Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

Poslovni broj: P Ob-76/2022-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu pojedincu Nedi Šoli, u pravnoj stvari tužiteljice – predlagateljice osiguranja ĐSL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Tatjani Denisov, odvjetnici u Slatini protiv tuženika –protivnika osiguranja ĐS, [adresa], s adresom boravišta u [adresa]. 133/5, 1070 Beč, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta LSL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s prijavljenim boravištem na adresi [adresa], kojeg zastupa posebna skrbnica LS iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, Virovitica, Trg Ljudevita Patačića 1 i Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područni ured u Slatini, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetno dijete te radi odlučivanja o prijedlogu za određivanjem privremene mjere za uzdržavanjem maloljetnog djeteta, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 9. siječnja 2025., u nazočnosti tužiteljice osobno i njezine punomoćnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, posebne skrbnice maloljetnog djeteta i predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Slatina, 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Zajedničko dijete stranaka, maloljetni sin ĆSL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2016. u [adresa], stanovat će s majkom ĐSL, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi u [adresa].

II. Majka ĐSL, OIB: [osobni identifikacijski broj] potpuno samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnog LSL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i potpuno samostalno će zastupati dijete u svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) (promjena djetetovog osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti).

III. Osobni odnosi između maloljetnog djeteta LSL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika, njegovog oca, ĐS održavat će se primarno prema dogovoru između roditelja djeteta, uz obvezu tuženika da najkasnije tjedan dana prije namjeravanog dolaska najavi svoj dolazak tužiteljici, a ako dogovor izostane, osobni odnosi ostvarivat će se minimalno na sljedeći način:

- svaki drugi vikend u mjesecu počevši od subote u 10,00 sati do nedjelje do 17,00 sati na način da će tužiteljica dovesti dijete do Zagreba, ispred Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog na adresi [adresa] u naznačeno vrijeme početka osobnih odnosa, a na istoj adresi se tuženik obvezuje predati dijete tužiteljici po završetku osobnih odnosa. Tuženik je dužan u slučaju spriječenosti obavijestiti tužiteljicu najkasnije dva dana prije namjeravanog dolaska. Svaka stranka snosi svoj trošak puta.

- neizravni osobni odnosi ostvarivat će se jedanput tjedno, srijedom, u vremenu od 18,00 do 19,00 sati u trajanju prema željama i mogućnostima maloljetnog djeteta na način da će tuženik nazvati tužiteljicu u naznačeno vrijeme, a ona mu se obvezuje omogućiti da putem poziva i/ili video poziva ostvari osobne odnose s maloljetnim djetetom u naznačeno vrijeme.

IV. Roditelji su dužni, u vezi s maloljetnim djetetom, međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju, te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta putem elektroničke pošte slanjem elektroničke poruke, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete te navedenu dužnost suradnje ne smiju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

V. Roditelji su dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno, u obiteljskoj medijaciji.

VI. Nalaže se tuženiku kao ocu, ĐS plaćati za uzdržavanje maloljetnog LSL, OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečno iznos od 265,45 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) počevši od 23. ožujka 2022., kao dana podnošenja tužbe, pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog iznosa do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, na način kako slijedi:

a) iznos od 1.269,95 EUR (slovima: tisućudvjestošezdesetdevet eura i devedesetpet centi), a koji iznos čini razliku iznosa koji je tuženik uplaćivao od 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) do određenog iznosa od 265,45 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) odnosno razliku neuplaćenog iznosa za svaki mjesec dospjelih, a neplaćenih obroka uzdržavanja, za razdoblje od 23. ožujka 2022. do 31. siječnja 2023. kako slijedi :

- iznos od 115,45 EUR (slovima: stopetnaest eura i četrdesetpet centi) za ožujak 2022.,

- iznos od 115,45 EUR (slovima: stopetnaest eura i četrdesetpet centi) za travanj 2022.,

- iznos od 115,45 EUR (slovima: stopetnaest eura i četrdesetpet centi) za svibanj 2022.,

- iznos od 115,45 EUR (slovima: stopetnaest eura i četrdesetpet centi) za lipanj 2022.,

- iznos od 115,45 EUR (slovima: stopetnaest eura i četrdesetpet centi) za srpanj 2022.,

- iznos od 115,45 EUR (slovima: stopetnaest eura i četrdesetpet centi) za kolovoz 2022.,

- iznos od 115,45 EUR (slovima: stopetnaest eura i četrdesetpet centi) za rujan 2022.,

- iznos od 115,45 EUR (slovima: stopetnaest eura i četrdesetpet centi) za listopad 2022.,

- iznos od 115,45 EUR (slovima: stopetnaest eura i četrdesetpet centi) za studeni 2022.,

- iznos od 115,45 EUR (slovima: stopetnaest eura i četrdesetpet centi) za prosinac 2022.,

- iznos od 115,45 EUR (slovima: stopetnaest eura i četrdesetpet centi) za siječanj 2023.,

sve u roku od 15 dana, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se za razdoblje od 23. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na sve dospjele, a neplaćene obroke i to od dana njihova dospijeća, pa do isplate, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja, ĐSL, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].

b) iznos od 265,45 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) počevši od 1. veljače 2023., pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog iznosa do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se za razdoblje od 1. veljače 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na sve dospjele, a neplaćene obroke i to od dana njihova dospijeća, pa do isplate, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja, ĐSL, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].

r i j e š i o  j e

Radi osiguranja novčanog potraživanja u svezi s osobnim pravima maloljetnog djeteta stranaka, koja se odnose na odlučivanje o uzdržavanju maloljetnog djeteta

LSL, OIB: [osobni identifikacijski broj], određuje se

p r i v r e m e n a  m j e r a

I. Nalaže se tuženiku – protivniku osiguranja ĐS da na ime mjesečnog iznosa uzdržavanja za maloljetnog tužitelja – predlagatelja osiguranja LSL, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaća iznos od 265,45 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) mjesečno, počev od 19. rujna 2023., pa nadalje do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovoga suda pod posl.br. P Ob-76/2022 ili do drugačije odluke suda, dok za to budu postojali uvjeti, time da će dospjele iznose uzdržavanja platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće iznose uzdržavanja će plaćati najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec za koji uzdržavanje treba platiti, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zateznom kamatom koja teče na dospjeli, a neplaćeni iznos od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje od 19. rujna 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja –predlagatelja osiguranja, ĐSL, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].

II. Ova privremena mjera u točke I. ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi u spisu ovoga suda P Ob-76/2022 ili do drugačije odluke suda.

III. Žalba na rješenje o privremenoj mjeri ne odgađa ovrhu.

IV. Nalaže se tuženiku - protivniku osiguranja ĐS da tužiteljici – predlagateljici osiguranja ĐSL, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.601,79 EUR (slovima: tisućušestojedan eur i sedamdesetdevet centi), uvećan za zateznu kamatu koja teče od 5. veljače 2025., kao dana donošenja prvostupanjske odluke pa nadalje, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica – predlagateljica osiguranja (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi podnesenoj ovome sudu protiv tuženika – protivnika osiguranja (dalje u tekstu: tuženika) predlaže donošenje odluke o tome s kojim roditeljem će stanovati zajedničko maloljetno dijete stranaka, te održavanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetno dijete kao i određivanje privremene mjere radi uzdržavanja maloljetnog djeteta.

1.1. U tužbi tužiteljica navodi da je majka maloljetnog djeteta, a tuženik njegov otac. S tim u vezi dodaje da s djetetom od 20. srpnja 2021. živi u [adresa] na adresi [adresa], te na istoj adresi imaju prijavljeno prebivalište, a prethodno su živjeli u [adresa]. Odlukom Matičnog ureda u Beču od 5. svibnja 2020. tužiteljici je povjerena isključiva skrb nad djetetom LSL, te je Rješenjem Okružnog suda u Hietzingu u Austriji br. Ps-58/19i-175 od 28. prosinca 2021. odbijen zahtjev tuženika ĐS za zajedničkim skrbništvom nad djetetom, a Rješenjem istoga suda br. Ps-59/19i-176 od 28. prosinca 2021., odbijen je zahtjev tuženika za vraćanjem mldb. djeteta na državno područje Austrije.

1.2. Tužiteljica kao majka djeteta smatra da je u interesu djeteta da se i ovdje donese odluka o samostalnoj skrbi nad djetetom, te da se urede odnosi između djeteta i tuženika kao njegovog oca u pogledu održavanja osobnih odnosa s djetetom, kao i u pogledu odluke o doprinosu za uzdržavanje djeteta. Stoga se prije pokretanja ovog postupka, obratila Centru za socijalnu skrb Slatina (sada Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područnom uredu Slatina) radi provođenja postupka obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom, a vezano za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, održavanja osobnih odnosa sa djetetom, te plaćanju uzdržavanja za dijete. Iz dostavljenog izvješća o obveznom savjetovanju prije pokretanja ostalih sudskih postupaka od 1. veljače 2022. vidljivo je da stranke nisu postigle sporazum o navedenim pravnim pitanjima.

1.3. Tužiteljica ističe da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 105. Obiteljskog zakona za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi nad djetetom i da je takva odluka u najboljem interesu djeteta. Tuženik živi u [adresa], a predlagatelji u Republici Hrvatskoj, što je osnovni razlog zbog kojega nije moguća zajednička skrb nad djetetom. Dijete se odmah po preseljenju u Republiku Hrvatsku uklopilo u novu sredinu, te sada pohađa dječji vrtić Suncokret u Slatini i nikako nije u interesu djeteta da ponovno mijenja mjesto prebivališta, a pogotovo da se ponovno vraća u Austriju. Osim toga, tužiteljica ima lošu komunikaciju sa tuženikom općenito, kao i u pogledu donošenja zajedničkih odluka bitnih za dijete, te ne može niti postići dogovor o načinu održavanja osobnih odnosa sa djetetom koje je emotivno vezano za oca. Stoga je tužiteljica na svoju inicijativu, a poštujući volju i želju djeteta, pokušala sa tuženikom dogovoriti susret sa djetetom u Republici Hrvatskoj do kojega nije došlo niti do današnjeg dana zbog pasivnosti tuženika. Tužiteljica je čak ponudila tuženiku smještaj u kući u [adresa] gdje živi sa djetetom za vrijeme Božićnih blagdana ili da dođe autobusom u Viroviticu gdje bi tužiteljica osobnim automobilom došla po tuženika, a sve kako bi ostvario kontakt sa djetetom. Tužiteljica smatra da bi se osobni odnosi tuženika sa djetetom trebali odvijati na način da tuženik svaki drugi vikend viđa dijete od petka do nedjelje na način da o svome trošku dođe iz Austrije u Republiku Hrvatsku, da preuzme dijete u petak i vrati ga I tužiteljici u nedjelju, ili na drukčiji način po dogovoru sa tuženikom, a da blagdane provodi sa djetetom u dogovoru sa tužiteljicom. Kao način razmjene informacija između tužiteljice i tuženika, a vezano za dijete, tužiteljica predlaže da se ostvaruju putem elektronske pošte (e maila).

1.4. Nadalje, tužiteljica nema saznanja da li je tuženik u radnom odnosu i kolika su mu mjesečna primanja, ali ističe da je dosada tuženik u dogovoru sa tužiteljicom za uzdržavanje djeteta plaćao iznos od 2.000,00 kn (slovima: dvijetisuće kuna) na tekući račun tužiteljice, pa smatra da bi i nadalje trebao plaćati navedeni novčani iznos. Osim redovnih potreba djeteta za obućom, odjećom i hranom, dijete pohađa dječji vrtić Suncokret u Slatini koji tužiteljica plaća u iznosu od 1.100,00 kn (slovima: tisućusto kuna) mjesečno. Tužiteljica je po struci liječnica sa stručnom kvalifikacijom doktor medicine – specijalist plastične rekonstrukcije i estetske kirurgije, te je trenutno nezaposlena obzirom je u tijeku postupak nostrifikacije diplome stečene u Austriji. Ona mjesečno prima iznos od 500,00 EUR (slovima: petsto eura) koji ostvaruje od iznajmljivanja stana u [adresa], a živi s djetetom u obiteljskoj kući u [adresa] koja ima sve potrebne životne uvjete za nju i dijete.

1.5. Slijedom navedenog, tužiteljica predlažu sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će odrediti da maloljetno dijete stanuje s majkom, zatim da ona ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na dijete te u odnosu na odlučivanje o bitnim osobnim pravima djeteta, zatim da se osobni odnosi djeteta s tuženikom ostvaruju na način da će tuženik svaki drugi vikend viđati dijete od petka do nedjelje na način da o svome trošku dođe iz Austrije u Republiku Hrvatsku, da preuzme dijete u petak i vrati ga tužiteljici u nedjelju, ili na drukčiji način po dogovoru sa tuženikom, a da blagdane provodi sa djetetom u dogovoru s tužiteljicom. Razmjena informacija tužiteljice s tuženikom, a vezano za dijete ostvarivat će se putem elektronske pošte (e maila). Tuženik je dužan doprinositi za uzdržavanje djeteta iznosom od 2.000,00 kn (slovima: dvijetisuće kuna) mjesečno počev od dana podnošenja tužbe, pa ubuduće dok se prilike ne izmijene, i to dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do konca mjeseca za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na račun majke i z.z. ĐSL iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] koji ima otvoren kod ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. broj: [broj bankovnog računa]. Ujedno potražuje trošak postupka.

1.6. Podneskom od 18. rujna 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u odnosu na uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 265,45 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) (2.000,00 kn), te je ujedno predložila i određivanje privremene mjere da mjesečno doprinosi iznos od 265,45 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) (2.000,00 kn) počev od 19. rujna 2023. Na ročištu održanim kod ovoga suda 9. siječnja 2025. tužiteljica je predložila u odnosu na uzdržavanje da sud za razdoblje od 23. ožujka 2022. pa do 31. siječnja 2023. u presudi naznači da maloljetno dijete potražuje za svaki mjesec toga razdoblja iznos od 115,45 EUR (slovima: stopetnaest eura i četrdesetpet centi), a koji iznos čini preostali iznos nakon što se umanji 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) od zatraženih 265,45 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi). S tim u vezi uređuje i pripadajuću zateznu kamatu na svaki od tih iznosa u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. U preostalom dijelu zahtjev za uzdržavanje ostaje neizmijenjen te se potražuje iznos od 265,45 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet cneti) počevši od 1. veljače 2023. nadalje. Predlaže se da isti svaki mjesečni iznos dospijeva do zadnjeg dana u mjesecu, a da se isplata vrši na račun majke naznačen u tužbi od 23. ožujka 2022. Nadalje, navodi da bi maloljetno dijete stanovalo s makom na adresi [adresa], te da bi majka ostvarivala u cijelosti samostalnu roditeljsku skrb, kao i u pogledu donošenja odluka o bitnim osobnim pravima djeteta. Navedeno posebice u odnosu na zdravlje, liječenje, školovanje, ishođenje osobnih dokumenata za dijete te u pogledu odlučivanja u bitnim osobnim pravima djeteta. Nadalje, u odnosu na način ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom, predlaže se da se isti urede prema dogovoru stranaka, uz obvezu tuženika da najkasnije tjedan dana prije namjeravanog dolaska najavi svoj dolazak tužiteljici, a u slučaju izostanka dogovora isti odnosi će se ostvarivati svaki drugi vikend u mjesecu počevši od subote u 10,00 sati do nedjelje do 17,00 sati na način da će tužiteljica dovesti dijete do Zagreba, ispred Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog na adresi [adresa], a na istoj adresi se tuženik obvezuje predati dijete tužiteljici po završetku osobnih odnosa. Tuženik je dužan u slučaju spriječenosti obavijestiti tužiteljicu najkasnije dva dana namjeravanog dolaska. Svaka stranka snosi svoj trošak puta. U odnosu na neizravne osobne odnose, tužiteljica navodi da se maloljetno dijete unazad tri mjeseca uspjelo čuti s ocem, no nakon toga više nisu imali nikakav kontakt. S tim u vezi predlaže da se neizravni osobni odnosi ostvaruju jedanput tjedno, srijedom, u vremenu od 18,00 do 19,00 sati u trajanju prema željama i mogućnostima maloljetnog djeteta na način da će tuženik nazvati tužiteljicu u naznačeno vrijeme, a ona mu se obvezuje omogućiti da putem poziva i/ili video poziva ostvari osobne odnose s maloljetnim djetetom u naznačeno vrijeme. Tužiteljica navodi da ostaje u cijelosti kod privremene mjere od 18. rujna 2023. te navodi da također za navedeni iznos potražuje zateznu kamatu u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima. Također potražuje i naknadu troška ovoga postupka uvećano za zateznu kamatu u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

2. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2., Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), Hrvatski zavod za socijalni rad- Područni ured Slatina (ranije Centar za socijalnu skrb Slatina) imenovao posebnog skrbnika maloljetnom djetetu stranaka u osobi LS, mag. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, Virovitica, Trg Ljudevita Patačića 1 radi zaštite prava i interesa djeteta u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-76/2022.

2.1. Nakon imenovanja posebne skrbnice maloljetnom djetetu stranaka, dostavljena joj je tužba s cjelokupnom dokumentacijom spisa na očitovanje, a isto je dostavljeno i tuženiku.

2.2. Podneskom od 27. listopada 2022. posebna skrbnica je predložila izvesti dokaz saslušanja stranaka, te ako bi stranke postigle sporazum o sadržajima roditeljske skrbi, odnosno o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta sa roditeljem sa kojim ne žive, te o uzdržavanju, istaknula je da bi načelno bila suglasna sa sporazumom, s obzirom na to da su roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svoje djece, sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona koji propisuje da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djetetu i njegovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe te također imajući u vidu presumpciju najboljeg interesa kada su roditelji suglasni u ostvarivanju roditeljske skrbi.

2.3. Nakon provedenog dokaznog postupka, a nakon što je pribavila mišljenje maloljetnog djeteta, posebna skrbnica je navela da ostaje kod mišljenja djeteta. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi, navodi kako je sa istim suglasna imajući u vidu prostornu udaljenost stranaka te lošu odnosno skoro nepostojeću komunikaciju stranaka, te smatra kako je u interesu djeteta, omogućiti majci, ovdje tužiteljici, da samostalno donosi odluke u odnosu na zdravlje, liječenje, školovanje, promjenu prebivališta te zastupanje djeteta u vezi s imovinskim pravima djeteta. Također, suglasna je da se osobni odnosi djeteta s tuženikom odvijaju na način predložen u tužbi, time da predlaže odrediti osobne odnose i tijekom školskih praznika djeteta.

3. Tuženiku je dostavljena tužba i prijedlog radi određivanja privremene mjere na odgovor te pozivi na ročište radi saslušanja.

3.1. Tuženik je dostavio očitovanje o saznanju za vođenje postupka, navodeći pritom da nije do tog trenutka zaprimio dokumentaciju iz spisa, kao i da tužiteljica samim pokretanjem spornog parničnog postupka radi skrbi i uzdržavanja pred Općinskim sudom u Bjelovaru, postupa suprotno odredbama čl.3. st. 3. Zakona o parničnom postupku, jer naime; tužiteljica je u saznanju da je u istoj stvari već prethodno pokrenut postupak u Austriji pred Općinskim sudom u Hietzingu, a koji postupak se vodi pod poslovnim brojem:2 Ps 58/19i. Navedeni parnični postupak u Austriji pokrenut je početkom 2021. prije ovog predmetnog postupka pred Općinskim sudom u Bjelovaru, zbog koje okolnosti smatra da se zbog činjenice postojanja dvostruke litispendencije ne mogu voditi dva postupka o istom pravnom pitanju.

3.2. Tužiteljica je u nespornom saznanju postojanja postupka radi skrbništva nad djetetom, koji se vodi pred Općinskim sudom u Hietzingu, jer za predmetni postupak ista je angažirala punomoćnika odvjetnicu Mag. Andreu Posch iz [adresa].

3.3. Također ističe da su ovdje stranke postupka 19. svibnja 2021. sklopile i potpisale sporazum, temeljem kojega su stranke dogovorile zajedničko starateljstvo nad djetetom, te regulirali pravo i način odvijanja kontakta oca sa maloljetnim sinom. Stranke su osim toga u zajedničkom dogovoru utvrdile način i visinu uzdržavanja koju svako mjesečno plaća tuženik na ime uzdržavanja djeteta.

3.4. Osim toga, tuženik kao otac djeteta je 08. rujna 2021. pred nadležnim sudom, Općinskim sudom Korneuburgu, pokrenuo postupak radi povrata djeteta prema čl.8., 12 Haške konvencije o otmici djece, koji postupak je također još aktivan i vodi se pred gore navedenim sudom.

3.5. Sukladno navedenom smatra da sud ne smije dopustiti ovakvo raspolaganje tužiteljice koje je nesporno u suprotnosti sa prisilnim propisima i pravilima javnog morala, iz kojeg razloga bi predmetnu tužbu, a zbog postojanja dvostruke litispendencije, valjalo odbaciti, podredno prekinuti predmetni postupak br. P Ob- 76/2022 do okončanja parničnog postupka zbog skrbništva nad djetetom pokrenutog pred austrijskim pravosuđem, odnosno Općinskim sudom u Hietzingu, u predmetu br. 2 Ps 58/19i.

3.6. Nakon pribave očitovanja od Općinskog suda u Hietzingu, tuženik je otkazao punomoć punomoćniku te pritom nije imenovao zastupnika za primanje pismena, iako je na isto upozoren još rješenjem posl.br. P Ob- 76/2022-3 od 7. travnja 2022. te je rješenjem posl.br. P Ob-76/2022-58 od 11. prosinca 2024. imenovan tuženiku punomoćnik za primanje pismena u osobi ĆS, odvjetniku u [adresa].

3.7. Isto tako, ističe se da do dana pisanja ove presude tuženik nije dostavio nikakvo očitovanje na dosadašnji tijek postupka i izvedene dokaze.

3.8. S tim u vezi se dodaje da iz izvještaja Okružnog suda Innere Stadt iz [adresa] (list 369 spisa) proizlazi da je tuženiku i dalje sporna nadležnost ovoga suda. Ne osporava da je plaćao uzdržavanje kako to navodi tužiteljica, te želi ostvarivati osobne odnose s djetetom.

4. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u izvadak iz matice rođenih za maloljetno dijete (list 6-7 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju sastavljeno po Centru za socijalnu skrb Slatina Klasa: 552- 05/21-09/26, Urbroj: 2166-19-03/2-22-07 od 1. veljače 2022. (list 8-12 spisa), nacrt Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 18. siječnja 2022. (list 13-17 spisa), prijevod po ovlaštenom tumaču za opoziv skrbi od 5. svibnja 2020. (list 19-24 spisa), ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču za rješenje Općinskog suda u Hietzingu posl.br. Ps- 58/19i-176 od 28. prosinca 2021. (list 26-36 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika o korespondenciji stranaka dostavljenoj po tužiteljici (list 37-46 spisa), ovjereni prijevod rješenja Hrvatske liječničke komore od 7. veljače 2022. (list 48-50 spisa), očitovanje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 4. srpnja 2022. (list 66 spisa), sporazum sklopljen između stranaka od 19. svibnja 2021. (list 154- 160 spisa), Ovjereni prijevod po tumaču prijedloga za povrat djeteta prema čl. 8. Haške konvencije o otmici djece od 8. rujna 2021. (list 161-173 spisa), mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Slatina Klasa: 552-04/22-10/9, Urbroj:2166-19-04/2-22-9 od 27. listopada 2022. (list 175-176 spisa), izvješće o socioekonomskim, obiteljskim i imovinskim prilikama tužiteljice i djeteta sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Slatina Klasa: 552-04/22-10/9, Urbroj:2166-19-04/2-22-8 od 27. listopada 2022. (list 177-179 spisa), dokumentaciju dostavljenu po tuženiku (list 195- 214 i 235-250 spisa), uvjerenje o boravištu za tužiteljicu i maloljetno dijete izdano od Policijske postaje Slatina od 19. srpnja 2021. (list 219 -220 spisa), dokumentaciju dostavljenu po tužiteljici (list 224-227 i 281-283 spisa), dopunu mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Slatina Klasa: 552-04/22-10/15, Urbroj:2166-19-04/2-22-5 od 5. prosinca 2022. (list 229-230 spisa), ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču Rješenja Okružnog suda u Hietzingu posl.br. Ps-58/19i-68 od 14. kolovoza 2019. (list 252-260 spisa), ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču Rješenja Okružnog suda u Hietzingu posl.br. Ps-58/19i-176 od 12. svibnja 2023. (list 271-273 spisa), ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču Rješenja Okružnog suda u Hietzingu posl.br. Ps-58/19i-230 od 12. ožujka 2024. (list 301-304 spisa), ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču dokumentacije dostavljene iz Republike Austrije o utvrđenu stambenih, ekonomskih i obiteljskih prilika tuženika od 26. studenog 2024. (list 367-385 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

4.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 16. travnja 2024. izveden je dokaz saslušanja tužiteljice, dok tuženik iako uredno pozvan nije pristupio ročištu niti je opravdao svoj nedolazak niti na ročište zakazano 9. siječnja 2025.

4.2. U skladu s odredbom čl. 360. Obiteljskog zakona, utvrđeno je mišljenje maloljetnog djeteta i to putem posebne skrbnice 12. travnja 2024. (list 311-312 spisa).

4.2. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev i prijedlog tužiteljice osnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

6. Nije sporno da su stranke roditelji maloljetnog djeteta, kako i proizlazi iz dostavljene dokumentacije, iskaza tužiteljice, očitovanja tuženika, kao i ostale dokumentacije koja prileži spisu.

6.1. Nije sporno da je tužiteljica s maloljetnim djetetom prije više od tri godine odselila kod svojih roditelja, a što proizlazi iz pisanog izvješća o socio-ekonomskim, obiteljskim i imovinskim prilikama stranaka sve sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Slatina te iskaza tužiteljice i očitovanja tuženika.

6.2. Isto tako, nije sporno da su odnosi između stranaka teško poremećeni što utječe i na njihov dogovor oko skrb za njihovim zajedničkim maloljetnim djetetom, a što prvenstveno proizlazi iz činjenice da tuženik nije htio potpisati prijedlog radi odobravanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi te činjenice da nije pristupio niti jednom ročištu radi njegova saslušanja na okolnosti naznačene u tužbi i prijedlogu niti je htio sudjelovati u postupku. Osim toga, narušenost odnosa stranaka proizlazi i iz pisanog nalaza i mišljenja na tužbu, očitovanja na prijedlog za određivanje privremene mjere te pisanog izvješća o socio-ekonomskim, obiteljskim i imovinskim prilikama stranaka sve sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Slatina kao i izvještaja Okružnog suda u Inner Stadtu u [adresa].

6.3. Među strankama nije sporno da tuženik na ime uzdržavanja djeteta nije plaćao od 1. veljače 2023., te da je u razdoblju od 23. ožujka 2022. do 31. siječnja 2023. plaćao mjesečni iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedest eura).

6.4. Među strankama je sporno jesu i ispunjene zakonske pretpostavke za odlučivanje o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, uzdržavanje maloljetnog djeteta i osnovanost određivanja privremene mjere. S tim u vezi, među strankama je sporno je li tuženik doprinosio za uzdržavanje djeteta od 1. veljače 2023. kao i visina predloženog iznosa uzdržavanja.

7. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona te je uzeo u obzir iskaz tužiteljice dan na ročištu održanim kod Općinskog suda u Bjelovaru 16. travnja 2024.

8. Prije svega, a imajući u vidu prigovor nadležnosti izjavljen od strane tuženika, ističe se da je sud kod odlučivanja o roditeljskoj skrbi imao u vidu da je pravomoćnom sudskom odlukom i to Rješenjem Okružnog suda u Hietzingu posl.br. Ps-58/19i-230 od 6. ožujka 2024. odlučeno da je postupak o ostvarivanju roditeljske skrbi obustavljen kod toga suda zbog nenadležnosti. S tim u vezi se pojašnjava da dijete s majkom trajno boravi u [adresa] od 21. srpnja 2021. i da je majka u trenutku selidbe imala samostalnu roditeljsku skrb ("isključivu odgovornost").

8.1. Također, dodaje se da je zahtjev tuženika za vraćanjem djeteta na područje Republike Austrije odbijen rješenjem Okružnog suda u Hietzingu od 21. prosinca 2021. temeljem odredaba Konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece te je rješenje postalo pravomoćno. Notifikacijom o sukcesiji Republika Hrvatska je postala od 8. listopada 1991. stranka Konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980. (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 4/1994, dalje u tekstu: Konvencija), a tu Konvenciju je ratificirala i Austrija gdje sada stanuje tuženik. U smislu članka 16. navedene Konvencije sudsko ili upravno tijelo države ugovornice u koju je dijete odvedeno ili u kojoj je zadržano ne može donositi meritornu odluku o pravu na skrb sve dok se ne utvrdi da se dijete neće vratiti na temelju konvencije ili ako u razumnom razdoblju nakon dobivanja obavijesti o nezakonitom odvođenju nije podnesen zahtjev na temelju konvencije.

8.2. S obzirom da je donijeta odluka o povratku djeteta temeljem odredaba Konvencije, ovaj sud može donositi meritornu odluku o pravu na skrb i temeljem spomenutog članka 16. Konvencije.

8.3. Osim toga, u konkretnom slučaju se radi o sporu s međunarodnim elementom koji se odnosi na članice države Europske unije (Republika Hrvatska i Republika Austrija) te se primijenjuje Uredbu vijeća (EZ) broj 2001/2003 od 27. studenog 2003. (Službeni list Europske unije L 338 od 12.12.2003. i L 367 od 14.12.2004., dalje u tekstu Uredba Bruxelles II.a) kojom su regulirana pitanja nadležnosti, priznanja i izvršenja sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te je stavljena izvan snage Uredba (EZ) broj 1347/2000.

8.4. U pogledu zahtjeva iz područja roditeljske odgovornosti nadležnost je propisana člankom 8.(1) Uredbe Bruxelles II.a koji glasi: ''Sudovi države članice nadležni su u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u državi članici u trenutku pokretanja postupka''. Između stranaka nije sporno da maloljetno dijete s majkom boravi od 2021. u Republici Hrvatskoj stoga je za postupanje po zahtjevima iz roditeljske odgovornosti (s kim će dijete živjeti te ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom) nadležan ovaj sud.

8.5. U odnosu na zahtjev za odlučivanje o uzdržavanju djeteta sud je primijenio odredbu čl. 3. Uredbe vijeća (EZ) br 4/2009 od 18.12.2008. o nadležnosti mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (Službeni list Europske unije L 7 od 10.1.2009.), koja propisuje: ''U stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja u državama članicama sudsku nadležnost ima: (a) sud mjesta u kojem tuženik ima uobičajeno boravište; ili (b) sud mjesta u kojem uzdržavana osoba ima uobičajeno boravište; ili (c) sud koji je u skladu sa svojim pravom nadležan za postupke o statusu osobe čiji je predmet o uzdržavanju povezan s tim postupkom, osim ako nadležnost nije utemeljena isključivo na državljanstvu jedne od strana; ili (d) sud koji je u skladu sa svojim pravom nadležan za postupke o roditeljskoj odgovornosti, osim ako nadležnost nije utemeljena isključivo na državljanstvu jedne od strana.''

8.6. Prema citiranim kriterijima, koji su također alternativno propisani, proizlazi da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za postupanje po zahtjevu za uzdržavanje djeteta na temelju čl. 3. (a) i (b) jer tužiteljica i dijete imaju uobičajeno boravište na području [adresa].

9. U odnosu na prigovor dvostruke litispedencije, utvrđuje se da je i navedeni prigovor tuženika neosnovan.

9.1. Naime, uvidom u rješenje Okružnog suda Hietzing, Republike Austrije broj: 2 Ps 58/19i-175 od 28. prosinca 2021. povučen zahtjev tužiteljice za prijenos zajedničkog skrbništva na tuženika, dok je zahtjev tuženika za odobrenjem sporazuma sklopljenog između djetetovih roditelja, kojim je dogovoreno zajedničko skrbništvo roditelja nad djetetom, glavni boravak kod majke djeteta i pravo oca djeteta na kontakt odbijen. Uvidom u rješenje Općinskog suda Hietzing, Republike Austrije broj: 2 Ps 58/19i-176 od 28. prosinca 2021. odbilo zahtjev tužitelja za vraćanjem maloljetnog djeteta na državno područje Republike Austrije.

9.2. Uvidom u očitovanje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 4. srpnja 2022. (list 66 spisa), proizlazi da tuiženik nije podnio zahtjev za vraćanjem djeteta u Republici Hrvatskoj niti su registritani u služenim evidencijama postupci koji bi se vodili u odnosu na dijete prema Uredbi Vijeća br. 2201/2003.

9.3. Zaključno, Rješenjem Okružnog suda u Hietzingu posl.br. Ps-58/19i-230 od 6. ožujka 2024. odlučeno da je postupak o ostvarivanju roditeljske skrbi obustavljen kod toga suda zbog nenadležnosti. Slijedom čega proizlazi da ne postoji dvostruka litispedencija i da o roditeljskoj skrbi nije odlučeno.

10. U cilju donošenja zakonite i valjane odluke u najboljem interesu i dobrobiti zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka, sud je zatražio od Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Slatina i Okružnog suda Innere Stadt u Beču, kompletnu obradu roditelja i maloljetnog djeteta u pogledu izrade Izvješća o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama svake stranke i maloljetnog djeteta, kao i prijedlog s kojim će roditeljem maloljetno dijete stanovati i o održavanju osobnih odnosa drugog roditelja s maloljetnim djetetom.

11. U izvješću o socioekonomskim, obiteljskim i imovinskim prilikama tužiteljice i djeteta sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Slatina Klasa: 552-04/22-10/9, Urbroj:2166-19-04/2-22-8 od 27. listopada 2022. (list 177-179 spisa), utvrđeno je sljedeće:

- tužiteljica je rođena u [adresa] u [adresa], R. Austrija od oca KS (pok.) i majke FS rod. Đ kao najstarija od četvero djece svojih roditelja. Odrastala je u R. Austriji uz roditelje, dva brata i sestru. Završila je Medicinski fakultet u R. Austriji. Zapošljavala se u struci kao liječnica te kao profesorica na sveučilištu u R. Austriji.

- od 9. svibnja 2022. nositeljica je Ambulante u Voćinu, nakon što je dobila licencu za samostalni rad. Do sada je ostvarila oko 15 godina radnoga staža. Ostvaruje plaću u mjesečnom iznosu između oko 13.000,00 — 14.000,00 kuna. Vlasnica je kuće na adresi njezina prebivališta. Na području inozemstva nema imovine; raniji stan u vlasništvu prodala je s danom 9. rujna 2022. Zdrava je te do sada nije imala većih zdravstvenih teškoća.

- tužiteljica je prvu bračnu zajednicu zasnovala 2012. sa ČS (rod. 1971. godine), a ista je okončana razvodom 2018. Za vrijeme trajanja navedene bračne zajednice nisu rođena zajednička djeca.

- iz izvanbračne veze sa ĐS ima jedno zajedničko dijete — maloljetnog LSL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) rođenog **.**.2016. u [adresa], R. Austrija. Isti je rođen zdrav, iz uredne i kontrolirane trudnoće. Polaznik je Dječjeg vrtića Suncokret u [adresa], a ranije je isti pohađao u Slatini. Zdrav je te do sada nije imao većih zdravstvenih teškoća. Iz zatraženog izvješća dječjeg vrtića razvidno je kako se dijete od početka dobro prilagodio boravku u vrtiću, ne pokazujući nikakve teškoće u periodu prilagodbe. Hrvatski jezik nije savladao u potpunosti, no dobro se integrirao u skupinu vršnjaka. Dobro se snašao u novoj okolini, prihvaćajući odgajateljice kao i drugu djecu s kojom je brzo uspostavio interakciju. Kod djeteta se uočava da se u dječjem vrtiću osjeća ugodno, razvijenih je motoričkih sposobnosti i spoznajnog je razvoja u skladu sa dobi. U listopadu uključen je u program pripreme za školu pri čemu pokazuje interes za sudjelovanje u aktivnostima za predškolce, razumije zadatke koji su mu dani te slijedi upute. Ustrajan je i uporan u obavljanju zadataka, dobro je razvijene koncentracije te bez poteškoća zadržava pažnju do kraja aktivnosti. Socio-emocionalni razvoj razvijen je u skladu sa dobi, a emocije izražava na društveno — prihvatljiv način. Strpljiv je, dijeli igračke s drugom djecom te se lijepo i odnosi prema njima. Razumije i poštuje pravila u skupini, pokazuje empatiju prema drugoj djeci, a prema odgojiteljima poštovanje. U vrtić ga dovode majka i baka, a u isti uvijek dolazi čisti uredan. Majka redovito dolazi na roditeljske sastanke, a ako je spriječena zbog radnih obveza, sastancima prisustvuje baka. Otac djeteta nije kontaktirao vrtić niti pismeno niti telefonom, niti je osobno dolazio u vrtić.

- tuženik je rođen je **.**.1984. u [adresa], R. Italija od majke ES. Pohađao je fakultet geologije, no nije joj poznat podatak da li je isti okončao. Prema njezinim zadnjim saznanjima nije se zapošljavao te mu je njegova majka mjesečno uplaćivala iznos od oko 800,00 EUR (slovima: osamsto eura), dok bi se isti tijekom ljetnih mjeseci zapošljavao kod strica u R. Italiji.

- stranke nikada nisu stanovali zajedno niti su održavali vezu. Tuženik je naknadno upisan kao otac djeteta LSL. U početku, dogovor roditelja bio je da zajednički i sporazumno izvršavaju sadržaje roditeljske skrbi, no prema navodima majke, isto nakon nekog vremena nije funkcioniralo, te bi otac zahtijevao od majke da dovozi dijete te se isti nije pridržavao dogovorenih termina i načina vidanja djeteta, radi čega je tužiteljica zatražila samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi (opozivom izjave o zajedničkoj roditeljskoj skrbi) te je imenovanoj povjerena isključiva skrb nad djetetom, što je u konačnici i dogovoreno između roditelja te je postignut sporazum 19. svibnja 2021. u [adresa] kojim su roditelji iskazali da će prilikom planiranja svog života, posebno kada biraju gdje će stanovati, biti međusobno dostupni, npr. u blizini javnog prijevoza ili zračnih luka, te da će uzeti u obzir i omogućiti redoviti kontakt koji oba roditelja smatraju važnim, između djeteta i oca. Ako se pravo kontakta ne može ostvariti u već dogovorenom obliku zbog veće prostorne udaljenosti, roditelji bi trebali uzajamno dogovoriti fiksno kontaktno pravo, npr. jednom mjesečno ili dulje kontaktno pravo tijekom godišnjeg odmora. U slučaju preseljenja u drugu saveznu državu ili inozemstvo u odnosu na Europsku uniju, roditelji su se obvezali obavijestiti drugog roditelja tri mjeseca unaprijed. U slučaju da se majka u budućnosti preseli iz prof. razloga ili zbog potrebe za brigom o bolesnim roditeljima, otac je dao pristanak da majka i dijete presele u drugu saveznu državu ili u neku zemlju članica Europske unije.

- Odlukom Matičnog ureda u Beču od 5. svibnja 2020. tužiteljici je povjerena isključiva skrb nad djetetom, a rješenjem Okružnog suda u Heitzingu u R. Austriji br. Ps-58/19i- 175 od 28. prosinca 2021. odbijen je zahtjev tuženika za zajedničkim skrbništvom te je rješenjem istoga suda br. Ps.59/19i-176 od 28. prosinca 2021. odbijen zahtjev imenovanog za vraćanjem djeteta na područje R. Austrije.

- tuženik nema kontakt s djetetom od siječnja 2022. iako ga je tužiteljica pozvala da dođe djetetu u posjetu te mu ponudila i smještajne opcije u slučaju njegova boravka u R. Hrvatskoj.

11.1. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu i mišljenje po psihologijskoj obradi od 26. listopada 2022. utvrđeno je da tužiteljica posjeduje osobna svojstva i karakteristike za adekvatnu brigu i skrb o djetetu.

12. Uvidom u mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Slatina Klasa: 552-04/22-10/9, Urbroj:2166-19-04/2-22-9 od 27. listopada 2022. (list 175-176 spisa), proizlazi da su stranke prije pokretanja ovog postupka sudjelovali u postupku obveznog savjetovanja u kojem postupku roditelji nisu postigli sporazum u svezi bitnih pitanja roditeljske skrbi vezanim uz maloljetno dijete, LSL, te je s tuženikom komunikacija o navedenom postupku uspostavljena putem elektroničke pošte, nakon čega se imenovani naknadno nije obraćao te prema navodima tužiteljice od siječnja 2022., izostaje bilo koji oblik kontakt tuženika s djetetom, unatoč danim mu prijedlozima i iniciranju njegovog dolaska iz inozemstva.

12.1. Prema prikupljenim podacima o socio-ekonomskim, obiteljskim i imovinskim prilikama, provedenom psihologijskom obradom tužiteljice, nisu utvrđene kontraindikacije za njezino daljnje izvršavanje sadržaja roditeljske skrbi, pri čemu je utvrđeno da ista posjeduje osobna svojstva i karakteristike za adekvatnu brigu i skrb o djetetu, u svezi kojega je po zatraženom izvješću dječjeg vrtića utvrđeno kako se isti u cijelosti prilagodio boravku u novoj okolini, a kako su na strani istoga utvrđene razvijene motoričke, soci -emocionalne i kognitivne sposobnosti sukladno s njegovom razvojnom dobi, pri čemu je suradnja dječjeg vrtića sa tužiteljicom dobra te ista redovito izvršava svoje obveze.

12.2. Slijedom navedenog, stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Slatina u cijelosti smatra opravdanim prijedlog tužiteljice te time i mišljenja je da se istoj odobri samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na dijete, u segmentu odlučivanja o bitnim osobnim pravima djeteta, imajući u vidu okolnosti da otac djeteta, tuženik boravi na području inozemstva, a od preseljenja majke i djeteta, nije iskazao interes za ostvarivanjem osobnih odnosa sa djetetom, unatoč danom mu prijedlogu tužiteljice i njezine inicijative da s djetetom, imajući u vidu njegov najbolji interes, ostvari osobne odnose. Obzirom da tužiteljica ne iznosi niti je utvrđeno da bi ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i oca bilo kontraproduktivno, mišljenja su da se uvaži prijedlog tužiteljice u svezi načina ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i tuženika te se uredi pitanje uzdržavanja djeteta, sukladno dobi djeteta te prihodima obveznika uzdržavanja.

13. Uvidom u dopunu mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Slatina Klasa: 552-04/22-10/15, Urbroj:2166-19-04/2-22-5 od 5. prosinca 2022. (list 229-230 spisa), proizlazi da je uvidom u ranije priloženu dokumentaciju tužiteljice, razvidno kako je rješenjem Okružnog suda Hietzing, Republike Austrije broj: 2 Ps 58/19i-175 od 28. prosinca 2021. povučen zahtjev tužiteljice za prijenos zajedničkog skrbništva na tuženika, dok je zahtjev tuženika za odobrenjem sporazuma sklopljenog između djetetovih roditelja, kojim je dogovoreno zajedničko skrbništvo roditelja nad djetetom, glavni boravak kod majke djeteta i pravo oca djeteta na kontakt odbijen.

13.1. Isto tako, uvidom u ranije priloženu dokumentaciju tužiteljice, razvidno je kako je rješenjem Općinskog suda Hietzing, Republike Austrije broj: 2 Ps 58/19i-176 od 28. prosinca 2021. odbilo zahtjev tužitelja za vraćanjem maloljetnog djeteta na državno područje Republike Austrije.

13.2. Slijedom navedenog, uvidom u cjelokupnu priloženu dokumentaciju tuženika i tužiteljice, stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Slatina i nadalje u cijelosti ostaje pri danom nalazu i mišljenju, pri čemu je tužiteljici i tuženiku bitno za ukazati da su roditelji dužni, neovisno ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta, odnosno ukazati im da roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, pri čemu su isti dužni ostvarivati u skladu s djetetovim potrebama i mogućnostima.

14. Uvidom u ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču dokumentacije dostavljene iz Republike Austrije o utvrđenu stambenih, ekonomskih i obiteljskih prilika tuženika od 26. studenog 2024. (list 367-385 spisa), utvrđeno je da je tuženik zasnovao izvanbračnu zajednicu s novom partnericom s kojom stanuje u stanu površine 85 m2, a koji stan je potpuno opremljen i može se opisati urednim. Najam bez režija iznosi 1.100,00 EUR (slovima: tisućusto eura).

14.1. Nadalje, ističe se da je tuženik samostalni poduzetnik, vodi trgovinu s delikatesama uključujući trgovinu vinima u četvrtom okrugu. O financijskim detaljima nije razgovarao, ali navodi da ima sredstva za pristojan život.

14.2. Tuženik navodi da nije vidio dijete već tri godine, samo ponekad je s njim telefonski razgovarao i spreman je plaćati uzdržavanje kao i prije proljeća 2022.

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je došla u Hrvatsku s djetetom u sedmom mjesecu 2021., a u Austriji je živjela sam s djetetom te joj je trebao mir i velika obitelj koju ima tu u Hrvatskoj. Živjeli su u [adresa] u gradu gdje je dosta stresan život. Preselili su čak i izvan [adresa], ali je bilo naporno putovati svaki dan. Njezina sestra živi u [adresa], ali ostala obitelj je ovdje. Otkako su tu preselili puno joj je lakše jer ima veliku obitelj koja joj pomaže i gdje može sve lakše organizirati. Živi sa sinom u kući koju je naslijedila od svoje majke. Tamo živi sa svojom majkom i sinom, a otac joj je preminuo. Tu je i zbog tate došla u Hrvatsku, jer se razbolio i htjela mu je i pomoći. Režije za kuću mjesečno iznose oko 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura), plaća sve. Nema financijsku pomoć drugih osoba. Nema druge imovine osim automobila marke Škoda, model Fabia, godina proizvodnje 2011. Nema dugova niti kredita. Zdrava je i radno sposobna. Nema imovine u Austriji.

15.1. Tužiteljica je zaposlena kao kirurg u Bolnici u Požegi. Primanja su joj mjesečno bez dežurstva 2.500,00 EUR (slovima: dvijetisućepetsto kuna), a sa dežurstvima ovisi, ali zna primiti i 3.500,00 EUR (slovima: tritisućepetsto eura). Tamo radi tek par mjeseci. Radi svaki dan od 7,00 do 15,00 sati, te ima dežurstva koja budu onda i vikendima i to bude cijeli dan od 7,00 do 7,00 sati. Ne radi dodatne poslove. Dok je na poslu dijete je ili u školi, ili kod bake ili kod njene tete. Plaća najam stana 400,00 EUR (slovima: četiristo eura) u Požegi, koji koristi kada dežura pa tamo prenoći.

15.2. Maloljetno dijete je u dobi od nepunih osam godina. Ide u prvi razred osnovne škole u [adresa]. Dijete odlično govori hrvatski jezik i dobro se prilagodilo sredini. Ima svoje prijatelje, zdrav je dječak. Ide u školu na različite aktivnosti, a od iduće godine bi krenuo trenirati i košarku. Njegov otac nije doprinosio za njegovo uzdržavanje. Nije niti plaćao od dana kada je predloženo određivanje privremene mjere odnosno od rujna 2023. Kad su se doselili u Hrvatsku onda je nešto malo plaćao. Dijete ne uspostavlja kontakt s ocem, jer otac ne komunicira s njom iako ona ima dva mobitela i ponudila mu je mogućnost da mu osigura i smještaj u Hrvatskoj. Dijete ju svaki dan pita za oca, jer u školi pogotovo druga djeca spominju roditelje. Ona je u početku predložila djetetovom ocu da nazove u određeno vrijeme, ali on je to odbio jer je smatrao da može zvati bilo kada. Dijete ne traži da ga samo nazove, već predlaže da ona zove oca. Dijete je znalo biti s ocem duže vrijeme, čak je znalo i prespavati kod oca. Ali to je sve bilo u Austriji. Kod oca djeteta je problem što je njemu sve preteško i prenaporno, zato se sada tako i ponaša. Sve je bilo u redu kad bih ona sve osigurala, a to bi bilo od igračaka, odjeće, obuće, odvezla dijete i dovezla dijete, onda bi njemu to bilo prihvatljivo. Tuženik se brzo naljuti, ali se i brzo od ljuti. Nikada nije bilo problema s njim oko djeteta. Otkako su u Hrvatskoj, on je dijete vidio samo preko telefona. Ona je bila spremna voziti mu dijete i u Zagreb i naći mu smještaj, ali on je to odbijao. Ne zna je li on ima auto i vozačku, zna da to u Austriji nije imao. Isto tako zna da je njemu mama slala novce. Koliko joj je poznato nije završio nikakvu školu. Za osobne odnose ističe da tuženik može doći do Zagreba s autobusom jer njezina majka tako zna putovati sestri u [adresa], a vožnja je oko 5 do 6 sati te je karta manje od 40,00 EUR (slovima: četrdeset eura). Navodi da je ona vozila dijete i u Italiju tuženiku, te je vozila sedam sati u jednom smjeru i sedam sati u drugom smjeru.

15.3. Za tuženika ističe da nema druge djece, a iznos koji je predložen za uzdržavanje je dovoljan da se pokriju trenutne potrebe djeteta, s obzirom na to da otac uopće ne doprinosi za dijete. Dijete ide u školu pješice.

15.4. Ovaj sud je uzeo u obzir iskaz tužiteljice u cijelosti jer isti u potpunosti odgovara dokumentaciji koja prileži u spisu, kao i činjenicu da tuženik do pisanja ove presude nije pokušao osporiti ih niti dati opravdane razloge zašto nije bio u mogućnosti podmirivati uzdržavanje za maloljetno dijete kao i razloge njegova neodazivanja na pozive Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Slatina te pristupu ovome sudu na zakazana ročišta i pisane pozive na odgovor na tužbu, posebice jer nije dokazao opravdanost svojih izostanaka i pasivnog držanja.

16. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su bračni odnosi nje i tuženika teško i trajno poremećeni, te je evidentno da su stranke same svjesne narušenih odnosa.

16.1. S tim u vezi, a što je utvrđeno i u mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Slatina te mišljenja tužiteljice kao roditelja maloljetnog djeteta, proizlazi da između stranaka vlada povjerenje u odnosu na izvršavanje roditeljske skrbi, ali su njihovi međusobni odnosi narušeni te je radi navedenoga i roditeljska komunikacija i suradnja otežana, a što utječe i na njihovo maloljetno dijete.

16.2. Sud je iskaz tužiteljice u dijelu u kojem iznosi činjenice koje se odnose na troškove uzdržavanja kao i o međusobnoj komunikaciji prihvatio ocijenivši ih nedvojbeno istinitim. Iz iskaza tužiteljice kao i iz pasivnog držanja tuženika nedvojbeno proizlazi da su međusobni odnosi i komunikacija roditelja iznimno narušeni, te da oni kao roditelji uopće ne surađuju u odgoju djeteta, odnosno da je tužiteljica nakon odlaska iz Austrije ostala sama s djetetom kojeg tuženik ne viđa svojevoljno.

17. Odredbom čl. 413. st. 1. točka 1. Obiteljskog zakona navedeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem djeca stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djece s roditeljem te uzdržavanje djece i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja.

17.1. Odredbom čl. 119. Obiteljskog zakona navedeno je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Stavkom 2. istoga članka zakona navedeno je da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su mu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

17.2. Odredbom čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja rješavati sporazumno.

17.3. Nadalje, odredbom čl. 92. Obiteljskog zakona propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Treba reći da po odredbi čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje obiteljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Po stavku 2., jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. tog zakona. Po stavku 4. toga članka, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

17.4. Odredbom čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu održavanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta. Stavkom 2. istog članka određeno je da ako roditelji sporazumno odluče ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, sporazum mora uređivati sva bitna pitanja iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u skladu s odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona.

17.5. Odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora detaljno urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja, vrijeme koje će provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, razmjene važnih informacija u vezi s djetetom, visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojeg dijete ne stanuje i način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja.

18. Pri donošenju odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju roditeljske skrbi po razvodu braka sud je imao u vidu zahtjev tužiteljice te prijedlog da tuženik preuzima i vraća dijete, te je odlučio da zajedničko maloljetno dijete stranaka stanuje s majkom, ovdje tužiteljicom te da se osobni odnosi oca, ovdje tuženika s maloljetnim djetetom ostvaruju kako je to i navedeno u točki 1.6. obrazloženja presude i rješenja uz obvezu oca da dijete preuzima na naznačenoj adresi u Zagrebu te ga po završetku osobnih odnosa vrati majci na istu adresu, pri čemu trošak puta snosi svaki roditelj za sebe imajući u vidu pravičnu ravnotežu i omogućavanje djetetu da ostvaruje osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje.

19. S obzirom na navedeno sud upozorava stranke na posljedice nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, a u skladu s odredbom čl. 417. st. 3. Obiteljskog zakona.

20. Sud posebno ističe i ono što je propisano odredbom čl. 119 Obiteljskog zakona, da djeca imaju pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuju, a roditelj koji ne stanuje s djecom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djecom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Roditelj i druge osobe koje stanuju s djecom i skrbe o djeci, dužni su omogućiti djeci ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju te se suzdržati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djece s tim roditeljem. Iz spisa proizlazi da tužiteljica omogućava i potiče ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tuženikom.

21. Imajući u vidu cjelokupnu obiteljsku situaciju, činjenicu da je tužiteljica odselila s djetetom iz Austrije prije više od tri godine, zatim da tuženik ne viđa dijete, da je maloljetno dijete još niske životne dobi i da je majka u ovom trenutku roditelj kojem je dijete privrženije jer s njom stanuje od rođenja te majka o njegovim potrebama vodi adekvatnu brigu, a i sud smatra da je u najboljem interesu djeteta da zbog nastale situacije nastavi stanovati s majkom, jer će to najmanje poremetiti njihovu životnu situaciju.

22. Cijeneći cjelokupnu utvrđenu situaciju, kao i činjenicu da je dijete odvojeno od tuženika već duže vrijeme, te uzimajući u obzir mišljenje djeteta, sud je utvrdio da je nužno održati ostvarivanje emotivne povezanosti djeteta s tuženikom, a to je i nužno za njegov pravilan psiho-socijalni razvoj, te nije u suprotnosti sa željama djeteta niti je utvrđeno da postoji mjera ograničenja ili zabrane ostvarivanja osobnih odnosa u odnosu na tuženika.

22.1. Takav način ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i oca prema mišljenju suda omogućiti će razvijanje daljnje povezanosti djeteta s ocem kao i pravilan psihofizički i emotivni razvoj djece.

23. Naime, sud je omogućio maloljetnom djetetu izražavanje mišljenja oko toga s kim bi želio stanovati i o održavanju osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne živi (čl. 416. i čl. 536. st. 5. Obiteljskog zakona), temeljem čl. 360. st. 4. Obiteljskog zakona, a sve putem posebnog skrbnika kojem je maloljetno dijete navelo uredno odgovaralo na pitanja i sudjelovao u razgovoru, no češće je odgovarao kratkim odgovorima te je tijekom cijelog razgovora crtao. On razumije hrvatski jezik. Pohađa 1. razred osnovne škole u [adresa], mjestu u kojem sada živi sa majkom i bakom po majci, FS. Ranije je živio u [adresa], sjeća se da mu je tamo bilo lijepo i da su živjeli u manjem mjestu no ne sjeća se naziva mjesta. Dobro govori njemački jezik te baka i majka ponekad pričaju s njim na njemačkom jeziku kako ga ne bi zaboravio, a hrvatski je naučio dok se s majkom doselio u Hrvatsku. U njegovom razredu je petero djece, učiteljica mu se zove L. Ima najbolju prijateljicu Ć. S njom se najviše voli igrati u školi te ona i drugi prijatelji dolaze ponekad k njemu na igru. U školu odlazi pješke, kada se vrati iz škole, čuva ga baka FS jer je majka na poslu. Majka puno radi, ona radi u smjenama te ponekad dolazi kući u 7 sati navečer. Najčešće kuha baka jer je ona doma, no majka ga vodi k doktoru kada je bolestan te odlazi u školu na roditeljske sastanke. Trenutno ne ide na izvanškolske aktivnosti, no s majkom se dogovarao da ga upiše na košarku.

23.1. Ne sjeća se koliko već živi u [adresa], a niti gdje njegov otac živi niti gdje ga je posjećivao. Ne sjeća se kada je zadnji puta vidio oca, govori da se ne posjećuju niti se čuju putem telefonskih poziva. Dječak ima veliku želju da ponovno vidi oca i uspostavi s njim komunikaciju te da ga posjećuje. Navodi kako mu otac nedostaje. Navodi: „Htio bi da mogu opet kod tate.“, no navodi kako bi želio živjeti s majkom, ali da želi viđati i posjećivati oca. Koliko je njemu poznato, otac mu nikada nije slao poklone za rođendan niti mu je nešto kupio. Dok je ranije posjećivao oca, sjeća se da su njih dvojica igrali društvene igre. Navodi kako s majkom priča o ocu, ona nikada ne govori ružno o njemu, već mu uvijek kaže nešto lijepo. Tuženik je majku tražio da se telefonskim putem čuje s ocem, no ona mu tada odgovori da ne može, nije ljut na majku zbog toga. On misli da je njegova majka ljuta na njegovog oca „jer me on hoće samo za sebe“, navodi dijete.

23.2. Dijete iskazuje da s majkom provodi vrijeme na način da u dvorištu igraju košarku, tenis, nogomet. S majkom odlazi preko ljeta na Krk na more. Kada ga se pita kakva je njegova majka i da može, da li bi što promijenio kod nje, dječak ne odgovara, nakon nekog vremena odgovara da majka viče. Dijete govori da je baka FS dobra, s njom također igra navedene sportove. Ponekad s majkom i bakom odlazi na pecanje na obližnje jezero. Želja djeteta je da posjećuje oca. Navodi kako bi želio da to bude preko njegovih školskih praznika te da mu ne bi bio problem ostati kod oca i po dva tjedna preko ljetnih praznika.

24. Sud je prilikom donošenja presude uzimao u obzir ovlasti koje ima propisane Obiteljskim zakonom, a kojima će se omogućiti maloljetnom djetetu odrastanje u sigurnom i zdravom okruženju, ostvarujući pritom osobne odnose s roditeljima koji će morati poraditi na razdvajanju partnerskih odnosa od roditeljskog odnosa zbog dobrobiti djeteta, tim više jer je uočena povezanost djeteta s oba roditelja.

25. Stoga, kako je u ovom postupku potrebno ponajprije zaštiti dobrobit maloljetnog djeteta, njegova prava, zdravlje i svekolike najbolje interese, a prema zahtjevu tužiteljice i prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnih ureda Slatina, odlučeno je kao u točki I. i III. izreke presude uvažavajući pritom obveze tužiteljice i pasivnost tuženika u odnosu na trošak prijevoza te je odlučeno da isti snosi svaka stranka za sebe s obzirom na postupanje tuženika tijekom postupka i činjenicu da vidi dijete samo ako tužiteljica odvede dijete, a koja je pristala sudjelovati u troškovima i nastaviti voziti dijete.

26. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetne djece i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

27. U svrhu odlučivanja o tome s kojim roditeljem će stanovati te načinu ostvarivanja osobnih odnosa djece s drugim roditeljem ovaj sud je prihvatio prijedlog tužiteljice s kojim se suglasio i Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Slatina i posebne skrbnica, a navedeno je i u skladu s mišljenjem maloljetnog djeteta.

27.1. Pri čemu se ističe da je usvojen zahtjev tužiteljice bez proširivanja istog na praznike s obzirom na to da se tuženik o tome nije očitovao, nije vidio dijete preko sada tri godine, a majka je iskaza spremnost na dogovor i dovesti dijete gdje predloži tuženik.

28. Stoga je primjenom odredbi čl. 95., 96. i 119. Obiteljskog zakona, odlučeno kao u točki I. i III. izreke ove presude.

29. Tijekom postupka je utvrđeno da majka brine i skrbi o odgoju, razvoju i potrebama maloljetnog djeteta, ali i da je u interesu djeteta da stranke kao roditelji sporazumno rješavaju pitanja roditeljske skrbi u skladu s temeljnim načelom Obiteljskog zakona, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6 Obiteljskog zakona).

30. Primjenom gore citiranih odredbi, ovaj sud je mišljenja da tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao u čemu se sastoji njegova suradnja i briga oko dobrobiti maloljetnog djeteta niti da surađuje s tužiteljicom oko navedenoga, a imajući u vidu da su između tužiteljice i njega očigledno teško poremećeni odnosi zbog čega tužiteljica ne može u slučaju bilo kakve potrebe pribaviti njegovu suglasnost u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi za njihovo dijete, posebice jer je isti tijekom trajanja ovog postupka bio nedostupan sudu i Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Slatina. Također, tužiteljica je roditelj koji sam praktično od rođenja adekvatno brine o svim djetetovim potrebama.

31. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je majka spremna na suradnju i postizanje sporazuma, a da je otac nedostupan, te da tuženik kao otac od prekida bračne zajednice s tužiteljicom prekida svaki kontakt s tužiteljicom i maloljetnim djetetom, ne pokazuje bilo kakav interes za dijete, rijetko ostvaruje osobne odnose, ne doprinosi za uzdržavanje.

31.1. S obzirom na to da je sam tuženik naveo da ne sudjeluje u životu djeteta, proizlazi da zajednička roditeljska skrb nije u interesu i za dobrobit maloljetnog djeteta.

32. S obzirom na sve navedeno i utvrđeno tijekom postupka, a poglavito uzimajući u obzir dob maloljetnog djeteta i aktualnu obiteljsku dinamiku, kao i činjenicu da tuženik kao otac uopće ne sudjeluje u životu maloljetnog djeteta, jer to sam odbija, zatim da dijete kontinuirano stanuje s tužiteljicom kao majkom od rođenja koja odgovorno i u potpunosti adekvatno zadovoljava sve njegove potrebe, a posebice s obzirom na nedvojbene probleme koje majka ima u svakodnevnom funkcioniranju zbog činjenice da joj je otac nedostupan i nekooperativan, te imajući u vidu i udaljenost stanovanja, sud je utvrdio da je u interesu djeteta da majka samostalno ostvaruje pravo na roditeljsku skrb kao i u odnosu na donošenje odluka o bitnim pravima djeteta.

33. Slijedom svega navedenoga, sud smatra da je opravdano i u skladu s dobrobiti maloljetnog djeteta da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb te je primjenom čl. 105. st. 1., 3. i 5. Obiteljskog zakona u vezi s čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, odlučeno da će tužiteljica samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i sama zastupati dijete bez suglasnosti tuženika, odnosno prihvatio je zahtjev tužiteljice kako je i opisano u točki III. izreke presude.

34. Radi navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

35. Nadalje, a s obzirom na dužnost roditelja na razmjenu informacija u vezi s djetetom imajući u vidu prijedlog tužiteljice, kao i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Slatina i posebne skrbnice maloljetnog djeteta, sud je odlučio za sporazumno rješavanje sporova, te je presuđeno je kao u toč. IV. i V. izreke ove presude.

36. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je uzeo u obzir ranije postignuti sporazum stranaka za uplate oko 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) kao i nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Slatina te činjenicu da tuženik tijekom postupka je bio pasivnog držanja i nije bilo moguće utvrditi njegovo stvarno imovinsko stanje, a nije osporio navode tužiteljice da nije doprinosio za uzdržavanje djeteta.

37. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

38. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

39. U konkretnom slučaju je nesporno da niti jedan roditelj nije plaćao drugome ništa za uzdržavanje maloljetnog djeteta, a već duži vremenski period o maloljetnom djetetu brine samostalno majka i to u kupovini hrane, odjeće, obuće i školske opreme, a što je sud također cijenio kod donošenja odluke. Među strankama nije sporno da tuženik na ime uzdržavanja djeteta nije plaćao od 1. veljače 2023., te da je u razdoblju od 23. ožujka 2022. do 31. siječnja 2023. plaćao mjesečni iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedest eura).

40. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

41. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.

42. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

43. Tijekom postupka je utvrđeno da majka, zdrava i radno sposobna, zaposlena sa visokom stručnom spremom, podmiruje troškove režija, hrane, najma stana zbog dežurstava na poslu i potreba djeteta. Tužiteljica navodi da ima pomoć svoje majke ako bi joj zatrebala te ističe da je vlasnica obiteljske kuće u kojoj živi s majkom i djetetom. O navedenome je izloženo i u točkama 1., 3., 11., 12., 13., 14. i 15. ovog obrazloženja presude i rješenja.

44. U odnosu na tuženika, koji je obveznik uzdržavanja, utvrđeno je da je zdrav i radno sposoban, zaposlen sa srednjom stručnom spremom, ima financijsku pomoć svoje majke. O navedenome je izloženo i u točkama 1., 3., 11., 12., 13., 14. i 15. ovog obrazloženja presude i rješenja.

45. Tuženik tijekom postupka nije niti osporio navod majke maloljetnog djeteta da na ime uzdržavanja djeteta nije plaćao od 1. veljače 2023., te da je u razdoblju od 23. ožujka 2022. do 31. siječnja 2023. plaćao mjesečni iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedest eura). Isto tako, nije osporio niti navode za djetetove potrebe koje je istaknula tužiteljica u točki 1. i 15. ovog obrazloženja presude i rješenja te da je dijete nije viđao.

46. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.

47. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

48. Ocjenjujući mjesečne potrebe maloljetnog djeteta, za utvrditi je da je u dobi od 8 godina, pohađa osnovnu školu, zdravo je dijete. Ima uobičajene mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, troškovi interneta, higijenski pribor i kozmetika, džeparac te ide na izvanškolske aktivnosti kako je navedeno i u iskazu tužiteljice opisanom u točki 1., 11., 12., 13., 14., 15. i 23. ovog obrazloženja presude i rješenja.

49. Iz citiranih iznosa primanja za sve spomenute jasno proizlazi da svi od navedenih ostvaruju određena primanja s pomoću kojih mogu uredno podmirivati životne troškove i sve novčane obveze, a posebice da iz podataka opisanih u točki 11. i 14. ovog obrazloženja presude i rješenja proizlazi da tuženik ostvaruje primanja s kojim može podmiriti uzdržavanje djeteta i da nema drugih osoba za uzdržavanje izuzev njega, kao i da ne ostvaruje redovito osobne odnose s djetetom koje je zbog toga privrženije majci.

50. Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice, dostavljenu dokumentaciju te utvrđenja iz točaka 1., 3., 11., 12., 13., 14. i 15. i 23. ovog obrazloženja presude, proizlazi da tuženik ostvaruje stalna primanja, zdrav je i radno sposoban, u mogućnosti ostvarivati prihode iz imovine i dodatnih poslova, nema drugih osoba za uzdržavanje zbog čega je u mogućnosti doprinositi veći iznos za uzdržavanje za dijete u odnosu na minimalno određen novčani iznos. Navedeno je u mogućnosti doprinositi i bez da je ugroženo njegovo uzdržavanje, a i ima financijsku pomoć i od svojih roditelja dok s djetetom rijetko ili nikako ostvaruje osobne odnose.

51. Na temelju izvedenih dokaza, odnosno visine primanja koje ostvaruje tuženik, proizlazi da su mjesečna primanja tuženika s početkom podnošenja tužbe pa do donošenja ove presude stalna novčana primanja, a uz koje je ostvario i neoporezive primitke koji se mogu redovno očekivati barem približno u navedenom iznosu.

52. Naime, roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što maloljetno dijete sigurno sada nije jer se redovito školuje. Osim toga, dijete ima prednost pred drugim obvezama, tako i pred obvezom otplate kredita, te je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoje maloljetno dijete i podmirivati njegove potrebe koje mu omogućavaju normalan razvoj zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati i pojačani napor, pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti. Tuženik je osoba mlađe životne dobi, tijekom postupka niti tvrdio niti nije dokazao da je radno nesposoban i da svojim radom bilo u struci ili izvan nje ne može ostvariti dodatne prihode za svoje uzdržavanje, kao i uzdržavanje svojeg maloljetnog djeteta.

53. Mjerodavnim pravilima o uzdržavanju maloljetnog djeteta sadržanim u Obiteljskom zakonu (koja korespondiraju sa pravima i dužnostima zajamčenim Konvencijom o pravima djeteta (Narodne novine-Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017., u daljnjem tekstu: Konvencija) je propisano da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta (čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona) i da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona) i da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 2. Obiteljskog zakona). Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta određeno je da minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, prema navedenim pravilima sud je dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta, ukupne mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje s obzirom na njegove prihode i imovinsko stanje, i druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti, i pri tome voditi računa o propisanim minimalnim novčanim iznosima za uzdržavanje te tablicama i prosječnim potrebama djeteta, odnosno u postupcima kakav je i predmetni, pored roditelja koji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj (čl. 6. Obiteljskog zakona, čl. 27. st. 2. Konvencije), ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobit (čl. 5. Obiteljskog zakona, čl. 3. Konvencije).

53.1. Pritom se ističe da u skladu s odredbom čl. 350. Obiteljskog zakona, u postupcima iz čl. 349. tog Zakona, sud je ovlašten utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele, a može odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su stranke priznale u postupku. Prema tome, kod donošenja odluke o uzdržavanju, sud je bio dužan prvenstveno voditi računa o pravima i dobrobiti maloljetnog djeteta i na nedvojben način ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, odnosno ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a koje potrebe se određuju prema standardu roditelja koji imaju obvezu plaćanja uzdržavanja (ovdje tuženika).

54. Sud smatra da je tuženik u mogućnosti doprinositi na ime uzdržavanja za maloljetno dijete iznos od 265,45 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) mjesečno, koji je sukladan mjesečnim potrebama i dobi maloljetnog djeteta te je isti iznos utvrđen i prema odredbi čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023), prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete do 6 godina 17 % prosječne plaće 172,67 EUR (slovima: stosedamdesetdva eura i šezdesetsedam centi), a za dijete od 7 do 12 godina plaćati 20% prosječne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske odnosno 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) kao minimalni iznos, dok je prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, utvrđen Platni razred prihoda obveznika uzdržavanja, te mjesečni iznosi uzdržavanja prema dobi i zdravstvenom stanju djeteta. Odnosno, Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024), prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete do 6 godina 17 % prosječne plaće 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaset centi), a za dijete od 7 do 12 godina plaćati 20% prosječne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske odnosno 229,60 EUR (slovima: dvjestodvadesetdevet eura i šezdeset centi) kao minimalni iznos, dok je prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, utvrđen Platni razred prihoda obveznika uzdržavanja, te mjesečni iznosi uzdržavanja prema dobi i zdravstvenom stanju djeteta.

55. Imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja; da otac nije plaćao za uzdržavanje maloljetnog djeteta od 1. veljače 2023., te da je u razdoblju od 23. ožujka 2022. do 31. siječnja 2023. plaćao mjesečni iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedest eura); da otac nema obvezu plaćanja uzdržavanja drugih osoba izuzev djeteta, zatim da je zaposlen, vlasnik imovine, zdrav i radno sposoban, da ne sudjeluje u troškovima obuće i odjeće i hrane maloljetnog djeteta, zatim da dodatnim radovima može imati osiguran stalni prihod, te imajući u vidu podatke iz točke 1., 3., 11., 12., 13., 14. i 15. i 23. ovog obrazloženja presude, u skladu s odredbama čl. 309., čl. 314. st. 2. točka 1. i 2. Obiteljskog zakona, sud je naložio ocu da za uzdržavanje maloljetnog djeteta plaća iznos od 265,45 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) mjesečno kako je navedeno u točki VI. izreke ovoga rješenja.

56. Ovdje se ističe da je uzdržavanje dosuđeno od dana podnošenja tužbe pa nadalje, jer su sve okolnosti bitne za donošenje oduke postojale u trenutku podnošenja tužbe.

56.1. S tim u vezi, sud je pazio da kod donošenja odluke pazi da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja u skladu s čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona.

57. Uzdržavanje je pravo i dužnost roditelja te je radno sposoban roditelj dužan uzdržavati svoje maloljetno dijete u skladu s čl. 288. Obiteljskog zakona. Pri određivanju visine potrebnog iznosa uzdržavanja u prvome redu mora se voditi računa o dobrobiti djeteta, a u vezi s njegovom dobi i potrebama djeteta. S tim u vezi, radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja djeteta.

58. O zakonskim zateznim kamatama na dospjele obroke uzdržavanja i to do zadnjeg dana u mjesecu za koji treba platiti uzdržavanje, a neplaćene, odlučeno je primjenom odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), a koja se izmijenila od pokretanja postupka u skladu s odredbama Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30. prosinca 2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/2023), te je u skladu s navedenim odlučeno kako je i navedeno u točki VI. izreke ove presude.

59. Povodom zahtjeva tužiteljice za donošenjem privremene mjere, te uzimajući u obzir ovlasti za donošenjem iste po službenoj dužnosti, kao i iskaz tužiteljice, utvrđeno je da je potrebno donijeti privremenu mjeru na način da se odredi iznos uzdržavanja koji je tuženik obvezan doprinositi za maloljetno dijete, a koje do današnjeg dana nije doprinosio.

60. Odredbom čl. 529. st. 1 toč. 1. i 2. Obiteljskog zakona propisani su posebni postupci osiguranja radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom kao i privremena mjera radi uzdržavanja, te da se privremene mjere mogu odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava kao i za njegova trajanja.

60.1. Prema odredbi čl. 530. st. 2. Obiteljskog zakona za donošenje ovih privremenih mjera je nadležan sud koji je nadležan za odlučivanje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava.

60.2. Odredbom čl. 538. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se privremena mjera radi uzdržavanja, ako nije drugačije određeno, može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

61. Sud je utvrdio da je osnovan prijedlog za određivanjem privremene mjere s obzirom na činjenicu da unatoč nastalom odnosu stranaka, kao i činjenicu da tuženik ne doprinosi za uzdržavanje djeteta.

62. Funkcija privremene mjere kao sredstva osiguranja ogleda se u brzom i privremenom uređenju odnosa među strankama, a radi uspostave učinkovite zaštite prava djeteta te se odlučne činjenice utvrđuju do razine vjerojatnosti.

63. Slijedom svega naprijed navedenog, to je sukladno odredbama čl. 529. st. 1. toč. 1. i st. 2., 537. Obiteljskog zakona odlučio kao u točkama I., II. i III. izreke ovoga rješenja.

63.1. S tim u vezi, ističe se da iznosi koje će tuženik plaćati temeljem ovog rješenja na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta u utuženom razdoblju moraju uzeti u obzir kod visine uzdržavanja određene presudom u parničnom postupku.

64. Prema odredbi čl. 351. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) u svezi čl. 345. st. 1. Obiteljskog zakona određeno je kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

65. U skladu s odredbom čl. 535. Obiteljskog zakona tijek roka za žalbu, a niti žalba ne odgađa provedbu privremene mjere te je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

66. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a uzimajući u obzir cjelokupni postupak, kao i na odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka.

67. Tužiteljica, zastupana po punomoćniku, navela je da traži parnične troškove (list 391 spisa) u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 3. Tarife) koji se odnose na zastupanje za četiri radnje, zatim za sastav obrazloženog podneska od 18. rujna 2023., 20. ožujka 2024., zastupanje na ročištima održanima kod ovoga suda 16. travnja 2024. i 9. siječnja 2025., predujam za postavljanje privremenog zastupnika u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura), troškove prijevoda po tumaču u iznosu od 144,53 EUR (slovima: stočetrdesetčetiri eura i pedesettri centia) i dodatno iznos od 815,02 EUR (slovima: osamstopetnaest eura i dva centa) te sudsku pristojbu na presudu i tužbu u iznosu od 40,00 EUR (slovima: četrdeset eura). Primjenom vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema važećoj Tarifi (Tbr. 54. Tarife) te sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46), sveukupno iznosi 2.299,55 EUR (slovima: dvijetisućedvjestodevedesetdevet eura i pedesetpet centi).

68. Tuženik nije potraživao troškove.

69. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova je djelomično osnovan.

70. Sud je priznao tužiteljici trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćniku u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 3. Tarife), a što uz vrijednost jednog boda od 1,99 EUR (slovima: jedan zarez devedesetdevet centi) prema Tarifi (Tbr. 50. Tarife ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022) u vezi s Tbr. 52. st. 4. Tarife ("Narodne novine" broj 138/2023)), iznosi sveukupno 398,17 EUR (slovima: tristodevedesetosam eura sedamnaest centi), uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 497,71 EUR (slovima: četiristodevedesetsedam eura i sedamdesetjedan cent).

71. Nadalje, tužiteljica je zatražila i naknadu troškove prijevoda po tumaču u ukupnom iznosu od 1.104,08 EUR (slovima: tisućustočetiri eura i osam centi), a o čemu prileže dokazi u spisu i koji trošak joj je i opravdano nastao.

72. Slijedom navedenoga, tužiteljici je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.601,79 EUR (slovima: tisućušestojedan eur i sedamdesetdevet centi).

73. Dakle, kod donošenja odluke sud je uzeo u obzir odredbu čl. 52. st. 4. važeće Tarife kojom je jasno propisano da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

73.1. Slijedom navedenoga, neosnovano je potraživanje u preostalom dijelu u odnosu na troškove koje je navela tužiteljica. Iznos uplaćen za predujam za postavljanje privremenog zastupnika u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura) bit će vraćen tužiteljici kao neiskorišten s obzirom na to da nije do zaključenja rasprave postavljen zahtjev za naknadom troškova. U odnosu na pristojbu se ističe da ne postoji obveza za plaćanjem iste imajući u vidu odredbu čl. 11. st. 1. toč. 11. i 15. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018, 51/2023).

73.2. Naime, odredbom članka 155. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku je propisano da je sud dužan brižljivom ocjenom svih okolnosti slučaja odlučiti o troškovima postupka.

74. Sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka, a posebice imajući u vidu da je ova odluka donesena za dobrobit maloljetnog djeteta te s obzirom na to da je tuženik prouzrokovao ovu parnicu.

75. Na dosuđeni trošak, tužiteljica je zatražila pripadajuću zateznu kamatu, pa je odlučeno da je tuženik obvezan iznos isplatiti joj trošak zajedno s pripadajućom zateznom kamatom (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate) u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

76. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki IV. izreke rješenja.

U Bjelovaru, 5. veljače 2025.

SUDAC:

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja (toč. IV. izreke) dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u pisanom obliku, u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja (toč. IV. izreke) rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja (toč. IV. izreke), a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja (toč. IV. izreke), a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Protiv ovog rješenja (toč. I.-III.) nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka istoga. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere (čl. 352. Ovršnog zakona).

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku

3. Posebnom skrbniku maloljetnog djeteta

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Slatina

5. Spis