REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6838/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KŽ, kojeg brani odvjetnica Ines Bilandžić Arbutina u Garešnici, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i dr. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Požegi, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, od 3. srpnja 2024., poslovni broj: Pp-1712/2021-19, na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Požegi, u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki II izreke pobijane presude, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u tom dijelu.
i
r i j e š i o j e
II. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Požegi, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki I izreke pobijane presude i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik KŽ oslobođen je od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, s obrazloženjem da u provedenom postupku nije nedvojbeno utvrđeno da je počinio prekršaj opisan u točki I izreke, dok je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu, s obrazloženjem da djelo opisano u točki II izreke nije prekršaj, budući da tužitelj u činjeničnom opisu tog djela nije naveo vrijeme počinjenja djela.
1.1. Na temelju iste presude troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava.
2.1. U žalbi u bitnom navodi da nije bilo uvjeta za donošenje pobijane presude iz razloga koji su u njoj navedeni te da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da okrivljenika valja osloboditi od optužbe.
2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati, a pobijana presuda ukine.
3. Žalba je osnovana u odnosu na prekršaj opisan u točki I izreke pobijane presude, dok je u odnosu na prekršaj iz točke II izreke neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je pobijanom presudom u odnosu na djelo opisano u točki II izreke pravilno prvostupanjski sud okrivljenika na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe, jer djelo činjenično opisano u toj točki, suprotno stavu tužitelja, nije prekršaj.
5. To stoga što je člankom 229. stavkom 1. točkom 34. i stavkom 2. Zakona o radu propisano kažnjavanje poslodavca fizičke osobe, ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ili ako obračun nema propisani sadržaj (članak 93. stavak 2. - Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti; stavak 4. - Ministar pravilnikom propisuje sadržaj obračuna iz stavaka 1. i 2. tog članka), iz čega slijedi da je sankcionirano kažnjavanje poslodavca koji radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće ili dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće koji nema propisani sadržaj.
5.1. Imajući u vidu činjenični opisa djela sadržan u točki II izreke osporavane presude u kojem se okrivljenika u bitnom tereti da radnici nije dostavio obračun isplaćene plaće za mjeseca prosinac 2020., siječanj i veljaču 2021., jer u istima nije iskazao prekovremeni rad, ovaj sud je mišljenja da, budući da se obveza dostave obračuna plaće s propisanim sadržajem odnosi na dugovanu a neisplaćenu plaću, ali ne na obračun isplaćene plaće, tako činjenično opisano djelo nije prekršaj, kako to pravilno odlučuje prvostupanjski sud, međutim ne iz razloga koje ističe prvostupanjski sud u svojoj presude navodeći da u činjeničnom opisu nije navedeno vrijeme počinjenja prekršaja, već iz razloga koje sada ističe ovaj sud.
5.2. Zbog navedenog, žalbu tužitelja valjalo je u odnosu na prekršaj opisan u točki II izreke odbiti, a prvostupanjsku presudu u tom dijelu potvrditi.
6. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na prekršaj opisan u točki I izreke, ovaj sud nalazi da je činjenično stanje u provedenom postupku za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kako se to u žalbi i ističe.
6.1. Naime, okrivljenik je oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, da kao poslodavac fizička osoba nije vodio evidenciju o radnom vremenu na propisan način, jer u istoj nisu navedeni svi sati rada radnice koja je radila prekovremeno
6.2. Analizirajući provedeni postupak utvrđeno je da je okrivljenik u postupku aktivno sudjelovao iznoseći obranu u kojoj poriče da bi počinio terećeni prekršaj te navodi da je radnica RŽ radila od 08,00 do 14,00 sati, dakle 6 sati dnevno, kako je to i evidentirano.
6.3. S obzirom na takvu obranu okrivljenika, kao i s obzirom na provedeni dokazni postupak u kojem su ispitani svjedoci te je napravljen uvid u materijalne dokaze koji prileže spisu, prvostupanjski sud prije donošenja zaključka da u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio inkriminirano djelo, morao je otkloniti proturječnosti između obrane okrivljenika i provedenih dokaza.
7. Sukladno članku 88. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud dužan je na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi i činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, obrazložiti postojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati.
7.1. Iz navedenih razloga, mišljenje je ovog suda da je sud prvog stupnja prije oslobađanja okrivljenika od optužbe zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki I izreke bio dužan provesti detaljniji i iscrpniji dokazni postupak, te prije svega provesti suočenje radnice s inspektoricom koja je obavila inspekcijski nadzor, kako bi se razjasnila proturječja između onoga što je radnica izjavila prilikom nadzora i onoga što je navedeno u zapisniku o inspekcijskom nadzoru.
8. Žalbu tužitelja u tom je dijelu stoga valjalo prihvatiti osnovanom, a pobijanu presudu ukinuti u odnosu na prekršaj iz točke I izreke, kako bi prvostupanjski sud proveo novi postupak u kojem će provesti sve dostupne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na inkriminirano djelo, pa zatim pravilnom ocjenom svih u postupku provedenih dokaza utvrditi sve relevantne činjenice i respektirajući razloge ovog rješenja, a vodeći pri tom računa i o žalbenim razlozima, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 5. veljače 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
