REPUBLIKA HRVATSKA

P-2812/2023-25

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Sandi Jeromeli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: Agroland d.o.o., Virovitica, Vinkovačka cesta 11, OIB: 91731844997, koju zastupa punomoćnica Marina Konrad, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rački i kolege iz Zagreba, protiv 1. tuženice: UN, vlasnice [obrt]" [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije UNN), i 2. tuženika: Soilteh j.d.o.o., [adresa], OIB: 67674540210, oboje zastupani po punomoćnici Andrei Grugan Šagud, odvjetnici iz Svetog Ivana Zeline, Trg Ante Starčevića 12a, radi pobijanja dužnikove pravne radnje, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i 1. i 2. tuženika, danom objave 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da Ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Ivanić Grad u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] – Oranica u Okešincu, površine 11428 m2, zaključen između 1. tužene UN, vl. [obrt]“ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika SOILTEH j.d.o.o. Križ (Općina Križ), [adresa], OIB: 67674540210, od 20. ožujka 2018., gubi pravni učinak prema tužitelju AGROLAND d.o.o. Suhopolje, Vladimira Nazora 5, OIB: 91731844997 u dijelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 64.988,99 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 4.388,05 EUR od 2.6.2009.

- na iznos od 365,48 EUR od 1.11.2009.

- na iznos od 4.308,25 EUR od 2.6.2009.

- na iznos od 5.335,28 EUR od 1.11.2009.

- na iznos od 22.312,88 EUR od 17.6.2010.

- na iznos od 3.718,81 EUR od 17.6.2010.

- na iznos od 15.804,26 EUR od 1.11.2010.

- na iznos od 2.423,22 EUR od 1.11.2010..

- na iznos od 3.681,88 EUR od 28.7.2010.

- na iznos od 1.043,74 EUR od 1.11.2010.

- na iznos od 1.607,10 EUR od 1.12.2010.

po stopi zatezne kamate od pojedinih datuma dospijeća do 31.7.2015. po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. 2.tuženik SOILTEH j.d.o.o. Križ (Općina Križ), [adresa], OIB: 67674540210 dužan je trpjeti da se tužitelj AGROLAND d.o.o. Virovitica, Vinkovačka cesta 11, OIB: 91731844997, za svoje potraživanje prema I-tuženiku UN, vl. [obrt]“ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 64.988,99 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 4.388,05 EUR od 2.6.2009.

- na iznos od 365,48 EUR od 1.11.2009.

- na iznos od 4.308,25 EUR od 2.6.2009.

- na iznos od 5.335,28 EUR od 1.11.2009.

- na iznos od 22.312,88 EUR od 17.6.2010.

- na iznos od 3.718,81 EUR od 17.6.2010.

- na iznos od 15.804,26 EUR od 1.11.2010.

- na iznos od 2.423,22 EUR od 1.11.2010..

- na iznos od 3.681,88 EUR od 28.7.2010.

- na iznos od 1.043,74 EUR od 1.11.2010.

- na iznos od 1.607,10 EUR od 1.12.2010.

po stopi zatezne kamate od pojedinih datuma dospijeća do 31.07.2015. po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, od 1.8.2015. do do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine; namiri prodajom nekretnina upisanih kod kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Ivanić Grad u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k.č.br. 829

– Oranica u Okešincu, površine 11428 m2, a koja nekretnina je ranije bila u vlasništvu I-tuženika UN, a sada u vlasništvu II-tuženika SOILTEH j.d.o.o.

III. Nalaže se 1. i 2. tuženiku da solidarno naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.477,22 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja 5.veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se tužitelj sa preostalim zatraženim parničnim troškom u iznosu od 1.975,00 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Velikoj Gorici, radi pobijanja pravnih radnji dužnika i to 1. tužene UN navodi da je ista običnom zadužnicom potvrđenom od strane javnog bilježnika Joze Aščića iz Virovitice pod br. Ov-4935/09 od 15. svibnja 2009. dala suglasnost da se radi naplate tražbine ovdje tužitelja kao vjerovnika u iznosu od 500.000,00 kn zaplijene svi računi 1. tužene i isplate ovdje tužitelju. Tužitelj je dana 24. travnja 2019. dostavio FINA-i zadužnicu uz zahtjev za izravnu naplatu iznosa od 489.659,58 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od 33.061,76 kn od 2.6.2009., na iznos od 2.753,74 kn od 1.11.2009. na iznos od 32.460,54 kn od 2.6.2009., na iznos od 40.198,70 kn od 1.11.2009. na iznos od 168.116,40 kn od 17.6.2010., na iznos od 28.019,40 kn od 17.6.2010., na iznos od 119.077,92 kn od 1.11.2010., na iznos od 148.257,76 kn od 1.11.2010., na iznos od 27.741,17 kn od 28.7.2010., na iznos od 7.864,13 kn od 1.11.2010. i na iznos od 12.108,76 kn od 1.12.2010. Usprkos tome 1. tužena nije ispunila svoju obvezu niti je uspjela izvansudska ovrha zbog nedostatka novčanih sredstava na računu 1. tužene a osnova je evidentirana u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje na drugom mjestu s time da obveze u redoslijedu prije navedene osnove iznose 805.663,28 kn. Tužitelj smatra da je 1. tužena zaključenjem s 2. tuženikom Ugovora o kupoprodaji od 20. ožujka 2018. OV-2659/2018 na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Velikoj Gorici ZK odjel Ivanić grad upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica]-oranica u Okešincu površine 11428 m2, svjesno i s namjerom onemogućio naplatu novčane tražbine tužitelja. Poziva se na čl. 67.st.2. Zakona o obveznim odnosima i navodi da je jedini osnivač i direktor 2. tuženika CN, sin 1. tužene pa se smatra da su 1. tužena i 2. tuženik znali da sklapanjem navedenog ugovora nanose štetu tužitelju. Što se tiče ostale imovine 1. tužene, navodi da ista nema druge imovine iz koje bi se mogla namiriti tražbina tužitelja budući da su ostale nekretnine u vlasništvu 1. tužene opterećene a vozilo odjavljeno 2010. Stoga predlaže da sud utvrdi da navedeni ugovor o kupoprodaji zaključen između 1. tužene i 2. tuženika gubi učinak prema tužitelju u djelu potrebnom za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 489.659,58 kn s pripadajućim zateznim kamatama te da je 2. tuženik dužan trpjeti da tužitelj namiri svoje potraživanje prodajom nekretnine upisane kod Općinskog suda u Velikoj Gorici ZK odjel Ivanić-Grad upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica]- oranica u Okešincu površine 11428 m2. U tužbi je također predlagao donošenje rješenja radi zabilježbe ovog spora na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama.

2. 1. i 2. tuženici zajednički su podnijeli odgovor na tužbu u kojem prvenstveno ističu prigovor stvarne nadležnosti obzirom da je tužba podnesena Općinskom sudu u Velikoj Gorici te predlažu da se predmet ustupi nadležnom trgovačkom sudu. Protive se osnovi i visini tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističu prigovor prekluzije prava na podnošenje tužbe te prigovor zastare potraživanja tužitelja. U odnosu na prigovor prekluzije s obzirom da je predmet pobijanja naplatno raspolaganje rok za podnošenje tužbe iznosi godinu dana pa je podnošenjem tužbe protekao zakonski rok propisan u članku 71. st. 1. ZOO-a te predlažu da sud odbaci tužbu. Smatraju da nema mjesta primjeni čl. 67. st. 2. ZOO-a na koji se pozvao tužitelj jer je 2. tuženik pravna osoba koja ima vlastitu pravnu osobnost te u navedenoj zakonskoj odredbi nije propisan slučaj da je treća osoba osnivač društva sa dužnikom u nekoj od pobrojanih veza. Smatra da nedostaju pretpostavke pobijanja budući da navedenim raspolaganjem nije nastala šteta vjerovniku s obzirom da je 1. tužena vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju je tužitelj pokrenuo ovrhu u predmetu OVR-381/19. Što se tiče prigovora zastare potraživanja navode da je predmetna zadužnica izdana 15. svibnja 2009. pa s obzirom na to, protekao je rok od 5 godina. Napominju da je na zadužnici ovjeren samo potpis dužnika, da nije solemnizirana pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina koji teče od izdavanja zadužnice 16. svibnja 2009. do 16. svibnja 2014. kada je nastupila zastara a o čemu je stav zauzeo i Vrhovni sud RH na svojoj sjednici od 19. studenog 2018. Predlaže tužbu odbaciti.

3. Podneskom od 4. ožujka 2021. tužitelj navodi da je neosnovan prigovor stvarne nenadležnosti jer su postupcima radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji nadležni općinski sudovi dok se sud povodom prigovora tuženika po stvarnoj nenadležnosti mogao oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari a što konkretno nije učinio. Također smatra i neosnovanim prigovor tuženika u pogledu prekluzije prava na podnošenje tužbe jer se može primijeniti odredba čl. 67. st.

2. ZOO-a a nije primjenjiva odredba čl. 71.st.1. ZOO-a pa prekluzivni rok za podnošenja tužbe iznosi 3 godine. Smatra da je potrebno tumačiti prvu odredbu ekstenzivno budući da je osnivač 2. tuženika ujedno i direktor 2. tuženika te sin prvotužene pa se na predmetni odnos primjenjuje čl. 67.st.2. ZOO-a. Smatra da je 1. tužena svjesno prenijela vlasništvo na predmetnoj nekretnini na 2. tuženika kako bi spriječila naplatu potraživanja tužitelja koje je nastalo prije nego što je između tuženika zaključen ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine. Nekretnina zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opterećena je založnim pravom u korist RH pa je naplata predmetnog potraživanja u ovršnom postupku nemoguća. Što se tiče prigovora zastare potraživanja navodi da je do prekida zastare došlo uslijed činjenice da je tužitelj 24. travnja 2019. predao zadužnicu na naplatu FINA-i, o čemu je dostavio dokaz i nakon dostave zadužnice 1. tužena nije podnosila prigovor. Tužitelj je predmetnu zadužnicu dostavio FINA- i tijekom 2011. kada je prekinut tijek zastare i zastara nije tekla sve do isknjižavanja predmetne zadužnice 4. kolovoza 2018. Budući da zastara nije isknjižena krivnjom tužitelja već temeljem Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, to je tužitelj ponovno uplatio predujam FINA-i za povratak osnove u redoslijed dana 24. travnja 2019. Stoga je u trenutku isknjižavanja predmetne zadužnice ponovno počeo teći trogodišnji zastarni rok. Osim toga, tužitelj je pokrenuo i sudski ovršni postupak i izvansudski radi naplate potraživanja unutar zakonskog roka od 5 godina, čime je prekinuta zastara.

4. Podneskom od 18. ožujka 2021. tužitelj navodi da je predmetnu zadužnicu dostavio na naplatu 1. prosinca 2010. te je ista uvrštena u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje po računu ovršenika odnosno 1. tužene a nakon isknjižnjenja ponovno 24. travnja 2019.

5. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Bjelovaru rješenjem posl.br. Gž. - 1201/2022 od 18. svibnja 2023. ukinuo je presudu i rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu posl.br. P-427/19 od 7. listopada 2022. radi pogrešne odluke suda kojim je u povodu prigovora tuženika odlučio da je stvarno nadležan za postupanje.

6. Slijedom navedene odluke Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu donio je rješenje posl.br. P-263/2023 od 29. kolovoza 2023. kojim se oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu te se postupak vodi pod novim broj P-2812/2023.

7. Podneskom od 27. prosinca 2023. tužitelj navodi da precizira tužbeni zahtjev u važećoj valuti EUR i sukladno važećoj stopi zateznih kamata odnosno precizira svoje potraživanje u iznosu od 64.988,99 EUR. Tužitelj više nije zahtijevao zabilježbu ovog spora na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama, a i zabilježbu sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama može samostalno zahtijevati od zemljišnoknjižnog suda.

8. Podneskom od 18. siječnja 2024. tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih iznijetih navoda a osobito prigovora zastare navodeći da zadužnica iz 2009. na koji tužitelj temelji predmetno potraživanje je sredstvo osiguranja naplate potraživanja temeljem Ugovora o kreditiranju br. 33/2009 a ne instrument osiguranja naplate po ugovoru br. 40/2010 i slijedom navedenog predajom zadužnice na naplatu PBZ d.d. prekinula se zastara za naplatu tražbine proizašle samo iz Ugovora br. 33/2009 dok tužitelj nije nikada adekvatnim instrumentom naplate zatražio naplatu potraživanja nastalih temeljem Ugovora iz 2010. točnije iznosa od 168.116,40 kn sa kamatom od 17.06.2010,. iznosa od 28.019,40 kn sa kamatom od 17.06.2010., iznosa od 119.077,22 kn sa kamatom od 01.11.2010., iznosa od 18.257,76 kn sa kamatom od 01.11.2010., iznosa od 27.741,17 kn sa kamatom od 28.07.2010., iznosa od 7.864,13 kn sa kamatom od 01.11.2010. i iznosa od 12.108,76 kn sa kamatom od 01.11.2010.; a koje su tražbine zastarjele istekom 3 godine od dospijeća svakog pojedinog računa. Navodi da se zadužnica veže za konkretni glavni pravni posao i ne može se koristiti za osiguranje ostalih potraživanja.

9. Podneskom od 27. veljače 2024. tužitelj navodi da je 1. tužena dala suglasnost da se radi naplate tražbine tužitelja temeljem kupljene robe po izdanim računima prema 2. tuženoj za podignutu robu u iznosu od 500.000,00 kn uvećano za PDV i kamate te eventualne troškove ovrhe zaplijene sredstva na svim računima 1. tužene te da ista obvezuje 2. tuženu sve do potpunog namirenja tražbine vjerovnika a što je sve razvidno iz uvida u samu zadužnicu OV-4935/09 od 15. svibnja 2009. Stoga proizlazi da 2. tužena nije dala tužitelju predmetnu zadužnicu samo radi naplate jednog računa već za sve tražbine do navedenog iznosa. Ostaje kod navoda vezano uz dostavljanje na naplatu predmetne zadužnice u 2010. i 2019. i neosnovanosti prigovora zastare potraživanja.

10. Odredbom čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje - ZPP), dalje: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojim temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

11. Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao je NN, supruga 1. tužene UN i oca direktora 2. tuženika CN, te bivšeg direktora tužitelja IN. Provedeno je građevinsko vještačenje na okolnost vrijednosti nekretnine kč. br. [katastarska čestica]-oranica u Okešincu upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] po sudskom vještaku za procjenu nekretnina Ivanu Luliću.

13. Tužbeni zahtjev odnosi se na pobijanje pravne radnje 1. tužene kao dužnika i sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine sa 2. tuženikom dana 20. ožujka 2018., učinjene na štetu tužitelja kao vjerovnika.

14. Nije sporno da je zaključen navedeni kupoprodajni ugovor i da je predmet kupoprodaje nekretnina upisana kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Ivanić Grad u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] – Oranica u Okešincu, površine 11428 m2.

15. Nije sporno niti da se temeljem tog Ugovora 2. tuženik upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama a što je razvidno i iz samog zemljišnoknjižnog izvatka (list 11 spisa).

16. Tužitelj tvrdi da ima prema 1. tuženoj potraživanje u iznosu od 64.988,99 EUR (498.659,58 kn), dok su tuženici u odgovoru na tužbu samo paušalno osporili visinu tužbenog zahtjeva a u podnesku od 18. siječnja 2024. učinili nespornim da se na Ugovor iz 2010. odnose potraživanja u iznosu od 168.116,40 kn, 28.019,40 kn, 119.077,22 kn, 18.257,76 kn, 27.741,17 kn, 7.864,13 kn i iznosa od 12.108,76 kn uvećano za kamate.

17. Nesporno je da je 1. tužena kao vlasnica obrta „ [obrt]“ izdala običnu zadužnicu kojim se neopozivo i bezuvjetno suglasila da se radi naplate tražbine tužitelja a temeljem kupljene robe od tužitelja zaplijene sredstva 1. tužene u iznosu od 500.000,00 kn uvećano za PDV, redovne i zatezne kamate i troškove ovrhe (list 4-5 spisa). Navedena zadužnica ovjerena je po javnom bilježniku pod broje OV- 4935/09 od 15. svibnja 2009.

18. Sporno je da li je protekao rok za podnošenje tužbe, te da li je navedenim raspolaganjem (kupoprodajom) nanesena šteta vjerovniku obzirom da 1. tužena ima u svom vlasništvu i nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju se vodi između stranaka ovršni postupak pod brojem Ovr- 381/2019.

19. Također tuženici su istaknuli i prigovor zastare potraživanja temeljem zadužnice navodeći da je protekao rok od 5 godina od njenog izdavanja.

20. Što se tiče prigovora zastare prava na podnošenje tužbe, valja reći da u konkretnom slučaju odlučno je utvrditi pretpostavke pobijanja iz čl. 67. ZOO-a a kako bi se odlučilo o roku za podnošenje tužbe iz čl. 71. ZOO-a.

21. Naime, nesporno je da je 1. tužena UN majka direktora i osnivača 2. tuženika CN pa kako se radi o kupoprodaji nekretnine, to se u konkretnom slučaju radi o naplatnom raspolaganju između treće osobe 2. tuženika čiji je direktor krvni srodnik u ravnoj liniji sa dužnikom (1. tuženom) i temeljem čl. 67. st. 2. ZOO-a smatra se da je 2. tuženiku (treća osoba) bilo poznato da 1. tužena (dužnik) poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelja (vjerovniku). Stoga se na takvo raspolaganje u smislu čl. 71. st. 1. ZOO-a primjenjuje trogodišnji rok za podnošenje tužbe na pobijanje.

22. Kako je tužitelj podnio tužbu 4. prosinca 2019. a predmetno raspolaganje koje se pobija je Ugovor o kupoprodaji od 20. ožujka 2018., to nije protekao trogodišnji zastarni rok pa je prigovor zastare neosnovan.

23. Nadalje, što se tiče tuženikova prigovora zastare potraživanja temeljem zadužnice radi proteka roka od 5 godina od njenog izdavanja, valja reći da nije osnovan. Iz spisa vidljivo da je tužitelj podnio FINI dana 24. travnja 2019. zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice a radi naplate predmetnog potraživanja od 64.988,99 EUR/498.659,58 kn (list 8 i 9 spisa), kao i da je prije toga dana 2. prosinca 2010. podnio FINA-i na naplatu predmetnu zadužnicu (list 56-58 spisa) a što je razvidno iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV- 4935/09, kao i Potvrde FINA-e od 18. ožujka 2021. iz koje je razvidno da je tužitelj zaveden u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na drugom mjestu. Dakle, tužitelj je zahtjev za izravnu naplatu po predmetnoj zadužnici podnio 2010. i kako je stupio na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima N/N 68/18 to nije više bilo moguće temeljem čl. 12. tog Zakona izvršenje jer je proteklo više od tri godine od primitka osnove za plaćanje i unesena je u specifikaciju primjedba pozivom na navedeni članak Zakona (list 56 spisa). Stoga je tužitelj ponovno podnio FINI dana 24. travnja 2019. zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice čime je došlo do prekida zastare te u trenutku podnošenja tužbe 4. studenog 2019. nije nastupila zastara potraživanja, na koje se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina.

24. Što se tiče poslovnog odnosa između stranaka i tijeku postupka saslušan je svjedok IN, bivši direktor tužitelja koji je iskazao da UN i CN poznaje od 2009. kada su se došli kod tužitelj radi kreditiranja poljoprivredne proizvodnje, da poznaje i NN, supruga I. tužene UN i oca II. tuženika CN, da su prvi put kreditirali 1. tuženoj poljoprivrednu proizvodnju 2009. a drugi puta 2010. godine a također su kreditirali i njenog supruga NN. Kako je sa 1. tuženom zaključen ugovor 2009. jamčila je zadužnicom da će dug biti podmiren a budući nije bilo plaćeno, 2011. i 2019. su pokušali bezuspješno naplatiti svoja potraživanja po osnovi zadužnice.

25. Na istu okolnost saslušan je i NN suprug 1. tužene UN i otac direktora 2. tuženika CN, koji je iskazao da njegova supruga UN ima svoj obrt a on ima svoj obrt te su svaki sa svojim obrtima potpisali sa tužiteljem ugovore o kreditiranju odnosno o zajedničkoj proizvodnji u 2009. i izdali obične zadužnice a koje nisu bile solemizirane. Navodi da su nakon toga potpisali u 2010. novi ugovor s tužiteljem i opet su dali svaki obične zadužnice koje nisu solemizirane a koje su služile za naplatu po ugovoru temeljem navedeni zadužnica, kao i da nisu mogli pokriti troškove proizvodnje i nisu imali namjeru prevare.

26. Tužitelj je u prilog navodima da 1. tužena nema druge imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti tražbinu dostavio izvadak za zkč. br. [katastarska čestica] oranica u Boki, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kojoj postoji založno pravo Republike Hrvatske radi osiguranja potraživanja u iznosu od 92.805,43 kn uvećano za zakonske kamate i troškove postupka osiguranja u iznosu od 1.000,00 kn (list 14 spisa) i uvjerenje MUP-a, PP Ivanić-Grad od 7. lipnja 2019. o odjavi vozila u vlasništvu 1. tužene (list 15 spisa).

27. Također na okolnost vrijednosti predmetne nekretnine provedeno je vještačenje i vještak Ivan Lulić u nalazu i mišljenju od 22. listopada 2024. dao je mišljenje da vrijednost nekretnine kč. br. [katastarska čestica]-oranica u Okešincu upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iznosi 3.600,00 EUR i to uz uvjet da se prodaje kao cjelina. Na navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi te isti nije usmeno saslušan.

28. Slijedom svega navedenog ovaj sud zaključuje da je 1. tužena predmetnim raspolaganjem, sklapanjem Ugovora o kupoprodaji od 20. ožujka 2018. na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Velikoj Gorici ZK odjel Ivanić grad upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], oranica u Okešincu površine 11428 m2, svjesno i s namjerom onemogućila naplatu novčane tražbine tužitelja a 2. tuženiku kao trećoj osobi čiji je direktor i osnivač sin 1. tužene, presumira se da je to bilo poznato.

29. Što se tiče navoda tuženika da se predmetna zadužnica odnosi na ugovor iz 2009. a ne onaj iz 2010. odnosno da tužitelj nije nikada adekvatnim instrumentom naplate zatražio naplatu potraživanja nastalih temeljem Ugovora iz 2010. navedeno sud ocjenjuje nedokazanim. Naime, tuženici za navedeno nisu dostavili nikakav dokaz (samo Ugovor iz 2010.-list 123-125 spisa) niti zadužnicu po Ugovoru iz 2010. za koju navode da je izdana radi osiguranja naplate po tom ugovoru. Sadržajno iz predmetne zadužnice ne proizlazi da bi se odnosila na namirenje tužitelja samo u odnosu na Ugovor iz 2009. već da 1. tužena kao vlasnica obrta „V.B.“ daje suglasnost da se neopozivo i bezuvjetno radi naplate tražbine tužitelja a temeljem kupljene robe od tužitelja zaplijene sredstva 1. tužene u iznosu od 500.000,00 kn uvećano za PDV, redovne i zatezne kamate i troškove ovrhe (list 4-5 spisa).

30. Slijedom svega navedenog ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj dokazao pretpostavke pobijanja u smislu čl. 67. st. 2. ZOO-a te je utvrdio da predmetni Kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženika od 20. ožujka 2018. u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]- oranica u Okešincu površine 11428 m2, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za ispunjenje potraživanja u iznosu od 64.988,99 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te da je 2. tuženik dužan trpjeti da se tužitelj namiri prodajom nekretnine zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica]- oranica u Okešincu površine 11428 m2 a radi namirenja svojeg potraživanja prema 1. tuženoj. Stoga je odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 2. ZPP-a. Tužitelj je uspio u parnici pa su mu priznati parnični troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22., 126/22. i 138/23; dalje: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 64.988,99 EUR i to na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8./1 Tarife), sastava podnesaka od 4. ožujka 2021., 27. prosinca 2023. i 27. veljače 2024. u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 11. ožujka 2021., 13. travnja 2022., 18. svibnja 2022., 15. rujna 2022., 12. veljače 2024., 24. travnja 2024. i 20. siječnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za PDV od 25% iznosi 13.750,00 EUR. Također priznat je tužitelju i trošak plaćenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, te sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 663,61 EUR odnosno ukupno 15.477,22 EUR.

32. Tužitelju nije priznat trošak ročišta 18. travnja 2022. i 24. siječnja 2024. jer nisu održana, kao niti trošak ročišta od 7. listopada 2022. jer nije pristupio. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 18. ožujka 2021. jer se radi o dokumentaciji na koju se pozvao u podnesku 4. ožujka 2021. a koju je propustio dostaviti.

33. Slijedom navedenog odlučeno je o troškovima tužitelja pod točkom III. i IV. izreke presude.

U Zagrebu, 5. veljače 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 663,61 EUR 2. Tuženiku po odvj.