REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-881/2017-93

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DGĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Franji Sedlaru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice NGĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dina Kalaš,odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. prosinca 2024., održane u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Franje Sedlara, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnice tuženice Dine Kalaš, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, dana 05. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljica DGĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 1.510,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od 30.12.2013.god., do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015.godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u skladu sa odredbom čl. 29.st. 2 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO).

2. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici PGĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici NGĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na isti počev od 05. veljače 2025. godine pa do isplate, a koja kamata je po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je, dana 11.05.2015. godine podnijela tužbu protiv tuženice radi isplate, u kojoj navodi da je tužiteljica kao prodavateljica, sklopila sa tuženicom, kao kupcem, dana 8.11.2013.god., Ugovor o kupoprodaji nekretnine, kojim je prodavateljica prodala kupcu stan u [adresa], u [adresa], upisan u knjizi položenih ugovora ovoga suda, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina].

2. Tužiteljica je ujedno u svojstvu založnog dužnika potpisala Ugovor o stambenom kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine, sklopljenim 06.11.2013.god., između tužene, kao korisnika kredita i Raiffeisen stambena štedionica d.d., kao davatelja kredita.

3. Kupoprodajna cijena predmetnog stana, zajedno s namještajem, iznosila je 108.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, a koja cijena je u cijelosti trebala biti isplaćena do 30.12.2013.god.

4. Na temelju navedenih Ugovora, tužena je na navedenom stanu ishodila u zemljišnim knjigama predbilježbu prava vlasništva na svoje ime, kao i uknjižbu hipoteke u korist Raiffeisen stambena štedionica d.d., iz čijih sredstava je djelomično plaćena kupoprodajna cijena.

5. Tužiteljica navodi da tužena nije u cijelosti isplatila tužiteljici kupoprodajnu cijenu prema predmetnom Ugovoru o kupoprodaji nekretnina, te je ostala dužna isplatiti preostali iznos kupoprodajne cijene u svoti od 1.510,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, s dospijećem 30.12.2013. god., te je unatoč pozivima tužiteljice, tužena odbila platiti preostali dio kupoprodajne cijene.

6. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da naslovljeni sud po provedenom postupku donese slijedeću presudu:

„1. Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 1.510,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, prema članu 29. st. 2. ZOO-a, tekućom od 30.12.2013.god., do isplate,

2. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, sve to u roku od 15 dana.“

7. Treba napomenuti da tužiteljica u tijeku postupka osporava navode tuženika u kojima tuženica navodi da je podmirila sva dugovanja spram tužiteljice iz predmetne kupoprodaje.

8. U tijeku postupka, podneskom od 28.07.2017. godine, tužiteljica navodi da je tužiteljici isplaćena kapara u iznosu od 50.000,00 kn dana 11.3.2013.godine, koja se uračunala u kupoprodajnu cijenu stana od 108.000,00 kn, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Tužiteljici je isplaćen preostali dio kupoprodajne cijene dana 26.11.2013.god., na njezin tekući račun broj: IBAN [broj bankovnog računa], otvoren u RAIFFEISENBANK AUSTRIJA d.d., Magazinska cesta 69, u Zagrebu, a sve prema izvatku o stanju prometa po tekućem računu RBA od 6.12.2013.god.

9. Dana 11.3.2013.godine, kada je bio ponedjeljak, službeni srednji tečaj EUR za HRK, prema listi br. 49 HNB bio je jednak tečajnoj od subote 9.3.2017., koja se dostavlja u prilogu, jer se tečajne liste ne formiraju za dane nedjelja i ponedjeljak, već vrijede tečajne liste od prethodne subote, dok se iduća tečajna lista br. 50 primjenjuje od 12.3.2013.god, te dostavlja uz ovaj podnesak tečajnu lista HNB za dan 26.11.2013.godine.

10. U daljnjem tijeku postupka, tužiteljica i nadalje ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih svojih navoda, nakon provođenja financijskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari naznačuje u svom podnesku od 14.07.2020. godine visinu svog potraživanja s 1.461,21 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, te zateznim kamatama od 30.12.2013. godine pa do isplate, te potražuje i trošak ovog postupka, da bi tužiteljica na ročištu kod ovog suda dana 16.12.2024. godine navela da sada tužbeni zahtjev glasi na naznačeni iznos od 1.510,00 EUR, bez traženje kunske protuvrijednosti, a potraživanje zateznih kamata i troškova ostaje neizmijenjeno, s time da potražuje i na parnične troškove zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate.

11. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti osporavaju kako obrazlaže u samom odgovoru na tužbu.

12. Tuženica navodi da se tužbom zahtjeva isplata iznosa od 1.510,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime navodno neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između tužiteljice i tuženice dana 8. studenog 2013. (dalje: Ugovor o kupoprodaji). Tuženica navodi da činjenice koje se navode pod točkom I. tužbe o tome da je sklopljen Kupoprodajni ugovor, Sporazum o zasnivanju založnog prava od 6. studenog 2013 te da je uknjižena hipoteka na nekretnini i predbilježeno pravo vlasništva tuženice, nisu sporne.

13. Tuženica napominje da tužiteljica u tužbi nije navela odlučne činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, niti predložila dokaze kojima bi se utvrdile te činjenice, već da se tužbom paušalno navodi kako tuženica nije u cijelosti isplatila tužiteljici kupoprodaju cijenu temeljem Kupoprodajnog ugovora te ostala istoj dužna utuženi iznos, predlažući kao dokaz za navedenu tvrdnju saslušanje tužiteljice, a da predloženi dokaz nije podoban za utvrđivanje kako postojanja tako niti visine utuženog potraživanja. Tuženica upire na teret dokazivanja prema čl. 219. st. 1. ZPP- a.

14. Kupoprodajnim ugovorom utvrđena je kupoprodajna cijena u stranoj valuti, te ugovoreno plaćanje u protuvrijednosti domaće valute prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, a da je dinamika otplate kupoprodajne cijene utvrđena čl. 4, st. 2, t. 2 Ugovora o kupoprodaji te je ugovoreno da će se preostali dio kupoprodajne cijene (povrh kapare) isplatiti na račun prodavatelja, ovdje tužiteljice, prvenstveno od strane kreditora Raiffeisen stambene štedionice d.d. Slijedom navedenog, na tužiteljici je teret da dostavi isprave s obračunima i podacima vezanim uz kupoprodajnu cijenu te izvršene uplate, kao dokaz osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva.

15. S druge strane, potpuno zakonski neosnovano tužiteljica navodi kako je dokaz o protivnom (odnosno o tome da tuženica tužiteljici nije dužna utuženi iznos) na tuženici. Temeljem načela stranačke istine izraženog u čl. 7. st. 1. ZPP-a „Stranke su u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.“, pa da sukladno citiranom članku, proizlazi kako je upravo tužiteljica dužna iznijeti činjenice i dokaze o tome da ima potraživanje prema tuženici, kao i o visini tog potraživanja, ali da tužiteljica nije dostavila relevantne dokaze za odlučivanje u ovom predmetu.

16. Slijedom navedenog, tuženica u cijelosti osporava kao nevjerodostojne i paušalne navode tužiteljice o tome da tuženica istoj nije isplatila kupoprodajnu cijenu sukladno Kupoprodajnom ugovoru.

17. Iz činjenica izloženih u tužbi te dokaza dostavljenih uz tužbu ni po čemu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, već suprotno navedenom, iz navedenih činjenica i dokaza proizlazi samo i jedno da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen i da su stanke Ugovora uredno izvršile svoje obaveze.

18. Slijedom svega navedenog tuženica predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev i obveze tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka tuženici.

19. Tuženica podneskom od 31.07.2018. godine navodi da ukazuje kako je kod selidbe u stan na adresi [adresa], i zbog utjecaja značajno njenih obiteljskih prilika koje su uslijedile, zametnula i zagubila dio dokumentacije koja se na Ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 8. studenog 2013. između tužiteljice i tuženice, uključujući Izjavu o primitku cjelokupne kupoprodajne cijene od 8. studenog 2013. na kojoj je potpis tužiteljice i ovjeren kod javnog bilježnika, a tuženica navodi da je ovu presliku Izjave tužiteljice od 8. studenog 2013. tuženica pronašla neposredno prije pisanja ovog podneska.

20. Tuženica navodi da ova okolnost jasno proizlazi iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Z-2265/14 od 2014. kojim je određena predbilježba vlasništva, iako je tuženica prijedlogom od 17. siječnja tražila uknjižbu vlasništva, pa da tuženica zbog toga nije mogla do danas opravdati predbilježbu i uknjižiti vlasništvo.

Odredbom čl. 8 st. 2 Ugovora o kupoprodaji ugovoreno je da će "...Prodavatelj odmah po primitku kupoprodajne cijene iz čl. 3 ovog Ugovora predati Kupcu tabularnu ispravu i pisanu Izjavu iz stavka radi daljnje uknjižbe prava vlasništva..."

21. S obzirom da je tužiteljica primila uplatu kupoprodajne cijene od tuženice, ista je predala tuženici tabularnu ispravu i Izjavu sukladno čl. 8 st. 2 Ugovora o kupoprodaji kojom je potvrdila primitak iznosa kupoprodajne cijene od 108.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju HNB-a na dan plaćanja.

22. Tuženica navodi da su tužiteljici bile poznate ove okolnosti, posebno, jer je bilo dostavljeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela posl.br.Z-2265/14 od 11.ožujka 2014., međutim usprkos tome podnijela je tužbu, pa tuženica predlaže slijedom svega iznesenog, odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova parničnog postupka tuženici, koji potražuje do zaključenja glavne rasprave, a prema troškovniku koji dostavlja u spis, kao i što potražuje zateznu kamatu na iste troškove od presuđenja pa do isplate.

23. Tuženica u tijeku postupka se očituje na odgovor javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39, od 5. travnja 2024.g, a kojim se navodi da je s radom ureda započeo tek 4. travnja 2018.g., stoga nema u uredu ovjerenu presliku izjave od 8. studenog 2013.g., pa time niti saznanja o sklapanju predmetnog ugovora o kupoprodaji i ovjeri tabularne izjave, proizlazi da je zahtjev tužitelja promašen, a imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir odredbu članka 221.a Zakona o parničnom postupku, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

24. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u spisu priležeću dokumentaciju, proveo je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Mariji Duljković j.d.o.o., saslušane su tužiteljica i tuženica osobno kao stranke, pa kako nakon ovako provedenog dokazanog postupka suglasno predlažu da sud donese odluku temeljem stanja spisa dana 16. prosinca 2024. godine, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

25. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan kao pod toč. I. izreke ove presude, a zahtjev tuženice za naknadu troškova osnovan kao pod toč. II. izreke ove presude.

26. Nije sporno da su stranke sklopile predugovor, kao i ugovor kojim je ugovorena ukupna kupoprodajna cijena od 107.000,00 EUR za nekretninu koja je predmet kupoprodaje, te još 1.000,00 EUR kao cijena za pokretnine u toj nekretnini, tj. stanu, te da je tako ugovorena ukupna kupoprodajna cijena u iznosu od 108.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja; da je kapara u iznosu od 50.000,00 kn prodavatelje plaćena temeljem Predugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog dana 11.03.2013. godine i čini plaćanje dijela navedene kupoprodajne cijene po ovom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine, te da su stranke ugovorile da je tuženica temeljem tog Ugovora o kupoprodaji (čl. 4. istog) preuzela obvezu plaćanja dio kupoprodajne cijene u iznosu od 772.000,00 kn na račun prodavatelja iz štednje i kredita u Raiffeisen stambenoj štedionici na račun prodavatelja, a ostatak do pune kupoprodajne cijene kupac će isplatiti na račun prodavatelja iz vlastitih sredstava istovremeno kada Raiffeisen stambena štedionica izvrši isplatu, a najkasnije do 30. prosinca 2013. godine.

27. Nadalje, nije sporno da je nakon plaćanja kapare po predugovoru dana 11.03.2013. godine u iznosu od 50.000,00 kn, tj. tadašnjih 6.589,52 EUR plaćeno po tuženici, tj. u njezino ime i račun u korist tužiteljice, a kao i prema financijskom nalazu i mišljenju sačinjenom za potrebe ovog parničnog postupka, izvršena uplata na račun tužiteljice po Raiffeisen stambenoj štedionici iznos dana 26.11.2013. iznos od 79.550,79 kn, tj. tadašnjih 10.405,70 EUR, kao i isti dan izvršena i daljnja uplata po istoj štedionici u korist tužiteljice, a u ime i za račun tuženice iznos od 684.554,13 kn, tj. tadašnjih 89.543,57 EUR, pa da je tako na račun tužiteljice iz ovog kupoprodajnog ugovora i predugovora koji je prethodio, ukupno plaćeno 814.104,92 kn, tj. 106.538,79 EUR, dok je bila nesporno ugovorena cijena od 108.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a.

28. Nadalje, i tuženica čini nespornim tvrdnju tužiteljice da je nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora i isplate koju je tužiteljici isplatila navedena štedionica u ime i za račun tuženice, ostala nakon isplate banke 26.11.2013. godine ostala još tečajna razlike od 1.500,00 EUR, ali navodi tuženica je isto platila za nju njezina mama tužiteljici negdje početkom 2014. godine na ruke, ne preko računa.

29. Sporno je da li postoji i nadalje dug tuženice nastao nakon isplate 26.11.2013. s naslova tečajne razlike, ili ga je tuženica podmirila kako ona tvrdi, a tužiteljica osporava.

30. Sud je u tijeku postupka proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Mariji Duljković j.d.o.o. za vještačenje, iz kojeg nalaza i mišljenja je utvrdio da navodi kako je zadatak vještaka je uvidom u dokumentaciju da utvrdi okolnosti iznesene na ročištu u Zapisniku od 12.06.2019. i u Zapisniku od 13.05.2019. godine. Iz nalaza ovog financijskog vještaka, sud je utvrdio da isti navodi kako je tužiteljica dana 11.05.2015. godine podnijela tužbu protiv tuženice i tužbeni zahtjev na iznos od 1.510,EUR-a kunske protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s dospijećem 30.12.2013. godine. Sukladno tužbenom zahtjevu radi se o neisplaćenoj razlici po ugovorenoj kupoprodajnoj cijeni na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 08.11.2013. godine (u daljnjem tekstu: kupoprodajni ugovor), koji je ovjeren od strane javne bilježnice Lidije Pejović-Fumić iz Zagreba, na isti dan 08.11.2013. godine (str.12.-14. spisa).

31. Predmet kupoprodaje je nekretnina navedena u članku 1. ugovora uknjižena: „ u zk ul. br. [broj ZK uloška]. [broj poduloška]. k. o. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja stan površine 65.90 čm u stambenoj zgradi [adresa] sagrađen na čest. br. 5138/5 po novoj izmjeri čest.br 3943 k. o. [katastarska općina]". koju tužiteljica prodaje, a tužena kupuje po predmetnom kupoprodajnom ugovoru.

32. U članku 4. kupoprodajnog ugovora navedena je kupoprodajna cijena u iznosu od 107.000,00 EUR-a opisana u članku 1. ugovora, te pokretnine navedene u članku 2. po cijeni od 1.000,00 EUR-a, odnosno ukupna kupoprodajna cijena iznosi 108.000,00 EUR-a kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, a najkasnije do 30.12.2013. godine. Nadalje u čanku 4. kupoprodajnog ugovora stoji da će kupac platiti prodavatelju Kupoprodajnu cijenu na slijedeći način:

• „kapara u iznosu od 50.000,00 kn (pedeset tisuća kuna) plaćena prodavatelju temeljem Predugovora o prodaji nekretnina sklopljenog dana 11.03.2013. godine uračunava se na dan potpisa ovog Ugovora kao plaćanje dijela kupoprodajne cijene po ovom Ugovoru".

• „dio kupoprodajne cijene u iznosu od 772.000,00 kuna (slovima: sedamstosedamdeset tisuća kuna) bit će isplaćeno na račun prodavatelja broj: 2484008-3234130211 koji se vodi kod Raiffeisen bank Austria iz štednje i kredita u Raiffeisen stambenoj štedionici, a ostatak do pune kupoprodajne cijene kupac će isplatiti na isti račun prodavatelja iz vlastitih sredstava istovremeno kada Raiffeisen stambena štedionica izvrši isplatu, a najkasnije do 30.12.2013. godine. Dio kupoprodajne cijene izražen slovima je manji za 2.000,00 kn što je moguće omaška.

33. Tuženica je sklopila sa Raiffeisen stambenom štedionicom na dana 06.11.2013. godine Ugovor o stambenom kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine br. 1010129708 na iznos kredita od 692.000,00 kn, na rok otplate od 233 mjeseca, za namjenu kupovine stana (str.4. -11.spisa).

34. Općinski građanski sud, Zemljišno knjižni odjel u Zagrebu, dana 18.11.2013. godine (str.40.-42. spisa), u zemljišno knjižnoj stvari predlagatelja Raiffeisen stambene štedionice d.d. Zagreb, SR Njemačke br. 8, radi uknjižbe prava zaloga u zk. [broj poduloška]/98480 k. o. [katastarska općina], riješio je: ,,u zk [broj poduloška]/9848 ko [katastarska općina] dopušta se: temeljem Ugovora o stambenoj štednji br. 1010129708 od 06.11.2013. i punomoći od 09.08.2013. godine deponirane pod posl. br. Su- 2154/02 uknjižba prava zaloga na nekretnini TGĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u naravi stan površine 65,90 mč u stambenoj zgradi [adresa], sagrađen na čest. br. 5138/5 po novoj izmjeri čest. br. 3943 k. o. [katastarska općina].

35. Tužiteljica je dala na vrijeme pravo zaloga na njenu nekretninu prije isplate kupoprodajne cijene od strane tužene, jer u protivnom tužena ne bi mogla realizirati isplatu kredita od strane Raiffeisen stambene štedionice, što je uobičajena praksa kod kupoprodaja nekretnina veće vrijednosti.

1. Isplata kupoprodajne cijene za nekretninu tužiteljice

Sukladno Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 08.11.2013. godine ukupan iznos kupoprodajne cijene iznosio je 108.000,00 EUR-a kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, a najkasnije do 30.12.2013. godine.

36. U tablici na listu spisa 140 prikazane su uplate kupoprodajne cijene, koje je trebala sukladno ugovoru o kupoprodaji uplatiti tuženica u korist tužiteljice, najkasnije do 30.12.2013. godine. Iznos kapare bio je ugovoren na temelju Predugovora o prodaji nekretnina od 11.03.2013. (čl. 4. ugovora), kada je i uplaćen iznos od 50.000,00 kn u protuvrijednosti 6.589,52 EUR-a po srednjem tečaju HNB od 7,587807 kn za 1 EUR, po tečajnici broj 49 koja je utvrđena na dan 08.03.2013. godine s time da važi od 09. do 11.03.2013. godine (subota do ponedjeljka), sukladno str. 80. spisa.

37. Sukladno Ugovoru o stambenom kreditu, koji je tuženica sklopila 06.11.2013. godine sa Raiffeisen stambenom štedionicom na iznos od 692.000,00 kn, od toga iznosa tužiteljici je isplaćeno na tekući račun kod Reiffeisen bank Austria d.d. Zagreb dana 26.11.2013. godine iznos od 684.554,13 kn s temelja odobrenog kredita. Postoji razlika između odobrenog iznosa kredita tuženici i doznačenih sredstava na račun tužiteljice od 7.445,87 kn, ali iz spisa se ne vidi zbog čega, osim ako iz sredstava kredita nije plaćen prvi anuitet ili neka druga obveza. Drugi iznos doznačen na tekući račun tužiteljice istog dana 26.11.2013. godine iznosi 79.550,79 kn, odnosno ukupno doznačena na dan 764.104,92 kn, sukladno prometu po tekućem računu tuženice (str. 82.spisa) i sukladno dopisu Raiffeisen bank Austria d.d. od 19.12.2017. godine (str.87.spisa).

38. U stupcu 3. tablice prikazani su kunski iznosi uplata u korist tekućeg računa tužiteljice, a u stupcu 4. prikazani su iznosi u protuvrijednosti u EUR-ima uplaćenih sredstava od Raiffeisen stambene štedionice na dan 26.11.2013. godine po srednjem tečaju HNB po tečajnoj listi broj 227 koja je utvrđena 25.11.2013. godine, a primjenjuje se od 26.11.2013. godine (str. 79.spisa). Sukladno tečajnoj listi HNB broj 227 srednji tečaj iznosi 7,644928 kn za 1 EUR.

39. Iznos uplate od 26.11.2013. godine u iznosu od 79.550,79 kn po srednjem tečaju HNB na dan uplate iznosi protuvrijednost od 10.405,70 EUR-a, a iznos uplate na isti dan u iznosu od 684.554,13 kn, po srednjem tečaju HNB na dan uplate iznosi protuvrijednost od 89.543,57 EUR-a.

40. Ukupni iznos uplate u korist tužiteljice iznosi 814.104,72 kn, odnosno po srednjem tečaju HNB na dan uplate predstavlja protuvrijednost od 106.538,79 EUR- a. Budući da je kupoprodajna cijena ugovorena između tužiteljice i tuženice u iznosu od 108.000,00 EUR-a kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan uplate, razlika između ugovorene i isplaćene kupoprodajne cijene iznosi 1.461,21 EUR-a.

41. Slijedom svega iznesenog, sud je utvrdio da je financijski vještak mišljenja da temeljem podnijetog tužbenog zahtjeva od dana 11.05.2015. godine, tužiteljica potražuje dio neisplaćenog iznosa kupoprodajne cijene iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 08.11.2013. godine u iznosu od 1.510,EUR-a kunske protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s dospijećem 30.12.2013. godine.

42. Tuženica je isplatila kupoprodajnu cijenu kroz tri uplate u korist tužiteljice i to prva uplata je s temelja uplate kapare, sukladno Predugovoru o prodaji nekretnina uplaćena dana 11.03.2013. godine u iznosu od 50.000,00 kn u protuvrijednosti od 6.589,52 EUR-a po srednjem tečaju HNB na dan uplate, a preostale dvije uplate su doznačene u korist tekućeg 30-na tužiteljice dana 26.11.2013. godine od strane Raiffeisen stambene štedionice, od kojih jedna uplata u iznosu od 79.550,79 kn, što po srednjem tečaju HNB na dan uplate iznosi protuvrijednost od 10.405,70 EUR-a, a druga uplata u iznosu od 684.554,13 kn, što po srednjem tečaju HNB na dan uplate iznosi protuvrijednost od 89.543,57 EUR-a.

43. Tuženica je u korist tužiteljice prije dospijeća obveze plaćanja, sukladno ugovoru o kupoprodaji uplatila ukupno 814.104,92 kn u protuvrijednosti od 106.538,79 EUR-a po srednjem tečaju HNB na dan isplate. Budući da je kupoprodajna cijena ugovorena između tužiteljice i tuženice u iznosu od 108.000,00 EUR-a kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan uplate, razlika između ugovorene i isplaćene kupoprodajne cijene iznosi 1.461,21 EUR-a.

44. Mišljenje je ovog financijskog vještaka da na temelju dokumentacije koja prileže spisu da tužiteljica opravdano potražuje s osnova neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene nekretnine iznos od 1.461,21 EUR-a, kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan uplate s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća 30.12.2013. godine do uplate.

45. Ovom financijskom nalazu i mišljenju stranke nisu prigovorile, te je sud isti nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marija Duljković j.t.d.o.o. za vještačenje prihvatio u cijelosti, kao objektivan, detaljno obrazložen, zasnovan na dokumentaciji koja prileži spisu te u cijelosti dan u skladu s pravilima znanosti i struke.

46. Sud je na osnovi tog provedenog financijskog vještačenja utvrdio da je razlike u ugovornoj ukupnoj kupoprodajnoj cijeni prema predmetnom Ugovoru o kupoprodaji nakon uplata izvršenih na račun tužiteljice po Raiffeisen stambenoj štedionici preostala u iznosu od 1.461,21 EUR, a nije sporno niti po kazivanju tuženice saslušane osobno kao stranke, da je nastala razlika od oko 1.500,00 EUR. 47. Ono što je sporno je da tužiteljica poriče da bi izdala izjavu o plaćanju ukupne kupoprodajne cijene, kao i da bi takvu izjavu predala tuženici.

48. Nesporno je utvrđeno temeljem dostavljene preslike ovjerene preslike iste izjave da ju je tužiteljica izdala još 08.11.2013., prije nego što je uplaćena glavnina kupoprodajne cijene dana 26.11.2013. godine, što znači da ju je tužiteljica dala i ovjerila svoj potpis kod javnog bilježnika bianko, prije nego što je dobila uplatu, a to je učinila 08.11.2013. na dan sklapanja glavnog ugovora.

49. Sud ne može doći do potvrde podatka kada je i kako tuženica došla u posjed istog dokumenta, za koji tužiteljica i njezin odvjetnik negiraju da postoji, te što je tužiteljica osporila u svom iskazu (za utuženi iznos, ali ista izjava obuhvaća ukupan iznos kupoprodaje), te je nesporno da je tužiteljica tuženicu pustila u posjed stana i prije isplate cijele cijene, tj. i utuženog iznosa u ovoj pravnoj stvari, dana 26.11.2013. godine, što je bilo po isplati glavnine kupoprodajne cijene, kao što je predale tuženici i tabluranu ispravu

50. Punomoćnik tužiteljice je u tijeku postupka izjavio da nije znao za postojanje izjave od 08.11.2013. kojom tužiteljica potvrđuje primitak cijele cijene za kupnju predmetnog stana, tj. prodaju po tužiteljici, a tuženica navodi da je taj iznos sa tri novčanice od po 500,00 EUR isplatila tužiteljici tuženičina majka, koja je taj iznos predala pred tuženicom u slastičarni tužiteljici, ali za isto nije dobila posebnu potvrdu, već da je predmetnu Izjavu dobila kada je majka tuženice tužiteljici predala iznos od 1.500,00 EUR negdje početkom same 2014. godine.

51. Tuženica iskazuje da je tu potvrdu našla u kući sada pok. majke tek nakon majčine smrti.

52. Sud mora ocijeniti da je više životan i vjerojatan iskaz tuženice, da je predmetnu potvrdu pronašla tek nakon majčine smrti u kući pok. majke, o čemu iskazuje u tijeku postupka, nego iskaz tužiteljice da nije dala potvrdu tužiteljici o plaćanju utuženog iznosa, kao niti da bi izjavila da je dala pisanu Izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika, te da o toj Izjavi ovjerenog potpisa tužiteljice na istoj nije iskazala svom punomoćniku odvjetniku. Sud između te dvije verzije istog događaja, obzirom da se od javnog bilježnika nije mogao pribaviti podatak o tome da li je i kada tuženici ili nekom trećem predao Izjavu tužiteljice od 08.11.2013. (jedan javnobilježnički ured je prestao postojati, a drugi posjeduje arhivu tek od 2018. godine u kojoj nema takvih podataka), sud se mora prikloniti tvrdnji tuženice da je Izjavu joj predala sama tužiteljica nakon plaćanja i zadnjih 1.500,00 EUR.

53. Sud ne može prihvatiti kao istinitu tvrdnju tužiteljske strane iznošenu u tijeku ovog postupka da tužiteljica ne bi izdala takvu potvrdu, jer samo postojanje iste i njezina predaja i prihvaćane u zemljišnim knjigama govori dijametralno suprotno, ali je činjenica da je tužiteljica iskazala da vezano uz utuženi iznos nije izdala potvrdu, ali utuženi iznos je dio ukupne kupoprodajne cijene koju je ugovorila s tužiteljicom, te je ugovorna obaveza tužiteljice bila da prema čl. 8. Ugovora o kupoprodaji nekretnine, preda tuženici kao kupcu klauzulu intambulandi kao i izjavu o primitku ukupnog iznosa kupoprodajne cijene. Nejasno je kako je ta obveza i izdavanje izjave moglo ostati nepoznato kao tužiteljici osobno tako i njezinu punomoćniku.

54. Sud kao životno i istinito prihvaća iskazivanje tuženice da je taj dokument dobila ona, tj. njezina majka prilikom isplate i daljnjih 1.500,00 EUR na inzistiranje tužiteljice početkom 2014. godine, a da je tek po pronalasku tog dokumenta mogla isti dostaviti nadležnom zk. odjelu radi uknjižbe vlasništva na predmetnom stanu, dok je potpuno neuvjerljiv i za sud neprihvatljiv dio iskaza tužiteljice u kojem ona negira da bi izjavu sačinila, da o istom nije obavijestila niti svog odvjetnika, te je za zaključiti da je istinita tvrdnja tuženice kada je i pod kojim uvjetima tu Izjavu dobila od tužiteljice, a da ju je pronašla u dokumentima pok. majke. Sudu je prema stanju spisa i činjenici da ista Izjava postoji, a ne da ne postoji kako navodi tužiteljska strana, prihvatila tvrdnje i navode tuženice o tome da je platila i razliku koja je nastala prilikom plaćanja kupoprodajne cijene tužiteljici.

55. Nije sporno da je tužiteljica sačinila Izjavu još dana 08.11.2013., kada je od tuženice primila samo 50.000,00 kn na ime kapare i dijela kupoprodajne cijene, ali je sud utvrdio da je nesporno da je tužiteljica takvu Izjavu potpisala i svoj potpis ovjerila kod javnog bilježnika, a očito, temeljem ocjene različitih tvrdnji stranaka iznošenih u ovom postupku, kao i provedenih dokaza, i sama tužiteljica predala tuženici prilikom zadnje isplate koju je za tuženicu izvršila njezina majka u iznosu od 1.500,00 EUR. 56. Tužiteljica nije dokazala, a temeljem tereta dokazivanja, da bi preostao dug tuženice u utuženom iznosu, kao niti u izvještačenom iznosu, pa je slijedom iznesenog, sud odbio tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

57. Sud ne može negirati niti postojanje predmetnog dokumenta nazvanog Izjava, kao niti posjed tuženice istog dokumenta, a negiranje tužiteljice da bi takav dokument postojao, iako je izdavanje istog bila njezina ugovorna obveza.

58. Slijedom iznesenog, valjalo je odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom.

59. Odluka suda o stopi zateznih kamata donesena je prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao pod toč. II. izreke ove presude.

60. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tuženika po punomoćniku koji je odvjetnik.

61. Trošak je određen na slijedeći način: ročite 06.04.2017., ročište 04.12.2017., ročište 09.02.2022., ročište 16.01.2023., podnesak 20.05.2024. – svaka od ovih parničnih radnji po 100 bodova, što čini ukupno 500 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 1.000,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 250,00 EUR, te čini zbir od 1.250,00 EUR i dosuđen tuženiku u cijelosti, kao pod toč. II. izreke ove presude.

62. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 05. veljače 2025. godine pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 3. Ovršnog zakona.

63. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 05. veljače 2025.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o naplati sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR

2. tuženiku po pun.