Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-777/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužiteljice ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, Domagojeva 18, protiv tuženika SJ, nepoznatog prebivališta i boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa privremeni zastupnik Petar Ćubela, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 72C, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-1908/2023-14 od 15. ožujka 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Ps-295/2010-86 od 3. srpnja 2024. i žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-1908/2023-16 od 9. svibnja 2024., 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika SJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-1908/2023-14 od 15. ožujka 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Ps-295/2010-86 od 3. srpnja 2024., u toč. I., II. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tužiteljice ABC protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-1908/2023-16 od 9. svibnja 2024., kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pl-2346/2022-9 od 31. svibnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku SJ isplatiti tužitelju ABC iznos od 1.117,77 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.103,46 EUR teku od 8. siječnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni sadržan u rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pl-2346/2022-9 od 31. svibnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku SJ isplatiti tužitelju ABC parnični trošak u iznosu u 236,41 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2023. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku SJ naknaditi tužitelju ABC parnični trošak u iznosu od 1.336,14 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika SJ za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR."

Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ps-295/2010-86 od 3. srpnja 2024. ispravljena je uvodno označena presuda, na način da na svim stranicama presude u gornjem desnom uglu umjesto "Poslovni broj: 59 Pl-167/2022- 14" ispravno ima pisati " Poslovni broj: 59 Pl-1908/2023-14".

2. Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"I. Određuje se trošak privremenog zastupnika tuženika, odvjetnika Petra Ćubele u iznosu od 468,75 EUR.

II. Nalaže se računovodstvu suda po pravomoćnosti ovog rješenja iznos od 468,75 EUR isplatiti odvjetniku Petru Ćubeli, Zagreb, Vlaška 72c, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN [broj bankovnog računa], kod Privredne banke Zagreb d.d."

3. Protiv navedene prvostupanjske presude u toč. I., II. i IV. izreke žalbu je izjavio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe kako nije otklonjen njegov prigovor da s tužiteljem nije zaključio Ugovor o tekućem računu, pa se u tom smislu pobijana presuda ne može ispitati jer joj nedostaju razlozi odnosno ti su razlozi proturječni dokumentaciji, dokazima i stanju spisa te je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Navodi kako je već u prigovoru protiv platnog naloga istaknuo da izvadak iz poslovnih knjiga od 7. siječnja 2022. temeljem kojega je doneseno pobijano rješenje o ovrsi nije vjerodostojna isprava u smislu Ovršnog zakona i Zakona o računovodstvu te nije potpisan po osobi ovlaštenoj na zastupanje, pa nije bilo uvjeta za donošenje predmetnog platnog naloga o kojemu je odlučeno pobijanom presudom. Budući da platni nalog nije niti mogao biti donesen i ne egzistira, sud ga ne može održati na snazi svojom presudom. Nadalje ističe kako za postupanje u ovoj pravnoj stvari nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, budući da tuženik nema prebivalište niti boravište u [adresa], pa se protiv njega ne može voditi postupak pred sudom u Republici Hrvatskoj, tim više što tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio državljanin Republike Hrvatske. Zbog toga je predložio da se odbaci tužba zbog apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, a što prvostupanjski sud nije učinio, niti je dao razloge zašto bi tužitelj imao pravni interes voditi ovaj postupak protiv tuženika na ovom sudu. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio odredbu čl. 155. Zakona o parničnom postupku jer je tužitelju na ime parničnih troškova priznao iznos od ukupno 1.336,14 eura. Tužiteljica, prema javno objavljenim podacima na svojim službenim stranicama zapošljava oko 4.000,00 ljudi, od kojih je apsolutna većina sa visokom stručnom spremom, od kojeg značajan dio pripada VSS pravnog smjera. Predmetni postupak vodi se radi naplate potraživanja iz redovne djelatnosti tužiteljice, za koji nije potrebno specijalizirano stručno pravno znanje niti pravosudni ispit, tim više što je vrijednost predmeta spora 1.117,77 eura. Zbog navedenog, na ime troškova profesionalnog punomoćnika – odvjetnika koji je priznat tužiteljici nije nužan niti koristan trošak, a angažiranje profesionalnog punomoćnika – odvjetnika za zastupanje u postupcima radi naplate potraživanja od 1.117,77 eura ne predstavlja ništa drugo nego kažnjavanje odnosno šikaniranje slabije strane u postupku. Ovakvo stajalište zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-129/09 kada navodi da će sud u smislu odredbe čl. 155. Zakona o parničnom postupku stranci priznati samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i platni nalog te odbaciti tužbu zbog apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, ili, podredno, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, ili ju ukinuti, uz uputu da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku temeljem donese novu odluku u kojoj će dati razloge o svim odlučnim činjenicama te otkloniti žalbene razloge na koje osnovano ukazuje tuženik u ovoj žalbi.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica, pobijajući ga iz svih žalbenih razloga. U žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o trošku privremenog zastupnika, jer privremeni zastupnik tuženika, koji kao odvjetnik obavlja tu dužnost, ima pravo na naknadu troškova postupka prema Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika, kojim je u čl. 3. propisano da se naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj, koji je odvjetnik, određuje u iznosu 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi. Stoga je privremenom zastupniku trebalo obračunavati pojedinačne troškove u visini 37,5 bodova, umjesto dosuđenih 75 bodova po pojedinoj radnji. Predlaže usvojiti žalbu i donijeti rješenje kojim će privremenom zastupniku biti dosuđen trošak propisan Pravilnikom o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika.

6. U odgovoru na žalbu tuženik ističe kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske 21. studenog 2018. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženiku dužan je predujmiti tužitelj a troškovi predujma ulaze u parnični trošak s time da je tuženik kojemu je postavljen privremeni zastupnik dužan nadoknaditi te troškove tužitelju." O navedenome se izjasnila i sudska praksa pa ukazuje na odluke drugostupanjskih sudova prema kojima privremenom zastupniku pripadaju troškovi za radnje poduzete u zastupanju tuženika, neovisno o uspjehu u sporu, u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sukladno vrijednosti predmeta spora. Poziva se na odluke Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž Ovr-485/2020, posl. broj Gž Ovr-155/20 i posl. broj Gž- 570/2020-2 te Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-1075/19. S obzirom da su pojedini drugostupanjski sudovi pogrešno tumačili odredbe o troškovima privremenog zastupnika, Vrhovni sud Republike Hrvatske je usvojio reviziju te u rješenju posl. broj Rev 169/2021 od 11. siječnja 2023. dao odgovor upravo o pitanju naknade troškova i visine troškova privremenog zastupnika iz redova odvjetnika da "privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika." Slijedom navedenog, potpuno je jasno kako je pravno stajalište tužiteljice pogrešno, imajući u vidu revizijsku odluku u identičnom predmetu. Uvažavanjem žalbe tužiteljice došlo bi do paradoksalne situacije da bi tužiteljica na ime troškova za rad privremenogzastupnika naplatila od tuženika više negoli je on to isto platio po ovom rješenju. Predlaže odbiti žalbu tužiteljice.

U odnosu na žalbu protiv presude

7. U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. , 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.), a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona, iz čega slijedi da se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ne sadrži razloge zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, valjano je obrazložena, te ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i tih isprava i zapisnika, pa, dakle, nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8.1. Nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti, a materijalno je pravo pravilno primijenjeno.

9. Iz spisa predmeta slijedi da je ovrhovoditeljica, ovdje tužiteljica, 18. veljače 2022. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika, ovdje tuženika, koji predmet je automatskom dodjelom povjeren u rad vršitelju dužnosti javnog bilježnika Ivanu Juriću iz Zagreba koji je 22. ožujka 2022. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj Ovrv-27746/2022., a nakon izvršenog uvida u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravište ili drugom prijavljenom mjestu, vršitelj dužnosti javnog bilježnika proslijedio je predmet prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje. Uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) sud je utvrdio da je ovršenik državljanin Bosne i Hercegovine te da, nakon što je 28. travnja 2021. izvršio odjavu boravišta na adresi [adresa] u [adresa], nema prijavljeno prebivalište na području [adresa]. Stoga je prvostupanjski sud utvrdio da nije postojala nadležnost javnog bilježnika za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu, niti su bile ispunjene pretpostavke za donošenje predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već je u konkretnom slučaju javni bilježnik trebao postupiti kao da je zaprimio prijedlog za izdavanje platnog naloga i predmet proslijediti nadležnom sudu sukladno čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.– u daljnjem tekstu: OZ) kojim je propisano da ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika osobe s prebivalištem ili sjedištem izvan [adresa] smatrat će se da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak, te neće donijeti rješenje o ovrsi već će predmet proslijediti nadležnom sudu sukladno čl. 287. OZ radi donošenja odluke. Stoga je prvostupanjski sud ukinuo predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

9.1. Rješenjem posl. broj Pl-2346/2022-2 od 13. veljače 2023. prvostupanjski je sud tuženiku, kao osobi nepoznatog prebivališta i boravišta, postavio privremenog zastupnika u osobi Petra Ćubele, odvjetnika u Zagrebu, te tužiteljici naložio da predujmi iznos od 59,73 eura na ime troškova objavljivanja oglasa u Narodnim novinama te iznos od 746,57 eura za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika, s upozorenjem da će, ukoliko tužiteljica to ne učini u ostavljenom roku, sud odbaciti tužbu.

10. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 1.117,77 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime duga po tekućem računu br. [broj bankovnog računa], na temelju Ugovora o otvaranju i vođenju transakcijskog tekućeg računa u kunama od 11. siječnja 2021.

11. Prvostupanjskom je presudom u pobijanom dijelu sud prvog stupnja održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju istog suda posl. br. Pl-2346/2022-9 od 31. svibnja 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 1.117,77 eura sa zateznim kamatama (toč. I. izreke), naložio tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.336,14 eura sa zateznim kamatama (toč. III. izreke) te odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 eura (toč. IV. izreke), dok je u nepobijanom dijelu u toč. II. izreke ukinuo isti platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu u 236,41 eura sa zateznim kamatama.

11.1. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi da je uvidom u Ugovor o otvaranju i vođenju transakcijskog tekućeg računa u kunama (u daljnjem tekstu: Ugovor) od 11. siječnja 2021. utvrđeno je da je isti zaključen između tužiteljice, kao banke i tuženika, kao korisnika tekućeg računa, te da je istim ugovoreno da će banka otvoriti i voditi tekući račun u kunama radi izvršenja platnih transakcija i korištenja drugih usluga povezanih s računom. Iz pregleda korisničkih prometa razvidno je da je tuženik primao plaću na predmetni tekući račun, podizao novac, vršio uplate na račun, vršio plaćanja s računa, dakle, da je koristio račun. Predmetni je Ugovor otkazan dopisom od 13. listopada 2021. uz otkazni rok od 2 mjeseca, a tuženik obavješten da je danom otkaza Ugovora dospio na naplatu cjelokupni iznos duga po računu. Stoga, kako je nesporno da su stranke zaključile Ugovor i da je tužiteljica ispunila svoju ugovornu obvezu otvaranja i vođenja tekućeg računa, dok s druge strane, tuženik nije ispunio svoju obvezu i podmirio sve svoje obveze koje su proizašle iz Ugovora, odnosno nije podmirio dugovanje po tekućem računu, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica aktivno legitimirana na podnošenje predmetne tužbe protiv tuženika koji je u ovom postupku pasivno legitimiran, slijedom čega istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i promašene pasivne legitimacije tuženika sud nalazi neosnovanima. Također, prvostupanjski sud utvrđuje neosnovanim i istaknuti prigovor zastare jer je Ugovor je sklopljen 11. siječnja 2021., a otkazan 13. listopada 2021., uz otkazni rok od 2 mjeseca, dok je tužba podnesena 18. veljače 2022., pa nije protekao petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u daljnjem tekstu: ZOO). U odnosu na istaknuti prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj iz razloga što tuženik nema prijavljeno prebivalište ni boravište u [adresa], odnosno nepoznatog je prebivališta i boravišta, sud prvog stupnja utvrđuje da je Ugovor na temelju kojeg je nastao pravni odnos između stranaka zaključen u Republici Hrvatskoj, gdje je usluga i pružena, a tužiteljica je bankarska institucija koja svoje usluge pruža upravo na teritoriju Republike Hrvatske, pa je u situaciji kad je tuženik nepoznatog prebivališta i boravišta, tužiteljica mogla tužbu protiv istog podnijeti samo pred sudom u Republici Hrvatskoj .

12. Tuženik u žalbi ponavlja navode koje je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka, ističući da nije otklonjen njegov prigovor kako s tužiteljicom nije sklopio Ugovor, da izvadak iz poslovnih knjiga nije vjerodostojna isprava te da je sud u Republici Hrvatskoj u ovom predmetu bio apsolutno nenadležan za odlučivanje. Međutim, takvi navodi ne mogu biti predmet razmatranja u žalbenom postupku, zbog čega ih ovaj drugostupanjski sud nije uzeo u obzir, iz razloga što njima tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, u sporovima male vrijednosti u postupku povodom žalbe isključeno je ispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a žalbeni navodi tuženika odnose se upravo na činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, koji je pritom i odgovorio na sve prigovore tuženika. Ipak, valja reći da Ugovor o otvaranju i vođenju transakcijskog tekućeg računa u kunama od 11. siječnja 2021. prileži spisu i da je isti potpisan od strane tužiteljice i tuženika, dok u odnosu na navode da izvadak iz poslovnih knjiga nije vjerodostojna isprava žalitelju valja ukazati da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke naveo da je po prigovoru tuženika protiv rješenja o izdavanju platnog naloga, postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u kojem je postupku tužiteljica dostavila i drugu dokumentaciju u svrhu dokazivanja osnove potraživanja, pa se odluka ne temelji samo na izvatku iz poslovnih knjiga. U odnosu na prigovore tuženika o apsolutnoj nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj u ovom predmetu, istome je za odgovoriti kako je odredbom čl. 281. st. 6. OZ propisano da ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika osobe s prebivalištem ili sjedištem izvan [adresa], smatrat će se da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak te neće donijeti rješenje o ovrsi već će proslijediti predmet nadležnom sudu u skladu sa člankom 287. tog Zakona radi donošenja odluke, te je prvostupanjski sud pravilno postupio na način da je ukinuo javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (koje nije ni trebalo biti doneseno) i s prijedlogom za ovrhu postupio kao s prijedlogom za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama čl. 445.a do 456. ZPP.

13. Slijedom navedenog, pravilno je odlučio sud prvog stupnja kada je u toč. I. izreke pozivom na odredbu čl. 9. ZOO, kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju istog suda posl. br. Pl-2346/2022-9 od 31. svibnja 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 1.117,77 eura sa zateznim kamatama.

14. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku odluku i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.336,14 eura sa zateznim kamatama (toč. III. izreke), jer smatra da trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku ne predstavlja nužan niti koristan trošak. Naime, u smislu odredbe čl. 89. st. 1. ZPP stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili putem punomoćnika, a odredbom čl. 151. st. 2. ZPP propisano je da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika koji se prema čl. 155. st. 2. istog Zakona određuju u skladu s odvjetničkom tarifom. Iz sadržaja i smisla odredbe čl. 151. st. 2. ZPP proizlazi da ista ne isključuje i ne ograničava pravo stranke, bilo fizičke ili pravne osobe, na zastupanje po kvalificiranom punomoćniku - odvjetniku, niti isključuje pravo stranke na naknadu tih troškova zastupanja sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), dok se u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP ocjenjuje samo jesu li pojedine radnje koje je u zastupanju stranke poduzeo odvjetnik bili potrebni za vođenje parnice. Dakle, stranka je, pa bila to i pravna osoba koja ima zaposlene diplomirane pravnike, ovlaštena autonomno organizirati svoje stručno zastupanje pred sudom, to jest hoće li ju tijekom cijelog postupka ili u jednom njegovom dijelu zastupati njezini zaposlenici ili će za zastupanje angažirati kvalificirana punomoćnika – odvjetnika, pa su neodlučne i bez zakonskog uporišta žalbene tvrdnje da su tuženika mogli zastupati njegovi zaposlenici i da shodno tomu troškovi zastupanja po odvjetniku na tim ročištima nisu bili nužni za vođenje parnice, u kojem je smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav u odluci posl. broj Rev-592/2011-2 od 5. veljače 2014.

15. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u toč. I., II. i IV. izreke. tj odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

16. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U odnosu na žalbu protiv rješenja

17. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem privremenom zastupniku tuženika, odvjetniku Petru Ćubeli odmjerio trošak u iznosu od 468,75 eura te računovodstvu suda naložio da po pravomoćnosti rješenja isplatiti navedeni iznos.

18. Žalbom tužiteljica osporava visinu troška odmjerenog privremenom zastupniku tuženika, držeći da mu je trošak trebalo odmjeriti sukladno Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (''Narodne novine'' broj 5/14., 75/14., 5/15., 28/16. i 103/15.) u iznosu 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala po Tarifi tj. da je privremenom zastupniku trebalo obračunavati pojedinačne troškove u visini od 37,5 bodova, umjesto dosuđenih 75 bodova po pojedinoj radnji.

19. Međutim, po ocjeni ovog suda, tužiteljica nema pravni interes osporavati pobijano rješenje, obzirom da je istim određeno kako će privremenom zastupniku trošak u iznosu od 468,75 eura isplatiti računovodstvo suda. U konkretnom su slučaju troškovi na ime objave oglasa u Narodnim novinama te na ime postavljanja i rada privremenog zastupnika tužiteljici priznati u okviru troškova parničnog postupka i tuženiku je naloženo naknaditi joj te troškove.

20. Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe (čl. 358. st. 3. ZPP).

21. Pravni interes za podnošenje žalbe, dakle, ima stranka koja može očekivati kakvu pravnu korist od žalbe.

22. Po ocjeni ovog suda, tužiteljica nema pravnog interesa pobijati rješenje kojim se privremenom zastupniku odmjerava trošak i isplata istog nalaže računovodstvu suda, slijedom čega je ovaj sud temeljem čl. 380. st. 1. u vezi sa čl. 358. st. 3. ZPP odbacio žalbu kao nedopuštenu i odlučio kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zadar, 5. veljače 2025.

Sutkinja

Sanja Dujmović