Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-497/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Horvat Šoš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Globalna hrana d.o.o. iz Zagreba, Rudeška cesta 87 a, OIB: 97492131626, zastupanog po punomoćnici Ani Crnković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Buterin i partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-7534/2020-41 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-7534/2020-41 od 19. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika Globalna hrana d.o.o., OIB: 97492131626, Rudeška cesta 87a, Zagreb o redovnom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem od 12. prosinca 2019. godine kojom je otkazan ugovor o radu tužiteljici ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nedopuštena, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto Upraviteljica restorana II, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženoj isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik-protutužitelj sa protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Sudski se raskida s danom podnošenja protutužbe ugovor o radu koji je između tužiteljice ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika društva Globalna hrana d.o.o., Zagreb, Rudeška cesta 87a, OIB: 97492131626, sklopljen dana 01.05.2011. sa svim kasnijim izmjenama istog.

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a koje teku od presuđenja do isplate.", kao neosnovan.“

2. Žali se tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, naloži tužiteljici-protutuženici (dalje: tužiteljici) da tuženiku naknadi parnični trošak te da prihvati protutužbeni zahtjev, podredno ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zatražio je trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu, tužiteljica je osporila navode žalbe te predložila istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 12. prosinca 2019. nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto Upraviteljice restorana II. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid Ugovora o radu zaključenog između stranaka 1. svibnja 2011. sa svim kasnijim izmjenama, sa danom podnošenja protutužbe.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelj ukazuje u žalbi, jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, a nisu proturječni ispravama priloženim u spis.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je Odlukom tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu od 12. prosinca 2019. (dalje: Odluka o otkazu) tužiteljici otkazan Ugovor o radu, sklopljen dana 1. svibnja 2011. zbog skrivljenog ponašanja;

- da je tužiteljica prema ugovoru o radu kod tuženika obavljala poslove Upraviteljice restorana II, u radnoj jedinici McDonald's restoranu "Velika Gorica";

- da je tužiteljica protiv Odluke o otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava dana 23. prosinca 2019. sukladno odredbi članka 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR);

- da je u obrazloženju Odluke o otkazu navedeno kako je 6. prosinca 2019. tuženik primio pritužbu od strane roditelja radnika KN, zaposlenog na radnom mjestu radnika u navedenom restoranu, kao zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava radnika te je istog dana tužiteljica samoinicijativno putem elektroničke pošte uputila dopis nadređenom ĐN i Voditelju odjela ljudskih potencijala BN u kojem je iznijela problematiku odnosa sa radnikom KN; nakon toga da je utvrđeno da je u komunikaciji prema radniku KN, koji se vodio u managerskom uredu restorana, tužiteljica neutvrđenog datuma u mjesecu listopadu 2019., upotrijebila neprihvatljiv vokabular, izašla izvan okvira prihvatljive i pristojne komunikacije i prouzrokovala time uznemiravanje radnika po osnovi nacionalne pripadnosti; nadalje u obrazloženju Odluke stoji da je tužiteljica na propuste u radu, konkretno na neprimjereno komuniciranje sa nadređenim kolegama na sastanku 2. srpnja 2018. već ranije upozoravana, zbog čega je izgubila pravo na stimulativni dio plaće u srpnju 2018. te dobila ocjenu rada "ispunjava standarde";

- da je u pritužbi upućenoj tuženiku od strane roditelja radnika KN, navedeno da se tužiteljica prema ovome radniku neprimjereno odnosi, iz razloga njegove drugačije seksualne orijentacije i srpskog podrijetla;

- da radnik KN nije niti protiv tuženika niti protiv tužiteljice podnio tužbu radi diskriminacije ili bilo kakav drugi postupak;

- da je po zaprimljenom Zahtjevu za zaštitu dostojanstva radnika tuženik proveo postupak zaštite dostojanstva;

- da je povod spornom obraćanju tužiteljice radniku KN bilo ispunjavanje testa zaštite na radu u kojem je isti pod brojem 14 kod "zatražiti pomoć kolege", nadopisao svojim riječima "to nisu kolege to su zlotvori", nakon čega je tužiteljica kao nadređena osoba, pozvala toga radnika u svoj ured na razgovor te ga nakon upita zašto je to napisao i njegova odgovora da se radi o šali, upitala zna li značenje riječi zlotvor te mu rekla kako su zlotvori njegovi sunarodnjaci koji su ubijali ranjenike u Vukovaru, koju izjavu je priopćila u vrijeme koje je prethodilo državnom prazniku, Danu sjećanja na žrtve Domovinskog rada i Danu sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje;

- da je u e-mailu od 6. prosinca 2019. upućenom BN i ĐN, (sadržajno jednako u izjavi povodom Zahtjeva za zaštitu dostojanstva od 10. prosinca 2019.), tužiteljica u bitnom, opisala kako joj djelatnik KN prijeti da će je prijaviti zbog navodnog vrijeđanja na nacionalnoj osnovi, nadalje da KN ne poštuje nikakve autoritete, svima odgovara, komentira, viče, prijeti da će zbog njega tužiteljica dobiti otkaz i sl., pa da ga je pozvala 6. prosinca 2019. u ured kako bi mu ukazala na ponašanje i da bi se trebao ispričati; nadalje da je radnik KN zapravo vrijeđao druge radnike jer je prilikom ispunjavanja ZNR testa kod odgovora na pitanje 14. zatražiti pomoć kolege, dopisao "to nisu kolege, to su zlotvori", te se cijeli tim zbog toga vidno uznemirio i to ih je povrijedilo; da mu je objasnila da to ne može biti šala kako on smatra, te mu rekla da su zlotvori njegovi sunarodnjaci koji su ušli u bolnicu i ubijali ranjenike, a što je povijesna činjenica, a ne uvreda na nacionalnoj osnovi;

- da tuženik prije otkazivanja nije tužiteljicu pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, niti joj je omogućio iznošenje obrane u smislu odredbe članka 119. ZR-a.

10. Temeljem gornjih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje, kako se radilo o neprimjerenom vokabularu i izričaju tužiteljice u komunikaciji na poslu sa radnikom KN, međutim, da isto nema takvu težinu koja bi opravdala otkazivanje ugovora o radu tužiteljici radi skrivljenog ponašanja. Navedeno posebno cijeneći činjenicu da je ista kod tuženika dugi niz godina savjesno i profesionalno obavljala svoje poslove i napredovala do obavljanja poslova Upraviteljice restorana, dok tuženik nije dokazao da bi izjava tužiteljice kod radnika KN izazvala uznemiravanje te da bi isti od strane tužiteljice bio diskriminiran sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije.

11. Sud prvog stupnja ujedno smatra kako tuženik nije dokazao koje bi bile opravdane okolnosti da tuženik tužiteljici nije izdao pisano upozorenje i pri tome ukazao na mogućnost otkazivanja Ugovora o radu prije otkazivanja, kao i omogućio iznošenje obrane u smislu odredbe članka 119. ZR-a. Pri tome, sud prvog stupnja zaključuje kako se primjedba tuženika napisana na obrascu kojom se periodično ocjenjuje rad nekog radnika, ne može smatrati pisanim upozorenjem sa mogućnošću otkaza ugovora o radu kako smatra tuženik, jer u istoj poslodavac nije upozorio tužiteljicu na mogućnost otkazivanja ugovora o radu ako nastavi kršiti te obveze, već joj je djelomično umanjio naknadu plaće pa da je i stoga pobijana Odluka o otkazu nedopuštena.

12. Nadalje, prema stavu suda prvog stupnja, traženje i davanje izjava radnika vezano za opisanu komunikaciju između tužiteljice i radnika KN, odnosi se na postupak povodom zahtjeva za zaštitu dostojanstva, a ne predstavlja postupanje tuženika sukladno odredbi članka 119. stavak 2. ZR-a. Stoga sud prvog stupnja smatra kako bi u konkretnom slučaju, bilo opravdano očekivati od poslodavca da jednako postupi prema tužiteljici kao što je postupio prema radniku KN, koji je također imao neprimjerenu komunikaciju te joj izda pisano upozorenje i ukaže na mogućnost otkaza u slučaju nastavka takve povrede, a koje pisano upozorenje je izdao radniku KN.

13. Ujedno sud prvog stupnja zaključuje kako nisu ostvarene pretpostavke propisane odredbom članka 125. ZR-a za sudski raskid ugovora o radu pa odbija protutužbeni zahtjev tuženika kao neosnovan dok posljedično, nije odlučivao o podrednom tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica od tuženika s osnova sudskog raskida potražuje naknadu štete.

14. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer su utemeljeni na potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu tuženik neosnovano osporava.

15. Osim toga, sud prvog stupnja je za ova utvrđenja i svoja pravna stajališta dao detaljne, uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da ih žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

16. Za ukazati je žalitelju kako sud prvog stupnja ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tuženik jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pri tome, sud prvog stupnja nije povrijedio načelo jednakosti stranaka jer je prihvatio personalne i materijalne dokaze koje su predložile stranke, između ostaloga, i saslušanjem stranaka te svjedoka pa tuženiku nisu uskraćena prava u postupku i dokazivanje činjenica.

17. Prema odredbi članka 115. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Nadalje, člankom 135. stavak 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

18. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva uzeo u obzir sve relevantne okolnosti slučaja i događaje koji su prethodili otkazu ugovora o radu, kao što je pravilno razložio činjenicu da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz kao najtežu mjeru zbog povrede radne obveze.

19. U postupku nije bilo sporno kako je radnik KN napisao u testu zaštite na radu riječi "to nisu kolege to su zlotvori", zbog čega ga je tužiteljica kao nadređena osoba, pozvala na razgovor te na njegov odgovor da se radi o šali, upitala zna li značenje riječi zlotvor rekavši kako su zlotvori njegovi sunarodnjaci koji su ubijali ranjenike u Vukovaru. Međutim, suprotno tvrdnji tuženika, ne može se zaključiti da je tužiteljica u okolnostima događaja svojom izjavom, a znajući za nacionalnost radnika KN, namjerno povrijedila temeljne interese društva koji se temelje na jednakosti svih radnika. Ovo stoga što je ovakva izjava tužiteljice, iako je neprimjerena, potaknuta neumjesnim komentarom radnika KN, kojega je pozvala kako bi razjasnila zašto je tako postupio, dok u postupku nije dokazano da bi takve ili slične izjave prema bilo kojem drugom radniku neovisno o nacionalnosti tužiteljica ikada izrekla. Pored toga, tužiteljica je samoinicijativno tuženiku uputila dopis u kojem je opisala sve okolnosti događaja i ponašanje radnika KN, ali i svoju izjavu radniku, što također ukazuje na izostanak namjere vrijeđanja politike tuženika na koju namjeru ukazuje tuženik u žalbi.

20. Protivno stavu tuženika, pri analizi težine izjave tužiteljice i intenziteta ostvarene povrede radne obveze, sud prvog stupnja je pravilno uzeo u obzir i činjenicu kako je pritužba zbog predmetnog slučaja sa radnikom KN podnesena nakon više od dva mjeseca od događaja i to ne od toga radnika koji je punoljetna osoba, već od strane njegovih roditelja. Osim toga, da radnik KN protiv tužiteljice nije podnio nikakvu pritužbu niti zahtjev u svezi događaja, već je nastavio raditi sa tužiteljicom dok joj nije otkazan ugovor o radu, što bi ukazivalo da isti nije bio uznemiren ili diskriminiran postupanjem tužiteljice na način i u takvoj mjeri kako želi prikazati tuženik.

21. U konkretnom slučaju ponašanje tužiteljice i prema stavu ovoga suda nije bilo profesionalno i predstavlja povredu radne obveze, ali ne u tome intenzitetu koji bi za posljedicu imao najtežu mjeru u vidu otkazivanja ugovora o radu, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Posebno kada se uzme u obzir da je radniku KN zbog njegova postupanja i povrede radne obveze u istome događaju izrečeno upozorenje, dok sama činjenica rukovodećeg položaja tužiteljice ne bi opravdavala izricanje puno teže mjere u vidu otkaza, i to kao preventivne mjere radi izbjegavanja nastanka eventualne nepovratne štete tuženiku, kako smatra žalitelj. Osim toga, činjenica da radniku KN nije produljen ugovor o radu na određeno vrijeme u suštini nije istovjetna sankcija otkazu kako pogrešno ukazuje tuženik, jer redovni otkaz ima potpuno drugačije i teže posljedice za radnika.

22. Stoga u postupku nije dokazano da je otkaz opravdan time da je tužiteljica svojim postupanjem najteže povrijedila interne akte poslodavca na način da je stavila podređenog radnika u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike uslijed uvrede na nacionalnoj osnovi te narušila ugled samog tuženika ispred drugih radnika kojima je trebala biti uzor. Osim toga, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da ukazivanje tužiteljici na neprimjerenu verbalnu komunikaciju s radnim kolegama na sastanku 2. srpnja 2018. zbog čega joj je smanjena ocjena rada, ne predstavlja upozorenje u smislu odredbe članka 119. ZR-a. Stoga tvrdnje tuženika kako odnos tužiteljice prema radniku KN nije izdvojeni slučaj, već kontinuirano i ponovljeno kršenje obveze iz radnog odnosa vezano upravo uz neprimjerenu komunikaciju s radnim kolegama, te da stav suda prvog stupnja predstavlja pretjerani pravni formalizam, nisu osnovane. Sud prvog stupnja je pravilno cijenio da se radilo o okolnostima koje su utjecale na ocjenu rada radnika te da primjedba na obrascu za ocjenu radnika nije pisano upozorenje u smislu članka 119. ZR-a, dok tuženik ničim nije dokazao da su postojale okolnosti koje bi opravdavale ne izdavanje prethodnog pisanog upozorenja tužiteljici na obvezu iz radnog odnosa i mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

23. Za dodati je kako ZR ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnoga odnosa pa se dopuštenost ovakvog otkaza mora procjenjivati prema okolnostima svakog pojedinog slučaja. Međutim, skrivljeno ponašanje radnika bilo bi svako ono ponašanje koje predstavlja ustrajnije neizvršavanje obveza, dok prema okolnostima konkretnog slučaja nije nedvojbeno dokazano da predmetna izjava tužiteljice upućena radniku KN predstavlja takvo ponašanje, odnosno da su takve izjave u komunikaciji na poslu kod tužiteljice uobičajene i učestale.

24. Stoga je osnovano sud prvog stupnja utvrdio i da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici imao postupiti sukladno odredbi članka 119. stavak 2. ZR-a te tužiteljicu pisano upozoriti na povrede obveze iz radnog odnosa te omogućiti tužiteljici kao dugogodišnjoj radnici kod tuženika iznošenje obrane, a što nije napravio.

25. Ocijenivši težinu same povrede obveza iz radnog odnosa s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja kako je opisano, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nisu postojali opravdani razlozi za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici sukladno odredbi članka 115. ZR-a te da ovakva odluka tuženika nije primjerena težini povreda počinjenih od strane tužiteljice i štetnih posljedica za poslodavca.

26. Kako u postupku tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljice uzrokovanog skrivljenim ponašanjem te pri otkazivanju nije postupio sukladno odredbama ZR-a, to je pravilno sud prvog stupnja prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom pobijane odluke tuženika i vraćanjem na rad.

27. S obzirom na gornja utvrđenja, kao i da nije dokazano postojanje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, pravilna je i odluka suda prvog stupnja kojim je odbio zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu.

28. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

29. Slijedom iznijetoga, a kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

30. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić