REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-2692/2023-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužiteljice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Moreno Pajković, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 33706439962, radi uklanjanja, 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/23- 02/882, URBROJ: 443-02-02-20-23-4 od 27. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/23-02/882, URBROJ: 443-02-02-20-23-4 od 27. studenog 2023. naređeno je investitorici, ovdje tužiteljici, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni građevinu tipa kamp kućice postavljenu na tlo, tlocrtnih dimenzija 2,30 / 4,90 m, visine 2,30 m; drvenu nadstrešnicu ukupnih tlocrtnih dimenzija 2,80 / 5,70 m, visine 2,30 m; građevinu tipa kiosk postavljenu na tlo tlocrtnih dimenzija 2,00 / 3,00 m, visine 2,50 m; građevinu tipa kamp kućica postavljenu na tlo tlocrtnih dimenzija 2,00 / 4,50 m, visine 2,40 m; betonski vrtni roštilj, tlocrtnih dimenzija 1,30 m / 0,60 m, visine 1,80 m; četiri plastične cisterne za vodu kapaciteta cca 1,00 m[3] s dovodnim cijevima, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez izvršne / pravomoćne građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Pinezići.

2.

Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U opširnoj tužbi u prvom redu navodi da predmetnu zemljišnu česticu koristi njezin otac, koji je nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i bavi se maslinarstvom jer da posjeduje nekoliko nasada maslina, a da tužiteljica i njen otac imaju zajednički uhodani obrt za autotaksi prijevoz i ostale djelatnosti, koje obuhvaćaju, između ostalog, i djelatnosti povezane sa zatečenim kamp kućicama. S tim u svezi pojašnjava da je predmetna zemljišna čestica i s njom povezana djelatnost dio zajedničke poljoprivredne aktivnosti u okviru koje djeluju brojni drugi, pretežno ne lokalni poljoprivrednici i obrtnici kao ortaci. Opisana zajednica da se proteže na prostoru od otprilike 220.000 m[2] uređenog i pretežno parceliranog poljoprivrednog zemljišta. Nadalje ističe da je tuženik naredio uklanjanje cjelokupnog zatečenog stanja od kojeg niti jedan objekt ne predstavlja građevinu u smislu Zakona o gradnji pa osporava da je kamp kućica građevina jer da je pomična, na kotačima i predstavlja mobilnu odnosno pokretnu stvar. Isto tako osporava i da je kiosk građevina jer da je isti postavljen na zemljišnu česticu kao kušaona i spremište za pripravke izrađene u vlastitoj režiji. Također osporava i da je drvena nadstrešnica građevina jer da je riječ o sklopivom pokrovu prekarne naravi koja nalikuje na nadstrešnicu te se s tim u svezi poziva na odredbu članka 2. stavka 1. podstavka 18. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, koja odredba izrijekom spominje mogućnost izvođenja nadstrešnica, kao i konstrukcija za pčele, bez ishođenja građevinske dozvole i glavnog projekta. Nadalje se poziva i na odredbu članka 2. stavka 1. podstavka 16. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima te ističe da je u skladu s navedenom odredbom dozvoljeno držanje plastičnih cisterni za vodu. Osporava i nadležnost tuženika navodeći da zatačeno stanje nije ni predmet nadležnosti tuženika ni predmet građevinskih propisa, već bi bilo predmetom komunalnog reda. Pojašnjava da se za zatečeno stanje, koje čak da je i izvedeno u urbanoj zoni, ne bi mogla uopće ishoditi građevinska dozvola niti je navedeno stanje podobno za ozakonjenje u smislu Zakona o gradnji s nezakonito izgrađenim zgradama. Nadalje ističe da zatečeno stanje treba prosuđivati sa stajališta adekvatnosti agrotehničkih mjera kako su uređene Zakonom o poljoprivrednom zemljištu pojašnjavajući da bi izvršenje osporenog rješenja značilo ne samo uništenje poljoprivredne djelatnosti tužiteljice, već i štetu ostalim međuovisnim ortacima – poljoprivrednicima kojima su navedene izvedbe nužne za daljnju aktivnost. Smatra da su joj opisanim postupanjem tuženika stečena prava dovedena u pitanje. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te je predložio da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. Sud je u tijeku spora održao ročište za raspravu 31. siječnja 2025., na koje je pristupila tužiteljica zastupana po opunomoćeniku.

4.1. Na istom ročištu za raspravu tužiteljica je izjavila da ostaje kod svih navoda iznesenih u tijeku ovoga spora te dodatno navela da predmetna kamp kućica nije građevina, već doista kamp kućica te da osporenim rješenjem nije trebalo narediti uklanjanje iste. Istaknula je da njen otac ima obrt za prijevoz i odlaganje, zbog čega da na predmetnom zemljištu privremeno deponira, odlaže, parkira kamp kućice koje se mogu pomaknuti s mjesta odnosno odvesti. Tužiteljica je predložila da se u ovom sporu izvede dokaz građevinskim vještačenjem.

5. Među strankama ovoga spora sporna je nadležnost tuženika te je li osporenim rješenjem pravilno tužiteljici naređeno ukloniti objekte iz predmeta ovoga spora budući da tužiteljica tvrdi da iste nisu građevine prema Zakonu o gradnji.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

7. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema odredbi članka 3. stavku 1. točki 10. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: Zakon o gradnji) građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.

8.1. Odredbom članka 3. stavkom 1. točkom 11. Zakona o gradnji propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

8.2. Sukladno odredbi članka 106. stavku 1. Zakona o gradnji građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

8.3. Prema stavku 2. istoga članka investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.

8.4. Sukladno odredbi članka 2. stavku 1. točki 16. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20 i 74/22, dalje: Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima) bez građevinske dozvole i glavnog projekta može se graditi građevina i oprema namijenjene biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru, kao što je cisterna za vodu zapremine do 27 m[3] , agrometeorološka stanica, vjetrenjača za protumraznu zaštitu poljoprivrednih nasada s pogonskim motorom i spremnikom goriva uz izjavu ovlaštenog inženjera građevinarstva da vjetrenjača ispunjava temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti, oprema za dugogodišnje nasade (vinograde, voćnjake, hmeljike, maslinike) i rasadnike ukrasnog bilja te voćnog i vinogradarskog sadnog materijala, što uključuje konstrukciju nasada bez obzira na materijal (stupovi, zatega, žice, podupore) ovisno o uzgojnom obliku, protugradnu mrežu sa potkonstrukcijom i ograđivanje poljoprivrednih površina prozračnom ogradom sa stupovima bez trakastog temeljenja.

8.5. Prema točki 18. istog članka Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima bez građevinske dozvole i glavnog projekta može se graditi građevina i oprema namijenjena držanju stoke i drugih životinja, kao što je: a) ograda pod naponom struje 24 V (električni pastir) za držanje stoke i druge vrste ograda namijenjene držanju životinja, b) nadstrešnica za sklanjanje stoke, drugih životinja i/ili stočne hrane s prostorom zaklonjenim od vjetra zatvorenim s najviše tri strane, c) pojilo za stoku i druge životinje, d) konstrukcija za držanje košnica pčela.

9. Sud je uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrdio da je u tijeku predmetnog postupka proveden inspekcijski nadzor dana 27. rujna 2023., o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/-362-02/23-02/882, URBROJ: 443-02-02-12-23-1, kojem prileže fotografije sačinjene na licu mjesta. Tijekom inspekcijskog nadzora izvršeno je mjerenje opisanih objekata, izvršen je uvid u Prostorni plan uređenja Grada Krka te je uvidom u spomenuti plan utvrđeno da se navedena zemljišna čestica, na kojoj su opisani objekti, nalazi na području označenom kao "PŠ", ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište, koje zemljište se nalazi unutar zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m. Isto tako je uvidom u dokumentaciju nadležnog ureda za graditeljstvo Grada Krka utvrđeno da za građenje predmetnih objekata nije izdana izvršna građevinska dozvola.

10. Prema shvaćanju Suda, objekti iz predmeta ovoga spora odnosno kamp kućice i kiosk, opisa kao u izreci osporenog rješenja, koji su postavljeni na tlo s dugotrajnijom namjenom da služe boravku ljudi budući da se na predmetnoj čestici nalaze plastične cisterne s dovodnim cijevima, čime je osiguran dovod vode, kao i betonski vrtni roštilj, te je iznad jedne kamp kućice izvedena nadstrešnica, dok je na kiosk postavljen solarni panel, su građevine u skladu s citiranom odredbom članka 3. stavkom 1. točkom 11. Zakona o gradnji.

10.1. Naime, građevinom se smatraju i objekti nastali postavljanjem gotovih elemenata, kao i sklop nastao građenjem, pri čemu mobilnost konstrukcije nije odlučna jer trajna povezanost konstrukcije s tlom nije zakonom propisani uvjet za određenje pojma građevine. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3111/22 od 2. prosinca 2022.

10.2. Budući da je tuženik u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o građevinama kakve u vidu ima citirana odredba članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji, za građenje kojih je potrebno ishoditi valjani akt za gradnju (pravomoćna odnosno izvršna građevinska dozvola), to se tužiteljica neosnovano poziva na primjenu citiranih odredbi članka 2. stavka 1. točke 16. i 18. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima.

11. Tužiteljica osporava i nadležnost tuženika u konkretnom predmetu. Međutim, budući da je Sud utvrdio da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno utvrđeno da se radi o građevinama, to je za provođenje inspekcijskog nadzora u svezi zakonitosti gradnje nadležna građevinska inspekcija u skladu s odredbom članka 3. stavkom 1. u svezi s člankom 103. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18, 110/21 i 67/23, dalje: Zakon o državnom inspektoratu). Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

12. Nadalje, prema odredbi članka 113. stavku 1. točki 1. Zakona o državnom inspektoratu u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

13. Budući da tužiteljica za gradnju građevina iz predmeta ovoga spora nije ishodila akt za gradnju odnosno pravomoćnu ili izvršnu građevinsku dozvolu u smislu citirane odredbe članka 106. Zakona o gradnji, to je tužiteljici osnovano osporenim rješenjem naređeno uklanjanje na temelju citirane odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o državnom inspektoratu. Stoga su u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

14. S tim u svezi valja navesti da se tužiteljica s možebitnim uspjehom može pozivati na zaštitu stečenih prava samo u situaciji kada je pravomoćnom odlukom nadležnog tijela stekla pravo građenja, što u konkretnom predmetu nije slučaj budući da tužiteljica nije ishodila pravomoćnu građevinsku dozvolu. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

15. Nadalje, u svezi navoda da bi zatečene izvedbe trebalo prosuđivati kroz prizmu agrotehničkih mjera prema odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 20/18, 115/18, 98/19 i 57/22) valja prije svega navesti da agrotehničke mjere prema odredbi članka 2. točki 1. Pravilnika o agrotehničkim mjerama ("Narodne novine" broj 22/19) predstavljaju skup mehaničkih, fizikalnih, kemijskih i bioloških zahvata u i na poljoprivrednom zemljištu s ciljem povećanja ili održavanja trenutne plodnosti zemljišta te osiguranja odgovarajućeg gospodarenja sadržajem organskog ugljika s ciljem sprječavanja ili smanjenja degradacije tla i zemljišta kako bi se osigurala sigurnost hrane, prilagodba i ublažavanje klimatskih promjena, poboljšala kvaliteta tla, smanjila erozija, povećao kapacitet zadržavanja vode i povećala otpornost na sušu, dok bonitetna vrijednost zemljišta treba primjenom agrotehničkih mjera ostati ista ili bi se primijenjenim mjerama trebala povećati. Imajući u vidu prethodno spomenutu definiciju, s jedne strane, te utvrđeno stanje stvari na terenu, s druge strane, očito je da se predmetne građevine ne mogu podvesti pod ovaj pojam.

16. Uzevši u obzir sve prethodno navedeno, Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice kao suvišan.

17. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

18. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova ovoga spora. Međutim, kako tužiteljica nije uspjela u ovom sporu to tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova spora u skladu s odredbom člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima pa je stoga odbijen zahtjev tužiteljice.

U Rijeci 5. veljače 2025.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjerka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Morenu Pajkoviću, Ante Starčevića 5, Rijeka

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Blaža Polića 2, Rijeka