REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1188/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tihomir Kovačić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Petra Krešimira IV. br. 9, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, A. von R [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici GE i DE, radi teške povrede službene dužnosti, 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-04/23-01/16, URBROJ: 513- 02-8988-23-3 od 21. srpnja 2023. te rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-04/21-01/28, URBROJ: 513-02-8989-23-30 od 18. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114- 04/21-01/28, URBROJ: 513-02-8989-23-30 od 18. svibnja 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljica je proglašena odgovornom jer je počinila radnje činjenično i pravno opisane u izreci rješenja, čime je počinila teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05., 142/06., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19.), opisanu kao „nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanje mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti“, članka 99. stavka 1. točke 4. Zakona o državnim službenicima opisanu kao „zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi“, članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“, broj: 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19.), opisanu kao „nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe“ i članka 102. stavka 1. točke 11. Zakona o carinskoj službi opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe“ pa joj je temeljem članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima izrečena kazna prestanka državne službe.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da rješenjem tuženika nisu otklonjeni nedostaci o trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja, osporavano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ocjenu žalbenih razloga, kao niti ozbiljne, dostatne i relevantne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana. Ističe da iz činjeničnog opisa nije vidljivo kojim postupanjima je tužiteljica počinila koju od teških povreda službene dužnosti niti da ih je počinila toliko, iako je rješenjem proglašena odgovornom za počinjenje četiri teške povrede službene dužnosti. Nadalje, u činjeničnom opisu povreda za koje je tužiteljica proglašena odgovornom, naznačuje se postupanje protivno pojedinim člancima Zakona o carinskoj službi, a dio tih članaka je opće, načelne ili organizacijske prirode, dok je konkretnija odredba članka 14. toga Zakona, no u činjeničnim opisima ne stoji što je tužiteljica bila dužna učiniti, a da je propustila te nije naznačeno koja je posljedica nastupila takvog njezinog postupanja. Naime, radilo se o postupanju po nalogu nadređenog službenika, što po pravilima hijerarhijskih struktura isključuje protupravnost kao element kažnjivog ponašanja.

2.1. Nadalje tužiteljica ističe da je kritične zgode u vremenu od 7 do 13 sati bila raspoređena na putničkom prometu sa službenicom VE, dok je 11. kolovoza 2021. od 13 do 19 sati bila raspoređena na rad na teretnom izlazu, a obje ove okolnosti je predložila utvrditi uvidom u informacijski sustav. Ističe da je prema podacima podnositelja zahtjeva sporno vozilo švedskih nacionalnih oznaka ušlo u Republiku Hrvatsku u 12,51, u istom je bilo 4 putnika, tako da navedeno vozilo nije moglo proći policijsku i carinsku kontrolu do 13,00 sati (unutar 9 minuta) kada tužiteljica više nije bila na putničkom prometu, dok iz činjeničnog opisa proizlazi da je vozilo napustilo Republiku Hrvatsku u 13,36, što bi impliciralo da je tužiteljica na putničkom prometu radila pola sata dulje, što ne odgovara istini. Osim toga, tijekom postupka nije bio jasan niti pravni opis djela niti je pobijanim rješenjem za svaku utvrđenu tešku povredu utvrđena sankcija za utvrđene povrede.

2.2. Tužiteljica ističe da joj se stavlja na teret postupanje od dana 11. kolovoza 2021. prema državljaninu Kraljevine Švedske, a da uopće nije navedeno u koje bi se vrijeme navedeno postupanje odvijalo, tim više što je se tereti da je postupanje obavila zajedno s carinskom službenicom HE koja prema rasporedu djelatnika po radnim mjestima na PGP Slavonski Šamac od 11. kolovoza 2021. u nijednom trenutku nije bila na istom radnom mjestu kao tužiteljica te je tijekom postupka predložila izvesti dokaze saslušanjem svjedoka HE, ĆE i TE koji su kao carinski službenici dana 11. kolovoza 2021. radili na RGP Slavonski Šamac te saslušanjem ME, putnika od kojega je tužiteljica navodno tražila mito, a koje dokaze je prvostupanjsko tijelo odbilo izvesti. Stoga iste predlaže saslušati u upravnom sporu. Tvrdi da uopće ne prepoznaje ME i da njega, druge osobe niti njegov automobil nije pregledavala. Osim toga, glavni dokaz na kojem se temelji pobijano rješenje je neautorizirana, kompilirana i objavljena audio snimka s dodatnim pisanim sadržajem istoga autora, a kako nije poznato porijeklo snimke niti je pribavljen original, ista nije i ne može biti prihvatljiv dokaz. Nadalje ističe da ono što tužiteljicu stavlja u nepovoljan položaj je stav podnositelja zahtjeva da se podaci poput 1 tegle meda, 3 boce originalnog vina, 1 boce žestokog pića Pelinkovca i 15-tak komada pašteta uzimaju kao istiniti i dokazani, a temelje se na pisanom sadržaju pridodanom prije snimke na objavljenom zapisu na Youtube-u te je predlagala utvrditi tko je sporni zapis stavio na Youtube, od osobe izuzeti originalni snimak, osobu ispitati u svojstvu svjedoka te utvrditi tko je dostavio snimku i usporediti originalnu snimku s objavljenom, međutim, prvostupanjsko tijelo niti ovaj dokaz nije prihvatilo. Također, predlagala je i od Raiffeisen Bank d.d. zatražiti podatak je li tko od stranih državljana stranim bankovnim karticama pokušavao podići novac s njihovog bankomata u Slavonskom Šamcu, kao i saslušati kao svjedoke PE i CE, carinske službenike RGP Slavonski Šamac, koje dokaze prvostupanjsko tijelo također nije prihvatilo te predlaže provesti navedene dokaze u upravnom sporu.

2.3. Slijedom navedenoga, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje pri navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja djelomično ponavljajući iste i zaključujući da je u provedenom disciplinskom postupku protiv tužiteljice, Prvostupanjski disciplinski sud utvrdio pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrdio sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari te iz tog razloga tuženik nije povrijedio materijalnopravne odredbe članka 8. Zakona o općem upravnom postupku, već je postupak proveo poštujući načelo materijalne istine i s njim u vezi načelo slobodne ocjene dokaza, poštujući pri tome pravo stranke na izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su iznesene u ispitnom postupku, pa i dužnost stranke sudjelovanja u utvrđivanju činjenica važnih za rješavanje konkretne upravne stvari. Što se tiče trenutka donošenja prvostupanjskog rješenja, ističe da je u rješenju točno naveden datum, dan, mjesec i godina, kada je rješenje doneseno, kao i datum sjednice kada je kolegijalno tijelo donijelo odluku. Dodaje da je podnositelj zahtjeva u izmijenjenom zahtjevu jasno i nedvosmisleno konkretizirao djela teških povreda službene dužnosti koje se stavljaju na teret tužiteljici, što je prihvatio i Prvostupanjski disciplinski sud te tužiteljicu proglasio odgovornom za počinjenje teških povreda službene dužnosti kako je navedeno u izreci rješenja. Osim toga, Prvostupanjski disciplinski sud je u rješenju iscrpno i detaljno obrazložio činjenice koje se odnose na navode iz tužbe koje citira te tuženik ističe da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno i dokazano da su bile prisutne obje službenice RE i HE prilikom dolaska i pregleda putnika ME na RGP Slavonski Šamac. Tuženik navodi da je Prvostupanjski disciplinski sud odbio provesti dokazne prijedloge saslušanja svjedoka ĆE, HE, CE i ME jer su isti u postupku već dali iskaze te je tužiteljica u provedenom disciplinskom postupku bila upoznata sa svim izvedenim dokazima i omogućeno joj je da se tijekom postupka očituje na iste te joj time nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao niti njezina Ustavom i Konvencijom zajamčena prava. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužiteljica u podnesku od 20. studenoga 2023., osim već dosada iznesenih navoda, dodatno ističe da iz usporedbe prvog i drugog zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti protiv tužiteljice proizlazi da se ne radi o istom vremenu počinjene povrede, niti glede istoga djela, niti spram iste osobe, kao i da je tužiteljici tijekom postupka uskraćeno pravo na cjelovitu i smislenu obranu. Također navodi da je tijekom postupka inzistirala da se svjedoka ME ispita u postupku, utvrdi što je objavio, je li tko „autorski“ zadirao u snimak, tko je treća osoba od snimljenih carinskih službenika te da se pribavi autentična snimka. Dodaje da je jedna od dvije najuspješnije carinske službenice na RGP Slavonski Šamac koja je statistički otkrila najviše prekršaja i naplatila najviše novčanih kazni.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 8. siječnja 2025. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na navedenu raspravu pristupila je tužiteljica, uz zamjenika opunomoćenika koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 20. studenoga 2023. i postavljenog tužbenog zahtjeva. Ujedno je zatražio trošak na ime sastava tužbe i sastava navedenog podneska, kao i trošak zastupanja na raspravu, za svaku radnju u neto iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 3.750,00 eura.

5.2. Također, na raspravu je pristupio i opunomoćenik tuženika koji je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivio izvođenju predloženih dokaznih prijedloga. U spis je predao dopis Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 23. listopada 2023. iz kojeg je razvidno da je pred Županijskim sudom u Osijeku podignuta optuženica protiv tužiteljice i HE zbog kaznenih djela protiv službenih dužnosti, sve kako je specificirano u tom dopisu. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je istaknuo da optužnica još nije potvrđena niti je donesena osuđujuća pravomoćna presude protiv tužiteljice.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema odredbi članka 49. stavka 4. ZUS-a, stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Polazeći od navedene odredbe i činjenica utvrđenih u upravnom postupku, Sud je na raspravi održanoj dana 8. siječnja 2025. odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanje svjedoka HE, ĆE, TE, ME, PE i CE te pribavljanje podatka od Raiffeisen bank d.d.

7.1 Naime, Sud smatra da okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje navedenih dokaznih prijedloga, obzirom da tužiteljica nije dovela u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Ovakav zaključak Sud temelji na ocjeni izvedenih dokaza u upravnom postupku te s obzirom na takvu kvalitetu i uvjerljivost navedenih dokaza, u ovom upravnom sporu nije bilo potrebno provoditi predložene dokazne prijedloge.

8. Sukladno odredbi članka 99. stavka 1. točkama 2. i 4. Zakona o državnim službenicima, teške povrede službene dužnosti su: nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti i zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi.

9. Odredbom članka 102. stavkom 1. Zakona o carinskoj službi propisano je da se teškom povredom službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima, smatra i nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe (točka 8.) te nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe (točka 11.).

10. Iz spisa tuženika proizlazi da je pročelnik Područnog carinskog ureda Osijek podnio zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti KLASA: 114-04/21-01/53, URBROJ: 513-02-7009/32-21-2 od 15. rujna 2021. protiv carinske službenice RE, ovdje tužiteljice, a koji je izmijenjen zahtjevom KLASA: 114- 04/21-01/53, URBROJ: 513-02-7009/32-22-19 od 20. svibnja 2022. zbog osnovane sumnje da je počinila teške povrede službene dužnosti opisane u članku 99. stavku 1. točkama 2. i 4. Zakona o državnim službenicima i članku 102. stavku 1. točkama 8. i 11. Zakona o carinskoj službi. Pri tome je razvidno da je podnositelj zahtjeva izmijenio zahtjev u skladu s člankom 45. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) i u izmijenjenom zahtjevu jasno i nedvosmisleno konkretizirao djela teških povreda službene dužnosti koje se stavljaju na teret tužiteljici.

11. Rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave KLASA: UP/I- 114-04/21-01/28, URBROJ: 513-02-8989-23-30 od 18. svibnja 2023. tužiteljica je proglašena odgovornom:

1. što je dana 11.8.2021. godine tijekom obavljanja službe kao ovlaštena carinska službenica na cestovnom graničnom prijelazu Slavonski Šamac na putničkom ulazu u Republiku Hrvatsku / carinsko područje Europske unije, gdje je prema internom rasporedu djelatnika po radnim mjestima navedenog dana u vremenu od 07.00 do 13:00 sati bila određena za obavljanje službene dužnosti na radnom mjestu „ulaz u RH - putnički", postupila protivno odredbama članka 5, 8. i 15. Zakona o državnim službenicima, članka 2., 4., 12., 14. i 34. Zakona o carinskoj službi, točki 6.1 i 6.1.4. Upute broj 12/2020 za provedbu carinskih postupaka pri nadzoru robe u putničkom prometu, odnosno što je zlouporabila svoj položaj i prekoračila ovlasti u službi, tj. počinila radnju s obilježjem korupcije, zatim nezakonito radila i propustila poduzeti mjere i radnje koje je kao službenica bila ovlaštena poduzeti radi sprječavanja nezakonitosti i nije postupila po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe, na način da protiv ulaznog putnika ME, rođenog **.**.1965. godine, državljanina Kraljevine Švedske, koji je s vozilom švedskih registarskih oznaka [registarska oznaka] u 12.51 sat iz smjera Bosne i Hercegovine ušao u Republiku Hrvatsku, kako potvrđuju podatci iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom (NBMIS), te koji putnik tom prilikom nije prijavio robu što se nalazila u istom vozilu, a koja se sastojala od tri (3) boce vina zapremine po 0,75 litre, jedne (1) boca jakog alkoholnog pića Pelinkovac, četrnaest (14) komada paštete marke Argeta ili neke slične trgovačke marke, te jedne (1) staklenke meda zapremnine 600 ili 700 decilitara, a koja roba je prema svojoj naravi predstavljala robu za koju su propisane zabrane ili ograničenja pri uvozu ili izvozu, te nije pokrenula postupak izdavanja prekršajnog naloga zbog počinjenog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, tako što bi osigurala dokaze tj. pronađenu neprijavljenu robu, obavijestila voditeljicu smjene o otkrivenom prekršajnom djelu te obavila druge službene radnje, a što je bila ovlaštena i dužna učiniti, posljedično čemu je imenovani putnik morao biti sankcioniran s novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 do najviše 100.000,00 kuna, te je roba koja je predmet prekršaja morala biti oduzeta, s time da je putem obrasca „Obračun carinskih davanja pri uvozu" (tzv. OCDPU obrazac) putniku morala biti obračunata i naplaćena trošarina na trošarinsku robu, nego je umjesto propisanog postupanja službenica RE putniku ME dopustila da pronađenu neprijavljenu robu vrati nazad u vozilo, te mu je naložila vraćanje specificirane robe u Bosnu i Hercegovinu bez izdavanja prekršajnog naloga, te bez provođenja obračuna i naplate trošarine, kako je putnik u konačnici postupio pa je s vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] u 13:36 sati izašao iz Republike Hrvatske u smjeru Bosne i Hercegovine, a potom se bez sporne robe u 14:27 sati ponovno vratio u Republiku Hrvatsku i nastavio putovanje prema odredištu u drugoj zemlji članici Europske unije,

čime je počinila tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 4. Zakona o državnim službenicima opisanu kao „zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi", tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima opisanu kao „nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti" te tešku povredu službenu dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi opisanu kao „nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe"

2. što je dana 11.8.2021. godine tijekom obavljanja službe kao ovlaštena carinska službenica na cestovnom graničnom prijelazu Slavonski Šamac na putničkom ulazu u Republiku Hrvatsku / carinsko područje Europske unije, gdje je prema internom rasporedu djelatnika po radnim mjestima navedenog dana u vremenu od 07:00 do 13:00 sati bila određena za obavljanje službene dužnosti na radnom mjestu „ulaz u RH - putnički", postupila protivno odredbama članka 5., 8. i 15. Zakona o državnim službenicima i članaka 2., 4., 12., 14. i 34. Zakona o carinskoj službi, odnosno zlouporabila svoj položaj i prekoračila ovlasti u službi, tj. počinila radnju s obilježjem korupcije, te se nedolično ponašala u službi na način da je tijekom razgovora koji se vodio između ulaznog putnika ME, rođenog **.**.1965. godine, državljanina Kraljevine Švedske, s jedne strane, te carinskih službenica RE i HE, s druge strane, imenovanom putniku izgovorila kako slijedi: "...rekla sam da nisam za to da se pravi prekršaj." …“Eh, pa mi nemamo Vam bankomat ovdje." …„“Ništa, onda ćete čekati prekršaj da se napravi."... „“Šta ćemo sa švedskim krunama, svaka im čast!"... „A ništa, onda moramo radit' prekršaj."... „Šta sad, jedino da... da... da radimo? Eto, ne znam, da odete odvest to meso u Bosnu." …„Neću! Sta će mi te švedske krune, šta ću ja s njima?" …„Raiffeisen banke bankomat postoji u selu. Znači sad tu prvu... (nerazgovijetno), ne, ne idete desno nego odete.. . još malo i idete cestom u selo. Sa desne strane je bankomat." ... „Evo, objasnila sam gdje je bankomat pa Vi se provozajte, to je nekih pet minuta vožnje, nema više." …„Ništa, nemojte mi više ništa pričat'. Ajmo, vratite vozilo i vratite robu u Bosnu i nećemo radit' prekršaj, oprostit ćemo Vam.", iz čega je razvidno da je službenica RE od putnika ME u zamjenu za nepokretanje postupka izdavanja prekršajnog naloga zbog počinjenog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, zahtijevala mito u obliku neodređenog novčanog iznosa kojeg je putnik trebao podići na bankomatu Raiffeisenbank Austria d.d. u obližnjem mjestu Slavonski Šamac, iako je poznato da je na RGP Slavonski Šamac strankama omogućeno putem POS uređaja bezgotovinsko plaćanje novčanih kazni i drugih javnih davanja iz nadležnosti Carinske uprave, a koji razgovor je putnik ME snimio te potom pod korisničkim imenom "Forever" 17.8.2021. objavio na mrežnoj platformi YouTube u audiovideo zapisu s nazivom „Carinici traže mito!" (https://www.youtube.com/watch?w=MB1KQ7M92fw), za koji zapis su rukovodeće strukture Carinske uprave saznale 27.8.2021. te čijim preslušavanjem su neposredno nadređeni službenici dvjema carinskim službenicama, kao i njihovi ostali kolege carinici, dva ženska glasa što se čuju u zvučnom dijelu zapisa „Carinici traže mito!" prepoznali kao glasove upravo carinskih službenica RE i HE, s time da je i osobno službenica RE potvrdila da ženski glas, što se u spornom audio- video zapisu čuje prvi, zvuči kao njezin glas, a da drugi ženski glas zvuči kao glas službenice HE, da bi posljedično tome vijest o spornom događaju 2.9.2021. bila javno objavljena u mnogobrojnim hrvatskim medijima, kao i u medijima susjednih država R. Srbije, Bosne i Hercegovine itd. (Internet, televizija, novine, radio...) kojim putem je nanesena nemjerljiva šteta ugledu Carinske uprave,

čime je počinila tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 4. Zakona o državnim službenicima opisanu kao „zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi" te počinila tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 11. Zakona o carinskoj službi opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe" te joj je temeljem članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima izrečena kazna prestanka državne službe.

12. Navedene činjenice proizlaze iz rezultata provedenog dokaznog postupka zbog teških povreda službene dužnosti pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom, pokrenutog povodom zahtjeva Područnog carinskog ureda Osijek.

13. Naime, u audiovideo zapisu s nazivom „Carinici traže mito!“ snimljena je komunikacija između carinskih službenika RE, ovdje tužiteljice, i HE sa ulaznim putnikom ME koji razgovor je putnik ME snimio te potom pod korisničkim imenom „Forever“ 17. kolovoza 2021. objavio na mrežnoj platformi „Youtube“.

14. Nadalje, ovlašteni carinski službenici unutarnje kontrole su dana 27. siječnja 2022. ostvarili telefonski kontakt sa ME koji je potvrdio da je snimio predmetni audiozapis, da se na snimci čuje njegov glas te da je korisnik Youtube kanala na kojem je objavljen videozapis „Carinici traže mito“, a potom su ovlašteni službenici unutarnje kontrole ME putem e-maila proslijedili pitanja radi razjašnjenja sporne situacije te je isti pojasnio da se događaj odvijao na GP Šamac, da je povod za nastanak snimke bio jer je primijetio da se priprema radnja iznude ili traženja mita, da je na navedenom graničnom prijelazu bio u svojstvu putnika, a dodatno je objasnio i detalje predmetnog događaja.

15. Iz podataka spisa proizlazi da je osobni automobil švedskih registarskih oznaka [registarska oznaka] evidentiran u NBMIS sustavu (Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom) kako je 11. kolovoza 2021. na GP Slavonski Šamac u 12,51 ušao u Hrvatsku iz BIH, potom se u 13: 36 sati vratio nazad u BIH te u 14:27 sati ponovno ušao u Hrvatsku, a u vozilu je evidentirano četvero putnika državljana Kraljevine Švedske: ME, rođen **.**.1965., LE, rođena **.**.1972., NE, rođen **.**.2002. i UE, rođena **.**.2005. Nadalje, posredstvom NKC-a (Nacionalnog koordinacijskog centra) dobiven je podatak o adresi vlasnika vozila GKX611, a kako je isto evidentirano u EUCARIS sustavu: vlasnik ME, Centralvägen 4B, LGH 1001, 74140 Knivsta, Švedska.

16. Tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je tužiteljica 11. kolovoza 2021. od 07:22 do 12:38 u informacijskom sustavu Carinske uprave obavljala poslove radnog mjesta „ulaz u/izlaz iz RH putnički“ (CICS evidencija ulaz i izlaz), dok je s poslovima radnog mjesta „izlaz iz RH – robni –prijem dokumenata“ započela najranije u 13:46 kada je zabilježena njezina prijava u sustav Portalnih aplikacija, nakon čega slijede prve aktivnosti u aplikaciji NCTS u 13:51, u aplikaciji CICS u 13:54 te u aplikaciji ECS u 14:01 sati. Nadalje, službenica HE je 11. kolovoza 2021. od 07:26 do 12:56 u Informacijskom sustavu Carinske uprave obavljala poslove radnog mjesta „ulaz u RH - robni – prijem dokumenata“ (aplikacije CICS evidencija praznih vozila ulaz, NCTS Otprema, ICS izlaz i ORK), dok je s poslovima radnog mjesta „ulaz u/izlaz iz RH putnički“ započela nakon 12:56 sati od kojeg trenutka u informacijskom sustavu Carinske uprave nema zabilježenih aktivnosti od strane imenovane službenice.

16.1. Stoga je Prvostupanjski disciplinski sud osnovano zaključio da je postojao pogodan vremenski period u kojem su službenice RE, ovdje tužiteljica, i HE bile prisutne na radnom mjestu „ulaz u/izlaz iz RH putnički“ na RGP Slavonski Šamac, a na kojem prostoru navedenog graničnog prijelaza se u isto vrijeme nalazio putnik ME.

17. Iz podataka spisa također proizlazi da su carinske službenice VE i CE, kao i pomoćnik predstojnice Graničnog carinskog ureda Slavonski Brod ĐE prepoznali u spornom audiovideo zapisu „Carinici traže mito!“ koji je na mrežnoj platformi Youtube objavljen 17. kolovoza 2021., dva ženska glasa, kao glasove carinskih službenica RE i HE.

18. Osim toga, carinska službenica HE je u izjavi na zapisnik u postupku unutarnje kontrole potvrdila da jedan od glasova u spornom audiovideo zapisu zvuči kao njezin glas, dok je tužiteljica potvrdila da prvi ženski glas iz audiovideo zapisa zvuči kao njezin glas, a drugi ženski glas kao glas službenice HE. K tome, nakon neposredno izvršene reprodukcije navedenog audiovideo zapisa u dokaznom postupku na usmenoj raspravi, uspoređujući glasove na audiovideo zapisu sa glasom službenice RE kada je iskazivala na usmenoj raspravi, nesporno je utvrđeno da se prema boji i naglasku radi o službenici RE, ovdje tužiteljici.

19. Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju i mjerodavnim odredbama materijalnog prava, disciplinski sudovi su nedvojbeno utvrdili, a što prihvaća i ovaj Sud, da tužiteljica protiv ulaznog putnika ME koji nije prijavio robu koja se nalazila u osobnom automobilu švedskih registarskih oznaka [registarska oznaka] (koja roba je prema svojoj naravi predstavljala robu za koju su propisane zabrane ili ograničenja pri uvozu ili izvozu) nije pokrenula postupak izdavanja prekršajnog naloga zbog počinjenog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, kao i da je počinila koruptivno disciplinsko djelo tražeći mito od ulaznog putnika ME s ciljem da ne obavi službenu ili drugu radnju koju bi morala obaviti, odnosno tužiteljica je u zamjenu za nepokretanje postupka izdavanja prekršajnog naloga zbog počinjenog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije zahtijevala mito u obliku novčanog iznosa kojeg je putnik trebao podići na bankomatu Raiffeisenbank Austria d.d. u obližnjem mjestu Slavonski Šamac, što upućuje na to da nije imala niti namjeru sankcionirati ME za počinjeni prekršaj, već je u zamjenu za nepokretanje prekršajnog postupka izdavanjem prekršajnog naloga, zahtijevala od ME da ode na bankomat podignuti novčani iznos radi davanja mita. Osim toga, vijest o spornom događaju je 2. rujna 2021. bila javno objavljena u mnogobrojnim hrvatskim medijima, kao i u medijima Republike Srbije i Bosne i Hercegovine (Internet, televizija, novine, radio) kojim putem je nanesena nemjerljiva šteta ugledu Carinske uprave.

20. Navedeno postupanje tužiteljice je u suprotnosti s odredbama članka 5., 8. i 15. Zakona o državnim službenicima, članka 2., 4., 12., 14. i 34. Zakona o carinskoj službi i točki 6.1. i 6.4. Upute broj 12/2020 za provedbu carinskih postupaka pri nadzoru robe u putničkom prometu KLASA: 011-02/20-03/12, URBROJ: 513-02-1230/1-20-1.

21. Sud smatra kako je u obrazloženju pobijanog rješenja od 21. srpnja 2023. detaljno izneseno činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku koje je utemeljeno na sadržaju predmetnih transkripata razgovora koji prileže spisu upravnog postupka i na rezultatima održanih usmenih rasprava u upravnom postupku kojima je nazočila tužiteljica s opunomoćenikom te stoga Sud neosnovanim smatra tvrdnje tužiteljice kako obrazloženje pobijanog rješenja nije zakonito, odnosno isto je sukladno članku 120. u vezi s člankom 98. ZUP-a.

22. U odnosu na daljnje tužbene navode tužiteljici valja reći da u smislu članaka 9. i 58. ZUP-a u disciplinskom postupku službene zabilješke i sadržaj transkripata mogu biti zakoniti dokaz. Naime, ZUP omogućuje dokazivanje svih dokaznim sredstvima prikladnim za dokazivanje, pri čemu službena osoba samostalno i po načelu slobodne ocjene dokaza utvrđuje činjenice. Disciplinski je postupak po svojoj prirodi hitan, u upravnim stvarima se postupa što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova. U disciplinskom postupku u pravilu ne dolazi do opasnosti kršenja ljudskih prava u opsegu u kojem je to moguće u kaznenom postupku, a i same posljedice disciplinskog postupka bitno su drukčije nego posljedice kaznenog postupka. Disciplinski postupak protiv carinskih službenika je upravni postupak, čije je svrha uredno i učinkovito obavljanje službe te se stoga u disciplinskom postupku primjenjuju i različiti dokazni standardi nego u kaznenom postupku (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-4798/2010 od 12. lipnja 2014.).

22.1. Prema tome, nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da se sadržaj transkripata razgovora te službene zabilješke nisu mogli koristiti kao zakonit dokaz u predmetnom disciplinskom postupku.

23. Nadalje, tužiteljica pogrešno smatra da činjenica da joj na raspravi nije bilo omogućeno da se suoči s ključnim svjedocima te da ih neposredno ispita, sama po sebi čini bitnu procesnu povredu. Naime, izvođenje dokaza u disciplinskom postupku čitanjem zapisnika o izjavi svjedoka samo po sebi ne uzrokuje povredu prava na pravično suđenje, pod uvjetom da je službeniku protiv kojeg se postupak vodi omogućeno upoznati se sa sadržajem zapisnika te iznijeti svoje primjedbe na iskaz svjedoka. Ključno je pitanje u takvoj situaciji, dakle, je li stranci omogućeno da dozna za sve dokaze i iznesena očitovanja te da se o njima izjasni, a u predmetnom je slučaju nesporno da je ovdje tužiteljici to bilo omogućeno.

23.1. Iz zapisnika o usmenoj raspravi KLASA: UP/I-114-04/21-01/28, URBROJ: 513-02-8989-21-19 od 23. siječnja 2023. i KLASA: UP/I-114-04/21-01/28, URBROJ: 513-02-8989-23-25 od 17. travnja 2023. vidljivo je da je tužiteljica, koja je osobno prisustvovala raspravi, upoznata sa izjavama svjedoka te joj je omogućeno očitovati se na iste, međutim, tužiteljica nije imala primjedbi na pročitane materijalne dokaze.

23.2. Netom navedeno stajalište ovog Suda suglasno je, između ostalog, recentnoj ustavnosudskoj praksi (npr. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 2114/2009 od 14. veljače 2013.), ali i praksi Europskog suda za ljudska prava (primjerice: Vanjak protiv Hrvatske, presuda od 14. siječnja 2010., zahtjev br. 29889/04, t. 52 i 56; Trubić protiv Hrvatske, presuda od 2. listopada 2012., zahtjev br. 44887/10, t. 29).

24. Također, prema ocjeni Suda tuženik i prvostupanjsko tijelo decidirano su se izjasnili iz kojih razloga nisu prihvatili dokazne prijedloge tužiteljice postavljene tijekom upravnog postupka, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud. Naime, Vijeće Prvostupanjskog disciplinskog suda nema obvezu prihvatiti dokazne prijedloge tužiteljice koje smatra nepotrebnim i nesvrsihovitim provoditi u disciplinskom postupku, a o čemu je riječ u konkretnom slučaju. Prvostupanjski disciplinski sud je obrazložio da su u postupku unutarnje kontrole svoje izjave dali ĆE, HE, CE i ME te da su njihovi iskazi izvedeni u dokaznom postupku pa je stoga dokazne prijedloge njihovog saslušanja ocijenio kao nepotrebne i odugovlačeće.

25. Što se tiče prigovora tužiteljice o datumu donošenja prvostupanjskog rješenja, tuženik je jasno obrazložio da je Vijeće Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave donijelo odluku o odgovornosti tužiteljice za počinjene povrede službene dužnosti koje su joj stavljene na teret, nakon održane usmene rasprave, na sjednici održanoj dana 17. travnja 2023., ali se istoga dana nije moglo donijeti prvostupanjsko rješenje već je ono doneseno 18. svibnja 2023., a što je u skladu s odredbom članka 98. stavka 2. ZUP-a.

26. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, tuženik je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te zatim temeljem cjelokupnog činjeničnog rezultata postupka po svom uvjerenju ocijenio po načelu ocjene dokaza u upravnom postupku kojim dokazima i iz kojih razloga poklanja vjeru te iz istoga izveo zaključak da je tužiteljica počinila djela koja joj se stavljaju na teret na način i u okolnostima kako to proizlazi iz izreke prvostupanjskog rješenja od 18. svibnja 2023. te ostvarila bitna obilježja teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima opisanu kao „nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanje mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti“, članka 99. stavka 1. točke 4. Zakona o državnim službenicima opisanu kao „“ zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi“ te članaka 102. stavka 1. točaka 8. i 11. Zakona o carinskoj službi, opisane kao „ „nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi središnji ured carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe“ i „nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe“.

27. Nadalje, Sud utvrđuje da je na sve prigovore istaknute tijekom provođenja disciplinskog postupka, kao i u žalbi, odgovoreno u obrazloženjima prvostupanjskoga i drugostupanjskoga rješenja, da su za te odgovore dani potpuni i pravno utemeljeni razlozi, koji razlozi proizlaze iz spisa predmeta upravnog postupka, te koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Ujedno je utvrđeno da su javnopravna tijela u predmetnom postupku pravilno primijenila odredbe materijalnoga i postupovnog prava, koje odredbe su pravilno citirane u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju.

28. U pogledu izbora disciplinske kazne, nesporno je da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti budući da je odredbom članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima za tešku povredu službene dužnosti propisana kao moguća kazna: prestanak državne službe, pri čemu je, prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, sukladno odredbi članka 111. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, cijenjena težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti prijavljenog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena i način počinjenja djela te olakotne i otegotne okolnosti.

29. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke presude).

30. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila predmetni spor, to Sud nije usvojio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, obzirom da je odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (točka II. izreke presude).

U Osijeku 5. veljače 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćeniku

2. Tuženiku