REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-857/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Ivani Smiljanić, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, [adresa], OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu ŠAVORIĆ & PARTNERI d.o.o. iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7330/2019-50 od 2. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7330/2019-50 od 2. svibnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu od 30. rujna 2006. godine broj 628-50-3706991, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke, sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 kao kreditora i VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i to:

- odredba čl. 1./PRVO/IZNOS KREDITA

„kunska protuvrijednost CHF 28.045,95 (dvadesetosamtisućačetrdesetpet švicarskih franaka i dvadesetpet centima), po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.“

- odredba čl. 2./DRUGO/KAMATNA STOPA

"Redovna kamata: 5,20% (pet zarez dvadeset posto) godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

- dio odredbe članka 7./SEDMO/NAČIN OTPLATE/

„ kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita."

-dio odredbe 9./DEVETO/OSTALI UVJETI

„ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici VČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove plaćene razlike u kamatama isplati ukupan iznos od 719,62 Eur ( 5.422,00 kn ) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koje kamate se određuje do 31. prosinca 2007. po stopi prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 15. srpnja 2015. godine po stopi do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO- a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 5,84 Eur ( 44,03 kn ), počam od 03.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,46 Eur ( 48,66 kn ), počam od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,26 Eur ( 47,17 kn ), počam od 31.01.2008 godine pa do isplate,

- na iznos od 6,32 Eur ( 47,64 kn ), počam od 29.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,43 Eur ( 48,43 kn ), počam od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,27 Eur ( 47,24 kn ), počam od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,25 Eur ( 69,70 kn ), počam od 31.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,36 Eur ( 70,56 kn ), počam od 30.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,20 Eur ( 69,30 kn ), počam od 31.07.2008. godine pa do isplate, - na iznos od 9,21 Eur ( 69,36 kn ), počam od 31.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,31 Eur ( 70,11 kn ), počam od 30.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,06 Eur ( 75,82 kn ), počam od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,55 Eur ( 71,99 kn ), počam od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,20 Eur ( 76,86 kn ), počam od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,30 Eur ( 77,60 kn ), počam od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,34 Eur ( 77,95 kn ), počam od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,98 Eur ( 112,89 kn ), počam od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,02 Eur ( 113,15 kn ), počam od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,74 Eur ( 111,06 kn ), počam od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,54 Eur ( 109,53 kn ), počam od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,59 Eur ( 109,94 kn ), počam od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,70 Eur ( 110,75 kn ), počam od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,69 Eur ( 110,67 kn ), počam od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,58 Eur ( 109,86 kn ), počam od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,78 Eur ( 111,39 kn ), počam od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,95 Eur ( 112,62 kn ), počam od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,18 Eur ( 114,38 kn ), počam od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,13 Eur ( 113,98 kn ), počam od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,44 Eur ( 116,35 kn ), počam od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,38 Eur ( 115,90 kn ), počam od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,50 Eur ( 116,78 kn ), počam od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,51 Eur ( 124,38 kn ), počam od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,30 Eur ( 122,81 kn ), počam od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,94 Eur ( 127,60 kn ), počam od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,72 Eur ( 125,95 kn ), počam od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,36 Eur ( 123,29 kn ), počam od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,11 Eur ( 128,90 kn ), počam od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 261,12 Eur ( 1.967,40 kn ), počam od 03.12.2010. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici VČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da s osnove valutne klauzule isplati ukupan iznos od 1.179,93 Eur ( 8.890,21 kn ) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja teče na utuženi iznos do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 16,31 Eur ( 122,85 kn ), počam od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,32 Eur ( 220,92 kn ), počam od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 32,02 Eur ( 241,29 kn ), počam od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 55,43 Eur ( 417,63 kn ), počam od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,61 Eur ( 381,33 kn ), počam od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,33 Eur ( 492,23 kn ), počam od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,24 Eur ( 453,91 kn ), počam od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,07 Eur ( 392,28 kn ), počam od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,32 Eur ( 522,32 kn ), počam od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 749,28 Eur ( 5.645,45 kn ), počam od 03.12.2010. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici VČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.533,11 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 02. svibnja 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva da se utvrdi ništetnom odredba čl. 2./DRUGO/KAMATNA STOPA, a koja glasi:

„Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15.00% (petnaest posto) godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima".

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Smatra da je prvostupanjska presuda nerazumljiva, te da je počinjeno više bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su utjecale na zakonitost i pravilnost odluke. Nadalje, da prvostupanjski sud nije iznio odlučne razloge temeljem kojih je utvrdio tuženikovu nepoštenost, da je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo, neosnovano zaključio da je ništetna odredba kojom su ugovorene promjenjiva kamatna stopa, neosnovano da je proizveo učinak fiksne kamate na Ugovor o kreditu, pogrešno ocijenio prigovor zastare te pogrešno primijenio pravo EU. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja na plaćanje troškova, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik, jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

6. Također u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio ni jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dio odredbi 1,2,7 i 9 Ugovora o kreditu od 30. rujna 2006. godine broj 628-50-3706991 na iznos od 28.045,95 CHF u kunskoj protuvrijednosti vezana uz CHF putem valutne klauzule kao i ništetnost dijela Ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odredbom o kamatnim stopama kreditora te isplata neosnovano stečenih iznosa od strane tuženika.

8. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

9. Nesporno je:

- da je dana 30.09.2006. godine sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka, te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,20 % godišnje,

- da je

tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužiteljicu, kao i to da je za vrijeme otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao.

10. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva.

10.1. Nadalje:

- da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu posl br. P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke,

- da je navedenom presudom utvrđeno da je ovdje i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, te je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.,

- da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača-Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka, a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj, a to nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa prednikom tužitelja ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da preplata s osnova tečajna razlika između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita iznosi ukupno iznosi 8.890,21 kn (1.179,93 eur), a s osnova promjenjive kamatne stope iznos od 5.422,00 kn (719,62 eur).

11. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odnosno da se za osnov tužbenog zahtjeva treba pozvati na utvrđenja iz presuda Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018, Rev-249/14 i Rev- 2245/2017 te visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017, dok tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, a pri tome niti u jednom postupku potrošača protiv tuženika ili ostalih banaka nije utvrđeno da se pojedinačno pregovaralo prilikom sklapanja ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ili o valutnoj klauzuli. Stoga, prvostupanjski sud utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka i to one odredbe u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, i promjenjivoj kamatnoj i to stoga što odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. t. 1. ZPP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju te se tužitelj pozvao na utvrđenja iz presuda kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a tj. a to je da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, to je trebalo tužbeni zahtjev usvojiti u točkama I. i II. izreke, a tuženik je u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužitelju (u odnosu na razliku u tečaju) temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.

12. Odgovarajući na žalbene navode tuženika valja reći da odredba čl. 502.c ZPP propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati se na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz tužbe (čl. 502.a st. 1. ZPP). Stoga u ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno provoditi još i daljnji dokazni postupak što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

13. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud pri čemu se ističe da pobijana presuda sadrži jasne razloge o tome zašto su utvrđenja iz parnice po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na Ugovor o kreditu zaključen između prednika tužitelja i tuženika.

14. Slijedom navedenog, s obzirom na vezanost suda za utvrđenja u označenim presudama povodom tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani žalbeni navodi kojima navodi kako prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega smatra da bi pravna utvrđenja iz navedenih presuda bila osnova za neka dodatna utvrđenja.

15. Također, valja napomenuti da je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice. Kako su u konkretnom slučaju izostali jasni i razumljivi kriteriji kojima svaki prosječni građanin može predvidjeti njihove ekonomske posljedice, neosnovani su navodi tuženika da sporne odredbe ne uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

16. Prema tome, odredbe o valutnoj klauzuli su odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

17. Slijedom navedenog, s obzirom na vezanost suda za utvrđenja u označenim presudama povodom tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani žalbeni navodi kojima osporava utvrđenja iz navedenih presuda.

18. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno otklonio primjenu odredbe čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje: ZOO) jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Naime, predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

19. Nadalje, u pogledu valutne klauzule, valja reći da je valutna klauzula zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, međutim ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, jer kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora –novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

20. Prema tome, kako prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog zajma, tuženik je trebao informirati tužitelja o tome da snosi rizik od pada valute u kojoj ostvaruje dohodak, a što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

21. Pritom nije dovoljno da su odredbe samo gramatički razumljive i nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

22. Slijedom svega navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i odredbe u Ugovoru o kreditu kojim je glavnica vezana uz tečaj valute CHF ništetne i tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćene tečajne razlike, odnosno povrat danog u izvršenju ugovora, tako da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I., II. i III. izreke.

23. Nadalje, izvedenim knjigovodstvenim vještačenjem sukladno odredbama čl. 258. do 261. ZPP utvrđena je visina zahtjeva tužitelja, a žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost danog nalaza.

24. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud retroaktivno primjenjuje zakone koji nisu bili na snazi u vrijeme zaključenja i ispunjenja ugovora na način da tuženiku stavlja na teret što nije svoje poslovanje uskladio sa zakonima koji nisu bili na snazi, valja reći da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu čl. 502.c ZPP koja je stupila na snagu 1. srpnja 2013., iako je Ugovor o kreditu zaključen 2005., valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisan izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Suprotno stajalištu tuženika navedena odredba iako je stupila na snagu danom primitka Republike Hrvatsko u članstvo EU 1. srpnja 2013., a sukladno čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 57/11), odnosno nakon zaključenja predmetnog kredita, primjenjuje se u ovom postupku, jer se radi o postupovnoj odredbi koja se primjenjuje na sve postupke u kojima je tužba podnesena nakon stupanja na snagu navedenog zakona, a što je i u ovom konkretnom predmetu, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

25. Slijedom svega navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe Ugovora o kreditu kojim je glavnica vezana uz tečaj valute CHF, kao i odredba o o promjenjivoj kamatnotj stopi, ništetne i tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat danog u izvršenju ugovora.

26. Također, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelju osim dosuđenog iznosa kojeg je tuženik naplatio temeljem ništetne odredbe (čl. 323. st. 1. ZOO/05), pripada pravo i na isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice i to od dana kada je platio dospjele anuitete kredita tuženiku odnosno od kada je tuženik primio novac jer se u ovom slučaju smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj, a sve u skladu sa odredbama čl. 29. st. 2. i čl. 1115. ZOO.

27. Naime, tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u pogledu valutne klauzule, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO, kako je već navedeno.

28. Također, prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare u vezi isplate restitucijskog zahtjeva glede valutne klauzule. Naime, valja reći da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO, i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, odnosno da taj rok počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost kamatne stope, a pravomoćnošću presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“ Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan budući da je tužba podnesena 12. 6. 2009.sljedom čega nije protekao petogodišnji zastarni rok u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

29. Osim odluke o glavnoj stvari i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

30. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

31. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Slavonskom Brodu, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić