REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-11/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog NH zbog kaznenih djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbe braniteljice optuženika Dunje Duduković Šegavić, odvjetnice u Ozlju, podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 7. studenog 2024. pod br. K-451/2024, u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog NH kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu pod brojem K-451/2024- 65 od 7. studenog 2024. optuženi NH proglašen je krivim zbog dva u stjecaju počinjena kaznena djela, i to kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 3. u vezi članka 215. stavka 1. i 3. KZ/11, a sve u vezi članka 51. KZ/11.

2. Optuženiku je za kaznenog djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11, a na temelju tog zakonskog članka, utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, a za kazneno djelo iz članka 222. stavka 3. u vezi članka 215. stavaka 1. i 3. KZ/11, na temelju članka 222. stavka 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, pa je optuženik NH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je, temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od uhićenja 13. svibnja 2024., pa nadalje.

3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženika je oduzet mobitel marke Redmi 10S, crne boje ser. broja [serijski broj]/61ZW02970, IMEI 1 broja [IMEI broj] i IMEI 2 broja [IMEI broj] s pripadajućom SIM karticom nepoznatog operatera, koji je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PGP Cetingrad serijski broj [serijski broj] od 13. svibnja 2024.

4. Sukladno članku 189. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku će, po pravomoćnosti presude, biti vraćeno osobno vozilo marke Citroen Berlingo, broja šasije [broj šasije], registarska oznaka [registarska oznaka] i ključ za pokretanje navedenog vozila, privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PGP Cetingrad serijski broj [serijski broj] od 13. svibnja 2024.

5. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. ZKP/08, optuženik je oslobođen obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.

6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi NH po braniteljici, odvjetnici Dunji Dudaković Šegović iz Ozlja i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, sa prijedlogom da nadležni županijski sud žalbu uvaži i preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno, da pobijanu presudu ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu sa prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu braniteljice optuženog kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.

8. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

9. Žalba optuženog nije osnovana.

10. Iako u uvodnom dijelu svoje žalbe ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik istu ne konkretizira i ne navodi koju postupovnu povredu nalazi ostvarenom, niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije ispravno utvrdio činjenično stanje te da je na tako pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, iz dokaza provedenih tijekom postupka ne bi bilo nedvojbeno dokazano da je počinio terećena kaznena djela. Tako da, a u odnosu na kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11, nije dokazana namjera optuženika da prevozi osobe koje se ilegalno nalaze na području Republike Hrvatske, niti ima neposrednih dokaza da je riječ o osobama koje su se ilegalno nalazile u Republici Hrvatskoj.

11.1. Suprotno izloženim žalbenim navodima, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 prihvaćajući pri tomu suglasne i vjerodostojne iskaze saslušanih policijskih službenika ĆH, JH, EH i MH, koji u svojim iskazima navode da su te prigode na državnoj granici sa Bosnom i Hercegovinom, koja u naravi predstavlja poljski put na kojemu se nalaze dva betonska bloka radi sprječavanja ilegalnih prelazaka državne granice, uočili da vozilo prvo pokušava proći pored tih betonskih blokova, a zatim da je uspjelo prijeći, time da je zbog konfiguracije terena više ljudi guralo vozilo, a kada su im prišli, optuženik koji je upravljao vozilom da je iz njega izišao, pri čemu je uhićen, kao i ostale zatečene osobe. Tada da se vozilo počelo nekontrolirano kretati unazad, pri čemu su uočili jednu osobu koja je ostala zarobljena ispod vozila. Da se doista radilo o osobama ilegalnim migrantima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iz izvješća policijskih službenika, podneska PGP Cetingrad od 13. svibnja 2024. kojim je utvrđen njihov identitet, odnosno da se radi o šest državljana Turske, a koji su izrazili namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu te prepraćeni u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, dok su dva strana državljanina zadržana na liječenju u Općoj bolnici u Karlovcu. Stoga, uzimajući u obzir prednje izneseno, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik postupao upravo u namjeri prevoženja osoba ilegalnih migranata. Uostalom da je tome tako proizlazi i iz obrane optuženika prilikom prvog ispitivanja, kada je navodio da mu je za prijevoz ilegalnih migranata bio obećan novčani iznos od 1.500,00 dolara dok bi podaci iz oduzetog mobilnog uređaja upravo upućivali na komunikaciju koja bi bila uobičajena pri počinjenju ovog djela.

Prema tome, potpuno su neutemeljeni žalbeni navodi optuženika da isti nije niti znao da se radi o ilegalnim migrantima, a da te osobe nisu niti saslušane kao svjedoci.

11.2. Jednako tako, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio, a na temelju iskaza saslušanih policijskih službenika da su osobe ilegalni migranti svojim tijelima gurali vozilo kojim je upravljao optuženik, te da je po dolasku policijskih službenika, najprije zaustavio vozilo, a potom pokušao pobjeći, u čemu je spriječen, pri čemu se vozilo počelo, zbog konfiguracije terena, nekontrolirano kretati unatrag, da bi potom uočili ispod vozila priklještenu osobu, koja je zbog zadobivenih teških tjelesnih ozljeda prebačena u bolnicu, a suviše toga, iz prijave Opće bolnice u Karlovcu od 13. svibnja 2024. proizlazi i da su CH, UH, ŽH, ZH, RH i PH zadobili tjelesne ozljede.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da do inkriminiranog događaja nije došlo zbog objektivnog razloga, već upravo zbog radnji i ponašanja optuženika. Kod toga je potpuno promašen žalbeni navod optuženog kada navodi da policijski službenici nisu vidjeli kako je došlo do ozljeđivanja nepoznate osobe, a niti tko je tada upravljao vozilo, obzirom da su policijski službenici LH i EH u svojim iskazima naveli da je upravo optuženik upravljao vozilom, koje se nakon njegova izlaska iz vozila počelo nekontrolirano kretati unatrag, a kako su osobe ilegalnih migranata prethodno tijelima gurale vozilo, sasvim se logičnim nameće zaključak da je jedna od tih osoba pala ispod vozila.

11.3. Dakle, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na tako pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilno je prvostupanjski sud primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 222. stavka 3. u vezi članka 215. stavaka 1. i 3. KZ/11, a kako optuženik žaleći se zbog povrede kaznenog zakona ne navodi u čemu bi se te povrede sastojale, a nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavaka 1. i 2. ZKP/08, to nije osnovana niti žalba izjavljena iz žalbene osnove povrede kaznenog zakona.

12. Iako se optuženik ne žali zbog odluke o kazni iz sadržaja podnesene žalbe proizlazi da smatra da pobijana presuda ne sadrži dostatno obrazloženje u odnosu na vrstu i visinu izrečene kazne. To iz razloga, što da nije uzet u obzir i prijašnji život optuženika, njegovu mlađu životnu dob te činjenicu da dolazi iz zemlje koja je pogođena ratom, zbog čega se nalazi u teškoj životnoj situaciji, zbog čega smatra da je bilo mjesta izricanju kazne u kraćem trajanju, pa i uvjetne ili djelomične uvjetne osude.

12.1. Pri izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski je sud optuženiku od olakotnih okolnosti uzeo u obzir njegove obiteljske prilike, odnosno činjenicu da je otac dvoje djece, dok je od otegotnih okolnosti cijenio društvenu opasnost i težinu počinjenih kaznenih djela, kao i činjenicu da je, po vlastitom kazivanju osuđivana osoba, nakon čega mu je utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a za kazneno djelo iz članka 222. stavka 3. u vezi članka 215. stavaka 1. i 3. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.

12.2. Po ocjeni ovog suda, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci je u svemu primjerena okolnostima djela i osobi počinitelja. To iz razloga što, kada se s jedne strane uzme u obzir da je optuženik, inače državljanin Ukrajine koji nema nikakve niti privatne niti poslovne veze sa Republikom Hrvatskom u istu došao upravo s ciljem počinjenja kaznenog iz članka 326. stavka 1. KZ/11, a s druge strane da se radi o dobro organiziranom i koordiniranom prijevozu ilegalnih migranata preko teritorija Republike Hrvatske dalje u države Europske unije, koji se izuzetno dobro plaća, te je koristoljublje isključivi motiv počinjenja tog kaznenog djela. Okolnost koju optuženik u žalbi ističe da dolazi iz ratom zahvaćene zemlje, nikako ne može biti činjenica koja bi se mogla uzeti kao olakotnom okolnošću, niti time opravdati njegovo protupravno postupanje, dok je okolnost ranijeg života optuženika, prvostupanjski sud već cijenio kroz činjenicu njegove ranije osuđivanosti (obzirom da je to sam i naveo) i to kao otegotnom okolnošću.

12.3. Prema tome, izricanjem blaže kazne, kako to predlaže optuženik u žalbi, u konkretnom slučaju se ne bi postigli ciljevi kako generalne tako i specijalne prevencije propisani u članku 41. KZ/11.

13. Dakle, kako žalba optuženika nije osnovana, valjalo ju je odbiti i temeljem članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Šibeniku, 6. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac