Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-22/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić kao predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Blažene Ereš kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog MT i 2. optuženog BT zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, 1. optuženika po branitelju Saši Pavličiću Bekiću, odvjetniku u Zagrebu te 2. optuženika po braniteljici Ani Olivari, odvjetnici u Zagrebu protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-623/2021 od 25. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, 1. optuženog MT i 2. optuženog BT kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku broj K-623/2021 od 25. rujna 2023., 1. optuženi MT i 2. optuženi BT proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11 te im je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, svaki a za kazneno djelo pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, svaki te su osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, svaki. Na temelju članka 56. KZ/11 1. i 2. optuženicima je izrečena uvjetna osuda pa se kazne zatvora na koje su osuđeni 1. i 2. optuženici neće izvršiti ukoliko 1. optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo a 2. optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) oštećeni ZT je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 7.500,00 eura (sedamtisućapetsto eura) / 56.508,75 kuna (pedesetšesttisućapetstoosam kuna i sedamdesetpet lipa) upućen u parnicu. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08 1. optuženi MT i 2. optuženi BT dužni su platiti troškove kaznenog postupka čija će visina sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08 biti određena posebnim rješenjem jer nedostaju podaci o visini troškova opunomoćenika oštećenog.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, 1. optuženik po branitelju Saši Pavličiću Bekiću, odvjetniku u Zagrebu i 2. optuženik po braniteljici Ani Olivari, odvjetnici u Zagrebu.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku, nakon čega je vraćen uz podnesak broj KŽ-DO- 35/2024 od 26. siječnja 2024.

4. 1. optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o troškovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku ukine ili je preinači i oslobodi ga od optužbe.

5. 2. optuženik se također žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o troškovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku ukine ili je preinači i oslobodi ga od optužbe. S obzirom da se 2. optuženik u žalbi koristi istom argumentacijom kao i 1. optuženik njihove žalbe će biti zajedno razmatrane.

6. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni na koju je osuđen 1. optuženi MT s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači i 1. optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

U odnosu na žalbe 1. i 2. optuženika, osim odluke o kazni

7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka 1. i 2. optuženici posebno ne obrazlažu kao niti u čemu se sastoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih isprava i zapisnika pa je povodom žalbi državnog odvjetnika te 1. i 2. optuženika ovo vijeće ispitalo prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 te nije našlo da bi bile počinjene povrede materijalnopravne ili procesnopravne prirode na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, 1. i 2. optuženici ustvari daju svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza sugerirajući oprečne zaključke od onih koje je iznio prvostupanjski sud. Tako smatraju da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazu oštećenog ŽT koji je zainteresiran za uspjeh u sporu pa se njegov iskaz ne može uzeti vjerodostojnim a posebno jer je unazad pet godina u lošim odnosima s optuženicima. Uz to, niti jedan svjedok nije čuo da je 1. optuženik prijetio oštećenom. Svjedokinja NT je bila udaljena 500 metara od događaja, ona je u dobrim odnosima s oštećenim s kojim je čak došla na raspravu pa smatraju da je instruirana od oštećenog kako treba iskazivati a u odnosu na dijelove u kojima omaškom nije instruirana iskazuje proturječno drugim svjedocima, medicinskoj dokumentaciji i nalazu vještaka (o tome da 2. optuženik nije krvario). Uz to, svjedoci ĐT, RT, AT i oštećeni različito iskazuju o položaju tijela oštećenog dok je ležao na zemlji (na leđima, odnosno potrbuške). Svjedoci AT i ĐT su mijenjali iskaze tijekom postupka pa njihovi iskazi nisu uvjerljivi i vjerodostojni. Iskaz svjedoka KT, koji je preminuo, se ne može smatrati relevantnim jer ga obrana nije imala prilike neposredno ispitati. Prvostupanjski sud unatoč presumpciji nevinosti izvodi zaključak da su 1. i 2. optuženici problematični, da se protiv njih vode drugi postupci pa ih iz tih razloga proglašava krivim ne uzimajući u obzir izvedene dokaze. Iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka je vidljivo da je iskaz oštećenog neistinit budući su ozljede 2. optuženika nastale udarcem sjekire dok ozljede oštećenog nisu nikako mogle nastati udarcem sjekire već su karakteristične ozljede za udarcem šakom pa je jasno da su 1. i 2. optuženici postupali u nužnoj obrani jer je oštećeni prvi započeo s verbalnim napadom a potom i napadom sjekirom, što potvrđuje većina svjedoka.

9. Međutim, nasuprot ovakvim navodima 1. i 2. optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano 1. i 2. optuženike proglasio krivima radi počinjenja kaznenih djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Prije svega, iskaz svjedoka KT je prvostupanjski sud s pravom pročitao jer se radi o svjedoku koji je umro (članak 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08) a potom i temeljio presudu na njemu unatoč tomu što dokazna radnja njegovog ispitivanja nije provedena na način propisan člancima 234. i 235. ZKP/08 jer prvostupanjski sud osuđujuću presudu nije temeljio isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu svjedoka KT već na iskazu oštećenog koji je potkrijepljen nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka i iskazima ispitanih svjedoka ĐT, RT, NT i AT a između ostalog i iskazom svjedoka KT.

10. Što se tiče iskaza svjedokinje NT koja nije vidjela da je 2. optuženik krvario (što je nesporna činjenica) te iskaza svjedoka ĐT, RT i AT koji različito iskazuju o položaju tijela oštećenog dok je ležao na zemlji (na leđima ili potrbuške) nisu od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu. Naime, radi se o okolnostima koje nisu odlučne a s obzirom da se radilo o dinamičnom događaju posve je logično da svjedoci nisu u mogućnosti vidjeti i zapamtiti sve pojedinosti događaja. Međutim, ovi svjedoci suglasno iskazuju o bitnim činjenicama, odnosno da su 1. i 2. optuženici odvukli oštećenog na livadu gdje ga je 1. optuženik udarao šakama a 2. optuženik sjekirom pa nema govora da su postupali u nužnoj obrani koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Što se pak tiče ozljede koju je pretrpio 2. optuženik u postupku nije utvrđeno da bi mu ju nanio oštećeni jer to ne potvrđuje niti jedan svjedok a iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka proizlazi da je mogla nastati padom, udarcem letvom i udarcem ušicom sjekire, odnosno kako to opisuju oštećeni i svjedoci kada je 2. optuženik pao na tlo zajedno s oštećenim i/ili udarcem letvom 1. optuženika kada je htio udariti oštećenog ali se ovaj izmaknuo.

11. Iskaz oštećenog i iskaze ispitanih svjedoka KT, AT, NT i ĐT u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 potvrđuje nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka koji navodi da su ozljede koje je zadobio oštećeni mogle nastati udarcem šakom, nogom, tupim dijelom sjekire i drškom sjekire.

12. Naposljetku, nije točno da nitko od svjedoka nije čuo da bi 1. optuženik prijetio oštećenom jer svjedokinja NT u iskazu navodi da je vidjela 1. optuženika da trči prema 2. optuženiku i oštećenom i viče oštećenom ŽT da će ga ubiti. Svjedokinja ĐT iskazuje da je čula da 1. i 2. optuženici prijete oštećeniku da će ga ubiti. I svjedok AT iskazuje da su obojica optuženika psovali i vikali da će ubiti oštećenog pri čemu je 2. optuženik bio glasniji.

13. 1. i 2. optuženici u žalbi navode da se žale i zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava (povreda kaznenog zakona), no to ničim posebno ne obrazlažu. Stoga se radi o tzv. posrednoj povredi a kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tada je i pravilno primijenio materijalno pravo i 1. i 2. optuženike oglasio krivima radi počinjenja kaznenih djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

14. 1. i 2. optuženici se neosnovano žale na odluku o troškovima i odluku o imovinsko pravnom zahtjevu budući je odredbom članka 148. stavak 1. ZKP/08 propisano da će sud okrivljeniku kojeg proglasi krivim naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično koje prvostupanjski sud s pravom nije našao jer obojica ostvaruju redovne mjesečne prihode. Što se pak tiče odluke o imovinsko pravnom zahtjevu oštećenik je s ostvarivanjem tog zahtjeva upućen u parnicu pa će ga 1. i 2. optuženici osporavati u parničnom postupku.

U odnosu na žalbe 1. i 2. optuženika te državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

15. Državni odvjetnik u žalbi zbog odluke o kazni na koju je osuđen 1. optuženi MT navodi da sud nije adekvatno cijenio otegotnu okolnost da je 1. optuženik višestruko kazneno osuđivana osoba, između ostalog i za istovrsna kaznena djela te njegovu nekritičnost prema svojem postupanju i težinu kritičnog događaja, odnosno da je izvršio napad na tijelo oštećenog na njegovom posjedu kojom prilikom mu je i ozbiljno prijetio pa ga se oštećeni boji i protekom vremena od deset godina.

16. 1. i 2. optuženici ničim posebno ne argumentiraju žalbu zbog odluke o kazni a kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno članku 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni sud je preispitao i kazne koje je prvostupanjski sud izrekao 1. i 2 optuženiku.

17. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani 1. optuženika cijenio činjenicu da je otac petero djece koju je dužan uzdržavati, na strani 1. i 2. optuženika protek vremena od počinjenja djela te da nakon počinjenja djela nisu imali sukobe s oštećenim dok je na strani 2. optuženika olakotnim cijenio i da je u poodmakloj životnoj dobi te da je neosuđivan. Otegotnim na strani 1. optuženika prvostupanjski sud je cijenio njegovu osuđivanost radi istovrsnih kaznenih djela a na strani 1. i 2. optuženika način počinjenja djela, izostanak kritičnosti prema svojem ponašanju i izostanak potrebe da se ispričaju.

18. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.

19. Uzimajući u obzir da je kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 ostalo u pokušaju te protek vremena od 11 godina od počinjenja kaznenih djela te uzimajući u obzir olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio na strani 1. i 2. optuženika i ovo vijeće smatra da će se pojedinačno utvrđenim kaznama zatvora po prvostupanjskom sudu i jedinstvenim kaznama zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz izricanje uvjetnih osuda s gotovo maksimalnim rokom kušnje u trajanju 4 (četiri) godine za 1. optuženika i 3 (tri) godine za 2. optuženika, unatoč naknadnoj osuđivanosti 1. optuženika, u dovoljnoj mjeri utjecati na 1. i 2. optuženike da ubuduće ne čine kaznena djela, izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Nije u pravu državni odvjetnik da težina kaznenih djela, odnosno da je 1. optuženik izvršio napad na tijelo oštećenog na njegovom posjedu kojom prilikom mu je i ozbiljno prijetio zahtjeva strože kažnjavanje 1. optuženika jer se radi o obilježjima kaznenih djela za koje je 1. optuženik proglašen krivim pri čemu okolnosti počinjenja djela ne odstupaju od uobičajenog postupanja kod takvih kaznenih djela.

20. S obzirom da žalbe 1. i 2. optuženika te državnog odvjetnika nisu osnovane odlučeno je kao u izreci temeljem članka 482. ZKP/08.

Sisak, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Melita Avedić