REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: K-59/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru po sutkinji Ivani Parać Krišto kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Kolanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KK, zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22), temeljem optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. K-DO-54/2015 od 22. studenog 2018., izmijenjene podneskom od 7. rujna 2021. pod poslovnim brojem KO-DO-469/2020, te podneskom od 21. kolovoza 2023 pod brojem KO-DO-469/2020, nakon provedene javne rasprave u nazočnosti zastupnice optužbe i branitelja okrivljenika, te objave 5. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik CK, sin VK i K, rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Italije, oženjen, otac jednog djeteta, sa završenom gimnazijom, po zanimanju konzultant, poručnik talijanske vojske, bez odlikovanja, srednjeg imovnog stanja,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
što bi u razdoblju od 18. veljače 2010. do 1. rujna 2010., u Povljani i u Republici Italiji, kao član Uprave talijanskog društva TD Prevedello Isidoro s.r.l. i voditelj poslovanja, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi to Društvo, koristeći stečeno povjerenje utemeljeno na ranije izvršenom poslovanju tadašnjem vlasniku obrta [obrt] ĆK neistinito predočio da će mu sa područja Republike Italije na području Republike Hrvatske isporučiti rabljenu drobilicu za kamen i paletu s rezervnim dijelovima za iznos od ukupno 42.000,00 EUR-a koje treba unaprijed platiti, pa da će mu iznos od 6.906,00 EUR-a koji predstavlja sigurnosni depozit vratiti čim ovaj dostavi carinsku dokumentaciju, a najkasnije u roku od 180 dana, što nije namjeravao izvršiti jer je bio svjestan prethodno dospjelih neplaćenih obveza Društva, što je oštećeniku prešutio te je htio zadržati ovaj novac za potrebe svoga Društva, pa je ĆK vjerujući da će njegova tvrtka izvršiti obvezu povrata dana 22. veljače 2010. na žiro račun tvrtke TD Prevedello Isidoro s.r.l. uplatio traženi iznos od ukupno 42.000,00 EUR-a po kojoj osnovi su mu isporučeni naručeni rabljeni stroj i dijelovi čija je cijena 35.000,00 EUR-a, međutim on po dospjelosti obveze nije vratio razliku na ime sigurnosnog depozita, te je Društvo Prevedello Isidoro s.r.l. otišlo u stečaj 16. rujna 2015., čime se okoristila navedena tvrtka za iznos od 6.906,00 EUR-a, a na štetu sadašnjeg vlasnika obrta ĐK,
dakle, da bi u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - prijevara u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po čl. 247. st. 1. KZ/11.
II. Temeljem čl. 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 80/2022., 36/2024. - dalje: ZKP/08) upućuje se oštećenika C da svoj imovinskopravni zahtjev u visini 6.906,00 eura ostvaruje u parnici.
III. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je pod posl.br. K-DO-54/2015 od 22. studenog 2018. podiglo kod ovog suda optužnicu protiv okrivljenika KK zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - prijevara u gospodarskom poslovanju, opisanog i kažnjivog po čl. 247. st. 2. KZ/11. Ista optužnica je potvrđena rješenjem ovog suda pod posl.br. Kov-608/2021. Potom je predmetna optužnica izmijenjena podneskom ODO Zadar od 7. rujna 2021. pod poslovnim brojem KO-DO-469/2020, te je dalje podneskom ODO Zadar od 21. kolovoza 2023. pod posl.br. KO-DO-469/2020 ista ponovno izmijenjena i uređen je činjenični opis kaznenog djela na način da glasi kako stoji u izreci ove presude.
2. Tijekom postupka okrivljenik je iznoseći stav o osnovanosti optužbe izjavio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret optužnicom i obranu je iznio na početku dokaznog postupka. Oštećenik je postavio imovinskopravni zahtjev u visini 6.906,00 eura.
3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitani su: račun br. 27. od 18. veljače 2010. (l.s. 4-7), dopis odvjetnika Angela Nedalinija kao punomoćnika C promet od 11.ožujka 2013. (l.s. 8-11), jedinstvena carinska deklaracija od 8. ožujka 2010. i međunarodni tovarni list Z 1488317 od 3. ožujka 2010. (l.s. 12-13), nalog za plaćanje u inozemstvo nalogodavca Pogorilić promet Povljana od 22. veljače 2010. (l.s. 16-18), dokumentacija sadržana na l.s. 154-221: zapisnik o ispitivanju okrivljenika 22. siječnja 2018. (l.s. 165-167), zapisnik ODO Zadar o saslušanju svjedoka oštećenika ĐK **.**.2018. (l.s. 227-229), dokumentacija sadržana na l.s. 230-239, zapisnik ovog suda kada je okrivljenik iznio obranu na raspravi 20. rujna 2021. (l.s. 302-304), zapisnik na kojem su saslušani svjedoci ĐK **.**.2022. (l.s. 331-333) i ĆK **.**.2021. (l.s. 308-311), dokumentacija sadržana na l.s. 326-327, 334-354, dokumentacija Državnog odvjetništva pri redovnom sudu u Veneciji br. 274-22 EIN MPS od 8. kolovoza 2022. (l.s. 418-433), Financijski izvještaj za poslovnu 2015. i popratna dokumentacija (l.s. 434-598), povijesni izvadak iz sudskog registra i izvadak iz obrtnog registra Prevedello d.o.o. sa sjedištem u [adresa] od 18. kolovoza 2023. (l.s. 604-609), spisi ovog suda posl.br. Kv- eu-4/2022 i posl.br. Kv-eu-3/2023, te izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljenika (l.s. 669-670, 678), izvadak iz ECRIS baze podataka (l.s. 671-677), te financijsko - računovodstveno vještačenje Laure Ivosić Štokić iz Zadra od 27. siječnja 2025. (l.s. 727-737).
4. Nije bilo sporno u ovom postupku da je u razdoblju od 18. veljače 2010. do 1. rujna 2010. u [adresa] i u Republici Italiji tvrtka Prevedello Isidoro s.r.l. poslovala sa tadašnjem vlasnikom obrta [obrt] ĆK i da je Prevedello Isidoro s.r.l. sa područja Republike Italije na područje Republike Hrvatske isporučilo rabljenu drobilicu za kamen i paletu s rezervnim dijelovima Pogorilić prometu koji je na žiro račun tvrtke TD Prevedello Isidoro s.r.l. uplatio traženi iznos od ukupno 42.000,00 eura, s tim da je ukupna cijena istih bila 35.000,00 eura, budući su o tome stranke ujednačeno kazivale.
4.1. No, bilo je sporno je li se upravo okrivljenik u ime Prevedello Isidoro s.r.l. tadašnjem vlasniku obrta [obrt] ĆK obvezao vratiti od uplaćenih 42.000,00 eura iznos 6.906,00 eura čim ovaj dostavi carinsku dokumentaciju i u dogovorenom roku, te je li oštećenik poslovao sa okrivljenikom kao članom Uprave talijanskog društva i kao voditeljem poslovanja, jer je okrivljenik tvrdio suprotno; te je bilo sporno i je li okrivljenik u svojim radnjama postupao u cilju da se nepripadno materijalno okoristi njegovo TD Prevedello Isidoro, koristeći stečeno povjerenje utemeljeno na ranije izvršenom poslovanju, budući je prijevarno postupanje i neistinitost predočenih podataka okrivljenik također osporavao. K tome, ostalo je sporno predstavlja li 6.906,00 eura „sigurnosni depozit“ ili nešto drugo (npr. pozajmicu, kako smatra vještakinja) te je ostalo sporno i je li okrivljenik, kako tvrdi optužba, namjeravao neizvršiti svoj dio preuzete obveza i bio svjestan prethodno dospjelih neplaćenih obveza Društva, te to oštećeniku prešutio, a kako bi zadržao ovaj novac za potrebe svoga Društva.
5. Ispitan prvi put pred nadležnim tijelom Republike Italije temeljem naloga ODO Zadar, okrivljenik CK je 22. siječnja 2018. naveo da se ne sjeća da je upoznao SK, no da je upoznao MK, te misli da je SK njegov sin. Glede trgovačkih uvjeta kupoprodajnog ugovora rabljenih poljoprivrednih strojeva i rezervnih dijelova te drobilice s SK, čini mu se poznat ovaj slučaj prodaje od strane tvrtke, ali se ne sjeća baš pojedinosti. Glede toga zašto ĐK nije vraćen iznos od 6.906,00 EUR koju je on uplatio u svrhu jamstva kazao je da se radi o administrativnoj temi koju ne može provjeriti bez fizičkog pristupa dokumentaciji. Možda bi mogao pokušati protumačiti da ovih 6.906,00 EUR odgovaraju iznosu talijanskog PDV-a („IVA") na prodanu robu kojeg su uplatili. Iščitavanjem dokumenta "Pouka o pravima" zaključuje da je ugovor sklopljen 18. veljače 2010., no u to vrijeme on nije bio zakonski zastupnik tvrtke, kao niti u ožujku 2016. kad je zatražen povrat iznosa putem odvjetnika Nadalinija iz Modene (Italija), kojeg ne pozna, niti mu ga je itko spominjao, te da od tog odvjetnika nije mogao ništa ni zaprimiti budući je tvrtka otišla u stečaj u rujnu 2015. i sva korespondencija je preusmjerena na stečajnog upravitelja dr. Lorenza Boera.
5.1. Ispitan na raspravi 20. rujna 2021. okrivljenik CK je iskazao što se tiče predmetnog događaja da dugi niz godina poznaje ĆK. Još od početka 90-ih. TD Prevedello Isidoro je osnovalo podružnicu u RH, a upravo je ĆK bio imenovan direktorom te podružnice, a on je i sam bio vlasnik građevinske tvrtke koja se bavi građevinskim radovima i iskopima, pa je imala potrebu i nabavljati strojeve. Upravo zato se ĆK obraćao TD Prevedello Isidoro. Preko njih je on kupovao i odnosio u RH te strojeve. On bi sam odabrao željeni stroj, sam je bio u kontaktu s talijanskim prodavačima. Kada bi sa talijanskim prodavačima sklopio sporazum dojavljivao bi u TD Prevedello Isidoro ime kontakta i iznos koji je dogovoren, pa bi oni onda u njegovo ime plaćali stroj, a on bi ga potom uzeo i odvezao u RH. Oni bi plaćali ukupnu dogovorenu cijenu, a ta ukupno dogovorena cijena uvijek je uključivala i talijanski PDV, a taj talijanski PDV je ujedno u računu i bio posebno označen. Ne bavi se (okrivljenik) knjigovodstvom unutar TD Prevedelllo Isidoro, pa nije 100% siguran, ali misli da se u Italiji PDV prebija dva puta godišnje. Nakon ovoga TD Prevedello Isidoro bi ispostavljalo račun za kupoprodaju strojeva SK. To je bilo bez PDV. Tako se na koncu talijanski PDV nakon kvartalnog ili godišnjeg obračuna vraćao tvrtki [obrt] promet. Tako se to zbivalo inače, međutim to se nije dogodilo u ovom slučaju.
5.2. Dodao je da se sada ne sjeća točno, ali 2010. od strane Pogorelić prometa postavljen je zahtjev za kupnju jednog stroja, te su oni u ime Pogorelić prometa platili taj stroj u cijelosti, dakle uključujući i talijanski PDV. Bilo je i naznačeno koliki je točno iznos toga PDV-a, a moguće je da uopće kroz 2010. nije njima izvršen povrat PDV. U svakom slučaju TD Prevedello Isidoro se našlo u problemima. To je rezultiralo stečajem 2015. Pretpostavlja da iz tih razloga možda nije došlo do toga da TD Prevedello Isidoro nije izvršilo povrat iznosa u visini talijanskog PDV-a Pogorilić prometu. Oko samog tog događaja više ništa nije imao za dodati, osim da on u vrijeme tih događanja 2010. nije bio predsjednik uprave u TD Prevedello Isidoro, već njegov otac, koji je bio predsjednik Uprave do 4. rujna 2011. kada je umro. Barem 50 godina je kontinuirano bio predsjednik Uprave, dok on osobno nikad nije bio predsjednik Uprave, a bio je član Uprave, imao ovlasti zastupati TD Prevedello Isidoro, ali samo ako bi dobio posebno ovlaštenje za takvo nešto. Nije imao nikakvu ulogu u kupoprodaji predmeta iz optužnice. Čini mu se da se radi o nekakvom stroju koji se spaja na traktor, drobilici. Međutim, ĆK je sam izravno sa prodavačima dogovorio cijenu, sam kupljeno utovario i odvezao za [adresa], a oni te predmete nisu niti vidjeli.
5.3. Odgovarajući na pitanja naveo je da je suradnja sa ĆK trajala od 1991.- 1992., početaka 1990. -ih, pa negdje do 2009. -2010. Nakon smrti njegova oca predsjednica Uprave je bila majka Giuliana Coleto 4 ili 5 mjeseci do njene smrti, a nakon toga predsjednik Uprave je postao on, u ožujku ili travnju 2012. Financijski problemi u TD Prevedello Isidoro su počeli sredinom 2011. i to zbog manjka izvođenja javnih radova koje je tvrtka ugovarala, a pogotovo što trgovačka društva u vlasništvu države Italije nisu vršila plaćanja, a oni su bili njihovi glavni klijenti. Stečaj je otvoren 2014. Tada je postavljen i stečajni upravitelj. TD je prestalo postojati 2015. kada je donesena i sudska odluka o tome. Osobno nije razgovarao s ĆK, bilo ĐK, bilo ĆK oko ovog problema koji se navodi u činjeničnom opisu optužnog akta, te nije nikada primio kakvo pismo ili zahtjev kojim se netko iz Pogorilić prometa obraća TD Prevedello Isidoro, odnosno osobno u pogledu problema koji su navedeni u optužnom aktu sa isplatom. Nakon provedenog stečajnog postupka njemu ništa od tog društva nije ostalo, upravo suprotno ostali su mu dugovi i troškovi. Radi se o obiteljskom trgovačkom društvu. Osim njega tu su otac, majka i tri sestre. Svi su imali udjele u njoj, koji udjeli su bili registrirani, a radilo se o društvu s ograničenom odgovornošću.
5.4. Kada mu je predočen račun na talijanskom jeziku (list spisa 6) te pitan što konkretno znači sigurnosni depozit na tom računu odnosno što znače iznosi navedeni na njemu 35.000 EUR-a te 6.906,00 EUR i na koga se odnosi rok za povrat od 180 dana, kazao je da koliko vidi zaista se radi o računu TD Prevedello Isidoro, to zaključuje prema memorandumu. Ova dva iznosa navedena na tom računu trebali bi predstavljati cijenu bez PDV-a (35.000,00 EUR-a) i PDV (6.906,00 EUR-a), to zaključuje jer ovaj niži iznos odgovara nekih 20% iznosa iznad, a toliko iznosi talijanski PDV, a da ne zna zašto je ovaj iznos od 6.906,00 EUR-a nazvan sigurnosnim depozitom. Osobno nije sastavljao ovaj račun, a nikada ga nije ni vidio, a u Italiji se kompenzacija i povrat PDV vrši ili kvartalno ili dva puta godišnje. Kada se to izvrši, tada bi oni ĆK prometu vratili iznos PDV-a. Zato stoji taj rok za povrat od 180 dana.
5.5. Ovakvu obranu okrivljenika sud nije imao razloga smatrati neistinitom budući je u većem dijelu potvrdio navode optužbe, odnosno oštećenika glede poslovne suradnje stranaka, o dogovoru i izdavanju računa na predmetne iznose 42.000,00 eura i 6.906,00 eura, te i uplati istih od strane oštećenika. Međutim, okrivljenik tvrdi i da on u inkriminirano vrijeme nije bio ovlaštena osoba za zastupanje pravne osobe Impresa Prevedello Isidoro s.r.l., obzirom na činjenicu smrtni njegova oca 2011. i majke 2012., koji su prethodno njemu bili ovlaštenici i zastupnici firme, te da je on zapravo stupio na tu dužnost zajedno sa sestrama nakon smrti roditelja, a sudu optužba nije prezentirala dokaze da je okrivljenik bio ovlaštenik zastupanja ove tvrtke.
6. Svjedok ĆK ispitan na raspravi 29. studenog 2021. je kazao kako ovaj slučaj poznaje u detalje, jer da je upravo on cijeli ovaj posao osobno dogovorio, a u tom trenutku je bio vlasnik obrta [obrt], a ne njegov sin ĐK koji je postao vlasnikom obrta otprilike 2 godine nakon što se ovo zbilo (inkriminirani događaj), a onda je naveo da je puno vremena prošlo pa da ne može precizno uopće govoriti o godinama i da je od ovih događanja proteklo 7-8 godina. Nadalje je navodio da je njegov obrt bio u potrazi za frezom za obradu poljoprivrednog zemljišta. Naprosto se u Republici Hrvatskoj ti strojevi ne proizvode. To je razlog zašto su ga kupili u Italiji. Kupili su ga od firme Isidoro Prevedello. Ova freza plaćena je oko 50.000,00 eura. U pogledu ove kupovine pojasnio je da Republika Hrvatska u tom trenutku nije bila u EU, pa je postojala obveza plaćanja talijanskog PDV, odnosno IVA. Međutim, kada se stroj uveze u RH, tako su ugovorili, postojala je obveza ove firme od koje su kupili frezu da im taj porez, tj. IVA, vrati. Moglo se dogovoriti i drugačije, tako da oni ne plate odmah talijanski IVA. Međutim, iz ove firme VK inzistirali su da oni V prvo plate, te je on osobno ugovarao i dogovarao sve s ovom talijanskom firmom, nitko drugi, te je od njih tražio garanciju da će vratiti IVA. S druge strane sve pregovore i dogovore vršio isključivo sa JK, ni s kim drugim. Jedino drugo ime koje se u tom trenutku iz njihove firme spomenulo jest njegova sestra. On ju je spomenuo kao osobu koja u tom trenutku vodi tu firmu, da je u računovodstvu i da vrši isplate. Međutim isplata se nikada nije dogodila, a njemu se CK predstavljao kao vlasnik te firme.
6.1. Ove dogovore su zaključili u pisanom obliku. To je išlo tako da je njegov obrt dobio od njih fakturu, te su u cijelosti isplatili tu fakturu. To se može vidjeti iz bankovnih podataka. Potom su u Italiji preuzeli tu frezu i dovezli u Hrvatsku. Bio je dogovor da im se čim uvezu frezu u Hrvatsku, a nakon što dostave ovjerenu carinsku dokumentaciju oni plate IVA-u. Ustvari, njihova obveza je bila čim uvezu frezu poslati carinsku dokumentaciju njima, a oni bi odmah poslali državi Italiji tzv. IVA zahtjev i čim dobiju taj porez nazad da ga njima isplate. Ispravio se, oni su se samo obvezali da će im vratiti novce koje su uplatili u odnosu na Ću, bez obzira na taj zahtjev prema svojoj državi. Misli da su oni taj porez (IVA-u) zatražili od države Italije, te da je čisto kao dan da su oni taj novac potom zadržali za sebe, jer njima nisu platili ništa. Misli da postoji zakonski rok u Italiji u kojem je potrebno vratiti taj porez. Oni sa firmom Prevedello Isidoro nisu dogovarali nikakav poseban rok u kom su oni taj novac koji su uplatili za IVA-u trebali platiti. Kako novac nije vraćen on je (svjedok) u nekoliko navrata osobno pokušavao stupiti u kontakt s CK, 5-6 put, te bi on govorio da će novac uplatiti za par dana, međutim to se nikad nije desilo. Na koncu je obrt čekao jedno 3 godine, ustvari do momenta da ne nastupi zastara i tad su tužili tu firmu i okrivljenika. Do danas nikad ništa od ovoga nije plaćeno. U jednom momentu, ali to je bilo pri kraju, okrivljenik je samo spomenuo da ovo nije plaćeno iz razloga što je firma u problemu. Sa ovom firmom su prije ovoga poslovali samo jednom. Ta firma je radila nekakve radove u kamenolomu na Pagu, a oni su za njih obavili pripremne radove. Ispostavili su im fakturu i oni su uredno platili svoju obvezu. Nikakvog drugog poslovanja između njih ni prije ni poslije nije bilo. Inače okrivljenika dobro poznaje. Znaju se dobro i prije ovoga, a jedno je vrijeme bio i direktor kćeri firme Isidoro Prevedello, koja je bila registrirana u [adresa].
6.2. Odgovarajući na pitanja, iako je ranije navodio da su nabavili frezu (mada se ovdje radi o drobilici kamenja) sada je naveo da su preko ove firme nabavili osim ove freze i 1 pikamer. Pikamer su uzimali u Italiji, ali da li baš od njih nije siguran. Kupljena freza je bila nova, ona je imala nešto radnih sati, ali to je nekakva demo verzija, pa je bila praktički nova. Glede toga je li okrivljenikovo TD bilo vlasnik te freze ili je netko drugi bio vlasnik te freze je naveo da zaista ne zna, samo zna da su tu frezu nabavili od njih. Moguće da je taj stroj upravo tako kupljen, da je on sam stupio u kontakt sa talijanskim prodavačima rabljenih strojeva te onda javljali firmi Prevedello Isidoro te tako preko njih kupovali te strojeve, jer postoji firma u Italiji naziva Valentini, a ova freza je upravo marke Valentini, pa je moguće da je stroj našao i kako se ne snalazi najbolje s talijanskim jezikom, odlučio ga uvesti preko firme Prevedello Isidoro, koja mu je isporučila taj stroj, a odlučio se za firmu Prevedello, jer je okrivljenika dobro poznavao; iako bi se iz ranijeg dijela iskaza zaključilo drugačije. Kupovina spomenutog pikamera je tekla tako da je njihova suradnja sa Prevedello Isidora u pogledu pikamera bila potpuno uredna. Njima su platili što su tražili, a oni su njima u odnosu na njega vratili IVA-u. U pogledu toga stroja malo je bila drugačija situacija oko kupovine. Nije tada tražio kod drugih firmi stroj pikamer koji želi kupiti, nego je okrivljeniku rekao što ga zanima, on je to nabavio te ga i isporučio. Sve ovo je zaključeno u pisanom obliku, međutim nije bilo pisanog ugovora. Postojale su fakture, ali na njihovoj fakturi je točno pisalo kad im moraju vratiti predujam za IVA, a TD Prevedello Isidoro su carinsku dokumentaciju dostavili odmah čim su frezu uvezli u RH. Čini mu se da su je dostavili ili putem faksa ili putem e-mail-a i to odmah. Međutim, poslali su originale i poštom. Angažirao je talijanskog odvjetnika da se obrati TD Prevedello Isidoro oko ovoga duga i ga platio 300 eura. On je predložio da podignu tužbu protiv ove firme u Italiji, međutim shvatio je da bi ga ta tužba u Italiji koštala puno više, pa se odlučio djelovati u RH.
6.3. Kada mu je predočen račun i ovjereni prijevod računa na listu spisa 5 i 6 pojasnio je što znači na ovom računu ovaj sigurnosni depozit za povrat unutar 180 dana, da to je taj depozit koji su dali na ime talijanskog poreza na dodanu vrijednost IVA. Sada kad gleda iznos od 6.906 EUR, a glede toga zašto piše rok od 180 dana, a ne uplata odmah kazao je da mu je okrivljenik usmeno obećao da će oni o njemu vratiti odmah čim od države dobiju taj porez. Do danas od strane TD Prevedello Isidoro nije plaćeno baš ništa. Mogli su izbjeći ostavljanje ovog depozita na način da se od špedicije dobije garancija koja se predaje da će stroj biti uvezen u RH. Tako su primjerice uvozili strojeve iz Njemačke. Međutim, okrivljenik je inzistirao na depozitu, a on uopće nije sumnjao u njega. Nije mu palo na pamet da neće vratiti taj novac. Stroj (freza) ostao u njegovom obrtu.
6.4. Nakon što je svjedoku pročitan iskaz okrivljenika od 20. rujna 2021., u bitnom je potvrdio njegovu obranu navodeći da bi se s nekim stvarima složio, ali s nekima ne bi. Primjerice, nije točno da su se upoznali početkom 90-ih, jer se on (svjedok) tek 1993. vratio u RH iz Njemačke. Sa okrivljenikom se upoznao točno godinu dana prije nego je TD Prevedello d.o.o. osnovan u [adresa], a to nije početak, nego kraj 1990. -ih. Nije točno da je njegov obrt preko TD Prevedello Isidoro iz Italije kontinuirano nabavljao strojeve. Nabavili su samo ova 2 stroja koje je spomenuo, a čak nije siguran za pikamer. Sve je dogovarao isključivo sa okrivljenikom, s nikim drugim iz te njegove talijanske firme, oca mu niti ne poznaje. Kako je on to predočio ispada da je u toj firmi bio nitko i ništa, a onda zaključuje da ga je s predumišljajem prevario. S ovim ostalim detaljima koje je iznio bi se možda i mogao složiti. Glede navoda okrivljenika da freza ni u jednom trenutku nije bila u posjedu TD Prevedello VK je kazao da se ne bi do kraja složio, ali dio je točan. On je zaista tu frezu pronašao, odlučio se za nju, vidio je, ali onda je nastupilo TD Prevedello Isidoro te je tu frezu preuzelo, obavilo sve špediterske papire i isporučilo njemu u Hrvatsku.
7. Tvrdnje svjedoka ĆK je u bitnom potvrdio njegov sin svjedok ĐK **.**.2018. kada je ispitan pred ODO Zadra naveo da je kupio predmetnu frezu zajedno sa ocem ĆK **.**.2010. u [adresa], kod tvrtke Impresa Prevedello Isidoro SRL za 35.000,00 eura plus PDV sveukupno 42.000,00 eura, te da se CK obvezao da će im dostaviti PDV u iznosu od 7.000,00 eura u roku od 180 dana, to se obavezala njegova firma Impresa Prevedello Isidoro SRL, da je on (svjedok) s okrivljenikom direktno komunicirao, da kad pošalje u Italiju deklaraciju da je to ocarinjeno on mu mora vratiti PDV, te ima kod sebe carinsku deklaraciju i kopiju računa i virman. Pored toga, ima i nalog za plaćanje u inozemstvu i potvrdu banke. Dodao je da nije znao da je u firmi otvoren stečaj i nije se javio kao stečajni vjerovnik, jer je to u Italiji, pa o tome nije znao. Međutim, CK je s njima pregovarao kada nije bio stečaj, pa prema tome smatra da je on u dogovorenom roku mogao platiti taj dug. Iz računa proizlazi da će se dug vratiti za 180 dana. On i otac su tu firmu sami našli i do sada s njom nisu imali nikakav kontakt sa CK, pa i nadalje postavlja imovinskopravni zahtjev prema istom.
7.1. Ispitan na raspravi 16. veljače 2022. svjedok ĐK odgovarajući na pitanja pojasnio je glede razlike između iskaza oca i njega u kojem otac tvrdi da je upravo on dogovarao sav ovaj posao s okrivljenikom, a ne on, da su on i otac ovaj posao dogovarali zajedno, a on (svjedok) da je obrt preuzeo 2013. Ovaj kupljeni stroj su preuzeli baš od TD Isidoro Prevedello, tako da su dogovorili kupovinu tog stroja s TD Isidoro Prevedello, dogovorili i isporuku s njima. Došao je kamion koji su unajmili u TD Isidoro Prevedello u Italiju i preuzeo taj stroj. I taj stroj njima tako dovezen. Kada mu je predočen račun na listu spisa 6 kazao je da je na ovom računu vidljiva cijena freze. Ona iznosi 35.000,00 EUR-a. Isto tako, vidljiv je i depozit u visini od 6.906,00 EUR-a. Dogovoreno je kad se freza ocarini, kad vrate carinske papire, da oni njima vrate taj depozit, a koji se odnosi na ovu frezu, ništa detaljnije ne zna.
7.2. Obzirom su navodi obrane okrivljenika u bitnom dijelovima podudarni sa navodima svjedoka ĆK i ĐK to je njihove iskaze sud smatrao vjerodostojnim i istinitim, bez obzira na manje nedosljednosti, a koje sud nije smatrao da bi bile od presudne važnosti.
8. Tijekom ovog kaznenog postupka sud je osnovao predmete posl.br. Kv-eu-4/2022 i posl.br. Kv-eu-3/2023 kako bi putem Europskog istražnog naloga sukladno prijedlogu punomoćnika oštećenika pribavio podatak od nadležnog suda u Republici Italiji je li i kada otvoren stečajni postupak nad TD Prevedello Isidoro S.R.L., kad je zatvoren i tko su bili stečajni vjerovnici i u kojem iznosu, te od nadležne porezne uprave u Republici Italiji da li je po računu od 18. veljače 2010. (fattura N. 27) TD Prevedello Isidoro S.R.L. vraćen PDV (IVA), u kom iznosu i kada. Također, sukladno prijedlogu zastupnice optužbe od nadležne porezne uprave u Republici Italiji i podatak je li se uopće na spominjani račun naplaćivao PDV s obzirom da se u računu spominje uredba predsjednika Republike broj 633 od 26. listopada 1972. zajedno sa izmjenama po kojima navodno ovakvo postupanje nije podložno primjeni PDV prema tumačenju čl. 15. Uredbe predsjednika Republike od 26. listopada 1972. broj 633. Sukladno prijedlogu branitelja zatražena je i pribava povijesnog izvatka iz registra za dioničko društvo u kojem je radio okrivljenik, a koje je moguće dobiti od Gospodarske komore Trevisa, a iz kojeg bi dokumenta bilo vidljivo kako je tehnički tekao tijek predstečajne nagodbe, te potom i likvidacije trgovačkog društva, u odnosu na tadašnje vlasnike i odgovorne osobe.
8.1. Sukladno prijedlogu zastupnice optužbe također je putem Europskog istražnog naloga ovaj sud od Republike Italije pokušao pribaviti podatke o stanju i prometu preko žiro računa za društvo Prevedello Isidoro u razdoblju od 1. veljače 2010. do 31. prosinca 2010.; podatak o neplaćenim obvezama koje su teretile taj račun; te podatak da li je po priloženom računu zatražen povrat talijanskog PDV ili to u konkretnom slučaju ne bi bilo ni dozvoljeno obzirom na iskaz stečajnog upravitelja Lorenza Boera kako ta jamčevina za povrat ne podliježe PDV u kojem slučaju bi obveza okrivljenika bila neovisna o porezu, pa bi time skuplje naplatio robu prema unaprijed stvorenoj prijevarnoj namjeri, a znajući da se oštećenik neće moći prisilno naplatiti. U vezi toga dokazni prijedlog je bio stavio i punomoćnik oštećenika u smislu da se od Porezne uprave zatraži takav podatak što do sada koliko se vidi iz dokumentacije nije dostavljeno, te kada se osigura sva potrebna dokumentacija da se naloži financijsko vještačenje u kontekstu da li je preuzeta obveza bila razmjerna preostalim dospjelim obvezama i očekivanim prihodima toga društva, te na koji način je ispravno trebalo obračunati cijenu za robu koja se izvozi na područje Republike Hrvatske, da li je u tu cijenu trebao biti uključen PDV ili ne, te da li bi tko imao pravo na povrat.
8.2. K tome, sukladno traženju Tužiteljstva Republike Italije ovaj sud dopisom od 1. srpnja 2024. dostavio tražene podatke i to IBAN Banke preko kojeg je oštećenik izvršio predmetnu uplatu, te tom tijelu skenirao i dostavio 13. studenog 2024. nespornu dokumentaciju iz spisa, koja se odnosi na sporni račun i uplatu. Međutim, do zaključenja ovog postupka sudu nisu dostavljeni traženi podaci.
9. U međuvremenu, po nalogu ovog suda, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Lauri Ivosić Štokić iz Zadra iz kojeg proizlazi da je temeljem pravnog posla između društva Prevedello Isidoro s.r.l. i obrta [obrt] u razdoblju od 18.02.2010.-01.09.2010. temeljem dostupne dokumentacije obrtu [obrt] promet od strane okrivljenika nastao dug od 6.906,00 EUR. Sporni dug, odnosno depozit u iznosu od 6.906,00 EUR na računu društva Prevedello Isidoro s.r.l nije porez na dodanu vrijednost (račun je iskazan bez PDV-a). Sporni iznos ima elemente pozajmice. Obrt [obrt] promet daje društvu Prevedello Isidoro s.r.l sredstva koje koristi za podmirivanje dijela svojih obveza prema dobavljaču i po povratu PDV-a (koji je dio fakture dobavljača) treba vratiti obrtu [obrt]. Odnosno, navedenim depozitom financira se razlika između iznosa koji je obrt [obrt] platio za isporučenu drobilicu kamenja u visini od 35.000 eura i iznosa koji društvo Prevedello Isidoro s.r.l plaća dobavljaču društvu Valentini Antonio srl u iznosu 42.000 EUR. Navedena razlika je PDV u računu dobavljača. Po pravnom poslu koji je predmet ovog vještačenja: kupoprodaja između društva Prevedello Isidoro s.r.l i obrta [obrt] promet kao uvozno/izvoznog posla sukladno tadašnjim propisima ne postoji obveza plaćanja PDV u Italiji već samo u Hrvatskoj, što je temeljem priložene Jedinstvene carinske deklaracije i fakture tvrtke za međunarodno otpremništvo obračunato i plaćeno od strane obrta [obrt]. Povrat predmetnog depozita nije vezan za isporuku naručenog stroja, već je prema dogovoru između društva Prevedello Isidoro s.r.l i obrta [obrt] vezan za povrat PDV u Italiji temeljem fakture dobavljača koje je društvo Prevedello Isidoro s.r.l platilo. U spisu nije dostupan podatak da li je po navedenoj plaćenoj fakturi tražen povrat PDV u Italiji, te da li je od društva Pravedello Isidoro s.r.l.
9.1. Ovaj i ovakav nalaz i mišljenje vještakinje Ivosić Štokić sud je prihvatilo kao uvjerljiv, objektivan i načinjen sukladno pravilima znanosti i struke, međutim, ovaj sud smatra da je unatoč utvrđenju vještakinje da bez obzira na navedeno društvo Prevedello Isidoro s.r.l nije imalo zakonsku obvezu uvjetovanja uplate takvog depozita, depozit je plaćen temeljem dogovora društva Prevedello Isidoro s.r.l i obrta [obrt] te ga je bio u obvezi vratiti sukladno dogovoru i podacima navedenim u fakturi društva Prevedello Isidoro s.r.l, odnosno u roku od 180 dana, posebice trebalo imati u vidu i navod iste vještakinje da kod izrade vještačenja u spisu nije bio dostupan podatak je li po navedenoj plaćenoj fakturi tražen povrat PDV u Italiji i je li od društva Prevedello Isidoro s.r.l., pa je za zaključiti da zapravo nije raspolagala cjelokupnom relevantnom (financijskom) dokumentacijom. Stoga je, dakle, vještačeni materijal bio manjkav, pa ovaj sud utvrđenja vještakinje ne može uzeti kao kompletna i nedvojbena.
10. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno, tako je iste doveo u međusobnu vezu jedne sa drugima, te sa obranom okrivljenika, te je glede ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza za istaknuti da je sva materijalna dokumentacija ocijenjena istinitom i vjerodostojnom, budući da ista niti jednim izvedenim dokazom nije dovedena u sumnju, niti su u konačnici stranke na istu imale primjedbi, pa se nalazi nedokazanim da bi okrivljenik počinio kazneno djelo kazneno djelo protiv gospodarstva - prijevara u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po čl. 247. st. 1. KZ/11 kako mu je to optužnicom stavljeno na teret.
10.1. Člankom 455. st. 1. ZKP/08 propisano je da će presudu kojom se optuženik proglašava krivim sud izreći ako se nedvojbeno utvrdi da je počinio kazneno djelo za koje je optužen. Dakle, da bi sud okrivljenika mogao proglasiti krivim za učin ovog kaznenog djela, činjenično stanje iz kojeg proizlaze bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela mora biti točno utvrđeno do te mjere da se eliminira svaka sumnja da li je djelo počinjeno. Što u konkretnom predmetu nije slučaj.
10.2. U kaznenom postupku, postojanje kaznenog djela zahtijeva dokazivanje kako objektivnih, tako i subjektivnih obilježja. Prema čl. 3. ZKP/08 u postupku teret dokaza o krivnji leži na tužitelju, a okrivljenik se smatra nedužnim dok mu se ne utvrdi krivnja pravomoćnom presudom. Članak 453. istog zakona propisuje da se optuženik oslobađa optužbe ako djelo nije kazneno djelo, postoje okolnosti koje isključuju krivnju ili nije dokazano da je optuženik počinio djelo. U kaznenom postupku, ako se dokaže postojanje objektivnog obilježja kaznenog djela, ali ne i subjektivnog, sud će donijeti presudu kojom se optuženik oslobađa optužbe. U slučaju da sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, primjenjuje pravila o teretu dokazivanja. Također, sudovi su obvezni s jednakom pažnjom ispitivati činjenice koje terete okrivljenika i one koje mu idu u korist (članak 9. ZKP). U slučaju kada su objektivna obilježja kaznenog djela dokazana, ali ne i subjektivna, sud može donijeti odluku o oslobađanju optuženika, jer nedostatak subjektivnog obilježja (namjera ili nehaj) isključuje krivnju. Također, sudovi su dužni rješavati dvojbe u korist okrivljenika, što dodatno naglašava važnost oba obilježja u kaznenom postupku.
10.3. Sukladno čl. 247. st. 1. KZ/11 kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju čini tko u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa ili drugoj pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Dakle, kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju sastoji se u dovođenju nekog u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica ili održavanjem nekog u zabludi. Posljedica ovog djela je postupanje na štetu svoje ili tuđe imovine.
10.4. Dakle, tužitelj je morao dokazati sve elemente kaznenog djela, i to u konkretnom slučaju posljedicu djela u vidu prouzročenja štete pravnoj/fizičkoj osobi, a korist zastupanoj pravnoj osobi ili nekoj drugoj pravnoj osobi, no u ovom postupku nije temeljem provedenih dokaza utvrđeno da je doista ostvarena korist na strani okrivljenikove pravne osobe, te niti da je povrat PDV iznosa zatražen od Republike Italije od strane TD Impresa Prevedello Isidoro i da je taj iznos PDV ta firma zaista i dobila, dakle, ovaj sud smatra da nije dokazano od strane optužbe da je PDV u visini 6.609,00 eura tražen/vraćen/uplaćen od strane Republike Italije tvrtki TD Impresa Prevedello Isidoro, pa da bi posljedično tome okrivljenik ostvario korist za svoju pravnu osobu i izvršio prijevaru u gospodarskom poslovanju.
11. Sukladno provedenom dokaznom postupku ovaj sud prihvaća u potpunosti teze obrane iznesene u završnoj riječi da se okrivljenika tereti da je počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, jer je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi oštećenika oštetio na način da ga je prema unaprijed stvorenoj kriminalnoj namjeri lažnim predočavanjem činjenica doveo u zabludu provocirajući njegove postupke koji su značili štetu za ĐK, a protupravnu korist za TD Prevedello. Optužnica ne sadrži obilježja kaznenog djela prijevare jer se Izrijekom uopće ne konkretizira kakve bi to lažne činjenice okrivljenik prezentirao oštećeniku da bi ga naveo na sklapanje posla u kome bi ovaj pretrpio štetu, a njegovo društvo zabranjenu korist. Dapače, prema izreci optužnog akta opisuje se ponašanje koje bi predstavljao kazneno djelo utaje, jer da bi okrivljenik u korist svojega društva iskoristio povjereni mu novac u obliku depozita, koji novac da nije vratio nakon što je posao realiziran, nakon što je istekla ugovorna obveza od 180 dana za povrat, odnosno u trenutku kada je taj iznos prema talijanskom financijskom pravu vraćen od dobavljača stroja društvu okrivljenika. Dakle, već prema opisu kaznenog djela jasno je da bi se eventualno moglo raditi o djelu utaje, a ne prijevare, pa već iz tih formalnih razloga kazneno djelo za koje se tereti ne stoji.
11.1. Prihvatljive su sudu i teze obrane glede nepostojanja prijevarne namjere kod okrivljenika, a kada branitelj u završnoj riječi ističe da usluzi koju je Prevedello radio za oštećenika nema niti jednog stavka koji bi se odnosi ona troškove Prevedella, na posredničku proviziju ili na bilo što što prati inače takav posao. Iz toga je zaključiti da je njihov odnos bio odnos povjerenja i da za taj posao CK nije niti namjeravao bilo što naplatiti oštećeniku, a posebice ne da bi imao bilo kakve kriminalne namjere, a u kontekstu inkriminiranog djela, takve namjere koje da je unaprijed predvidio, pa i planirao i u tom smislu navodio oštećenika da od njega zatraži posao, od kojega, po naravi stvari društvo Prevedello nije trebalo imati apsolutno nikakve koristi. Iz dokumentacije raspoložive u spisu, a posebice one koja se tiče tijeka stečajnog, a prethodno predstečajnog postupka za društvo Prevedello, nedvojbeno je vidljivo da je riječ o društvu koje je decenijama izuzetno uspješno poslovalo, te da su prvi problemi u poslovanju, a koji su potom i doveli do stečaja, počeli 2009. zbog velike ekonomske krize, koja je bila kriza i Europska i svjetska. O tome je okrivljenik u obrani posebno govorio. Obrana okrivljenika je u cijelosti uvjerljiva i prihvatljiva, a jednako tako i iskaz oštećenika se u bitnome poklapa s takvom obranom.
11.2. Oštećenik ĆK na raspravi je jasno rekao da je provjeravajući sa Prevedellom saznao za probleme u poslovanju, saznao da im prijeti stečaj, u tu svrhu angažirao odvjetnika u Rijeci, dobio savjet da podnese u postupku koji se otvara protiv društva Prevedello zahtjev u Italiji, jer društvo Prevedello ne može vratiti taj iznos zbog postupka u kome se nalazi, ali je odlučio to ne učiniti, procjenjujući da su odvjetničke usluge u tom dijelu skupe, pa je podnio kaznenu prijavu državnom odvjetništvu. Nesporno je da okrivljenik nije mogao predvidjeti probleme u poslovanju društva koje su vezane za ekonomsku krizu, te da se očito nije rukovodio prijevarnom namjerom, kao što je nedvojbeno da je oštećenik u redovnom postupku iz RH mogao ostvariti svoj imovinskopravni zahtjev koji bi se odnosio prema TD, a ne okrivljeniku osobno. 11.3. Dakle, ovaj sud je na dovoljno siguran način utvrdio raspoložive činjenice, te može sa sigurnošću zaključiti da okrivljenik nije počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, te da nije imao unaprijed stvorenu kriminalnu namjeru, dapače, poznaniku i ranijem poslovnom partneru ĆK, te prigode je činio uslugu, posredujući u kupnji stroja, ta usluga je trebala biti bez ikakvog plaćanja, a iznos koji je u obliku depozita od ĆK uzet, nije zadržan, već je plaćen, kako to vještakinja kaže, dobavljaču stroja, a trebao je biti povučen iz porezne blagajne, kada se stroj isporuči u Republiku Hrvatsku u zakonskom roku, a ostalo je neutvrđeno je li u to vrijeme taj iznos vraćen u blagajnu društva Prevedello, no da je to i učinjeno više nije bilo moguće taj iznos izdvojiti i vratiti oštećeniku u Republiku Hrvatsku. Naime, kada bi i bi se definirala protupravna korist u ovom slučaju, tada se može konstatirati jedino da korist nije mogla biti u koristi društva Prevedello, već samo u korist proračuna Republike Italije, bilo da taj iznos nije vraćen društvu Prevedello radi financijskih problema, bilo pak da je zadržan u postupku blokade društva zbog nastalih financijskih problema, uzrokovanih, kako je to okrivljenik opisao, teškom krizom koja je uzrokovala kolaps, a potom uništenje TD, koji je bio pretežito u vlasništvu članova njegove obitelji.
12. Stoga, slijedom svega navedenog, sud je zaključio kako postojeće indicije nisu potkrijepljene odgovarajućim drugim dokazima, niti iste predstavljaju po svojoj kvaliteti i kvantiteti zatvoreni krug indicija, iz kojih bi se moglo zaključiti da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo i to upravo na način na koji se tereti, zbog čega je u situaciji kada je moguće da okrivljenik doista nije počinio ovo kazneno djelo protiv gospodarstva - prijevara u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po čl. 247. st. 1. KZ/11 kako mu je to optužnicom stavljeno na teret optužnicom, potrebno se prikloniti zaključku da je dokazana činjenica koja je za okrivljenika povoljnija. Ovo stoga, što se činjenice na štetu okrivljenika mogu uzeti samo onda kada su utvrđene izvjesno, ako je njihovo postojanje izvan svake razumne sumnje, a činjenice u korist okrivljenika se uzimaju da postoje već onda ako su samo vjerojatne, ako postoji sumnja o njihovom postojanju, koja drugim izvedenim dokazima nije sa sigurnošću otklonjena, sud je zaključio kako tvrdnje optužbe nisu potkrijepljene odgovarajućim dokazima iz kojih bi se moglo zaključiti da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo, pa je sukladno čl. 459. st. 9. ZKP/08 i slijedom naprijed navedenog za predmetno kazneno djelo oslobodio optužbe okrivljenika temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08.
13. Temeljem čl. 158. ZKP/08 upućen je oštećenik C da svoj imovinskopravni zahtjev u visini 6.906,00 eura ostvaruje u parnici.
14. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Zadar, 5. veljače 2025.
Sutkinja
Ivana Parać Krišto
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
DNA:
1. ODO Zadar na broj K-DO-54/2015
2. Okrivljenik CK, nakon prijevoda
3. Branitelj okrivljenika Milan Petričić, odvjetnik u Zadru
4. Opunomoćenik oštećenika Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru
5. Oštećenik ĆK