Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-74/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RM, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-7/2025-8 od 14. siječnja 2025., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog RM.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 1. i čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) protiv okrivljenog RM produljio istražni zatvor, koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 14. prosinca 2024. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni UM putem branitelja po službenoj dužnosti Ivana Davida Ivkovića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti da se brani sa slobode ili da mu odredi neku od blažih mjera opreza poput oduzimanja putnih isprava i obveznog javljanja policiji uz jamstvo od 7.000,00 eura ili više.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-81/2025 od 6. veljače 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osporavajući temeljnu zakonsku pretpostavku za produljenje istražnog zatvora – osnovanu sumnju da je počinio inkriminirano kazneno djelo, okrivljenik ističe da u konkretnom slučaju nema dokaza koji bi upućivali na zaključak da je bio svjestan ilegalne prirode postupanja i da je djelovao s namjerom stjecanja protupravne koristi. Posebno ističe da nije mogao znati da su putnici koje prevozi ilegalni migranti.

6. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima prvostupanjski sud je na temelju raspoloživih činjenica i dokaza s pravom utvrdio postojanje naprijed spomenute odlučne činjenice, za što je u točki 7. obrazloženja osporenog rješenja iznio valjane, logične i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, iz izjava svjedoka migranata koje je okrivljenik prevozio – PM i RMI, a koje su detaljno iznijete u točkama 6.2.1. i 6.2.2. obrazloženja pobijanog rješenja, doista na razini osnovane sumnje proizlazi da se ovdje radilo o dobro organiziranom i uhodanom lancu krijumčarenja migranata iz Istanbula preko Grčke, Albanije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, s krajnjim ciljem da se migranti domognu Republike Italije. Migranti su prema iskazima spomenute dvojice svjedoka državnu granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske prešli pješke uz pomoć vodiča i zatim je organiziran njihov prijevoz najprije u Split, a zatim prema državnoj granici s Republikom Slovenijom, a neupitno je da je njihov prijevoz u ovoj posljednjoj ruti obavljao okrivljenik, budući da je u tom prijevozu zatečen od strane policijskih službenika u mjestu Pušćine. Osim toga okrivljenik je migrante prilikom ukrcaja snimao i svaki od njih mu je trebao reći ime, dok je upute zaprimao preko Whatsapp aplikacije. Dakle, sve ove činjenice su sasvim opravdano dale povoda sudu prvog stupnja za zaključak da je okrivljenik prema osnovanoj sumnji bio svjestan što radi i da se svojom voljom upustio u ovaj dobro organizirani poduhvat i to iz koristoljubivih motiva, jer su obojica naprijed imenovanih svjedoka potvrdila da su organizatoru u Istanbulu platili 6.000,00 eura, odnosno 5.000,00 eura, dok je okrivljenik prema relevantnom stupnju vjerojatnosti u svojstvu prijevoznika u lancu predmetnog krijumčarenja jamačno trebao dobiti odgovarajući novčani iznos za realizirani prijevoz, zbog čega je uostalom i snimao migrante prilikom ukrcaja.

7. Valja primijetiti da okrivljenik žalbom de facto ne dovodi u pitanje istražno- zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, već samo drži da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da se svrha produljenja istražnog zatvora u njegovom slučaju ne može ostvariti primjenom blažih mjera opreza ili jamstvom.

8. Suprotno tome sud prvog stupnja je ispravno utvrdio nužnom daljnju primjenu upravo ove najteže mjere procesne prisile, jer i po ocjeni ovoga žalbenog suda jamstvo i mjere opreza ne pružaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u otklanjanju opasnosti od okrivljenikova bijega. Pogotovo ne u svjetlu činjenice da se okrivljenik osnovano sumnjiči za vrlo ozbiljno i teško kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, koje je na razini osnovane sumnje počinio ne libeći se doći u njemu stranu državu. Posebno što se tiče mjera opreza iz čl. 98. st. 2. t. 3. i 7. ZKP-a (obveza redovitog javljanja policiji i privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice), koje se sugeriraju žalbom, treba odgovoriti žalitelju da je za prvu mjeru opreza potrebno da okrivljenik ima prebivalište ili boravište u [adresa], a što on nema, kako bi se mogla utvrditi nadležna policijska uprava za provođenje takve mjere opreza, dok je druga mjera opreza nerealna, s obzirom na prirodu kaznenog djela za koje se okrivljenik osnovano sumnjiči, a zbog koje je posve opravdano očekivati da su okrivljeniku zasigurno poznati razni modaliteti ilegalnog prelaska državne granice.

9. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, s time da je pobijano rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 6. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic