čl. 309., čl. 311. st. 1. i 2. i čl. 313. st. 1., 2. i 4. ObZ-a utvrdio da je 400,00 EURA mjesečno iznos koji je potreban da se podmire potrebe mlt. BO koji se odnose na hranu, obuću, higijenske potrepštine, trošak vrtića i sl., a uzimajući u obzir i imovinske prilike, odnosno standard roditelja. Stoga smatra da je iznos od 160,85 EURA mjesečno, sukladno postavljenom zahtjevu, odnosno iznos od 195,16 EURA a koji treba plaćati tuženica u skladu s okolnostima u ovom predmetu, prvenstveno uzimajući u obzir propisane iznose uzdržavanja za djecu njezine dobi sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj: 49/24), s obrazloženjem da je tuženica zaposlena, da prima plaću u iznosu od 625,00 EURA, pa da mora plaćati minimalno propisani iznos uzdržavanja i da je nezaposlena, jer je radno sposobna.

10. U žalbi tuženica prvenstveno ističe da je pogrešno primijenjena odredba čl. 124. ObZ-a iz razloga jer se mjera kojom se određuju osobni odnosi djeteta s roditeljem pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad može odrediti samo privremeno u trajanju do 6 mjeseci, računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarenjem osobnih odnosa, dok točkom III. izreke pobijane presude sud ne određuje maksimalno trajanje odvijanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem pod nadzorom stručne osobe, što bi značilo da je presudom takvo pitanje određeno trajno, a što je protivno navedenoj zakonskoj odredbi i predstavlja povredu materijalnog prava. Tuženica tvrdi da je neživotno, nelogično i protupravno da se osobni odnosi djeteta s majkom određuju pod nadzorom Zavoda trajno, jer je za očekivati da će se okolnosti na temelju kojih je donesena ovakva odluka promijeniti, te bi trajno određivanje osobnih odnosa djeteta i majke u Zavodu pod nadzorom stručne osobe dovelo do trajnog otuđenja i nemogućnosti uspostave normalnih odnosa u budućnosti. Stoga ukazuje da je upravo iz tih razloga ObZ predvidio mogućnost produljenja navedene mjere za najviše 6 mjeseci, a ako je to od osobite važnosti za zaštitu prava i interesa djeteta dodatnih 6 mjeseci, pa da je pobijana odluka u tom dijelu nezakonita jer presudom mora biti određen rok trajanja takve mjere. Stoga tvrdi da je iz navedenog razloga potrebno vratiti predmet na ponovno postupanje radi donošenja pravilne i zakonite odluke.

11. Glede dužnosti uzdržavanja tuženica navodi da je svjesna svoje obveze da uzdržava mlt. dijete i spremna je to činiti, ali da sud prilikom donošenja odluke o visini iznosa uzdržavanja nije cijenio ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, ovdje tuženice, koja je u vrijeme donošenja odluke ostala bez posla i odrađivala otkazni rok, ista nema nikakve vlastite imovine, živi u kući koja je vlasništvu njene bake, nema automobil te čak nema ni sredstva za pokrivanje troškova zastupanja iz kojeg joj je razloga bila odobrena sekundarna pravna pomoć u zastupanju po Odluci Upravnog odjela za opću upravu Varaždinske županije. Navodi da je sve to isticala tijekom trajanja prvostupanjskog postupka što sud nije uzeo u obzir čime je povrijedio odredbu čl. 307. st. 3. ObZ-a jer u konkretnom slučaju postoje razlozi da se tuženoj dosudi obveza uzdržavanja u iznosu nižem od zakonskog minimuma, a osobito ako se uzme u obzir period od podnošenja tužbe do donošenja odluke u kojem je na različite načine doprinosila uzdržavanju zajedničkog mlt. djeteta, a što je sud u potpunosti zanemario. Ukazuje da sud pobijanom odlukom ne može ugroziti egzistenciju roditelja uzdržavanja.

12. Stoga predlaže da ovaj sud pomno razmotri utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda kao i da pravilno i potpuno cijeni jesu li na temelju dokaza u spisu ispunjeni uvjeti da se tuženici uopće odredi održavanje osobnih odnosa s mlt. BO u prostorijama Obiteljskog centra i to u trajanju od samo sat vremena, jer je potpuno jasno da se na taj način ne mogu ostvarivati kvalitetni osobni odnosi majke i djeteta, a osobito ako se uzme u obzir njezina niska kronološka dob. U svakom slučaju, tuženica smatra da ničime tijekom postupka nije utvrđeno da je majka opasna za dijete ili da s njene strane prijeti bilo kakva opasnost za život i zdravlje djeteta, pa tvrdi da bi se njen odnos s mlt. BO mogao odrediti i na drugi način koji bi bio primjeren dobi mlt. BO i to boravkom djeteta kod majke, u poznatom okruženju doma s kojim je okruženjem dijete upoznato i ima sve uvjete za normalan boravak, jer će osobni odnosi koji se odvijaju u prostorijama Obiteljskog centra samo udaljiti majku i dijete i nikako neće pozitivno utjecati na percepciju djeteta, nego će dijete steći dojam da ga je majka napustila i da nije željela o njemu brinuti, pa smatra da je potrebno preispitati druge modalitete ostvarivanja osobnih odnosa majke i djeteta koji bi bili adekvatni za dijete, a i manje tegotni za majku koja u sat vremena ne može ostvariti s djetetom nikakav normalni kontakt.

13. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 356. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a, s obzirom da tuženica ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Nadalje, kako sadržajno tuženica žalbom ne pobija odluku prvostupanjskog suda da će zajedničko dijete stranaka mlt. BO stanovati s ocem ovdje tužiteljem, pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 307., čl. 309. i čl. 310. st. 1. ObZ-a obvezao tuženicu da za uzdržavanje mlt. BO doprinosi navedene iznose iz izreke pobijane presude, koji su i prema mišljenju ovoga suda adekvatno odmjereni sukladno potrebama mlt. djeteta te činjenicom da je tuženica radno sposobna osoba, mlade životne dobi koja ima obvezu uzdržavati samo mlt. BO, a da nema uvjeta primjenom odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a da se iznosi uzdržavanja tuženici odrede u visini nižoj od zakonskog minimuma.

14.1. Kako se temeljem odredbe čl. 309. ObZ-a uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, žalbeni navodi tuženice da je kroz sporno razdoblje doprinosila na druge različite načine za mlt. BO nisu od utjecaja na ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijane odluke u svezi visine doprinosa uzdržavanja koji je određen u minimalnom iznosu kojeg je država propisala za uzdržavanje djeteta te dobi. Stoga okolnosti koje nabraja tuženica u svezi njenog imovnog stanja nisu odlučne za ocjenu je li tuženica u mogućnosti doprinositi dosuđene iznose na ime uzdržavanja za mlt. BO, jer se ista kao majka mora pobrinuti da dosuđene iznose zaradi, kako bi mogla ispuniti svoju obvezu uzdržavanja prema svojoj kćeri.

14.2. Stoga je u tom dijelu žalbu tuženice valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom IV. izreke sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

15. Međutim, pravilno ukazuje tuženica da je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu okolnosti u svezi obveze suda da odredi način održavanja osobnih odnosa između tuženice i djeteta došlo do pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku pod točkom III. izreke pobijane presude.

16. Naime, kako nije sporno da je prvostupanjski sud rješenjem broj R1 Ob-70/2023- 22 od 7. lipnja 2023. privremenom mjerom odredio da će mlt. BO stanovati s ocem NO a da će tuženica svoje osobne odnose s mlt. BO održavati jedan dan u tjednu u Obiteljskom centru, Područna služba Varaždinska subotom u trajanju od 2 sata pod nadzorom stručne osobe koja mjera se može odrediti privremeno u trajanju do 6 mjeseci, računajući od dana kada Centar za socijalnu skrb imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, a iznimno u opravdanim okolnostima mjera nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa djeteta s roditeljem može se produžiti za idućih 6 mjeseci sve sukladno odredbi čl. 124. st. 3. i 4. ObZ-a, pravilno ukazuje tuženica da takav nadzor ne može trajati trajno.

17. Kako iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je po navedenoj privremenoj mjeri nadzor počeo s danom 25. listopada 2023. kada je od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Novi Marof rješenjem imenovana PO za voditeljicu nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa tuženice i mlt. BO, što znači da bi navedena mjera mogla trajati do 25. travnja 2024., a sud nije tijekom postupka utvrdio je li bilo uvjeta za produljenje navedene mjere za idućih 6 mjeseci ni da li su stranke ili Zavod sukladno odredbi čl. 125. st. 3. ObZ-a predložile sudu donošenje rješenja o produljenju navedenog nadzora ili eventualno o prestanku nadzora, izmjenu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem, odnosno zabranu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem, pogrešno prvostupanjski sud pod točkom III. izreke pobijane presude donosi odluku da se osobni odnosi tuženice s mlt. BO i po pravomoćnosti odluke održavaju pod nadzorom.

18. To stoga što održavanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom stručne osobe mora biti samo privremenog karaktera, pa odredba čl. 124. st. 3. ObZ-a koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari propisuje najdulje trajanje nadzora do 6 mjeseci, a u iznimno opravdanom okolnostima sud može produžiti nadzor za narednih 6 mjeseci, te se istekom tog roka nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa ne može više produljiti već se mora izreći druga odgovarajuća mjera ili se donosi odluka o ostvarivanju osobnih odnosa bez nadzora, dok druga odgovarajuća mjera može biti npr. zabrana izravnog ostvarivanja osobnih odnosa uz određivanje mogućnosti neizravnog komuniciranja ili potpuna zabrana bilo kojeg oblika ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom.

19. Kako sud navedenu mjeru koju je izrekao u točki III. izreke pobijane presude nije ograničio, iako i iz vještačkog nalaza proizlazi da se predlaže održavanje osobnih odnosa tuženice s BO u trajanju od 6 mjeseci, pravilno ukazuje tuženica u svojoj žalbi da je zbog nedovoljno razjašnjenih okolnosti oko ostvarivanja osobnih odnosa tuženice i mlt. BO pod nadzorom došlo do pogrešne primjene materijalnog prava u tom dijelu odluke pa je ovaj sud primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a prihvaćanjem žalbe tuženice ukinuo točku III. izreke pobijane presude, a posljedično i odluku o troškovima postupka pod točkom V. izreke i u tom dijelu predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će detaljno i jasno utvrditi sve okolnosti oko provođenja mjere nadzora tuženice i mlt. BO kod ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom, utvrditi kad je istekla mjera koja je počela 25. listopada 2023. (prema iskazu tuženice ista je mlt. BO vidjela 30. svibnja 2024. u [adresa] u Obiteljskom centru) da li je nakon toga predloženo njeno produljenje koje može trajati još samo 6 mjeseci, a ako se utvrdi da je mjera istekla, jer nitko nije predložio produljenje, sud je u nastavku postupka dužan utvrditi sve okolnosti na osnovu kojih može donijeti drugu odgovarajuću mjeru ili se donosi odluka o ostvarivanju osobnih odnosa bez nadzora. Novom odlukom odlučit će se i o troškovima postupka.

21. U nepobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović