Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj P-588/2019)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici odvjetnici Ireni Blauhorn, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 9, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Glamuzina & Grošeta d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, po objavi 5. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, iznos od 356,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:
- 5,34 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 5,32 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 5,41 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 5,47 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 5,55 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 5,42 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
- 10,68 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 10,80 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 10,61 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 10,62 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 10,73 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,59 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,01 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,74 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,85 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,90 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,75 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,78 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,55 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,38 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,42 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,50 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,49 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,40 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,55 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,67 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,84 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,80 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 12,04 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,98 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 12,07 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 12,84 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 12,67 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,10 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,09 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,06 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,11 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,17 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,13 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,14 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,12 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,12 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,19 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 1.903,49 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:
- 0,45 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,24 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 2,59 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 0,56 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 0,78 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 0,24 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 7,06 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 2,49 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
- 8,30 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 9,19 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 9,59 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 8,48 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 8,69 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 6,99 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 5,74 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 6,07 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 6,73 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 6,68 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 6,01 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 7,26 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 8,26 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 9,69 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 9,36 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,30 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 10,93 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,65 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 17,84 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 16,57 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 18,82 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 17,59 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 15,59 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 19,80 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 25,14 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 21,36 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 22,69 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 21,00 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 21,30 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 28,47 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 28,53 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 34,39 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 31,38 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 28,09 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 27,74 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 27,48 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 29,05 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 30,42 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 30,61 EUR od 29.02.2012. pa do isplate
- 29,66 EUR od 31.03.2012. pa do isplate
- 30,30 EUR od 30.04.2012. pa do isplate
- 30,74 EUR od 31.05.2012. pa do isplate
- 30,00 EUR od 30.06.2012. pa do isplate
- 30,19 EUR od 31.07.2012. pa do isplate
- 29,64 EUR od 31.08.2012. pa do isplate
- 28,45 EUR od 30.09.2012. pa do isplate
- 29,72 EUR od 31.10.2012. pa do isplate
- 30,33 EUR od 30.11.2012. pa do isplate
- 29,90 EUR od 31.12.2012. pa do isplate
- 27,50 EUR od 31.01.2013. pa do isplate
Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
- 29,54 EUR od 28.02.2013. pa do isplate
- 29,72 EUR od 31.03.2013. pa do isplate
- 30,33 EUR od 30.04.2013. pa do isplate
- 28,92 EUR od 31.05.2013. pa do isplate
- 26,44 EUR od 30.06.2013. pa do isplate
- 26,37 EUR od 31.07.2013. pa do isplate
- 26,98 EUR od 31.08.2013. pa do isplate
- 27,96 EUR od 30.09.2013. pa do isplate
- 29,32 EUR od 31.10.2013. pa do isplate
- 28,62 EUR od 30.11.2013. pa do isplate
- 29,11 EUR od 31.12.2013. pa do isplate
- 29,67 EUR od 31.01.2014. pa do isplate
- 26,54 EUR od 28.02.2014. pa do isplate
- 27,19 EUR od 31.03.2014. pa do isplate
- 26,98 EUR od 30.04.2014. pa do isplate
- 26,26 EUR od 31.05.2014. pa do isplate
- 26,03 EUR od 30.06.2014. pa do isplate
- 26,13 EUR od 31.07.2014. pa do isplate
- 26,95 EUR od 31.08.2014. pa do isplate
- 27,64 EUR od 30.09.2014. pa do isplate
- 27,50 EUR od 31.10.2014. pa do isplate
- 28,09 EUR od 30.11.2014. pa do isplate
- 28,50 EUR od 31.12.2014. pa do isplate
- 28,26 EUR od 31.01.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 28.02.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 31.03.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 30.04.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 31.05.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 30.06.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 31.07.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 31.08.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 30.09.2015. pa do isplate
Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 791,07 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015.g. pa do isplate, sve to sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.694,36 eura za zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 5. 2. 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.920,15 eura ( 44.605,37 kn), uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1. 10. 2015. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 4. svibnja 2007 g. s tuženom sklopio Ugovor o kreditu, broj 148-50-4081558, solemniziran kod javnog bilježnika Marine Augustionović iz [adresa], pod brojem Ov-9138/2007 dan 8. svibnja 2007. kojim ugovorom je tužitelj podignuo kredit u iznosu od 22.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja, te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom o kamatnim stopama tužene. DOKAZ: Uvid u prilog pod B/ i C/
2. Tužena banka je u Ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, i to na osnovi jednostrane Odluke o kamatnim stopama tužene, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja, time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer Ugovorom o kreditu nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe također uzrokuje ništetnost tako Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
ugovorene kamatne stope, što je propisano člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima.
3. Ujedno, tuženik je s tužiteljem ugovorio i valutnu klauzulu u CHF koja je isto tako ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je također protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja, time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). VTS RH donio je pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom, kao i ugovornu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci banke, i u odnosu na tuženu, a ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora, pa i za predmetni sklopljen između tužitelja i tužene. Radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike i koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi na ovaj predmet.
DOKAZ: uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, te uvid u presudu VTS RH broj Pž-6632/17 od 14.06.2018.g.
4. Tužitelj je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranim Odlukama tužene i valutnoj klauzuli u CHF, preplatio svoju obvezu, slijedom čega tužitelj ovom tužbom, postavlja zahtjev tuženoj za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema Odluci tužene i valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, a sve budući su odredbe Ugovora o kreditu, opisanog u točki 1. ove tužbe, koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF u čl. 1. Ugovora i promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom tužene u čl. 2. Ugovora, ništetne.
5. Budući tužitelj ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatnim stopama, koje su određivane jednostranim odlukama o kamatnim stopama tužene, kao ni drugim dokumentima i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji mu tužena ima vratiti, tužitelj se putem svoje punomoćnice obratio tuženoj dana 21. svibnja 2019.g., te od tužene zatražio da mu dostavi potrebnu dokumentaciju. Tužena međutim, traženu dokumentaciju nije dostavila do dana podnošenja ove tužbe, iako se radi o podacima koje je tužena banka, prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužna dati tužitelju, slijedom čega tužitelj ne može postaviti točno određeni tužbeni zahtjev. Nakon što tužena dostavi potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede odgovarajuće financijsko vještačenje, tužitelj će odrediti visinu novčane tražbine čiji isplatu traži ovom tužbom, a budući tužitelj pretpostavlja da se ne radi o iznosu manjem od 11.000,00 kn, tako je određena i vrijednost predmeta spora.
6. Slijedom navedenog, a sukladno odredbama članka 186.b, stavka 3. Zakona o parničnom postupku, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženoj banci isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u kunama, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
isplate, čija će se visina odrediti nakon što tužena dostavi sve potrebne podatke za određivanje visine novčane tražbine koja je predmet ovog spora i nakon što se provede odgovarajuće vještačenje, a koji se iznos, zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim kamatama i valutnoj klauzuli u CHF, ima vratiti tužitelju. Tužitelj će određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji joj za to tijekom postupka odredi nadležni sud, u kojem je slučaju, sukladno odredbama članka 186.b. stavka 4. i 5. ZPP-a, ovlaštena iznova naznačiti vrijednost predmeta spora. I kojom se nalaže tuženiku da tužitelju naknaditi troškove postupka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
7. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 30. 10. 2024. tako da glasi:
"Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, iznos od 356,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:
- 5,34 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 5,32 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 5,41 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 5,47 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 5,55 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 5,42 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 10,68 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 10,80 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 10,61 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 10,62 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 10,73 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,59 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,01 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,74 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,85 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,90 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,75 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,78 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,55 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,38 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,42 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,50 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,49 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,40 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,55 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,67 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,84 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,80 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 12,04 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,98 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 12,07 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 12,84 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
- 12,67 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,10 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,09 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,06 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,11 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,17 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,13 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,14 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,12 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,12 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,19 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 1.903,49 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:
- 0,45 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 1,24 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 2,59 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 0,56 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 0,78 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 0,24 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 7,06 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 2,49 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 8,30 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 9,19 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 9,59 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 8,48 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 8,69 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 6,99 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 5,74 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 6,07 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 6,73 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 6,68 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 6,01 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 7,26 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 8,26 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 9,69 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 9,36 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,30 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 10,93 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 11,65 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 17,84 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 16,57 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 18,82 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 17,59 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 15,59 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 19,80 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 25,14 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 21,36 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
- 22,69 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 21,00 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 21,30 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 28,47 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 28,53 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 34,39 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 31,38 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 28,09 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 27,74 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 27,48 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 29,05 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 30,42 EUR od 13.08.2020. pa do isplate
- 30,61 EUR od 29.02.2012. pa do isplate
- 29,66 EUR od 31.03.2012. pa do isplate
- 30,30 EUR od 30.04.2012. pa do isplate
- 30,74 EUR od 31.05.2012. pa do isplate
- 30,00 EUR od 30.06.2012. pa do isplate
- 30,19 EUR od 31.07.2012. pa do isplate
- 29,64 EUR od 31.08.2012. pa do isplate
- 28,45 EUR od 30.09.2012. pa do isplate
- 29,72 EUR od 31.10.2012. pa do isplate
- 30,33 EUR od 30.11.2012. pa do isplate
- 29,90 EUR od 31.12.2012. pa do isplate
- 27,50 EUR od 31.01.2013. pa do isplate
- 29,54 EUR od 28.02.2013. pa do isplate
- 29,72 EUR od 31.03.2013. pa do isplate
- 30,33 EUR od 30.04.2013. pa do isplate
- 28,92 EUR od 31.05.2013. pa do isplate
- 26,44 EUR od 30.06.2013. pa do isplate
- 26,37 EUR od 31.07.2013. pa do isplate
- 26,98 EUR od 31.08.2013. pa do isplate
- 27,96 EUR od 30.09.2013. pa do isplate
- 29,32 EUR od 31.10.2013. pa do isplate
- 28,62 EUR od 30.11.2013. pa do isplate
- 29,11 EUR od 31.12.2013. pa do isplate
- 29,67 EUR od 31.01.2014. pa do isplate
- 26,54 EUR od 28.02.2014. pa do isplate
- 27,19 EUR od 31.03.2014. pa do isplate
- 26,98 EUR od 30.04.2014. pa do isplate
- 26,26 EUR od 31.05.2014. pa do isplate
- 26,03 EUR od 30.06.2014. pa do isplate
- 26,13 EUR od 31.07.2014. pa do isplate
- 26,95 EUR od 31.08.2014. pa do isplate
- 27,64 EUR od 30.09.2014. pa do isplate
- 27,50 EUR od 31.10.2014. pa do isplate
- 28,09 EUR od 30.11.2014. pa do isplate
- 28,50 EUR od 31.12.2014. pa do isplate
- 28,26 EUR od 31.01.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 28.02.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 31.03.2015. pa do isplate
Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
- 28,59 EUR od 30.04.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 31.05.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 30.06.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 31.07.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 31.08.2015. pa do isplate
- 28,59 EUR od 30.09.2015. pa do isplate
Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 791,07 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015.g. pa do isplate.
Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
8. U odgovoru na tužbu tuženik uvodno ističe prigovor mjesne nenadležnosti naslovljenog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari jer je ugovorena nadležnost suda u sjedištu tužene banke te predlaže da se sud prije pripremnog ročišta rješenjem oglasi mjesno nenadležnim. Nadalje, predlaže tužbu odbaciti temeljem odredbe članka 186. ZPP-a, protivi se stupnjevitoj tužbi temeljem odredbe članka 186.b st. 3. ZPP-a, te smatra da je tužba neodređena i predlaže tužbu odbaciti.
9. Predmetni kredit konvertiran je sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZPK/15) jer su stranke 3. 2. 2016. sklopile dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, pri čemu su sve tužiteljeve uplate i s osnove povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama navedenog Zakona. Tuženik je postupio sukladno odredbi članka 19.d i 19.c navedenog Zakona.
10. Tuženik je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. 9. 2015., zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Tuženik je postupio sukladno odredbi čl. 19.c toč. 4. ZIDZPK/15, nadalje, prilikom konverzije predmetnog kredita tuženik je početno utvrđeni otplatni plan Ugovora o kreditu u CHF sa svim njegovim izmjenama zamijenio novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR. Nesporno je da je tuženik prilikom izračuna konverzije obuhvatio i glavnicu i kamate koje su sastavni dio otplatnog plana kredita. Tuženik ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima. Tužitelj je svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju. Tuženik navodi da sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao koji su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i posije konverzije, na način propisan Zakonom. Smatra da odluka VSRH broj Rev-2868/18 kojom je odlučeno da tužitelj ima pravni interes za postavljanje zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba koje su konverzijom kredita izmijenjene ima isključivo procesno Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
značenje. Tuženik se poziva na shvaćanje VSRH iz odluke Rev 1172/2018 od 19. 3. 2019. koje eliminira zahtjeve po osnovi razlike kamata ili tečajnih razlika u slučaju konverzije kredita. Tužitelju su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjena CHF tečaja također nisu osnovane, jer je preplata i po toj osnovi, uzeta u obzir na način kako je to propisao ZID ZPK/15. Izračun preplate uzeo je u obzir sve promjene CHF tečaja, svi uplaćeni iznosi su preračunati u EUR prema tečaju na dan uplate. Na iznos preplate tužena banka nije bila dužna obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već je njih snosio potrošač. Opreza radi tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te zahtijeva naknadu parničnog troška.
11. U podnesku od 11. 2. 2020. tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, očituje se o postupku zaštite kolektivnih interesa, valutnoj klauzuli u CHF, pojedinačnom pregovaranju, neravnoteži u pravima i obvezama suprotno načelu savjesnosti i poštenja, promjenjivoj kamatnoj stopi, ističe procesno pravni prigovor radi prebijanja s osnove preplate iz konverzije i iznosa za kojeg je tužitelju umanjena neotplaćena glavnica u kunskoj protuvrijednosti primjenom srednjeg tečaja HNB-a za EUR na 30.
9. 2015., u ukupnom iznosu od 44.605,37 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu od 1. 10. 2015. do isplate.
12. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o kreditu broj 148-50-4081558 od 4. 5. 2007.,početni otplatni plan, dopise tuženoj banci radi dostave dokumentacije, dopis tuženika s priloženim otplatnim planovima, izjavu tužitelja o prihvatu konverzije od 26. 1. 2016., dopis o provedenoj konverziji, Dodatak ugovoru o kreditu od 3. 2. 2016., pregled promjena kamatne stope po kreditu, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, zahtjev za kredit, promotivne uvjete odobravanja RBA flexi stambenih kredita, izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje GG i tužitelja, te knjigovodstveno financijskim vještačenjem po RKR d.o.o. [adresa].
13. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda jer je u ugovoru o kreditu ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud mjesta sjedišta kreditora, a da je to u konkretnom slučaju Općinski građanki sud u Zagrebu. Prigovor nije osnovan. Naime, svoje potraživanje tužitelj temelji na presudama donesenim u kolektivnom sporu, a koje se temelje na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 96/03.; u daljnjem tekstu: ZoZP/03; te članci 99. i 102. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; u daljnjem tekstu: ZoZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.
14. Pojam nepoštene ugovorne odredbe sadržan je u odredbi članka 81. ZoZP/03: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati; Gotovo identičnu odredbu sadrži članak 96. ZoZP/07: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.
15. Odredbom članka 87. stavkom 1. ZoZP/03 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a identičnu odredbu sadrži članak 102. stavak 1. ZoZP/07. U kolektivnom je sporu najprije utvrđeno, uvidom u predočene formularne (standardne) ugovore banaka i saslušanjem korisnika kredita te primjenom članka 81. stavaka 2. i 3. ZoZP-a/03 i članka 96. stavaka 1. i 2. ZoZP-a/07, da su posrijedi ugovorne odredbe o kojima potrošači nisu mogli pojedinačno pregovarati s bankama. Tako stoga što nisu imali nikakvog utjecaja na sadržaj odredaba standardnog ugovora o kreditu koje su unaprijed formulirale tužene banke, čak i kada bi dvojili o njihovom sadržaju ili zahtijevali dodatne informacije (točka 17. odluke broj: U-III- 4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Citiranim člankom 81. ZoZP-a/03, te člankom 102. ZoZP/07 izričito je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
16. Valja istaknuti da tuženik na okolnost eventualnog pojedinačnog pregovaranja o prorogacijskoj klauzuli nije predložio niti jedan dokaz pa posljedično tome nije ni dokazao da bi se o prorogacijskoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, pri čemu je još u kolektivnom sporu nesporno utvrđeno da se radi o tipskim ugovorima. I iz samog sadržaja ugovora dade se zaključiti da se radi o tipskom obrascu s mogućnosti korigiranja elemenata u odnosu na svakog pojedinca kao potencijalnog korisnika kredita s vrlo malim prostorom za bilo što izmijeniti osim imena i prezimena, iznosa kredita, roka trajanja, dakle, onoga što se sa svakim pojedincem posebno ugovara.
Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
Dakle, u konkretnom slučaju radi se o ugovoru o kreditu sklopljenom na unaprijed formuliranom obrascu, na sadržaj kojeg tužitelj nije imao nikakav utjecaj, pa tako niti na odredbu o mjesnoj nadležnosti.
17. Prorogacijska klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te posljedično uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao u konkretnom slučaju, nije valjana. Dakle, s obzirom da se o prorogacijskoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo i sročena je od strane tuženika sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnost i bitno manje troškove postupka, a oteža pristup sudu tužitelju.
18. Parnični sud neće primijeniti takvu ugovornu odredbu, nego će dopustiti potrošaču da tužbom pokrene parnični postupak pred sudom svoga prebivališta sukladno odredbi čl. 2. i čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15. i 52/16. – dalje: ZPK) prema kojoj u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Navedena odredba se primjenjuje bez obzira na to kad je nastao ugovor o kreditu, već ovisi o tome kad je konkretni postupak pokrenut pred sudom.
19. Slijedom izloženog, kako je postupak u ovom predmetu pokrenut podnošenjem tužbe 11. 6. 2019., nakon stupanja na snagu prethodno navedene odredbe, to tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan, jer je prorogacijskom klauzulom u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, to u konkretnom slučaju između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu citiranih odredbi, pa je tužitelj imao pravo pokrenuti postupak pred ovim sudom kao sudom mjesta svog prebivališta temeljem čl. 19.l st. 1. ZPK, jer se radi o zakonu koji je bio na snazi u trenutku podnošenja predmetne tužbe.
20. Ovaj sud je stava, da odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu trgovca, tj. tuženika zaista predstavlja situaciju iz točke 19. članka 50. ZZP 14 pa budući da su ispunjenje pretpostavke iz odredbe članka 49. ZZP 14, a uzimajući u obzir okolnosti navedene u članku 51. ZZP 14, takva se odredba ima smatrati nepoštenom. Naime, time što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača – tužitelja, zaista je tužitelju otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom. Odredba čl. 13. Ugovora o kreditu sklopljenom među strankama nije bila posebno pregovarana i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužitelj morao putovati u Zagreb te bi imao trošak putovanja u Zagreb i natrag, te troškove punomoćnika odvjetnika. Tužitelj je iskazao da mu je i u vrijeme podnošenja tužbe bilo otežano putovati u Zagreb, da mu je supruga preminula i svi krediti pali su na njega, da ima još dva kredita za otplatiti, a predmetni je otplatio sredstvima Regosa iza smrti supruge. Osim troškova, put iziskuje i dodatno vrijeme. Ova je odredba formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
21. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja novčanog iznosa na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, na ime preplaćenog tečaja u CHF, te razlike između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, s uračunavanjem priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja, a temeljem čl. 171. i 172. ZOO-a.
22. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).
23. Nije osnovan prigovor da tužitelj nema pravo podnijeti stupnjevitu tužbu jer je tuženik imao rok od 15 dana da dostavi tužitelju dokumentaciju. a koju je dostavio tek 30. 6. 2019., a bez koje dokumentacije nije moguć izračun preplaćenih iznosa.
24. Nesporno je među strankama:
-da je tužitelj FG, kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditor, sklopili su dana 04. svibnja 2007. godine Ugovor o kreditu br. 148- 50-4081558 (spis list 4-5), prema slijedećim uvjetima:
-Iznos odobrenog kredita: 22.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora);
-Iznos isplaćenog kredita: 22.000,00 CHF (spis list 7-11)
-Namjena kredita: stambeni krediti za ostale namjene, bez počeka (članak 6. Ugovora)
-Kamatna stopa: 4,95% godišnja, promjenjiva (članak 2. Ugovora)
-Rok otplate: 300 mjeseci (35 godina) (članak 4. Ugovora)
-Način otplate kredita: 300 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji se uručuje korisniku kredita po isplati kredita (članak 7. Ugovora). Priloženim otplatnim planom (spis list 7-11) mjesečni anuiteti dospijevaju zadnji dan u mjesecu. Prema otplatnom planu priloženog Ugovoru o kreditu, prvi anuitet dospijevao je na naplatu 30.06.2007. godine, a posljednji dospijeva 31.05.2032. godine. Kredit je konvertiran 30.09.2015. godine.
Na dan isplate kredita 04.05.2007. srednji tečaj CHF po tečajnoj listi Kreditora iznosio je 4,467261 HRK/CHF.
25. Stranke su sklopile Dodatak ugovoru o kreditu od 15. 2. 2016. godine.
26. Nadalje, nije sporno:
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:
Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj:
Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,
Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
- da je, dakle, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača
- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.
27. Nadalje, iako je Ugovor o kreditu čije odredbe su predmet ovog spora sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise. Obveza je sudova pratiti europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.
28. Na temelju izvedenih dokaza glede glavnih zahtjeva tužitelja ovaj sud utvrđuje:
- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika
- da je istovjetno bilo propisano i odredbama ZZP/07 tj. čl. 138.a
- da je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a slijedom čega pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takvo tumačenje upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pa je sud vezan utvrđenjima u tom postupku za zaštitu kolektivnih interesa
- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak; a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac informirale u cijelosti potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti; što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka
- da test poštenosti predmetnih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze
- da je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.)
- da upravo u dijelu glede promjene kamatne stope odredba je utvrđena nepoštenom u kolektivnom sporu jer se o veličini te promjene, parametrima nije pojedinačno pregovaralo (što je utvrđeno u kolektivnom sporu); ta je okolnost istovremeno s velikim promjenama uslijed primjene valutne klauzule u CHF kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita, povećala kreditno opterećenje korisnika
- da treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu F KG i FGGH protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba; da se radi o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.
29. O pravnom interesu za podnošenje predmetne tužbe:
- da ovdje valja cijeniti sklopljen Dodatak Ugovoru, da po pravnom shvaćanju ovog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog Dodatka nije od značaja za pravilna utvrđenja u ovoj pravnoj stvari glede ništetnosti odredbi Ugovora, jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, valutne klauzule (odluka suda drugog stupnja u tzv. kolektivnom sporu tada nije bila niti donesena glede valutne klauzule), a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, a navedenim Dodatkom se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim (u kolektivnom sporu), sve uz primjenu valutne klauzule
- da činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos koji još tužitelj mora platiti ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen sav novčani iznos koji predstavlja razliku s obzirom na ništetne odredbe, pa time niti da je izgubio pravni interes za utvrđenjem, u osnovi, da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i postavljanje kondemnatornog zahtjeva
- da takvo shvaćanje nije suprotno ni pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,
- da tužitelj u tijeku postupka ne ističe ništetnost Dodatka Ugovoru o kreditu (Sporazuma o konverziji), pa ogledni spor Gos 1/2019 VSRH nije od utjecaja na ovaj parnični postupak tim više što je presudom suda EU C – 118/17 (slučaj Dunaj) utvrđeno da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom provedena potpuna restitucija, a vještačenjem u ovom postupku utvrđeno je da nije, u kojem smislu su i odluke Vrhovnog suda RH broj Rev – 2868/2018 od 12. veljače 2019. godine i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine koje u bitnom ukazuju da ništetnost nastupa po zakonu, pa sklapanje dodatka o konverziji nije zapreka utvrđivanju ništetnosti ugovora o kreditu.
30. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje:ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.
31. S obzirom na prethodno navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
32. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. Stoga, prema stavu ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.
33. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., ZG protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.
34. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco,SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.
35. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u CHF.
36. O prosječnom potrošaču:
- da se presude donesene u kolektivnom sporu odnose na prosječne potrošače i u tom je smislu doista pravomoćno utvrđeno da se o osporenim odredbama ugovora o kreditu (ni tečaju ni promjenjivosti kamatne stope) nije pojedinačno pregovaralo i da se radilo o nerazumljivim odredbama za prosječnog potrošača jer nije bilo odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su banke davale kroz tržišnu komunikaciju te da su te odredbe uzrokovale neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, a da je tužitelj prosječni potrošač proizlazi iz njegovog stranačkog iskaza. Svjedokinja GG, javna bilježnica u mirovini je iskazala da se ne sjeća konkretnog ugovora o kreditu, da je posao javnog bilježnika da pročita ugovor i uglavnom upozorava na ovršne klauzule, pogotovo kad se radi o hIpoteci.
37. O prigovoru zastare:
- da je neosnovan prigovor zastare tuženika jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 11. 6. 2019., da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.
- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,
- da stoga u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF)
- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina (od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018.).
38. U odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja, nesporno je da plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Pored toga, tužitelj je istaknuo prigovor zastare navedenih potraživanja Naime, tuženika ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužitelja. Tuženik predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu 44.605,37 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1. 10. 2015. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Dakle, u odnosu na potraživanje tuženika koje tuženik stavlja u prijeboj protjekom općeg zastarnog roka od pet godina, nastupila je zastara, a zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti. Sud ukazuje i na recentnu sudsku praksu. „Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da nije osnovan prigovor radi prebijanja.t Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, dok je osnovan i prigovor zastare budući je od prvog dospjelog iznosa 2. 5. 2006. (kamata), odnosno 2. 2. 2014. (valuta), do zaključno 23. 12. 2014. i postavljanja prigovora radi prebijanja 21.1.2020. nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti a tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužiteljice.“ ( Gž – 755/21 ŽSST).
39. Stoga je slijedom svega navedenog odlučeno kao u t. II. izreke presude.
40. O visini zahtjeva:
Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku RKR d.o.o. [adresa]. Vještak se poziva utvrditi:
- koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
kamata obračunatih prema odlukama banke o promjeni kamatnih stopa u mjesečnim iznosima i ukupno do dana konverzije,
- koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike u valuti CHF između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koji je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF u mjesečnim iznosima i ukupno do dana konverzije,
- razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju te
- izvršiti uračunavanje priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja, a temeljem čl. 171. i 172. ZOO-a.
41. Iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi:
a) tužitelj je na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznos kamata koje je tužitelj platio preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio iznos 554,23 CHF, što primjenom tečaja HRK/CHF na dan dospijeća anuiteta iznosi 2.682,15 HRK.
Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici u stupcu „l“ (CHF) i u stupcu „o“ (HRK)
b) tužitelj je kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF preplatio iznos 14.335,52 HRK.
Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici u stupcu „s“
c) Razlika između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 5.960,30 HRK d) Dana 03.02.2016. sklopljen je Dodatak ugovoru o kreditu broj KONV-01/2016 (spis list 31-34) kojim je utvrđena preplata po Ugovoru o kreditu broj 148-50-4081558 u iznosu od 982,47 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan 30.09.2015. godine iznosi 7.498,29 HRK. Iznos koji je priznat i vraćen u konverziji izjednačen je sa iznosom zakonskih zateznih kamata na dan 31.12.2011. i dijelom zakonskihzateznih kamata od 31.01.2012. u iznosu 68,30 HRK
42. U dopuni nalaza i mišljenja vještak utvrđuje:
-tužitelj je na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznos kamata koje je tužitelj manje platio preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi manje platio iznos 625,00 CHF, što primjenom tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita iznosi 2.792,04 HRK. Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici u stupcu „l“ (CHF) i u stupcu „o“ (HRK)
-tužitelj je kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužitelj manje platio zbog rasta tečaja CHF manje platio iznos 24,02 HRK.
Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici u stupcu „s“
43. U pisanom očitovanju na podnesak tuženika od 28. rujna 2020. godine poziva se vještak očitovati na prigovor tuženika u kojem se ističe:
Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
-da vještak izračun u odnosu na kamatu ograničava na razdoblje kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene, zanemarujući razdoblje kada je niža
-da vještak iskazuje razliku kunske protuvrijednosti anuiteta samo u razdobljima otplate kada je bila veća od kunske protuvrijednosti simuliranog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita
Vještak sastavlja Očitovanje na Podnesak tuženika u 4 (četiri) primjerka, od kojih 3 (tri) primjerka za sud i 1 (jedan) za vještaka.
Obzirom na navedeno vještak odgovara kako slijedi:
U predmetu FG, tužitelj protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., knjigovodstveno financijskim vještačenjem nalaže se vještaku izračunati preplatu kredita u otplatnom razdoblju. Vještak je postupio sukladno nalogu Suda. Vještak je spreman izraditi dopunu nalaza i mišljenja sa uključenim iznosima u razdobljima primjenjivane niže kamatne stope od ugovorene i nižeg tečaja ukoliko Sud isto naloži.
Sudski vještak je nalaz i mišljenje izradio sukladno nalogu suda, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazlože, slijedom čega je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.
44. Tuženik je prigovorio preinaci tužbe. Sud prihvaća preinaku tužbe temeljem odredbe članka 190. stavka 3. ZPP-a iz razloga svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama. Valja istaći da je odredbom članka 190. stavkom 2. ZPP-a propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju se nameće ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine - Međunarodni ugovori” broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispr., 14/02. i 1/06.: dalje:Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati da li je takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. Tako u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljenje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u konkretnom slučaju radi vraćanja onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva po navedenoj osnovi bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, već je u pravilu potrebno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu potraživanja. Stoga nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva po navedenoj osnovi odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te se izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegova prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret. Valja istaknuti da je tužitelj već u tužbi predložio knjigovodstveno financijsko Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
vještačenje. Najzad, zauzimanje novog pravnog shvaćanja od strane najvišeg suda našeg pravnog poretka, a kako je to učinjeno na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-47/2020-5, trebalo bi tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
45. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev specificiran podneskom tužitelja od 30. 10. 2024. sukladno izračunu sudskog vještaka prihvaćen je kao osnovan u cijelosti, stoga je odlučeno kao u izreci presude.
46. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinačnog utuženog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate, dakle, od dana kad su izvršene preplate temeljem članka 1115. ZOO-a, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
47. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a.
48. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćnici odvjetnici odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 108/15. – dalje: Tarifa) u visini od 100 bodova, kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastavljanje podneska od 16. 10. 2019. – očitovanje na odgovor na tužbu, iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 6. 3. 2020. – očitovanje na podnesak tuženika od 11. 2. 2020. iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 11. 3. 2020. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 13. 5. 2020. – očitovanje na podnesak tuženika od 27. 3. 2020. iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 26. 6. 2020. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 14.
9. 2020. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 30. 10. 2020. – očitovanje na podnesak tuženika od 26. 10. 2020. iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), sastavljanje podneska od 12. 1. 2021. – prijedlog za prekid postupka iznos od 50,00 eura (Tbr.8.t.4.), sastavljanje podneska od 30. 10. 2024. – specifikacija tužbenog zahtjeva u valuti euro iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 10. 12. 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu presude iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), zbrojeno 1.750,00 eura što uvećano za PDV iznosi 2.187,50 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 331,81 euro te trošak sudske pristojbe za tužbu od 53,09 eura i za presudu od 76,96 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 2.694,36 eura. U spisu nema preliminarnog izračuna, tim više tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, stoga se i ne bi radilo o trošku potrebnom za vođenje ove parnice. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
U Karlovcu 5. veljače 2025.
Sutkinja Sylviane Kraljević
Poslovni broj: P-69/2025-3 (stari broj: P-588/2019)
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.
Dostavljeno:
1. Irena Blauhorn odvjetnica u Karlovcu
2. Odvjetničko društvo Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb
