REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Trogiru
Poslovni broj: P-2264/2021-26
Obala bana Berislavića 1
21220 Trogir
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Mirni Veža u pravnoj stvari tužitelja ad 1 RO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ad 2 GO, OIB: [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa], ad 3 R OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ad 4, AO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Danieli Rude, odvjetnici iz OD Rude i partneri d.o.o. iz Šibenika, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb , zastupana po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Biliću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o., Lovretska 5, Split, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 21.siječnja 2025 u nazočnosti punomoćnika tužitelja i izočnosti tuženika, dana 5. veljače 2025., na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se kako su ništetne odredbe članka 1. 4. i 7. Ugovora o kreditu broj 9010748528, sklopljenog 28. rujna 2005. između tužitelja ad 1 RO AO kao korisnika kredita JO kao založnog dužnika i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, solemniziranog od strane Javnog bilježnika Petra Žanko u Trogiru pod posl.br. OU-396/05 od 5. listopada 2005. CHF, u dijelu koji se odosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a kojima je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti od 111.000,00 CHF po srednjem tečaju kredita na dan korištena kredita prema otplatnom planu Banke, po godišnoj kamatnoj stopi promjenjivoj u skladu s odlukama kreditora te da se svaki pojedini anuitet plaća u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.
II. Utvrđuje se kako su ništetne odredbe članaka 1.,4, i 7 Ugovora o kreditu broj 9019451609, sklopljenog 8.lipnja 2015. između tužitelja ad 1 RO kao korisnika kredita, EO založnog dužnika i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, solemniziranog od strane Javnog bilježnika Petra Žanko u Trogiru pod posl.br. OU-4970/15 od 24.lipnja 2015 u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, kojim je navedeno da banka stavlja korisniku na raspolaganje iznos od 78.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke s namjenom zatvaranja obveza po 9010748528 u Banci i za plaćanje javnobilježničkih troškova, odnosno u dijelu kojim je prikazan iznos preostale neotplaćene glavnice kredita sve prema otplatnom planu Banke.
III. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti preostalog dijela Ugovora o kreditu sklopljenog 28. rujna 2005 te Ugovora o kreditu sklopljenog 8.lipnja 2015., (izuzev odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su utvrđene ništetnima toč I i II. izreke), tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.
IV. Odbija se tužbeni zahtjevu u preostalom dijelu koji glasi:
„ Ovlašćuju se tužitelji ad 1 do ad 4. da temeljem ove presude zatraže i postignu brisanje založih prava uknjižbenih temeljen ništetnih Ugovora iz toč. 1a) o 1B9 u korist Privredne banke Zagreb d.d. na nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] (kuća i dvor površine 184 m2)ZU 5884, KO [katastarska općina], suvlasnički dio označen kao 5. suvlasnički dio : 6/30 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) dijela č. zgr. [katastarska čestica] povezano s vlasništvom posebnog dijela zgrade stana br 2. na I. Katu, označen br
2.1,2.2,2.3,2.4,2.5,2.6,2.7,2.8,2.9,2.10, obojan u nacrtu ljubičastom bojom, ukupne površine 162,9 m2 te sporednim dijelovima označenim kao terasa i br. 2.11 i 2.12, ukupne površine 63.2 m2 i to baš založnih prava upisanih u „C“ listu, koji upisi glase: 1.1. Primljeno 3. listopada 2005 Z-2230/05
Temeljem ugovora o kreditu br; 9010748528 od 28. rujna 2005., solemniziranog kod javnog bilježnika Petra Žanko, Trogir, pod OU-396/05 uknjižuje se založno pravo na nekretnini upisanoj u listu A, radi osiguranja tražbine u iznosi od 111.000,00 /stojedanasttisuća) CHF s ugovorenim kamatama od 4.75% godišnje u korist PRIVREDNE BANKE ZAGREB D:D: RAČKOG 6.; ZAGREB
7.1.Zaprimljeno 30.06.2015.broj Z- 1746/15
Na temelju Ugovora o kreditu broj:9019451609 od 08.06.2015.godine solemniziranog od strane javnog bilježnika Petra Žanka iz Trogira dana 24.06.2015.godine pod br.OV-4970/15 UKNJIŽUJE SE ZALOŽNO PRAVO U PRVENSTVENOM REDU POSTOJEĆEG ZALOŽNOG PRAVA Z-2230/05 na nekretninama koje se sastoje od 6/30 dijela č. zgr. [katastarska čestica], povezano s vlasništvom posebnog dijela zgrade stana br. 2 na I. katu, označen br. 2.1, 2.2, 2.3, 2.4, 2.5, 2.6, 2.7, 2.8, 2.9, 2.10, obojan u nacrtu ljubičastom bojom, ukupne površine 162,8 m2, te sporednim dijelovima označenim kao terasa i br. 2.11 i 2.12, ukupne površine 63,2 m2 u pod.ul. 5 ZU 5884 k. o. [katastarska općina] radi osiguranja tražbine u iznosu od 78.700,00
CHF(slovima:sedamdesetosamtisućasedamsto CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste HNB s ugovorenim naknadama i troškovima i kamatom u visini od 3,23 % (slovima:tricijelihdvadesettri), godišnje i to isključivo jednokratno, tijekom
trajanja razdoblja aprecijacije srednjeg tečaja za CHF iz tečajne liste Banke za više od 20 % (slovima:dvadesetposto) u odnosu na srednji tečaj CHF iz tečajne liste Banke na dan prvog korištenja kredita broj 9010748528 iz točke 2 ovog Ugovora koji jeiznosio4,766358(slovima:četiricijelihsedamstošezdesetšesttisućatrisopedesetosam) za korist:PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D., OIB: 02535697732, ZAGREB, RADNIČKA CESTA 50
7.2 SA ZABILJEŽBOM OGRANIČENJA DA ĆE OVO ZALOŽNO PRAVO IMATI PRAVNI UČINAK jedino ako se brisanje stare hipoteke založnog prava pod poslovnim brojem Z-2230/05 uknjiži u roku od jedne godine od dana odobrenja upisa ovog novog založnog prava, a sukladno članku 348. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima."
V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.082,40 eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude (5. veljače 2025.) pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se za više zatraženo na ime parničnog troška (preko 1.082,40 eur-a do 3.356,18 eur-a; za iznos od 2.274 eur-a), zahtjev odbija.
Obrazloženje
1.Tužitelji ad 1-ad 4 podnijeli su tužbu 9.lipnja 2021. protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu 9010748528, sklopljenog 28. rujna 2005. između tužitelja ad 1 RO i tuženika, koji je sklopljen za iznos od 111.000,00 CHF kao i ništetnosti Ugovora o kreditu broj 9019451609, sklopljenog 8. lipnja 2015. U tužbi se u bitnom navodi da zbog jednostranih promjena kamatne stope, početni anuitet po zaključenom Ugovoru ubrzo da je porastao do te mjere da je u jednom trenutku iznosio znatno viši iznos, koji je u potpunoj disproporciji od početnog anuiteta.
1.1.U tužbi se dalje navodi da je založni dužnik JO (brat tužitelja ad 1-ad4) preminuo te da je istog naslijedila majka EO, na temelju Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru, posl.br. O-338/09 od 3.ožujka 2010. koju su nakon njene smrti naslijedila njezina djeca, ovdje tužitelji ad.1-ad 4, sada založni dužnici na nekretnini č. zgr. [katastarska čestica] položenoj u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor površine 184 m2, suvlasnički označen kao 5. Suvlasnički dio: 6/30 etažno vlasništvo (E-5) dijela č. zgr. [katastarska čestica] povezano sa vlasništvom posebnog dijela zgrade stana br 2.na I.katu, označen br 2.1,2.2,2.3,2.4,2.5,2.6,2.7,2.8,2.9,2.10, obojan u nacrtu ljubičastom bojom, ukupne površine 162,9 m2 te sporednim dijelovima označenim kao terasa i br. 2.11 i 2.12, ukupne površine 63.2 m2, svaki za po ¼ dijela.
1.2.Tužitelji nadalje ističu kako je Ugovor sklopljen 2015. u suštini dodatak Ugovora o kreditu iz 2005., a koji je sklopljen neposredno prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom krditiranju (“Narodne novine “br:102/2015 )s namjerom da se konverija napravi u pogledu tzv “novog” ugovora,a ne prvog i osnovnog koji da je sadržavao ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj kaluzuli u CHF valuti.
1.3.Činjenično, tužitelji navode kako je tužnik protupravno postupio jer da je odredba kojom je tuženiku dozvoljena jednostrana promjena kamate, ništetna, a nedvojbeno da je isto utvrđeno pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.srpnja 2013.,potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 9.travnja 2015. jer da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita ugovaranjem nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamati, a kako je predmetni ugovor sklopljen u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. obuhvaćeno je i predmetno traženje navedneim presudama s navedenim utvrđenjima,slijedom čega da konkretno postoji protupravnost u postupanju tuženika.
1.4.Tužitelji nadalje objašnjavaju kako je temeljnim Ugovorom o kreditu iz 2005. tuženik odobrio korisniku kredita, tužitelju ad 1, kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 111.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju CHF, tečaja liste Banke na dan korištenja kredita, dok je ugovorom iz 2015. određena otplata preostalog dijela glavnice od 78.700,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Te da u trenutku sklapanja tog novog ugovora iz 2015. (koji predstavlja istu kreditno-pravnu osnovu i koji je proizašao iz osnovnog ugovora), u osnovnim ugovorima o kreditu valuta švicarskog franka više nije postojala ( a ugovaranje te valutne klauzule je također ništetno) čime nestaje glavni razlog za sklapanja Anexa/dodatka, da krediti s valutnom klauzulom u CHF valuti konverzijom postanu krediti s valutnom klauzulom u EURu. U odredbi točke 1. Ugovora o kreditu iz 2015. navedeno je da banka stavlja korisniku na raspolaganje iznos od 78.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke. Niti da je navedeni iznos stavljen korismiku-ovdje tužitelju ad. 1 na raspolaganje, niti da je isti tražio zatvaranje prijašnjeg kredita kako to stoji u točki 2. Ugovora, iz čega je vidljivo da je banka postupala jednostrano, i ostaje nejasno zbog čega je upravo prije konverzije, sklopila sa tužiteljem ad. 1 novi ugovor ponovno u CHF valuti.Takvim postupanjem, očito je tužena htjela konvalidirati ništetni ugovor iz 2005., mijenjajući ga ''novim'' ugovorom, po njima valjanim, ali sukladno zakonu, što je od početka ništetno ne može se naknadno konvalidirati. obzirom da ništetnost ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu djeluje od trenutaka kada je ugovor sklopljen, te da u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu iz 2015. valuta švicarskog franka u osnovnom ugovoru više nije postojala, u Ugovoru o kreditu iz 2015. netočno je prikazan i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, a koji iznos predstavlja bitan sastojak dodatka ugovora. Tužitelj navodi kako se dakle radi o istom kreditu pa tako i Dodatak ugovora prati pravnu sudbinu osnovnog ugovora, a to je prema tužitelju ništetnost istih, pozivom na članak 323, 326. i 148. Zakona o obveznim odnosima. Zaključno tužitelji ističu da Ugovorne strane ne mogu svojom voljom konvalidirati ništetne odredbe ugovora, niti obnovom niti nagodbom jer ako je ništetan osnovni ugovor, ništetni su i svi njegovi dodaci jer ništetnost se utvrđuje ext unc.Posljedično tomu što su ugovori ništetni, da je ništetan i upis založnog prava proveden na temelju tih ugovora slijedom čega, tužitelji traže i brisanje istog s nekretnine koja je opterećena istim,a riječ je o nekretnini koja je tim ništetnim ugovorom navedena kao instrument osiguranja.
1.5.Tužitelji su kao dokaz svojih navoda,predložili provedbu financijskog vještačenja, uvid u povijesnu tečajnu listu tuženika za valutu u CHF, početni otplatni plan, saslušanje tužitelja kao parnične stranke, uvid u Z.U. K. O. [katastarska općina] za predmetnu nekretninu, uvid u zk i zbirku isprava za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te priložene ugovore,kao i u spis ovog suda Ovr- 1549/21., osnažujući svoje navode pozivom i na brojnu sudsku praksu i konkretne rješidbe Trgovačkog suda, Visokog Trgovačkog suda i Vrhovnog suda RH, te odluku suda Europske unije C-158/17 u predmetu Dunai-Rba banka Hungary.
2.U odgovoru na tužbu koji je podnesen 19. srpnja 2021., tuženik je osporio tužbu u cijelosti; istaknuo je prigovor prekluzije; da tužitelj u svojoj tužbi polazi od sasvim pogrešnih premisa, i to od pogrešne pretpostavke da je ugovor o kreditu iz 2005.godine i dalje na snazi, odnosno da bi ugovor iz 2015.godine predstavljao dodatak prvo sklopljenom ugovoru, kao i od pogrešne pretpostavke da bi presude Trgovačkih sudova donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imale učinak na konkretni pravni odnos ovih parničnih stranaka, kako po pitanju osnova, tako i po pitanju zastare, kako u pogledu prvo sklopljenog ugovora, a još manje u pogledu ugovora iz 2015.godine. Nadalje da je ugovor o kreditu iz 2005.godine nije više na snazi, jer da je prestao otkazom; da se na ništetnost ugovora ne može se pozivati ona stranka ugovora kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a zabrana je bila manjeg značaja; da ništetnost pojedine ugovorne odredbe ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, ovo pozivom na članak 324 ZOO-a, 1065. ZOO-a i članke 87. i 102. ZOZP, da je člankom 26. ZOO-a izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope,da je tuženik mijenjao kamatnu stopu ne proizvoljno, već isključivo na temelju točno definiranih i predviđenih kriterija i metodologije, ovo pozivom i na izmjene ZPK iz 2013.,da je tuženik potrošačima učinio dostupnima uvjete promjenjive kamatne stope u formi informacije o načinu promjene kamatnih stopa, da je nakon stupanjem na snagu odredbe članka 309. stavak 1. ZOKI, informirao tužitelja o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope uz dostavu oplatnog plana, da u vrijeme sklapanja kredita nije postojala zabrana, pa da je pozivanje na zakonsku regulativu, a ne na onu u vrijeme zasnivanje obveza, promašeno i pogrešno, ukazao na nemogućnost predviđanja kretanja elemenata koje utječu na promjenu kamatne stope, a koji ovise o tržišnim kriterijima, te da su tako isti izuzeti su od ocjene poštenosti, čak i prema promjenjivim kriterijima europskog prava, jer je i prema Direktivi Vijeća 93/13 EEZ od 5.04.1993. takva ugovorna odredba izuzeta od ocjene poštenosti; da je člankom 22. ZOO-a izričito dopušteno ugovaranje valutne kaluzule; da je solemnizacijom ugovora o kreditu stvorena neoboriva pretpostavka da je tužitelj kao korisnik kredita upoznat sa svim ugovornim odredbama pa da je potpisom dao pristanaka na njegov sadržaj .Tuženik je odgovorom predložio saslušanje svjedoka djelatnika banke, a dodatno predložio po potrebi i saslušanje javnog bilježnika. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. rujna 2024. tuženik je istaknuo i prigovor zastare pozivom na praksu Visokog trgovačkog suda RH, nedostatak pravnog interesa tuženika .
3. Analiziranjem i ocjenom provedenih dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
4.U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dokumentacije priložene uz tužbu i odgovor na tužbu tuženika i to: Ugovora o kreditu broj 9010748528, sklopljenog 28. rujna 2005. između tužitelja ad 1 RO kao korisnika kredita JO kao založnog dužnika i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, solemniziranog od strane Javnog bilježnika Petra Žanko u [adresa] pod posl.br. OU-396/05 od 5. listopada 2005. na iznos od 111.000,00 CHF, Ugovora o kreditu broj 9019451609, sklopljenog 8. lipnja 2015. između tužitelja ad 1 RO kao korisnika kredita, EO založnog dužnika i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, solemniziranog od strane Javnog bilježnika Petra Žanko u [adresa] pod posl.br. OU-4970/15 od 24.lipnja 2015 na iznos od 78.700,00 CHF, spisa predmeta Ovr- 1549/2021, preslike plana otplate s tablicom otplate, očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje od FINA-e od 11. kolovoza 22., analize varijabilne kamatne stope, otkaza ugovora o kreditu od 28. listopada 2019., Općih uvjeta poslovanja s građanima PBZ d.d. u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kao i iskaza tužitelja ad1. i svjedokinje s ročišta od 6. veljače 2023.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu iz 2005., kao i dodatka istog iz 2015. te brisanje uknjižbe založnog prava izvršenog na temelju navedenih isprava, kao pravne osnove uknjižbe ovo u korist tuženika, no činjeničnim supstratom tužitelj u suštini obrazlaže razloge zbog kojih bi ništetne bile ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i u svrhu dokaza tih navoda predlaže dokaze.
6. U ovom postupku su mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19 –dalje u tekstu ZZP/14).
7. Među parničnim strankama utvrđene su slijedeće nesporne činjenice:
-da je Ugovor o kreditu broj 9010748528, sklopljen 28. rujna 2005. između tužitelja ad 1 RO kao korisnika kredita, JO kao založnog dužnika i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, solemniziranog od strane javnog bilježnika Petra Žanko u [adresa] pod posl.br. OU-396/05 od 5. listopada 2005., na iznos od 111.000,00 CHF, radi refinanciranja postojećih hipotekatnih kredita, kao namjenskog kredita, s rokom otplate do 28.ožujka 2006., s jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio tog ugovora,
- da je ugovorena promijenjiva kamatna stopa od 4,75 % godišnje, a kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima, da je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točk. 4 Ugovora, korisnik kredita (tužitelj) pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmjenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu aniuteta banka da će pisano obavijestiti korisnika kredita, da su se stranke ugovora usuglasile da je obavijest banke dokaz o izmjenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je banka putem pošte uputila korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ugovora, a obavijest je sastavni dio ugovora, da je prvi anuitet dospio na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu, da se kredit otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora,
-da je ugovorom o kreditu broj 9019451609, sklopljenog 8.lipnja 2015. između tužitelja ad 1 RO kao korisnika kredita, ĆO založnog dužnika i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, solemniziranog od strane javnog bilježnika Petra Žanko u [adresa] pod posl.br. OU-4970/15 od 24. lipnja 2015., na iznos od 78.700,00 CHF određena namjena kredita i to zatvarenje obveza po Ugovoru broj 9010748528, s roomk korištenja kredita - 8. prosinca 2015., da je ugovorena tužiteljeva obveza plaćati tuženiku redovnu kamatu u visini od 3,23% godišnje i to isključivo jednokratno, da efektivna kamatna stopa iznosi 3.35%, da nadalje korisnik kredita plaća i interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope, da plaća kamatu na zakašnjela plaćanja, da kod otplate koristi poček od 12 mjeseci, rok otplate kredita da je 180 mjeseci, da se kredit u 78.700,00 CHF i kamata otplaćuju u 168 mjesečnih anuiteta, mjesečni anuitet da iznosi 582,94 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke, važeće na dan plaćanja prema otplatnom planu koje je Banka uručila korisniku kredita, da isti daje Banci suglasnost da se anuitet može promijeniti i u slučaju promjene kamatne stope, definirano ugovorom, o čemu da će Banka pisano obavijestiti korisnika kredita,
-da je osiguranje vraćanja kredita 2005. a potom isto potvrđeno i dodatkom osnovnog ugovora iz 2015. nekretnina oznake č. zgr. [katastarska čestica] položena u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor površine 184 m2, suvlasnički označen kao 5. Suvlasnički dio: 6/30 etažno vlasništvo (E-5) dijela č. zgr. [katastarska čestica] povezano sa vlasništvom posebnog dijela zgrade stana br 2.na I.katu, označen br
2.1,2.2,2.3,2.4,2.5,2.6,2.7,2.8,2.9,2.10, obojan u nacrtu ljubičastom bojom, ukupne površine 162,9 m2 te sporednim dijelovima označenim kao terasa i br. 2.11 i 2.12, ukupne površine 63.2 m2, prvotno u vlasništvu JO potom njegove nasljednice, CO, na način da isti dozvoljavaju osnivanje založnog prava u vrijednosti kredita,
-da je kredit djelomično otplaćen,
-da je tuženik uputio tužitelju pisani otkaz ugovora,
-da je tuženik radi namirenja tražbine pokrenuo ovršni postupak
8. Među parničnim strankama sporno je :
- imaju li tužitelji pravni interes,
-jesu li ugovori iz 2005 i 2015 ništetni,odnosno jesu li ništetni u cijelosti ili u pojedinim odredbama u svezi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule,
- je li nastupila zastara,
- je li osnovan zahtjev na brisanje založnog prava.
9. Uvodno, da bi se obrazložio meritum postupka, treba kronološki prikazati događaje i sudske odluke vezane uz kreditiranje potrošača u valuti CHF na području RH.
9.1. Potrošači koji u sklapali kredite u CHF su se našli u lošijoj financijskoj situaciji u odnosu na one koji su u isto vrijeme podignuli kredit u EUR jer tečaj EUR se, kako proizlazi iz podataka na mrežnoj stranici HNB-a, u razdoblju od 1.1.2004. do 1.1.2014. (na prvi radni dan u svakoj kalendarskoj godini) kretao se između 7,29 i 7,64 kuna za 1 EUR. S druge strane, u istom razdoblju tečaj CHF se kretao između 4,42 i 6,24 kuna za 1 CHF s tim da je od 2004. do 2008. tečaj CHF bio u padu, a potom je uslijedio rast tečaja.
9.2. Dana 4. travnja 2012. je Trgovačkom sudu u Zagrebu podnesena tužba Udruge potrošača protiv osam banaka (među kojima je i tuženik u ovom predmetu) te je 4. srpnja 2013. donesena presuda posl. br. P-1401/12 kojom je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača u svezi kreditiranja u CHF, a ta presuda je dijelom (u pogledu promjenjivih kamatnih stopa) postala pravomoćna donošenjem drugostupanjske odluke 15. srpnja 2014. Stranke te parnice su dalje nastavile koristiti izvanredni pravni lijek reviziju (predmeti Revt-249/14 i Revt-575/16), podnositi ustavnu tužbu (predmet U-III2521/2015) te se o valutnoj klauzuli pravomoćno presudilo tek 14.lipnja 2018. (predmet Pž-6632/17).
10. U ovom postupku osim pitanja utvrđenja ništetnosti ugovora, odnosno ugovornih odredbi, valjalo je raspraviti i sve tuženikove prigovore, posebice prigovor zastare i prigovor prekluzije na isticanje ništetnosti, ali i nedostatak pravnog interesa tužitelja. U odnosu na ovo posljednje, odmah je za kazati kako su tužitelji sudionici ugovornog odnosa koji se ovom tužbom utvrđuje ništetnim, dok su tuženici ad. 2-ad 4 nasljednici založnog dužnika, odnosno suvlasnici nekretnine opterećene založnim pravom i koji su aktivno sudjelovali u ovršnom postupku pokrenutom po tuženiku radi namirenja tražbine proizašle iz ovdje naznačenih ugovornih odnosa, a što je utvrđeno pregledom OVR-1549/21 spisa. Stoga, prema stavu ovog suda, kod tužitelja postoji pravni interes za pokretanje ove parnice kojom se traži utvrđenje ništetnosti ugovora koji je bio osnov uknjižbe založnog prava ali i pokretanja ovršnog postupka radi namirenja tražbine osigurane tim založnim pravom .
11. U pogledu pitanja radi li se o ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti, prema stavu ovog suda Ugovor o kreditu iz 2005. i Dodatak ugovora iz 2015, nisu u cijelosti ništetni. Naime, konkretno treba primijeniti članak 324. stavak 1. ZOO-a kojim se propisuje da ništetnost neke odredbe, ne povlači ništetnost cijelog ugovora, ako on može opstati bez ništetnosti odredbe i ako ona nije bila uvjet ili odlučujuća pobuda zbog kojih je ugovor sklopljen, ali čak i u tim okolnostima, ugovor će opstati u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe ili vrijedio bez nje.
12. No, što se tiče utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi prvo je za kazati kako u pogledu promjenjivih kamatnih stopa, a prema članku 81.ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, da se smatra da je ugovorna odredba o kojoj se nije pregovaralo, nepoštena, suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
13. Prema članku 81.stavak 4.ZZP/03 na tuženiku je teret dokaza da se pojedinačno pregovaralo o odredbama Ugovora u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, a predmetni ugovor stilom pisanja ukazuje sam po sebi, da je riječ o tako sastavljenom unaprijed pripremljenom obrascu ugovora.
14. Dokazni prijedlozi koje su stranke namjeravale izvoditi u svrhu dokazivanja svojih činjeničnih navoda uključivale su osim pregleda materijalnih dokaza i izvođenje onih personalnih u obliku saslušanja svjedoka i tužitelja ad1. kao stranke, s tim da je dodatno u ovom postupku tužitelj predlagao i provedbu financijskog vještačenja, pozivom na knjigovodstvenu dokumentaciju priloženu u spis predmeta, no, sud taj dokazni prijedlog nije prihvatio ovo iz razloga što tužbeni petit nije postavljen na isplatu već deklaratorno, na utvrđenje ništetnosti te potom i na brisanje založnog prava, kako je to navedeno tužbom od 9. lipnja 2021., a posebno jer se tom dokaznom prijedlogu obrazloženo na ročištu za glavnu raspravu od 7. studenog 2023. protivio tuženik (list 152 spisa), dok se i sam punomoćnik tužitelja na ročištu za glavnu raspravu održanu 20. rujna 2024., ( list 168 spisa) izjasnio da se ovdje tužbom ne traži isplata. Stoga kako predmetom spora nije zatražena isplata, nije bilo mjesta ni pribavi nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno-financijske struke, jer se nije odlučivalo o restitucijskom zahtjevu u visini preplaćenog na ime ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne kaluzule, pa sud taj dokazni prijedlog nije prihvatio već ga je utvrdio suvišnim za odluku o glavnoj stvari. Pribava zbirke isprava i zk izvatka za č. zgr. [katastarska čestica], također je ovaj sud našao suvišnim za odluku o glavnoj stvari posebno ovo iz rezloga što je izvršio pregled i čitanje spisa ovog suda posl.br. OVR- 1549/21 u kojem se nalazi već priložen zk izvadak, iz kojeg je razvidno kako su tužitelji ad 1-ad 4 ovršenici u tom postupku obzirom da su uknjiženi suvlasnici nekretnine koja je predmetom založnog prava.
15. Na okolnost (ne)informiranosti tužitelja prilikom sklapanja ugovora sud je proveo dokaz saslušanjem tužutelja kao stranke i djelatnice Banke HO.
16. Iz iskaza tužitelja ad 1 u bitnom proizlazi kako on nije izričito kod odlaska u Banku tražio kredit u CHF tzv "švicarcima", već da mu je namjera bila podignuti kredit neovisno o valuti,da ga nitko iz Banke nije upozorio na nesigurnosti “švicarca”,a da jest, da sigurno on takav kredit ne bi podignuo. Naime, detaljno je opisao ugovorni odnos, naveo da je i prije 2005. dizao kredite, ali da se ne sjeća valute i vremena otplate, no što se tiče predmetnog, istaknuo je da je 2005. kredit podigao radi rješavanja stambenog pitanja na vrijeme od 15 godina uz kamatu od 4,5 % kao fizička osoba, ali kako je banka dizala kamatu, redovno kredit više nije mogao plaćati pa ga je refinancirao dodatkom ugovora iz 2015. No, nitko ga nije upozorio na promjenjivost kredita u CHF, odnosno na nesigurnost. Konverziju nije odbio, no ni tad nije mogao plaćati kredit, pa da je banka podizala određene novčane iznose i tako da je djelomično plaćen kredit.
16.1. Taj iskaz sud je cijenio istinitim, uvjerljivim u skladu s činjenicama utvrđenim i u predmetnom postupku. Upravo iz iskaza tužitelja ad 1 proizlazi kako on nije imao utjecaja na ugovor, a time niti na sadržaj istog, naime, došao je u banku i namjera mu nije bila podignuti kredit u CHF, ali upravo mu je takav ugovor serviran od Banke, bez prethodnog upozorenja o rizicima takvog kreditiranja. .
17. Svjedokinja HO, djelatnica tuženika na radnom mjestu direktorice poslovnog centra Dalmacije, u bitnom je generalno opisivala postupanje djelatnika Banke kod ugovaranja kredita, no kako se konkretno imenovana nije mogla sjetiti korisnika kredita, a time niti samog predmeta spora, iako je ukazala da su klijenti bili upoznati s nesigurnošću dugoročnog zaduženja u francima, njen iskaz nije uspješno ocijenjen u prilog tuženikovih navoda da bi i u konkretnom slučaju tuženik informirao tužitelja o svim rizicima ovakvog ugovaranja, Naime iako je svjedokinja iskazala kako su se djelatnici banke klijentima trudili objasniti rizičnost ugovaranja u CHF posebno dugoročnije misleći pri tom na razdoblje iznad sedam godina, ipak o konkretnom ugovaranju, odnosno onom što je prethodilo tom poslovnom odnosu s tužiteljem, svjedokinja nije imala saznanja.
18. Tuženik je potom analizirajući personalne dokaze nastojao prezentirati sudu kako je tužitelj u suštini naveo da je imao ranije i drugih kredita, time da je upoznat sa načinom ugovaranja s bankama; da je ovaj osnovni ugovor 2005. sklopljen radi refinanciranja prethodnih hipotekarnih kredita, pa da je time tužitelj znao za postupke i rizike kreditiranja, kao i da mu nisu mogli ostati nepoznati pojmovi promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, dok da je svjedokinja, ukazala da su klijenti upozoreni na rizike. Tu je za odgovoriti tuženiku da poznavanje pojmova ne otklanja odgovornost Banke kao jače ugovorne strane u potrošačkom ugovoru od odgovornosti, ovo iz razloga što prema mišljenju suda, tuženik nije dokazao da tužitelj nije potrošač, niti da je prije ugovaranja konkretno bio upoznat s rizikom ugovaranja, sa stvarnim posljedicama promjenjive kamatne stope na povišenje anuiteta plaćanja . Konkretno, čak i pod pretpostavkom upućenosti klijenta u pojmove “promjenjiva kamatna stopa i valutna klamuzule”, to ne znači i da je tužitelj ad 1 kao ekonomski , ali i ugovorno slabija strana, prethodno valjano bio upozoren uz pružanje konkretnih objašnjenja i rizičnosti kredita. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelj ad 1 u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja istog, na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj ad 1 nije mogao utjecati.
18.1..Stoga, tuženik nije dokazao da tužitelj nije potrošač, niti da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, da je postupao u skladu s poštenjem i savjesnošću zbog čega je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03). Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao valjan, ugovorom predviđen razlog za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo i apstraktno te ne sadrži uopće objašnjenje kako i zašto bi se mogla mijenjati kamata nakon sklapanja ugovora. Nadalje, prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do promjene dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP/03.
18.2.Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23.dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018). U presudi Suda Europske unije broj C-26/13 od 30.4.2014. navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
19.Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 4. ZOO propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane. Člankom 7. ZOO-a propisano je da svi sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednakih činidbi, (vrijednosti uzajamnih davanja) pa s tim u svezi vlaja kazati kako je konkretno tužitlej kod ugovaranja kredita bio slabija ugovorna stranak koja je ugovor sklopila bez prethodnog znanja o financijsko-bankarskom poslovanju te obvezama koje proizlaze za njega iz takvog poslovnog odnosa.
20.Također, prema članku 322. stavak1. ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
21.Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome s tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz članka 81.stavak
1.ZZP/03 u svezi odredbi iz članka 322. stavak 1. i članka 324.stavak 1. ZOO-a, a kako proizlazi i iz odluke VSRH broj Revt-249/14 gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora.
22.Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Ugovoru o kreditiranju iz 2015. kao dodatak osnovnom, nije od utjecaja na pravo na traženje da se utvrdi ništetnost ugovorne obveze jer su predmetni ugovora, a potom i konverzija kredita iz CHF u EUR-e, izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.Dakle, Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period. 23. Odredbom članka 19. b ZID ZPK propisano je da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
23.1. Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je isto dovelo do narušenja pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno konverzija nije ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (predmet Europskog suda C-118/17 DM protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).
24. Za istaknuti je kako sud drži da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u ugovorenoj visini, a to i obzirom da je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakoga mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja te je banka, kao savjesni gospodarstvenik trebala odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
25. Što se tiče utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u pogledu valutne kaluzule treba još rećii da je u presudi Visokog trgovačkog suda RH br. Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.7.2013.) utvrđeno da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u EUR, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Dakle, u navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.
26. Stoga, imajući direktne učinke članaka 502.a stavak 1. i 502.c ZPP-a za zaključiti je, kako je ništetna i odredba o valutnoj klauzuli u CHF te se u pogledu tumačenja kako primijeniti navedene odredbe, skreće pozornost na sudsku praksu (ŽS Zagreb: Gž-2511/2021). S tim u vezi se posebno naglašava da u prvostupanjskom postupku koji je prethodio donošenju te drugostupanjske odluke, činjenice koje su temelj za utvrđenje ništetnosti (da stranke nisu pojedinačno pregovarale niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule, da odredbe o primjeni valutne klauzule za tužitelja nisu bile razumljive iz razloga jer nije obaviješten o pravom značenju švicarskog franka kao sigurne valute za ulaganje banke, a ne korisnika kredita) utvrđene su ne samo izvođenjem personalnih dokaza već i učincima citirane presude donesene u kolektivnom sporu.
27. Dakle, na temelju rezultata dokaznog postupka zaključuje se da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak i promjenjivu kamatnu stope, kao i odredbe Dodatka ugovora o kreditu, jer su iste dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja, te je ih je stoga sud utvrdio ništetnim, a kako je i odlučeno u točki I. i II. izreke
28. S tim da je za kazati da ovaj sud kod donošenja odluke nije prekoračio tužbeni zahtjev jer “ više sadrži manje” pa kako je tužbenim zahtjevom zatražena ništetnost cijelog ugovora i dodatka istog, sud je ovlašten ocijeniti sadržaj pojedinih odredbi, kako je u suštini tužitelj činjenično i sam izložio tužbom u ovom postupku slijedom čega je trebalo utrditi postojanje djelomične ništetnosti ugovora iz 2005. i ugovora iz 2015. na način kako je to i opisano .
29. Što se tiče prigovora tuženika u odnosu na prekluziju, navedeno predstavlja tek paušalno stavljen prigovor, no i kod takvog prigovaora nadalje valja kazati da u konkretnom slučaju je irelevantno to što je Ugovor o kreditu otkazan, a to iz razloga što ništetnosti odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivost ugovorene kamate i valutnu klauzulu u CHF imaju za posljedicu pretplatu iznosa kredita, pa kako se radi o stjecanju bez pravne osnove, to nije odlučno je li predmetni ugovor o kreditu još uvijek na snazi ili nije, jer tužitelj kao potrošač u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa kredita jer po utvrđenju ništetnosti tih odredbi ugovora otpala je osnova po kojoj su ti iznosi plaćeni (čl. 1111. st. 3. ZOO-a).
30. Što se tiče tuženikovog prigovora zastare, valja prvo kazati da je ovdje tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje ništetnim ugovora, ne i na isplatu. Pravo na utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva, ovo na temelju članka 126. ZOO-a, no, restitucijski zahtjev zastarijeva istekom općeg zastarnog roka od pet godina.
31.S tim u svezi za kazati je kako je člankom 20 točka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23) propisano da Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Upravo je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. zauzeo shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe
32.Stoga, iako nije predmetom ovog postupka isplata, dodatno se navodi kako je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih insteresa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241.ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teči ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te žalbe (13.lipnja 2014.g.) u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, odnosno od 14. lipnja 2018. u dijelu glede tražbine po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, a zastarni rok iznosi 5 godina po čl. 225.ZOO- a.
33. Za zaključiti je da je temeljem članka 502.c ZPP i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača- ZZP/14, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, sud vezan za utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite interesa potrošača, odnosno da je ništetna odredba o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli. Također ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u u odnosu na istovrsni ugovor (Rev—3142/2018 od 19.ožujka 2019.) Također se zaključuje da je test poštenosti predmetnih ugovornih odredbi proveden već u kolektivnom sporu u kojem je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači (korisnici kredita) nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze.
34. Stoga je na temelju članka 81.stavak 1., članka 82. i članka 87.stavak 1.ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora, prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora u kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da tuženik ima pravo jednostrano promijeniti visinu kamatne stope, te da se svaki pojedini anuitet plaća u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, zbog čega je odlučeno je kao u točki I. I II. izreke presude.
35. U pogledu ostalih tužbenih zahtjeva kojima su ovom tužbom ustali tužitelji, isti ne bi bili osnovani . Naime, tužbom je zatraženo i brisanje založnog prava na nekretnini koja je kao takva bila ugovorena predmetom osiguranja povrata kredita, pa u situaciji kada kredit nije otplaćen, banka je ustala ovrhom i kako je to utvrđeno pregledom i čitanjem spisa ovršnog predmeta Ovr-1549/21 iz kojeg proizlazi kako su stranke tog postupka tužitleji kao ovršenici, da je tražbina banke upravo temeljena na ugovoru o kreditu izmežu stranaka u ovom postupku, da je sud 21. svibnja 2021 donio rješenje o ovrsi koje je po žalbi ovršenika, koje rješenje je porvedeno u zk ulošku za predmetnu nekrentinu na način da je zabilježena ovrha, no i da je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. GŽ OVR- 507/21 ukinuto i van snage su stavljene provedene radnje, odbijen je prijedlog za ovrhu ovo iz razloga što prijedlog za ovrhu nije bio sadržajno sastavljen u skladu s ovršnom ispravom, obzirom na valutu CHF.
35.1.Dakle iz navedenog proizlazi kako tuženikovo potraživanje spram tužitelja i dalje postoji,što ne spori ni sam tužitelj u svojem iskazu, a koje potraživanje nije naplaćeno, te je navedeno nastojao namiriti pokretanjem odgovarajućeg ovršnog postupka. Stoga kako je utvrđena ništetnost samo djelomično, konkretnih ugovornih odredbi, ugovor i dodatak ugovora, obvezuju u preostalom dijelu, stoga kako je svoje potraživanje tuženik kod ugovaranja osigurao uknjižbom u zemljišnoj knjizi, nije osnovan zahtjev na brisanje založnog prava u situaciji dok tražbina tuženika i dalje postoji, odnosno brisanje je moguće tek po namirenju tuženika u cijelosti.
36. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2., u svezi s člankom 155., sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23. dalje OT)., sve prema oznaci vrijednosti predmeta spora. Kako se radi o djelomičnom uspjehu stranaka jer je tužitelj uspio sa oko 40 % tužbenog zahtjeva, to mu je dosuđen i trošak u tom omjeru.
37. Tužitelju koji je bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku koji je odvjetnik priznat je slijedeći trošak: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7.t.1. OT), zastupanje na šest ročišta na kojima se raspravljalo (19.10.2022., 30.11.2022., 6.2.2023., 24.3.2023., 7.11,2023., 20.9.2024., tbr 9. t 1 i tbr 7.t. 1.OT) svaki od po 100 bodova, i jedno ročište koje je predstavljalo procesnu odgodu od 50 bodova ( 23.1.2024, tbr.9. t. 2 OT ), kao i sastav obrazloženog podneska od 21.1.2025. u visini od 100 bodova ( tbr. 8. t. 1 OT), sve u iznosu od ukupno 850 bodova ,sukladno Tbr. 50 OT nakon izmjena Tarife (NN 126/22 i 138/23) vrijednost boda je 2,00 eur-a ukupno bodova pretvoreno u kune daje iznos od 1.600,00 eur-a, uz PDV (25%, 400,00 eur-a, TBR 42 OT) što daje iznos od 2.000,00 eur-a, a kada se tom iznosu doda iznos na ime troška zastupanja više osoba (30%, 600,00 eur-a Tbr 36. t. 1. OT) dobije se iznos od 2.600,00 eur-a, uvećan za trošak popisane pristojbe na tužbu od 53,09 eur-a i pristojbe presude od 53,09 eur-a Zakon o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj 118/18., 51/23. i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), te se dobije se iznos od 2.706,18 eur-a. S obzirom na to da je tužitelj u u ovoj parnici uspio 40 %, u konačnici je tuženik obvezan tužitelju isplatiti na ime parničnog troška iznos od 1.082,40 eur-a , dok se za više zatraženi trošak, tužitelj odbija.
38. Na iznos troška teku i zatezne kamate od presuđenja do isplate na temelju članka 151. stavak 3. ZPP-a. u svezi članka 29.stavak 2. i stavak 8. ZOO-a .
39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Trogiru 5. veljače 2025.
Sutkinja
Mirna Veža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u tri primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-punom. tuženika
-spis, ovdje
