Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Pp-719/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševec , kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Štefanije Novoselec, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih – 1.okrivljene pravne osobe H&M d.o.o. sa sjedištem u [adresa], i 2.okrivljenog odgovorne osobe KAĐ, sa prebivalištem u [adresa], Castelldefleds Passeig [adresa], zbog prekršaja iz članka 35. stavak 1. točka 4. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 19/22. i 59/23., dalje u tekstu ZZP ), pokrenutog povodom prigovora okrivljenih na Prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, broj: KLASA: 336-02/23-01/1955., URBROJ: 443-02-04-01-23-9. od 23. veljače 2023., nakon dovršene glavne rasprave, na temelju članka . 1., 2. i 3. i članka 182. točka 1. PZ., dana 10. veljače 2025. objavio je, a 05. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Temeljem članka 182. točka 1. PZ, okrivljeni
1. okrivljena pravna osoba H & M Hennes & Mauritz d.o.o. za trgovinu, OIB: 46773644577 sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana
2. okrivljeni odgovorna osoba KAĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1978. u [adresa], sin KA i ČA, državljanin Francuske, s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan
OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE
što su dana 01. veljače 2023. godine u poslovnim prostorijama trgovačkog društva i to u prodavaonici HR0415 u trgovačkom centru Lumini, Donji Kneginec, Ulica grada Lipika 15 koja posluje kao poslovna jedinica trgovačkog društva H & M Hennes & Mauritz d.o.o. za trgovinu, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], prilikom prodaje proizvoda nuđenih na zimskom sezonskom sniženju, koje je započelo 05.01.2023. godine, koristili nepoštenu odnosno zavaravajuću poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34. čl. 35. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” br. 19/22, u daljnjem tekstu ZZP), na način da za kontrolirane proizvode zatečene u prodaji na malo i to:
• mušku košulju 11R1070738 OO 6 X2 2E OV7, order 053639 6 04 Ol 04 02 maloprodajne cijene 8,99 €/67,74 kn,
• - majicu žensku HR1095617 005 R7 632 CA order 059699 6 04 01 04 0 maloprodajne cijene 8,99 €/ 67,74 kn,
nisu istaknuli ispravnu prethodnu cijenu tj. najnižu cijenu koju je trgovac primjenjivao za istu robu tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje, već su istaknuli veći broj prethodnih cijena koje ne ispunjavaju propisani kriterij, dakle isticali netočne informacije o prethodnoj cijeni, dok su za proizvode:
• dječja majica HR1071723 001 M02- order 06068313 6 0601 01 9 maloprodajne cijene 4,99 €/37,60 kn,
• pulover/vesta dječji - HR 1116057 003 C12 order 074226 6 1101 02 2 maloprodajne cijene 4,99 €/37,60 kn,
• hlače ženske HR0300024 058 R9 order 044892 0 0201 03 8 maloprodajne cijene 13,99 €/ 105,41 kn,
• hlače dječje HR1073892 002 S12 order 060495 6 0701 03 5 maloprodajne cijene 3,99 €/30,06 kn,
• bucket šešir HR1038144 001 C15 order 029652 5 0301 01 8 maloprodajne cijene 3,99 €/30,06 kn,
• majica ženska HR1095617 005 R7 632 CA Order 059699 6 04 01 04 0 maloprodajne cijene 8,99 €/67,74 kn,
istaknuli više prethodnih cijena od zakonom propisanih, bez da su naznačili koja je najniža cijena koju je trgovac primjenjivao za istu robu tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje i protivno maksimalnom broju cijena koju trgovac može istaknuti za proizvod na sezonskom sniženju, na način zbunjujući za potrošača,
d a k I e, okrivljeni su se koristili nepoštenom odnosno zavaravajućom poslovnom praksom opisanom u čl. 35. st. 1. i st. 2. t. 4. Zakona o zaštiti potrošača, čime su počinili prekršaj iz čl. 149. st. 1. t. 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/22) za koji je propisana novčana kazna u čl. 149. st. 1. za pravnu osobu te u čl. 149. st. 2. istog Zakona za odgovornu osobu u pravnoj osobi
II Temeljem članka 140. stavka 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do 5. i točka 7. PZ, padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Tužitelj Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača izdao je okrivljenima Prekršajni nalog broj: KLASA: 336-02/23-01/1955, URBROJ: 443-02-04-01-23-9 od 23. veljače 2023., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci.
2. Protiv narečenog Prekršajnog naloga okrivljeni su, pravodobno, putem branitelja, uložili prigovor, slijedom čega je Prekršajni nalog stavljen izvan snage i proveden je redovni prekršajni postupak.
3. Na glavnu raspravu zakazanu pred uređujućim sudom, uredno pozvani okrivljeni, nisu se odazvali, ali je njihov izostanak opravdao branitelj poslovnim obvezama i predložio da se ista održi bez njihove nazočnosti, te kako je sudu dostavljena pisana obrana okrivljenih, to je rasprava, sukladno članku 167. stavak 3. PZ, održana bez nazočnosti okrivljenih.
4. U pisanoj obrani okrivljenih navodi se kako kršenje pravila o isticanju cijena ne predstavlja samo po sebi nepoštenu poslovnu praksu; zakonodavstvom Europske unije usvojen je sveobuhvatan popis postupaka/propusta koji se u svakom slučaju smatraju nepoštenom poslovnom praksom, a u kojemu se ne navodi isticanje više cijena za isti proizvod. Ovlašteni tužitelj u ovom slučaju nije uopće utvrdio ni objasnio koji elementi postupanja prvookrivljenika predstavljaju nepoštenu poslovnu praksu; zakonodavstvo Europske unije ne propisuje zabranu isticanja drugih cijena dodatno uz prethodnu i sniženu, niti dopušta državama članicama uvođenje takve zabrane; odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje zabranjuju isticanje više od dvije cijene nisu usklađene s pravom EU te nerazumno ograničavaju poduzetničku slobodu zagarantiranu Ustavom Republike Hrvatske, zbog čega prvookrivljenik predlaže naslovnom sudu da prekine prekršajni postupak te podnese zahtjev za ocjenom usklađenosti Sudu Europske unije i Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Prema članku 35. stavku 1. ZZP-a, poslovna praksa smatra se zavaravajućom:
ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. istog članka (jedna od kojih je i cijena proizvoda),
čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Međutim, ovlašteni tužitelj svoje navode o korištenju zavaravajućom poslovnom praksom obrazlaže vlastitim utvrđenjima da cijena nije bila iskazana u skladu s odredbom članka 19. ZZP-a i Pravilnikom o uvjetima i načinu provođenja sezonskog sniženja, odnosno da cijena nije iskazana u skladu s člankom 7. stavkom 2. ZZP-a, što tek paušalno karakterizira zbunjujućim za potrošača. Dakle, radi se o sasvim različitim pravilima zakona o zaštiti potrošača, a koja su rezultat implementacije dviju različitih Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća: 98/6/EU od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima („Direktiva o isticanju cijena”), 2005/29/EZ od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”). Ovlašteni tužitelj je u obrazloženju Prekršajnog naloga u potpunosti propustio navesti razloge iz kojih drži da je navodno kršenje odredbi članka 7. i 19. ZZP-a automatski protivno j članku 35. st. 1. i 2. ZZP-a. Drugim riječima, nije obrazloženo koji elementi pogrešnog iskazivanja cijena (što samo po sebi predstavlja zasebne prekršaje prema čl. 149. st. 1. t. 2. i 9. ZZP-a) kvalificiraju to postupanje kao zavaravajuću odnosno nepoštenu poslovnu praksu. To rezultira opasnom te logički manjkavom i neprihvatljivom primjenom više zakonskih odredbi. S tim u vezi, ukazuje se na činjenicu da Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi u Prilogu l. sadržava cjelovit popis Doslovne prakse koja se u svim okolnostima smatra nepoštenom, a u koji popis nije uvršteno pogrešno isticanje cijena robe. (!) Slijedom toga, čak i da naslovni sud nađe da je prvookrivljenik pogrešno isticao cijene proizvoda (o čemu će se prvookrivljenik detaljnije očitovati u točki 4. pisane obrane), takvo postupanje se ne može pukim automatizmom kvalificirati kao zavaravajuća (odnosno nepoštena) poslovna praksa. U suprotnom, to bi vodilo do preširoke interpretacije zakona, što nije dopušteno. Navedeno shvaćanje potvrđuje relevantna praksa Suda Europske unije koji u Rješenju od 8. rujna 2015. godine donesenom u predmetu broj C-13/15 navodi sljedeće: „Kako bi se osigurala veća pravna sigurnost, poželjno je utvrditi poslovnu praksu koja se u svim okolnostima smatra nepoštenom. Priloga I. stoga sadrži cjelovit popis postupaka koji predstavljaju takvu praksu. To su jedina poslovna postupanja koja se mogu smatrati nepoštenima, a da se ne poduzima ocjenjivanje svakog pojedinog slučaja s obzirom na odredbe članaka 5. do 9. Popis se može izmijeniti jedino revizijom ove Direktive. U tim uvjetima, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da Direktivu o nepoštenoj poslovnoj praksi treba tumačiti na način da se protivi nacionalnim odredbama, poput onih iz glavnog postupka, koje propisuju opću zabranu bez ocjenjivanja svakog pojedinog slučaja kako bi se mogao ustanoviti nepošten karakter najava sniženja cijena u kojima se ne pojavljuje referentna cijena kod označavanja ili isticanja cijena, pod uvjetom da im je svrha zaštita potrošača. "Je li postupanje prvookrivljenika u ovoj situaciju zavaravajuće, ovlašteni tužitelj uopće nije utvrđivao niti obrazlagao u Prekršajnom nalogu. Kao dodatan argument prvookrivljenik ističe, u odnosu na sve što je gore navedeno o pravilima o isticanju cijena i pravilima o nepoštenoj poslovnoj praksi, može se zaključiti da pravila o isticanju cijena uređuju jedan specifičan segment poslovne prakse trgovca, slijedom čega se imaju smatrati specijalnim odredbama u odnosu na pravila o zabrani nepoštene poslovne prakse. Navedeno shvaćanje je u skladu sa stavom Europske komisije o međudjelovanju dviju relevantnih direktiva — Direktive o isticanju cijena i Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi. Naime u Smjernicama za tumačenje i primjenu članka 6.a Direktive o isticanju cijena koja je objavila Europska komisija dana 29. prosinca 2021. godine („Smjernice Europske komisije") navodi se sljedeće: „Stoga, u mjeri u kojoj se člankom 6.a Direktive o isticanju cijena uvodi poseban skup pravila o definiciji i navođenju „prethodne” cijene pri najavi njezina sniženja, on ima prednost pred Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi u pogledu aspekata sniženja cijena koji su uređeni tim posebnim pravilima”. Ako pravila o isticanju cijena, kako je nedvojbeno potvrđeno od strane Europske Komisije, imaju prednost pred pravilima o nepoštenoj poslovnoj praksi, ovlašteni tužitelj, ako je smatrao da prvookrivljenik postupa protivno odredbama članka 7. stavka 2. i članka 19. stavka 2. ZZP-a, je trebao prvookrivljenika prekršajno goniti na temelju odredbe članka 149. stavka 1. točaka 1. i 2. ZZP-a. Isto tako, da je zakonodavac namjeravao da se svako kršenje odredbi članka 7. stavka 2. i članka 19. ZZP-a ima smatrati ujedno i nepoštenom odnosno zavaravajućom poslovnom praksom, onda ne bi za kršenje tih odredbi propisao zasebno prekršajno djelo (kako je predviđeno člankom 149. stavkom 1. točkama 2. i 9. ZZP-a), već bi u članku 149. stavku 1. točki 49. ZZP-a dodatno uputio na odredbe članaka 7. i 19. predmetnog zakona. S obzirom da zakonodavac to nije učinio, jasno je da se kršenje odredbi članaka 7. i 19. ZZP-a ne može podvesti pod biće prekršajnog djela iz članka 149. stavka 1. točke 49. ZZP-a. Da je ovlašteni tužitelj postupao sukladno relevantnim zakonskim odredbama, bio bi u obvezi primijeniti i odredbu članka 148. ZZP-a kojom je propisana primjena načela oportuniteta. Naime, ovlašteni tužitelj je u zapisniku od 15.2.2023. utvrdio da je prvookrivljeni otklonio nedostatke utvrđene u zapisniku od 1.2.2023., pa su se ispunili svi uvjeti propisani odredbom članka 148. stavka 1. ZZP-a za primjenu načela oportuniteta na konkretni slučaj sukladno kojem načelu Izdavatelj u konkretnom slučaju nije smio izdati Prekršajni nalog. U odnosu na isticanje cijena, Republika Hrvatska je implementirala Direktivu o isticanju cijena, koja s tim u vezi u članku 6.a propisuje sljedeće: U svakoj najavi sniženja cijene mora se navesti prethodna cijena koju je trgovac primjenjivao tijekom određenog razdoblja prije primjene sniženja cijene. Prethodna cijena znači najniža cijena koju je trgovac primijenio tijekom razdoblja koje nije kraće od 30 dana prije primjene sniženja cijene. Države članice mogu predvidjeti drukčija pravila za lako pokvarljivu robu ili robu s kratkim rokom trajanja. Ako je proizvod na tržištu kraće od 30 dana, države članice mogu odrediti i kraće razdoblje od razdoblja navedenog u stavku 2. Države članice mogu predvidjeti da u slučaju kada se sniženje cijene progresivno povećava prethodna cijena jest cijena bez sniženja prije prve primjene sniženja cijene.” Prema citiranim pravilima, prilikom isticanja cijena nužno je da trgovac istakne najnižu cijenu koju je primijenio tijekom razdoblja koje nije kraće od 30 dana prije primjene sniženja cijene, ali ne isključuje se mogućnost da trgovac pored prethodne i snižene cijene istakne i druge referentne cijene. (!) Štoviše, državama članicama dopušta da od citiranih pravila odstupe samo u slučaju lako pokvarljive robe ili robe s kratkim rokom trajanja. U Smjernicama Europske komisije jasno se navodi da „članak 6.a ne sprečava prodavatelja da navede druge referentne cijene pri najavi sniženja cijene pod uvjetom da su takve dodatne cijene jasno objašnjene. ” Hrvatski zakonodavac je od navedenog odstupio i u ZZP unio stroža pravila od onih uvedenih Direktivom o isticanju cijena. Tako se člankom 7. stavkom 2. ZZP-a propisuje: Trgovac mora jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti iznos maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda koju pruža. Na proizvodu ili na prodajnom mjestu, osim cijena iz stavka 1. ovoga članka, ne smiju se istaknuti druge cijene, osim u slučajevima iz članka 8. stavka 4. i glave Il. ovoga dijela Zakona. Navedeno pravilo nije u skladu s Direktivom o isticanju cijena, budući da odstupa od pravila njezina članka 6.a, a ne radi se o slučaju lako pokvarljive robe ili robe s kratkim rokom trajanja u kojemu je odstupanje dopušteno, niti se odstupanje moglo smatrati dopuštenim u smislu članka 10. Direktive o isticanju cijena koji dopušta donošenje povoljnijih odredbi u vezi s informiranjem potrošača i usporedbom cijena. Nema razloga da se isticanje početne cijene, pored snižene i prethodne cijene, smatra protivnim potrošačevu legitimnom interesu za potpunom informiranošću o kretanju cijene proizvoda kojeg kupuje. Prvookrivljeni je dio H & M grupe, jednog od najvećih maloprodajnih lanaca u svijetu. H&M Grupa ima poslovnice diljem svijeta pa tako i Europske unije, te se o pravilima koje je donijela Direktiva o isticanju cijena detaljno i na vrijeme informirao. Kako spomenuta direktiva zaista niti u jednom dijelu ne sprječava trgovca da pored prethodne i snižene navede i drugu referentnu cijenu, što je potvrđeno Smjernicama Europske komisije za njezinu provedbu, prvookrivljenik nije imao povoda navedene odredbe ZZP-a tumačiti na način da na svakom pojedinom proizvodu ističe najviše dvije cijene (sniženu i prethodnu) niti smatra da je takva interpretacija i implementacija u duhu Direktive o isticanju cijena i u skladu s ciljem koji se njom želi postići. Slijedom navedenoga, za slučaj i da naslovni sud utvrdi protupravnost prvookrivljenikova postupanja, nesumnjivo je kako su postojali opravdani razlozi iz kojih bi okrivljenici bili u zabludi o postojanju takve protupravnosti. Stoga okrivljeni ne mogu biti krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret Prekršajnim nalogom. Prvookrivljenik predlaže naslovnom sudu zastati s predmetnim prekršajnim postupkom i Ustavnom sudu Republike Hrvatske uputiti zahtjev za ocjenu suglasnosti odredbi - članka 7. stavka 2. ZZP-a „Na proizvodu ili na prodajnom mjestu, osim cijena iz stavka 1. ovoga članka, ne smiju se istaknuti druge cijene, osim u slučajevima iz članka 8. stavka 4. i glave Il. ovoga dijela Zakona i članka 19. stavka 4. ZZP-a Tijekom trajanja posebnog oblika prodaje robe iz ove glave Zakona trgovac je dužan istaknuti cijenu koju primjenjuje tijekom trajanja prodaje iz stavka 1. ovoga članka i najnižu cijenu koju je trgovac primjenjivao za istu robu tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje. ”, s Ustavom Republike Hrvatske („Ustav”), budući da se takvim odredbama poduzetničke slobode trgovaca propisane člankom 49. Ustava bezrazložno ograničavaju. Kako bi osigurao pravilnu primjenu prava Europske unije, prvookrivljenik predlaže naslovnom sudu istovremeno podnijeti i zahtjev za prethodnu odluku nadležnom sudu Europske unije o tome je li suprotno pravu Europske unije nacionalno zakonodavstvo odnosno praksa nadležnog nacionalnog tijela koja utvrđuje da je postupanje koje je u skladu s Direktivom o isticanju cijena u državi članici zabranjeno kao nepoštena donosno zavaravajuća poslovna praksa; je li suprotno pravu Europske unije nacionalno zakonodavstvo kojim se nameće opća zabrana broja cijena koje trgovci smiju isticati na proizvodima; te zastati s prekršajnim postupkom do donošenja odluke suda Europske unije. Slijedom navedenog, prvookrivljenik predlaže naslovnom sudu rješenjem odbaciti optužbu, odnosno u slučaju provođenja prekršajnog postupka, nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom se optužba odbija ili kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe.
5. U okviru dokaznog postupka sud je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 1.veljače 2023. sa prilozima, zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 15.02.2023. sa prilozima, izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda i potvrde o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljene Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
5.1. Drugi dokazi nisu provođeni, niti su ih stranke predlagale.
6. U završnoj riječi predstavnica tužitelja je navela da u cijelosti ostaje kod podnijetog optužnog prijedloga, te predlaže da se okrivljene proglasi krivima i kazni.
6.1. U završnoj riječi branitelj okrivljenih je naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda pisane obrane i kod svih dokaznih prijedloga koje su naveli u istoj, te predlaže da se okrivljeni oslobode svake krivnje i kazne, a u spis prilaže odluke Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp 8116/2024 od 7.1.2025. te Visokog prekršajnog suda RH u Zagrebu broj Gž 50/2019. od 6. ožujka 2019. te 29.09.2021. , a ujedno dodaje da uglavnom postojeća praksa Visokog prekršajnog suda potvrđuje osnovanim prvostupanjske presude u kojima su zavaravajućom poslovnom praksom označeni mnogo teži prekršaji opisa koje se okrivljenicima stavljaju na teret pa se iz prakse Visokog prekršajnog suda RH može jasno vidjeti što se smatra zavaravajućom poslovnom praksom dok se u konkretnom slučaju kod okrivljenika ne radi o tako visokom stupnju ugrožavanju zaštićenog dobra, a to je zaštita informiranja potrošača.
7. Razmatrajući Optužni prijedlog i činjenični opis prekršaja u istom, sud je utvrdio da prekršajno djelo, na način kako se okrivljenima stavlja na teret, po propisu nije prekršaj, slijedom čega su okrivljeni oslobođeni optužbe, a njihova obrana je bespredmetna.
8. Članak 35. stavak 1. ZZP kaže da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
8.1. U stavku 2. istog članka Zakona navodi se da okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu, između ostaloga, cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu.
8.2. Nadalje, u članku 149. stavak 1. t. 49. i stavak 2. ZZP propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 200.000,00 kuna kazniti za prekršaj trgovac - pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. ovoga Zakona.
9. Naime, kako je, gore navedeno, odredbom propisano kažnjavanje za prekršaj pravne osobe - trgovca i odgovorne osobe ako se koriste praksom koja je nepoštena u smislu članka 34. do 40. ovog Zakona, dok je materijalnom odredbom članka 34. stavak 4. Zakona propisano da se nepoštenom poslovnom praksom posebno smatra i zavaravajuća poslovna praksa, kako je uređena u člancima 35. do 37. ovoga Zakona. Nadalje, odredbom članka 35. stavak 1. Zakona propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
9.1. Iz prethodno navedenih zakonskih odredaba proizlazi da je u konkretnom predmetu preduvjet da bi se radilo o zavaravajućoj poslovnoj praksi ispunjenje dva kumulativna uvjeta i to isticanje netočne informacije ili činjenično točne informacije, ako zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, kao prvi uvjet, te da se takvim informacijama potrošač navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, kao drugi uvjet.
9.2. Međutim, iz konkretnog činjeničnog opisa djela navedenog u optužnom prijedlogu ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja jer u činjeničnom opisu nije naveden drugi propisani uvjet zavaravajuće poslovne prakse u smislu citiranog članka 35. stavak 1. Zakona, odnosno da se istaknutim netočnim informacijama potrošač navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, slijedom čega u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja nedostaje jedan od njegovih konstitutivnih elemenata.
9.3. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
9.4. Obzirom da optužni prijedlog ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz ZZP, valjalo je okrivljene, primjenom članka 182. točka 1. PZ, osloboditi optužbe.
10. Budući su okrivljeni oslobođeni optužbe, to temeljem članka 140. stavak 2. PZ, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
11. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.
U Varaždinu, 05. veljače 2025.
Zapisničarka:
Sudac:
Štefanija Novoselec , v.r.
LA, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.
Presuda se dostavlja:
1. Tužitelj: Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača
2. Okrivljeni:1.okrivljena pravna osoba H&M d.o.o., [adresa],
2.okrivljeni odgovorna osoba KAĐ, na adresu pravne osobe
3. Branitelj: OD Kovačević Prpić Simeunović
4. Za spis, ovdje
