Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-33/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Kuduz, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Knezović & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1044/2019-35 od 26. studenog 2024., dana 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-1044/2019-35 od 26. studenog 2024. u dijelu pod točkom I izreke koji glasi:

Utvrđuje se ništetnim odredba iz članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita koji je zaključen između parničnih stranaka dana 22. prosinca 2006. i potvrđen po javnoj bilježnici Mirjani Borić iz Osijeka dana 28. prosinca 2006. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija,

dok se u ostalom dijelu žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presuda potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1044/2019- 35 od 26. studenog 2024. pod točkom I izreke utvrđeno je da su ništetne ugovorne odredbe iz članka 2., članka 3. i članka 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke koji je Ugovor solemniziran po javnoj bilježnici Mirjani Borić iz Osijeka 28. prosinca 2006. a koji je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d. kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, na osnovu jednostrane odluke banke. Pod točkom II izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju novčani iznos od 867,37 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačno utuženi iznos počam od njegove dospjelosti pa do isplate kako je to precizirano pod navedenom točkom. Pod točkom III izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.559,92 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP). Ističe da je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. tog propisa. Smatra da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbu iz članka 502.c ZPP-a. Navodi kako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer sud nije proveo test transparentnosti i poštenosti iz Zakona o zaštiti potrošača/03, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne, lako razumljive i uočljive. Smatra pobijanu odluku neobrazloženom obzirom se u njoj "ne nadziru" tragovi provedbe testa poštenja. Ističe da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegov dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja jer ukoliko smatra da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne tada se zapravo radi o kunskom kreditu pa je jedino bilo ispravno primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite u predmetnom razdoblju. Navodi kako ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo zabranjeno, osporava pravilnost odluke u dijelu kojim je određen početak tijeka zakonske zatezne kamate, da sud nije obrazložio zašto ga smatra nepoštenim stjecateljem, pa je time i dodatno povrijeđeno njegovo pravo na obrazloženu sudsku odluku. Ističe kako sud tijekom postupka nije ispitao stranke jesu li pregovarale o odredbama i uvjetima ugovora, te jesu li tužitelju ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne, razumljive i uočljive. Osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare kao i pravilnost odluke o troškovima postupka u odnosu na primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koju je pri obračunu troška primijenio prvostupanjski sud, navodi kako je tužitelju pogrešno priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, obzirom su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćnih presuda za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni obveze plaćanja sudske pristojbe. Predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u Ugovoru o kreditu od 22. prosinca 2006., kao i zahtjev za platež novčanog iznosa za koji je prema navodima tužbe kredit preplatio svoju obvezu iz ugovora o kreditu zaključenog sa prednikom tuženika. .

5. U predmetu nema spora da je tužitelja sa prednikom tuženika 22. prosinca 2006. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita (u daljnjem tekstu Ugovor), te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

6. Tijekom prvostupanjskog postupak i sada u žalbenoj fazi obzirom na navode tuženika prijeporno je jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva. Prijeporno je može li se na konkretnu pravnu situaciju primijeniti odredba iz članka 502.c ZPP-a, a prijeporna je i pravilnost primjene materijalnog prava s obzirom na istaknuti prigovor zastare, te može li se tuženik smatrati nesavjesnim stjecateljem, te ukoliko postoji njegova obveza vraćanja preplaćenih iznosa od kada teče kamata na iznose koje je dužan vratiti.

7. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koji tuženik ističe u žalbi.

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. Naime, iz stanja spisa proizlazi da su provedeni svi dokazi ponuđeni po tuženiku, da su mu tijekom postupka dostavljena i sva pismena, pa se ne može smatrati da je uslijed nezakonitog postupanja suda onemogućen u raspravljanju.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom je osim ranije navedene nesporne činjenice postojanja ugovornog odnosa između stranaka još utvrđeno:

- da je Ugovor zaključen radi kupnje motornog vozila sa rokom otplate od 7 godina, te da je kredit u cijelosti otplaćen 4. veljače 2016.,

- da je tužitelju odobren kredit u iznosu od 22.500,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, uz kamatnu stopu početnu od 5,25%, promjenjivu prema Odluci o kamatnim stopama banke,

- da se sa tužiteljem pri zaključenju Ugovora nije pojedinačno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, da klijenti Ugovor o kreditu nisu niti potpisivali u banci već su ga potpisivali prilikom solemnizacije kod javnog bilježnika,

- da se za trajanja ugovornog odnosa višekratno mijenjala kamatna stopa, da je tužitelj u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu kredit pretplatio ukupno 867,37 EUR,

11. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika kojim u osnovi preocjenjuje izvedene dokaze i tumači ih u svoju korist.

12. Prvostupanjski sud je pravilno usvajanjem tužbenog zahtjeva primijenio materijalno pravo.

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je uz ostalo da je tužena u ovome predmetu u vremenu od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe o potrošačkom kreditiranju – na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03) u vremenu od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člankom 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku da tužena promijeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

14. Prvostupanjski sud je pravilno obzirom na direktni učinak parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu odredbe iz članka 502.c. ZPP-a utvrdio kako su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne (upućuje se na pravno shvaćanje iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

15. Tuženik na kojem je teret dokaza po članku 81. stavak 4. ZZP/03 nije dokazao da se između potrošača i banke pojedinačno pregovaralo o rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope, niti da je potrošač u konkretnom slučaju mogao utjecati na pojedinačno pregovaranje u odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamati, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu su nepoštene zbog povrede načela transparentnosti kao i zbog ništetnosti po odredbi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a.

16. Obzirom na izneseno prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima tuženika nije trebao provoditi u parnici tzv. test poštenosti, niti je u parnici primjenjiva presuda Suda Europske unije C-415/11 od 14. ožujka 2013.

17. Kako uslijed ništetnosti ugovorne odredbe svaka stranka dužna vratiti drugoj što je na ime ispunjenja primila, to je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utužene iznose. Tuženik je navedene iznose stekao bez osnove, kao sastavljač ugovora o kreditu na unaprijed formuliranom obrascu nepošteni je stjecatelj, pa je pravilno i u smislu odredbe iz članka 1111. i 1115. obvezan na povrat pretplaćenog iznosa, te je ujedno u obvezi isplatiti zakonsku zateznu kamatu (članak 1115. ZOO-a) od uplate svakog anuiteta pa do isplate.

18. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio i materijalno pravo kada je utvrdio da prigovor zastare nije osnovan. Tužba u predmetu je podnesena 4. lipnja 2019. Prema objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske d 30. siječnja 2020. u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba kredita u CHF zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Ponovno se ističe tužba u predmetu je podnesena 4. lipnja 2019. dakle u okviru petogodišnjeg zastarnog roka.

19. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženika odbio dio zahtjeva tužitelja kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe iz članka 2. Kredita, budući navedena odredba nije vezana za promjenjivu kamatnu stopu.

20. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po svojoj osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a) tako i po svojoj visini. Tužitelju su priznati troškovi koji su u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a bili potrebni za vođenje postupka, te je pravilno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa) a što je prvostupanjski sud iscrpno i obrazložio u dijelu pod točkom 26. obrazloženja odluke.

21. Tuženik se još upućuje na odredbu iz članka Tbr. 52. stavak 5. i 6., Tarife o dospjelosti naplate Tarife prema kojoj se pri određivanju troškova postupka prednost onog odvjetničkog boda koji je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima.

22. Kako uslijed djelomičnog preinačenja prvostupanjske odluke nije bilo posebnih troškova, to i odluka o troškovima postupka ostaje neizmijenjena.

23. Slijedom iznesenog, u skladu sa odredbom iz članka 368. stavak 1. i odredbe iz članka 373. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

24. Tuženik je uspio u razmjerno neznatnom dijelu sa žalbom, pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).

25. Obzirom na izneseno odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu 6. veljače 2025.

Sudac

Vesna Stokrp