REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-794/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od Dubravke Šimić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr.sc. Zlatka Pirca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj: P- 596/2023-16 od 4. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj: P-596/2023-16 od 4. srpnja 2024., u cijelosti.

II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 312789 zaključenog dana 17.07.2008. između tužitelja EV i Volksbank d.d. Zagreb, pravnog prednika tuženika Nove hrvatske banke d.d. Zagreb, potvrđenog pod brojem OV- 10827/2008 dana 04.08.2008. kod javnog bilježnika ABC, a koja u:

- čl. 1. glasi: „...CHF...u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita.“;

- čl. 4. st. 1. glasi: „...po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora…po prodajnom tečaju Kreditora za CHF na dan dospijeća“;

- čl. 4. st. 3. glasi: „…promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“; u čl. 7. st. 1. glasi: „…CHF plativo u kunama po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća.“;

- čl. 7. st. 3. glasi: „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća.“;

- čl. 8. st. 14. glasi: „Ugovorne strane su suglasne da sve tražbine Kreditora koje se osiguravaju ovim Ugovorom proizlaze iz ovog Ugovora, ali i iz svih kasnijih izmjena, dopuna i dodataka ovog Ugovora, ako su zaključeni u pisanom obliku.“;

- čl. 9. st. 6. glasi: „Ugovorne strane su suglasne da Kreditor može za vrijeme trajanja ovog Ugovora uslijed promjena pravnih propisa, promjene tržišnih uvjeta, promjene boniteta Korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, uslijed nepoštivanja odredaba ovog Ugovora od strane Korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg založnog dužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, te drugih uvjeta po ocjeni Kreditora, promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata, kao i visinu naknada za obavljene usluge, a o čemu će Kreditor obavijestiti Korisnika kredita.“;

- čl. 9. st. 7. glasi: „…Svi potpisnici ovog ugovora potvrđuju da su upoznati sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, da im je Banka objasnila taj rizik i da su upoznati i svjesni činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta.“;

- čl. 9. st. 13. glasi: „Sve tečajne razlike, te svi troškovi vezani uz preračunavanje i konvertiranje idu isključivo na teret Korisnika kredita.“:

- čl. 9. st. 14. glasi: „Korisnik kredita izričito izjavljuje da je spreman platiti sve iznose, koji bi eventualno mogli nastati uslijed fluktuacija u tečaju…“;

- čl. 9. st. 15. glasi: „Korisnik kredita svojim potpisom potvrđuje da su mu izričito objašnjeni posebni rizici koji su vezani uz navedeno financiranje u stranoj valuti, a što se prije svega odnosi na otvoreni tečajni rizik i to u poglede njegove obveze vraćanja kredita.“;

- čl. 9. st. 21. glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano odredbama ovog Ugovora, primjenjuje Odluka o kamatama i naknadama Kreditora i ostali važeći akti Kreditora…ukoliko se u razdoblju u kojem su međusobni odnosi stranaka regulirani u skladu s odredbama Ugovora, izmijene akti Kreditora…ugovorne strane se obvezuju postupati po nastalim promjenama.“.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, da tužitelju HV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati iznos od 12.980,74 € zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.706,81 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja tj. 4. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 630,85 € o d b i j a.“

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te da naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, kao i troškove žalbenog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude potpuno zanemario odredbu članka 19.b. i 19.c Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015 i 52/2016), te učinak provedbe konverzije sklapanjem Dodatka broj 1. Ugovora o kreditu Sporazuma o konverziji kao Dodatka 1. Ugovora o kreditu, obzirom da prema navedenim odredbama Sporazum o konverziji ima značenje novog pravnog posla kojim su tužitelj i tuženik uredili svoj pravni odnos nastao temeljem Ugovora o kreditu, i to na način da se pravni položaj tužitelja izjednači s pravnim položajem potrošača korisnikom kredita s valutnom klauzulom u EUR, a da je potrošač imao mogućnost samostalno odlučiti hoće li pristati na konverziju svojeg CHF kredita, pa da to već dovoljno ukazuje na volju potrošača (ovdje tužitelja) da sklapanjem Dodatka 1. Ugovora o kreditu i provedbom konverzije konačno riješi pravnu neizvjesnost nastalu u osnovnom ugovornom odnosu s bankom (ovdje tuženikom).

2.2. Osim navedenog tuženik nalazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije imao u vidu odluke Suda EU, te odluke Vrhovnog suda RH i županijskih sudova, kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izneseno u oglednom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem: Gos-1/2019, a prema kojem pravnom shvaćanju da je sklapanjem Sporazuma o konverziji osigurano otklanjanje nepoštenih ugovornih odredbi uz istovremeno održavanje valjanosti ugovora, odnosno da je konverzijom kredita u potpunosti riješeno pitanje obeštećenja potrošača jer da su ekonomski dovedeni u situaciju kao da su otpočetka koristili kredit u EUR-ima, zatim da je pogrešno primijenio odredbu članka 1113. ZOO-a kada je odbio tuženikov prigovor radi prebijanja, a po osnovi Dodatka broj 1. Ugovora o kreditu tuženik kojim je utvrđena preplata po predmetnom Ugovoru o kreditu, s tim da su tim Dodatkom izmijenjene i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

2.3. Zaključno tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su rezultirale donošenjem nepravilne i nezakonite sudske odluke, a osobito da nije cijenio savjesno i brižljivo sve provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari smatra da je pogrešna i odluka o troškovima postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, budući je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, kao i u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te zahtjev za isplatom iznosa od 12.980,74 eura sa pripadajućim zateznim kamatama s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Među strankama tijekom postupka nisu bile sporne slijedeće činjenice:

- da je Volksbank d.d. Zagreb pravni prednik Nove hrvatske banke koja je pripojena Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb;

- da su stranke zaključile 17. srpnja 2008. Ugovor o kreditu broj 312789 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, solemniziran 4. kolovoza 2008. po javnom bilježniku ABC iz Zagreba pod br. OV-10827/2008, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 230.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita za kupnju kuće u [adresa];

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,50 %;

- da se kredit otplaćuje na račun kreditora u 360 mjesečnih anuiteta koji se sastoje od dijela glavnice i kamate;

- da je između stranaka zaključen 28. siječnja 2016. Aneks br.1 Ugovora o kreditu broj 312789 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF;

- da je na dan 30. rujna 2015. utvrđena preplata u iznosu od 1.181,63 eura (8.902,96 kn).

8. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe obzirom da je kredit konvertiran na način da je naknadno zaključen Aneks Ugovoru o kreditu, da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetne, da li tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa na temelju stjecanja bez osnove i u kojem iznosu obzirom na utvrđenu preplatu u konverziji.

9. Prvostupanjski sud je prije svega pravilno zaključio da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka zbog sklapanja Dodatka Ugovora kojim je provedena konverzija kredita, budući da prema pravnom stajalištu iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. tužitelj, kao korisnik kredita, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju bez obzira na to što je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK kojim je provedena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

10. Iako je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. ZOO-a, a što osnovano ističe i tuženik u žalbi, odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako je to smatrao i Ustavni sud RH u rješenju broj: U-I-392/2011. od 13. prosinca 2016.

11. Odlučujući o ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su navedene odredbe ništetne, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavila u neravnopravni položaj. Naime, cijeneći iskaz tužitelja pravilno je utvrđeno da je on sa djelatnicom banke dogovarao kredit u eurima, ali da je djelatnica pripremila ugovor u CHF i da mu je rekla da je to povoljniji kredit za njega u odnosu na kamatnu stopu, tečaj i valutu, a da za kredit u eurima nisu ispunjeni svi uvjeti, te da ga nije upozorila na rizike vezane uz valutu CHF i uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i da on nije mogao utjecati na uvjete i način sastava i sadržaja ugovora.

12. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužitelja, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužitelj nije mogao utjecati na njegov sadržaj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, te da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je određena u visini od 5,50 %, a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, kao i da tuženik tijekom postupka nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita iako je teret dokaza bio na njemu, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 102. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a. Stoga je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.

13. Prihvaćajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je na temelju članka 326. stavka ZOO-a pravilno zaključio da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu. Nadalje, iako Dodatak Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.

14. U postupku je, nadalje, utvrđeno da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima.

15. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno - financijske struke ABC iz DVconsulting d.o.o. iz Osijeka, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio kao stručan i izrađen u skladu sa priloženom knjigovodstvenom dokumentacijom, imajući pri tome u vidu i činjenicu da stranke nisu imale primjedbe na isti, pa je tako pravilno utvrdio da je zbog smanjenja kamatne stope ukupno plaćeno manje u iznosu od 4.991,02 eura (37.604,83 kn), a da je na ime tečajne razlike preplaćen iznos od 19.153,39 eura (144.311,21 kn) kao razlika između više i manje plaćenih iznosa, te da razlika anuiteta iznosi 14.162,37 eura (106.706,38 kn), a kada se uzme u obzir da iz Aneksa Ugovora o kreditu proizlazi da priznata preplata u konverziji iznosi 1.181,63 eura (8.902,96 kn), da se nakon odbitka navedene preplate dobije iznos od 12.980,74 eura (97.803,42 kn).

16. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

16.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina u odnosu na utvrđenu preplatu s osnova ništetnosti valutne klauzule.

17. Imajući u vidu sve izneseno, te da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 12.980,74 eura sukladno nalazu i mišljenju vještaka koji je utvrđenu preplatu umanjio za manje plaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope i s osnova utvrđene preplate u konverziji, prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi tuženika, pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, zbog čega je valjalo žalbu tuženika i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki II. izreke potvrditi.

18. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka (točka III. izreke) temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

19. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspio, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

20. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

Slavonski Brod, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić