REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-451/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, zastupanog po punomoćniku Đorđu Maleševiću, odvjetniku u Šibeniku protiv tuženika EH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Toniju Kurtoviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenom protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž- 636/2024-2 od 21. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-479/2023-5 od 26. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-636/2024-2 od 21. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-479/2023-5 od 26. siječnja 2024., postavljajući pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Da li tužitelj, kao isporučitelj električne energije, ima pravo od tuženika, kao potrošača, zahtijevati plaćanje akontacijskih rata tj. zahtijevati plaćanje prema procijenjenoj, a ne po osnovi stvarno potrošene električne energije u određenom razdoblju?
2. Da li je na tužitelju, kao isporučitelju električne energije, teret dokaza da, u postupku protiv tuženika kao potrošača, u slučaju osporavanja, obrazloži i pojasni metodologiju obračuna po procijenjenoj potrošnji, a ne da dokazuje svoju tražbinu isključivo i jedino podacima iz vlastitih poslovnih knjiga?“
1.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja tuženik iznosi svoje viđenje odlučnih činjenica i pravilne primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju, a suprotno ocjeni i zaključcima suda u pobijanoj presudi, te se poziva, u vezi drugopostavljenog pitanja, na pravno shvaćanje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 38/2023 od 15. rujna 2023., zbog čega predlaže dopustiti mu podnošenje revizije.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u odnosu na pitanja navedena u prijedlogu nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. U ovom sporu tužitelj zahtijeva da mu tuženik plati iznos od 615,94 € na ime pružene usluge isporuke električne energije te se radi o sporu male vrijednosti u kojem se odluka može pobijati samo iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava i zbog apsolutno bitnih odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (izuzev one iz čl. 354. st. 2. toč. 3.), dakle nema mogućnosti njenog pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti zbog relativno bitnih povrede odredaba parničnog postupka. Odgovor na prvo pitanje postavljeno u prijedlogu usko je vezano uz konkretne činjenične okolnosti svakog pojedinog slučaja, odnosno vezano je, kako to proizlazi iz obrazloženja drugostupanjske odluke, uz činjenice je li među strankama sklopljen ugovor o samoočitanju ili nije, a od čega ovisi primjenjuju li odredbe čl. 68. Općih uvjeta tuženika, pa u odnosu na postavljeno pitanje ovaj sud ne može zauzeti načelno pravno shvaćanje. Drugim pak pitanjem tuženik zapravo osporava činjenična utvrđenja suda, a budući da se radi o sporu male vrijednosti u kojem postupku se činjenična utvrđenja ne mogu dovoditi u pitanje (čl. 467. ZPP), od odgovora na pitanje koje postavlja tuženik ne ovisi niti odluka u ovom sporu (u tom smislu ovaj sud i u rješenjima Revd-3838/2022-2 od 16. studenoga 2022., Revd- 5013/2022-2 od 12. travnja 2023. i dr.).
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1.
ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
