Poslovni broj: Usž-4371/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Plodine d.d., Rijeka, Ružićeva 29, OIB: 92510683607, kojeg zastupa opunomoćenica Ines Mandekić, odvjetnica u Rijeci, Školjić 10, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja carinske vrijednosti i naplate carinskog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1352/2023-11 od 27. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1352/2023-11 od 27. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-413-01/23-01/2, urbroj: 513-04-23-2 od 19. svibnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, klasa: UP/I-413-01/19-03/1954, urbroj: 513-02- 6044/26-23-18 od 4. siječnja 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga sukladno Zakonu u upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS).

Dalje u žalbi tužitelj pobliže navodi kronologiju događaja te slijed radnji poduzetih tijekom postupka, a pri tome daje osvrt na zaključke i stajališta prvostupanjskog suda, koje smatra pogrešnim, a i protivnim stajalištima iznesenima u pobliže navedenim odlukama, npr. u predmetu C-46/16. Smatra da u predmetnom slučaju, iako je utvrđena veća vrijednost carinske robe nego u ranijem postupku, nisu pobliže navedeni razlozi, a niti parametri na temelju kojih je izvršen izračun konačne carinske vrijednosti. Smatra da je bilo potrebno navesti jasne i konkretne podatke na temelju kojih je izvršen izračun vrijednosti carinske robe, a izostanak takvog obrazloženja da je doveo do donošenja nezakonite odluke, jer na temelju usporedne carinske deklaracije nije moguće utvrditi o kakvim cipelama se radi, već su iste generalno opisane, bez detaljne specifikacije proizvoda. Dodaje da nije utvrđeno niti je li namjena robe s kojom je predmetna roba uspoređena ista, a niti druga svojstva uspoređene robe. Pri tome tužitelj ukazuje na definiciju pojma "slična roba" u kontekstu utvrđivanja carinske vrijednosti, a dodaje da nije obrazložena metoda koja je primijenjena kod izračuna carinske vrijednosti predmetne robe.

Tužitelj u žalbi ukazuje i na stajališta iznesena u drugim odlukama Europskog suda (C-263/06, C-291/15 i dr.) iz kojih jasno proizlazi da se usporedna vrijednost, tj. povećana carinska vrijednost robe treba temeljiti na "sličnoj ili istovjetnoj robi", a smatra da ta odlučna činjenica u konkretnom slučaju nije pravilno utvrđena. Tužitelj se poziva i na stajališta iznesena u upravnosudskoj praksi, pri čemu navodi konkretne odluke, a koja su sukladna stajalištima iznesenima u sudskoj praksi Suda EU.

Tužitelj u žalbi ukazuje i na povredu propisanih temeljnih načela, pri čemu u bitnom ponavlja tužbene navode. Zbog izostanka valjanog obrazloženja te povrede mjerodavnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita i predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu te sam odluči o predmetnoj stvari na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost osporene presude u dijelu u kojem je tužitelj žalbom pobija i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Prvostupanjski sud je tijekom provedenog upravnog spora održao raspravno ročište i u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dao mogućnost strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Nakon provedenog dokaznog postupka i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, prvostupanjski sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan te ga odbio na temelju članka 116. ZUS-a.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da su prvostupanjskim rješenjem od 4. siječnja 2023. utvrđeni ispravni podaci o carinskoj vrijednosti robe trgovačkog naziva MUŠKE GLEŽNJAČE (koje su pobliže opisane u izreci tog rješenja), a stavljene su u carinski postupak puštanja robe u slobodan promet po uvoznoj carinskoj deklaraciji MRN 19HR060178U0076030 od 15. listopada 2019., na način da se određuje vrijednost u iznosu 72.085,03 eura/543.126,64 kn. Navedeno prvostupanjsko rješenje je doneseno u ponovnom postupku, nakon što su presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: UsI-1451/2021 od 22. srpnja 2022. poništena ranija rješenja, tuženika od 19. listopada 2021. i prvostupanjsko rješenje od 26. studenoga 2019. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da su ranije odluke javnopravnih tijela poništene jer sud tijekom spora nije mogao ispitati je li carinska vrijednost predmetne robe utvrđena u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL.EU br. L 269/1 – dalje: CZU) i Provedbene uredbe Komisije (EU) 2447/2015 od 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije (SL EU br. L 343/558 – dalje: Provedbena uredba). Dalje se u presudi navodi da je carinsko tijelo osporilo vrijednost deklarirane robe na temelju podataka iz usporedne carinske deklaracije, a što je sud ocijenio nedostatnim, uz obrazloženje da jedan usporedni podatak nije dostatan za formiranje zaključka o prosječnoj statističkoj vrijednosti određene robe.

8. U obrazloženju prvostupanjske presude sud navodi odredbe mjerodavnog prava na temelju kojih je odluka donesena, članak 70. CZU-a, članak 140. Provedbene uredbe, članak 141. Provedbene uredbe, pri čemu posebno obrazlaže pojam "slična roba" u kontekstu utvrđivanja carinske vrijednosti sukladno odredbi članka 1. točke 14. Provedbene uredbe.

9. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj pri uvozu robe trgovačkog naziva MUŠKE GLEŽNJAČE nadležnom carinskom tijelu dana 15. listopada 2019. podnio carinsku deklaraciju u kojoj je vrijednost robe naznačio u iznosu 47.954,40 USD (335.249,72 kn). Nadalje proizlazi da je prvostupanjsko tijelo pokrenulo postupak radi provjere točnosti podataka iskazanih u carinskoj deklaraciji od 15. listopada 2019. u kojem je tužitelj pozvan da dostavi dodatne dokaze kojima će potkrijepiti deklariranu carinsku vrijednost predmetne robe. Tužitelj je sukladno tome dostavio očitovanje, narudžbu, nalog za otvaranje akreditiva, swift nalog za plaćanje u inozemstvo, proforma račun broj: WB19021 od 14. ožujka 2019., presliku računa br. WB15112 od 3. lipnja 2015. i fotografije deklarirane robe. Prvostupanjsko tijelo je ocijenilo da dostavljena dokumentacija ne otklanja sumnju u deklariranu vrijednost robe, a potom je vrijednost robe utvrđena na temelju usporednog podatka o deklariranoj vrijednosti robe iz carinske deklaracije MRN broj: 19HR030325U0024875 od 30. svibnja 2019.

10. Prvostupanjski sud, ocjenjujući tužbene navode, napominje da je u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo otklonilo sve nedostatke na koje je sud ukazao u presudi poslovni broj: UsI-1451/2021 od 22. srpnja 2022. te sukladno danim primjedbama proveo postupak i pravilno utvrdio vrijednost predmetne robe, razmotrivši podatke usporednih deklaracija za sličnu ili istovjetnu robu istog tarifnog broja. U obrazloženju prvostupanjske presude se navodi da je prvostupanjsko tijelo vrijednost predmetne robe utvrdilo na temelju najniže pronađene vrijednosti u iznosu od 61,28 kn/kg (MRN 19HR03025U0024875 od 30. svibnja 2019.), a da su i druge deklaracije pobliže navedene u očitovanju prvostupanjskog tijela od 9. travnja 2024., postupivši time sukladno članku 141. stavku 3. Provedbene uredbe.

11. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude pobliže naveo razloge na temelju kojih su pravilno carinska tijela ocijenila da je prijavljena vrijednost predmetne robe značajno niža od najniže prihvatljive cijene te je carinsko tijelo vrijednost robe utvrdilo primjenom članka 74. CZU-a. S time u vezi sud napominje u obrazloženju prvostupanjske presude da je Sud Europske unije u presudi C-599/20 utvrdio da carinska tijela vrijednost robe mogu utvrditi na temelju podataka sadržanih u nacionalnoj bazi podataka na temelju TARIC oznake robe, na koji način su carinska tijela u predmetnom slučaju upravo postupila.

12. U osvrtu na žalbene navode, ovaj Sud ocjenjuje da obrazloženje pobijane presude sadrži valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima su utemeljeni zaključci i stajališta suda.

13. Također je sud u pobijanoj presudi dao valjano i razložno obrazloženje vezano uz primjenu stajališta iznesenih u sudskoj praksi Suda Europske unije, pri čemu je pobliže obrazložen način utvrđivanja carinske vrijednosti robe i primjena propisane metode, rukovodeći se kod toga upravo kriterijima i stajalištima koja je Sud Europske unije zauzeo u sudskoj praksi.

14. Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenio da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita, jer je donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava, a sadrži i dostatne te argumentirane razloge, zbog čega se otklanja bilo kakva sumnja o donošenju arbitrarne sudske odluke. Također ovaj Sud nije utvrdio da je prvostupanjski sud tijekom provedenog upravnog spora počinio bilo kakve procesne povrede, odnosno povredu mjerodavnog prava koja dovodi do donošenja nezakonite odluke.

15. Stoga je, Sud ocijenio da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

16. Odluka o troškovima je utemeljena na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove. Stoga je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan. U Zagrebu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović