Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-169/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Gluić Ninčević d.o.o. u Zadru, protiv tuženika KALI TUNA d.o.o. Kali, Put Vele Luke 70, OIB: 92418838517, zastupanog po punomoćniku Goranu Vujaniću, odvjetniku u Zagrebu, Amruševa ulica 8, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-92/2022 od 18. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-92/2022 od 18. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

II. Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačava odluka o trošku postupka sadržana u točki III. i IV. izreke presude na način da se rješava:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 16.648,17 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu radnici HE zbog skrivljenog ponašanja donesena od strane tuženika KALI TUNA d.o.o., Put Vele Luke 70, Kali, OIB: 92418838517 dana 25. travnja 2022. godine te se utvrđuje da radni odnos tužiteljici HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao.

II Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 12. srpnja 2013. godine, s danom 6. lipnja 2022. godine, te se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 33.977,04 eura (slovima: tridesettri tisuće devetsto sedamdeset sedam eura i četiri centa) uvećan za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do naplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 895,88 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do naplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 895,88 eura, a do zatraženog iznosa.“

2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška postupka tuženiku.

3. Žali se tužiteljica protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odlučeno o parničnom trošku postupka (točke III. i IV. izreke) s prijedlogom da se odluka o trošku postupka preinači i dosudi tužiteljici zatraženi trošak od 16.250,00 eura na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku te trošak od 398,17 eura na ime plaćenog vještačenja.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženik je osporio navode žalbe te predložio istu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 25. travnja 2022. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu od 12. srpnja 2013. sklopljenog između tužiteljice i tuženika s danom 6. lipnja 2022. te isplatu iznosa od 33.977,04 eura na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

7. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik opisno ukazuje u žalbi, jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, a nisu proturječni ispravama priloženim u spis.

9. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, osim dijelom u odluci o parničnom trošku.

10. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da su stranke sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 12. srpnja 2013. radi obavljanja poslova "voditelja financija i planiranja", a da je prethodno tužiteljica bila radnica tuženika od 1. prosinca 2001. na drugim radnim mjestima. Nadalje, da je tuženik Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 25. travnja 2022. otkazao tužiteljici ugovor o radu jer da je dana 13. siječnja 2022., verbalno napala radnike UE i AE te između ostaloga izjavila da su "svi H idioti" te da sve "U treba ubiti", čime je izazvala strah osobito kod radnika PE i radnice HEK. Potom da je nakon nekoliko dana uputila radniku JE pitanje „Zašto si ti A“ i „Što radiš ovdje“, čime da je ponovno kod toga radnika izazvala nelagodu i strah, a koje ponašanje predstavlja neprihvatljivo ponašanje radnice te diskriminaciju i uznemiravanje drugih radnika.

11. Sud prvog stupnja nakon analize svih izvedenih dokaza zaključuje, kako iz istih ne proizlazi da je tužiteljica počinila povrede radne obveze koje su navedene u odluci o otkazu, posebno jer se iz iskaza svjedoka PE, AE i HEK, ne može zaključiti da je tužiteljica iskazivala kako je opisano u pobijanoj odluci o otkazu te nije dokazano da je doista i izrekla takve izjave kako prema OE tako i prema bilo kojem drugom radniku. Osim toga, da nije dokazano da se tužiteljica prema drugim radnicima ponašala na način kako tuženik tvrdi, odnosno da se omalovažavajuće ophodila s drugim radnicima, vrlo često "izderavala" prema drugim radnicima i poslovnim partnerima. Nadalje, sud prvog stupnja smatra kako se i poruke elektroničke pošte koje je slala tužiteljica za ČE, na koje se poziva tuženik u postupku, ne mogu okarakterizirati kao omalovažavajuće posebno zbog činjenice da su i prije i nakon tih poruka tužiteljica i ČE komunicirali na redovan i profesionalan način.

12. Time, sud prvog stupnja drži da je tuženik bio dužan postupiti po članku 119. stavak 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR) i omogućiti tužiteljici da iznese svoju obranu, posebno zbog činjenice da je tužiteljica dugogodišnja radnica tuženika i da u radu iste nisu zabilježeni propusti u radu niti su istoj izdana upozorenja na obveze iz radnoga odnosa.

13. U smislu odredbe članka 125. ZR-a, sud prvog stupnja je nadalje prihvatio zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu, a kao dan prestanka radnog odnosa odredio predloženi dan 6. lipnja 2022. te dosudio tužiteljici iznos od 33.977,04 eura na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

14. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer su utemeljeni na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu tuženik neosnovano osporava.

15. Osim toga, sud prvog stupnja je za ova utvrđenja i svoja pravna stajališta dao detaljne, uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da ih žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

16. Odredbom članka 115. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Nadalje, člankom 135. stavak 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

17. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je uzeo u obzir sve relevantne okolnosti slučaja i događaje koji su prethodili otkazu ugovora o radu, kao što je pravilno razložio činjenicu da tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila povrede radne obveze koje su navedene u odluci o otkazu.

18. Za ukazati je žalitelju kako sud prvog stupnja ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatra tuženik da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tuženik jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pri tome, sud prvog stupnja nije povrijedio načelo jednakosti stranaka jer je prihvatio personalne i materijalne dokaze koje su predložile stranke, između ostaloga, i saslušanjem stranaka te svjedoka pa tuženiku nisu uskraćena prava u postupku i dokazivanje činjenica.

19. Žalbeni navodi tuženika kojima ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka su bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticao tijekom postupka, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

20. Pogrešno žalitelj smatra da ocjena iskaza svjedoka i tužiteljice u pogledu odvijanja događaja koji je razlog otkazivanju ugovora o radu predstavlja pretjerano formalistički pristup jer je u okolnostima kada svjedoci različito opisuju događaj pri čemu se ne mogu sjetiti svakog detalja osim da je tužiteljica dana 13. siječnja 2022. nastupila uznemireno i s povišenim tonovima, sud prvog stupnja logično zaključio kako nije dokazano da je tužiteljica uistinu izrekla riječi koje bi predstavljale prijetnju te izazvale nelagodu i strah kod radnika NE, kao što nije dokazano ponašanje tužiteljice koje bi predstavljalo diskriminaciju i uznemiravanje drugih radnika.

21. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja je u obzir uzeo sve dokaze provedene radi utvrđenja odlučnih činjenica te je dao ocjenu svakog od tih dokaza, kako svakog zasebno, tako i vodeći računa o rezultatima cjelokupnog postupka pri čemu su ocijenjene sve odlučne činjenice.

22. Za dodati je kako ZR ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnoga odnosa pa se dopuštenost ovakvog otkaza mora procjenjivati prema okolnostima svakog pojedinog slučaja. Međutim, skrivljeno ponašanje radnika bilo bi svako ono ponašanje koje predstavlja ustrajnije neizvršavanje obveza, dok prema okolnostima konkretnog slučaja nije nedvojbeno dokazano da je tužiteljica postupila kako je opisano u pobijanoj odluci o otkazu, a u svome dugogodišnjem radu kod tuženika nije bila upozoravana na obveze iz radnoga odnosa. Stoga je osnovano sud prvog stupnja utvrdio i da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici imao postupiti sukladno odredbi članka 119. stavak 2. ZR-a te omogućiti tužiteljici iznošenje obrane, a što nije napravio.

23. Kako u postupku tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz Ugovora o radu uzrokovanog skrivljenim ponašanjem tužiteljice te pri otkazivanju postupio sukladno odredbama ZR-a, to je odluka o otkazu nedopuštena i nezakonita pa je pravilno sud prvog stupnja prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom pobijane odluke tuženika.

24. S obzirom na gornja utvrđenja, pravilna je i odluka suda prvog stupnja kojim je prihvatio zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu, jer je utvrđeno da otkaz nije dopušten, a istoj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos.

25. U odnosu na daljnje žalbene tvrdnje za navesti je kako prema odredbi članka 125. stavak 1. ZR-a, ako sud utvrdi da otkaz nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio. Pri odlučivanju o danu prestanka radnoga odnosa sud prvog stupnja pravilno je cijenio vrijeme otkada je donesena odluka o otkazu te vrijeme koje je proteklo od podnošenja zahtjeva za zaštitu prava radnika, odgovor na taj zahtjev i podnošenja tužbe u ovom predmetu. Ujedno je prilikom odlučivanja o visini iznosa naknade štete uzeo u obzir trajanje radnoga odnosa i dob tužiteljice te financijsko- knjigovodstveno vještačenje po kojemu je ugovorena plaća tužiteljice za radni odnos kod tuženika utvrđena u iznosu od 4.247,13 eura bruto te je i prema stavu ovoga suda primjereno dosudio naknadu štete u iznosu od osam ugovorenih mjesečnih plaća tužiteljice.

26. Odlučujući o troškovima postupka sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

27. Međutim, osnovano tužiteljica žalbenim navodima osporava pravilnost primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) kod odlučivanja o visini priznatih troškova. U konkretnom slučaju valjalo je trošak tužiteljici zastupanoj po odvjetniku dosuditi primjenom T.br.

7.1. Tarife jer je tužbom zahtijevala utvrđenje nedopuštenosti otkaza, sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete u određenom novčanom iznosu (o kojem se raspravljalo u parnici, odnosno, provedeno je financijsko vještačenje jer je tuženik osporavao osnovu i visinu zahtjeva) pa se radilo o procjenjivoj vrijednosti predmeta spora.

28. Stoga je tužiteljici valjalo dosuditi trošak za sastav tužbe, sastav podnesaka od 19. kolovoza 2022., 25. kolovoza 2023. i 4. prosinca 2023. (Tbr. 7. i 8.1. Tarife) te zastupanja na ročištu 30. kolovoza 2022., 18. listopada 2022., 15. studenoga 2022., 22. prosinca 2022. 7. veljače 2023., 15. veljače 2023., 5. svibnja 2023., 4. rujna 2023. i 5. prosinca 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) po 500 bodova za svaku radnju, što uz PDV daje iznos od 16.250,00 eura, čemu se dodaje trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura tako da ukupan trošak tužiteljice iznosi 16.648,17 eura.

29. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

30. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić