REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-184/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik u Krku, A. Cesarca 10, protiv 1. tuženice ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženika adriaPROPERTIES d.o.o, OIB: 62120303888, Zagreb, Ulica Ćire Truhelke 41, koje zastupa punomoćnik Franjo Matković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Matković i Igor Bejzak u Rijeci, Zagrebačka 5/1, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-559/2023-20 od 28. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-559/2023-20 od 28. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-559/2023-20 od 28. studenog 2024. u točki I. njezine izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi da je ništetan Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu drugotuženika sklopljen između stranaka 31. svibnja 2017. koji je potvrdio javni bilježnik Marina Babić iz Zagreba pod brojem OV-3813/2017 te se briše upis prijenosa poslovnog udjela s imena tužitelja na ime tuženika izvršen u poslovnim knjigama drugotuženika i uspostavlja upis važeći prije zaključenja navedenog ugovora. Točkom II. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev da se ugovor o prijenosu poslovnog udjela iz točke I. izreke poništava te da se briše upis prijenosa s imena tužitelja izvršen u poslovnim knjigama drugotuženika i registru Trgovačkog suda u Rijeci i uspostavlja upis važeći prije zaključenja ugovora o prijenosu poslovnog udjela. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi prvotuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.468,75 eur. Točkom IV. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi drugotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.468,75 eur.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju izvedenih dokaza ocijenio da ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 31. svibnja 2017. nije opterećen ni razlozima ništetnosti ni razlozima pobojnosti (mana volje) jer prema iskazu samog tužitelja proizlazi da je htio sklopiti taj ugovor i istupiti iz društva drugotuženika. Sud je zaključio da tvrdnje tužitelja da je investirao u kuću koja je u vlasništvu drugotuženika ne može ugovor o prijenosu poslovnog udjela činiti niti ništetnim niti pobojnim u smislu odredbe članaka 322. i 330. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

3. O naknadi parničnog troška sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

4. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev, odnosno presudu ukine. U žalbi osporava činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda navodeći da je tužitelj strani državljanin koji ne poznaje hrvatski jezik pa nije znao što potpisuje. Tvrdi da je navedeni ugovor samo formalno zaključio, a kako bi drugotuženiku omogućio bolje poslovanje kada prestane biti direktor te da nije smatrao da se time odriče svog suvlasništva u bračnoj stečevini odnosno kući koja je bila kupljena. Smatra da je, kao materijalno pravo trebao biti primijenjen Obiteljski zakon te članak 68. Zakona o javnom bilježništvu. Tvrdi da je sud počinio i povrede iz odredbe članka 311., članka 441. i članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Traži trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eur.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

8. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 31. svibnja 2017. kojim je tužitelj na prvotuženicu prenio svoj poslovni udjel u društvu drugotuženika. Tužitelj tvrdi da je predmetni ugovor ništetan jer je raspodjela bračne (izvanbračne zajednice) moguća samo prema Obiteljskom zakonu i da postoji mana volje - nesporazum iz odredbe članka 282. ZOO-a, budući da takvim ugovorom nije imao namjeru vršiti diobu bračne zajednice. Tužitelj tvrdi da je podredno ugovor prividan zbog mane volje, bitne zablude iz odredbe članaka 280. i 283. ZOO-a ili nesrazmjernih davanja.

9. Nije sporno da su članovi društva drugotuženika bili tužitelj i prvotuženica, da je tužitelj predmetnim ugovorom na prvotuženicu prenio svoj poslovni udjel u društvu drugotuženika, da su tužitelj i prvotuženica bili u izvanbračnoj zajednici od svibnja 2014. do kolovoza 2018., da je društvo drugotuženika osnovano 2015. te da imovinu društva drugotuženika čini kuća u [adresa] sagrađena na zk.č. 411 a upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Poslovni udjel može biti predmet bračne stečevine, pa ako se bračni drugovi ne mogu sporazumjeti o podjeli bračne stečevine, bračnom drugu koji nije upisan kao član nekog društva preostaje tužba pred nadležnim sudom radi ostvarivanja njegovih prava. U konkretnom slučaju predmet spora nije bračna stečevina i ulaganje tužitelja u kuću u vlasništvu drugotuženika, već prijenos poslovnog udjela u društvu drugotuženika.

11. Poslovnim udjelom smatra se ukupnost prava i obveza kao jedinstvene cjeline koji pripada određenom članu društva s ograničenom odgovornošću na temelju uplaćenog uloga društvu prilikom osnivanja društva, odnosno povećanju temeljnog kapitala. Stoga kada netko stječe poslovni udjel (kod osnivanja društva ili nakon njegovog osnivanja) ne stječe imovinu društva, već članska prava koja se dijele na upravljačka i imovinska prava.

12. Član društva može slobodno raspolagati svojim poslovnim udjelom prema odredbi članka 412. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD).

13. Stoga, iako tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o sporu povodom bračne stečevine, radi se o sporu radi utvrđenja ništetnim odnosno pobojnim Ugovora o prijenosu poslovnog udjela kojim je tužitelj kao član društva drugotuženika na prvotužiteljicu, za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, prenio poslovni udjel.

14. Ugovor o prijenosu poslovnog udjela strogo je formalni ugovor propisan Zakonom o trgovačkim društvima čiji je predmet poslovni udjel, dakle sva prava i obveze člana društva. S obzirom na pravnu prirodu toga ugovora na njega se istovremeno primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima te odredbe Zakona o obveznim odnosima koje nisu sa Zakonom o trgovačkim društvima u koliziji. Zakon o obveznim odnosima se primjenjuje u dijelu koji se odnosi na tip ugovor o kojem je riječ (kupoprodaja, darovanje) kao i opće odredbe o temeljnim institutima ugovornih obveza. Kao i svi obveznopravni ugovori ovaj ugovor može biti ništetan ili pobojan.

15. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se ne radi o nesporazumu niti mani volje, jer iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je prije sklapanja predmetnog ugovora bio upoznat od strane knjigovođe o kakvom ugovoru se radi, ali da je na to pristao, jer je njegovo istupanje iz društva drugotuženika bio cilj toga ugovora.

16. Nadalje, točno je da je odredbom članka 68. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16) propisano da ako koji od sudionika ne zna službeni jezik, mora se pozvati stalni sudski tumač. U javnobilježničkom aktu će se naznačiti da se je tako postupilo. Iako javni bilježnik nije naveo da je tužitelju putem tumača predočeno koji ugovor potpisuje, a u svrhu saznanja prave volje stranaka, tužitelj je iskazao da je prava volja stranaka bila istupanje njega iz društva drugotuženika što je znao prije solemnizacije predmetnog ugovora pa se ne može smatrati da je predmetni ugovor ništetan iz toga razloga.

17. Nadalje, odredbom članka 412. stavka 3. ZTD-a propisano je da je za prijenos poslovnog udjela potreban ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor. U predmetnom slučaju javni bilježnik je potvrdio predmetni ugovor o prijenosu poslovnog udjela kao privatnu ispravu, dakle nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta (akta koji sastavlja sam bilježnik) pa se ne primjenjuju odredbe koje uređuju javnobilježnički akt (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revt-143/2010 od 18. listopada 2011.).

18. Osim toga, iz samog Društvenog ugovora koji je sklopljen pred javnim bilježnikom 8. srpnja 2015. radi osnivanja društva drugotuženika, a koji je uz tužbu dostavio sam tužitelj, proizlazi da je javni bilježnik naveo kako je tužitelj državljanin Kraljevine Nizozemske koji govori i razumije hrvatski jezik, a što tužitelj nije tada osporavao.

19. Žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na njegovo ulaganje u nekretninu koja je imovina drugotuženika na utječe na pravilnost pobijane presude, jer ulaganje u nekretninu drugotuženika nije predmet ovog spora.

20. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku.

21. Stoga je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak