Poslovni broj Usž-53/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Petrinje, Petrinja, Ivana Gundulića 2, kojeg zastupa opunomoćenik Inoslav Korinčić, odvjetnik u Zaprešiću, Mihovila Krušlina 14, protiv tuženika Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i ruralni razvoj, Sisak, Zagrebačka 44, uz sudjelovanje zainteresirane osobe GAVRILOVIĆ d.o.o., Petrinja, Gavrilovićev trg 1, koju zastupa opunomoćenica Valentina Kučić, odvjetnica u BUTERIN&PARTNERI odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Masarykova ulica 3, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I- 478/21-17 od 23. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-478/21-17 od 23. studenog 2023.

II. Poništava se rješenje Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i ruralni razvoj, KLASA: UP/II-363- 03/19-01/13, URBROJ: 2176/01-05-20-19 od 23. prosinca 2020.

III. Odbija se žalba GAVRILOVIĆ d.o.o. podnesena protiv rješenja Grada Petrinje, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I- 363-03/15-01/381, URBROJ: 2176/06-09/15-19-25 od 5. travnja 2019.

IV. Odbija se zahtjev tuženika i zainteresirane osobe za nadoknadom troškova sastava žalbe.

V. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za nadoknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-478/21-17 od 23. studenog 2023. poništeno je rješenje Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i ruralni razvoj, KLASA: UP/II-363-03/19-01/13, URBROJ: 2176/01-05-20-19 od 23. prosinca 2020. te je odbijena žalba društva GAVRILOVIĆ d.o.o. podnesena protiv rješenja Grada Petrinje, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-03/15-01/381, URBROJ: 2176/06-09/15-19- 25 od 5. travnja 2019. (točka I. izreke) te je odlučeno da će se o troškovima spora odlučiti posebnim rješenjem (točka II. Izreke).

1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-03/19-01/13, URBROJ: 2176/01-05-20- 19 od 23. prosinca 2020., usvojena je žalba zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu i poništeno je rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Petrinje, KLASA: UP/I-363-03/15-01/381, URBROJ: 2176/06-09/15-19-25 od 5. travnja 2019. Ujedno je zainteresiranoj osobi određena visina komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. za nekretnine koje se nalaze na adresi [adresa] u 1. zoni te visina komunalne naknade za razdoblje od 1. do 31. prosinca 2018. za nekretnine koje se nalaze na adresi [adresa] u 2. zoni , visina komunalne naknade za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2018. za nekretnine koje se nalaze na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] u 2. Zoni. Određeno je da je obveznik plaćanja komunalne naknade dužan za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. rujna 2018. platiti razliku komunalne naknade i to razliku od plaćenog iznosa komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. rujna 2018. i iznosa komunalne naknade utvrđene tim rješenjem u mjesečnom iznosu od 124.316,27 kn, a od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2018. platiti razliku komunalne naknade i to razliku od plaćenog iznosa komunalne naknade za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2018. i iznosa komunalne naknade utvrđene ovim rješenjem u mjesečnom iznosu od 128.538,05 kn na račun Grada Petrinje s dospijećem 15-tog dana od dana pravomoćnosti rješenja.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem od 5. travnja 2019. zamijenjeno je rješenje Grada Petrinje, KLASA: UP/I-363-03/15-01/381, URBROJ: 2176/06-09/9-19-22 od 25. veljače 2019. te je zainteresiranoj osobi određena visina komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. za nekretnine koje se nalaze na adresi [adresa] u I. zoni te visina komunalne naknade za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2018. za nekretnine koje se nalaze na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], u 1. zoni na adresi [adresa]. Određeno je da je obveznik plaćanja komunalne naknade dužan za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. rujna 2018. platiti razliku komunalne naknade i to razliku od plaćenog iznosa komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. rujna 2018. i iznosa komunalne naknade utvrđene tim rješenjem u mjesečnom iznosu od 165.411,84 kn, a od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2018. platiti razliku komunalne naknade i to razliku od plaćenog iznosa komunalne naknade za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2018. i iznosa komunalne naknade utvrđene ovim rješenjem u mjesečnom iznosu od 180.919,72 kuna na račun Grada Petrinje 2. Tuženik je izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS). Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, odbaciti tužbu a podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. U žalbi, u bitnom, navodi da je pobijano rješenje donio u cijelosti u skladu sa uputom suda iz pravomoćne presude Usl-3302/19 te u skladu s obvezom iz članka 81. stavak 2. ZUS-a, te se stoga ovom presudom drugi puta (i to različito) odlučilo u istoj upravnoj stvari. Naime i ovaj postupak kao i postupak koji se vodio pod brojem: Usl- 3302/19 vodi se između istih stranaka, o istoj stvari - utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade, za istovjetne nekretnine i za istovjetno razdoblje, slijedom čega je potpuno pogrešan stav suda da nisu ispunjene pretpostavke za odbačaj tužbe, jer da predmet ovog spora nije ocjena zakonitosti rješenja od 30. kolovoza 2019. već rješenja 23. prosinca 2020. Obvezujućom uputom suda iz presude Usl-3302/19 sud je pravomoćno utvrdio kako je pravilno tuženik utvrdio način korištenja predmetnih nekretnina, kao i zone u kojima se iste nalaze sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o komunalnoj naknadi Grada Petrinje ("Službeni vjesnik Grada Petrinje", broj: 57/14.), a što je detaljno i obrazložio u pobijanom rješenju. Naime, tuženik je za svaki prostor unutar kompleksa točno utvrdio način njegova korištenja te ih je pravilno kategorizirao sukladno članku 22. stavak 3. Zakona. Isto tako je za svaku nekretninu pojedinačno (a ne u ovisnosti o sjedištu) odredio zonu u kojoj se konkretna nekretnina nalazi. Smatra da sud pogrešno tumači da bi se Uvjerenje o kućnom broju (koje je izdano naknadno) imalo smatrati promjenom adrese za nekretnine koje su predmetom ovog postupka i time irelevantno za utvrđivanje komunalne naknade. Nekretnine koje su predmetom ovog postupka i koje se nalaze u [adresa], nisu nikada mijenjale adresu, odnosno oduvijek se nalaze u [adresa] tj. u II. zoni Grada Petrinje prema Odluci o komunalnoj naknadi iz 2014. godine, slijedom čega je i u tom smislu pobijana presuda nezakonita.

3. Zainteresirana osoba je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu te da ovaj sud otkloni utvrđene nedostatke.

3.1. U žalbi, u bitnome navodi da prvostupanjski sud prihvaćajući stavove tužitelja i pozivajući se na raniju sudsku praksu Visokog upravnog suda u sličnim predmetima, iznosi kako zemljište koje se nalazi unutar ograđenog poslovnog kruga obveznika komunalne naknade (zainteresirane strane) predstavlja građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti neovisno o tome nalaze li se unutar takvog kruga parkirališta, travnjaci, zelene površine. Međutim, prvostupanjski sud pritom propušta navesti i obrazložiti na koji način je uopće utvrdio da bi nekretnine iz pobijanog rješenja tuženika (opisanog pod točkom 1. pobijane presude) uopće predstavljale "ograđeni poslovni krug obveznika". Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznosi da mu je tijekom postupka bilo predloženo provođenje očevida na licu mjesta i da je taj prijedlog odbio, jer da je očevid bio proveden u "upravnom postupku". Izostaje, međutim, u cijelosti opis tog upravnog postupka u kojem je očevid navodno bio proveden i bilo kakav navod o sadržaju odlučnih okolnosti utvrđenih takvim očevidom, nedostaju razlozi zbog kojih se sud pouzdao u sadržaj tako provedene dokazne radnje, kao i bilo kakvo obrazloženje činjeničnog stanja koje je sud utvrdio uvidom u zapis o dokazima provedenim u upravnom postupku. Prvostupanjski sud je morao provesti očevid na licu mjesta, a podredno makar morao valjano obrazložiti na koji je način utvrdio i koje odlučne okolnosti uvidom u koji vjerodostojan dokument o provođenju dokaza u upravnom postupku. Imajući to u vidu, zainteresirana strana smatra kako je pobijana presuda opterećena i žalbenim razlogom bitne povrede pravila sudskog postupka, i to stoga što ista nije u smislu čl. 60. ZUS-a valjano obrazložena. Spori i pravni stav suda o tome da bi nekretnine, a zbog toga što im je naknadno prijavljena druga adresa, zbog činjenice da su u razdoblju na koje se odnosi pobijano rješenje (točka 1. pobijane presude) bile na adresi [adresa], trebale biti kategorizirane u 1. Zonu. Smatra da je tužbu u ovom predmetu pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 5. ZUS-a trebalo odbaciti, i to upravo zbog identiteta ranijeg spora UsI-3302/2019. Predmet tog i ovog spora vodi se, naime, između istih stranaka i to u istoj upravnoj stvari - obvezi plaćanja komunalne naknade za istovjetne nekretnine i istovjetno razdoblje, kao u sporu UsI-3302/2019, u kojem je presuda pravomoćna. Stoga odlučivanje u ovom sporu, a osobito na način na koji je to učinio prvostupanjski sud, predstavlja kršenje načela pravomoćnosti i načela "ne bis in idem", temelja pravosudnog sustava čime se i inter partes ali i erga omnes ugrožava pravna sigurnost. Takvo postupanje očito je protivno ZUS-u i temeljnim načelima pravnog sustava.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika, ali je odgovorio na žalbu zainteresirane osobe. U odgovoru na žalbu navodi da je prvostupanjska presuda zakonita te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4.1. Tuženik je odgovorio na žalbu zainteresirane osobe. Navodi da se u cijelosti slaže s navodima iz žalbe, a koji su sukladni odgovoru na žalbu tuženika. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu te da ovaj Sud svojom presudom otkloni utvrđene nedostatke, podredno predmet vrati na ponovo odlučivanje.

4.2. Zainteresirana osoba nije odgovorila na žalbu tuženika.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Prema odredbi članka 73. stavak 1. ZUS-a Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

7. Vezano za navode tužitelja da prvostupanjski sud nije cijenio sve dokaze koje je predložio valja reći da je člankom 33. stavcima 2. i 3. ZUS-a propisano da sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio te da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja u svjetlu naprijed navedenog, ovaj Sud zaključuje da u prvostupanjskom sporu u kojemu je sud, nakon uvida i analize dokumentacije u spisu koja je dostavljena u spis prije zaključenja glavne rasprave, prihvatio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, nisu učinjeni postupovni propusti koji bi doveli u sumnju zakonitost osporavane presude. Prema ocjeni ovoga Suda, dokumentacija u spisu predmeta, pružala je dovoljnu osnovu za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja u konkretnom predmetu.

7.1. Nadalje, tužitelj neosnovano prigovara i povredi ustavnih i konvencijskih prava, jer je prvostupanjski sud održao raspravu dana 21. studenog 2023. te omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga su (sadržajno) prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje i prava na jednakost oružja kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje neosnovani, kao i prigovor o povredi prava na pristup sudu.

7.2. Zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Suprotno mišljenju žalitelja sud je pravilno odbio dokaz provođenjem očevida na licu mjesta jer iz stanja spisa tuženika proizlazi da su provedena dva očevida (31. siječnja 2014. i 15. siječnja 2019.), a zainteresirana osoba ne osporava da se čestice nalaze unutar građevinskog područja grada [adresa] a prema prostornom plan grada [adresa], ali osporava da bi se najveći dio površine zemljišta na tim čestica imao smatrati građevinskim zemljištem koji služi poslovnoj namjeni.

8. Suprotno mišljenju tuženika i zainteresirane osobe u konkretnoj situaciji ne radi se o presuđenoj stvari iz odredbe članka 30. stavak 1. točkom 5. ZUS kojom je propisano da se će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu u istoj stvari.

8.1. Naime, u sporu između ovdje istih stranaka, a u ocjeni zakonitosti rješenja tuženika od 30. kolovoza 2019. kojim je poništeno rješenje tužitelja od 5. travnja 2019. presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3302/2019-14 od 19. listopada 2020. poništeno je rješenje tuženika od 30. kolovoza 2019. (po žalbi tužitelja) te je naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese novo rješenje o žalbi tužitelja uz izraženo shvaćanje da nije nastupila zastara potraživanja s osnove obveze plaćanja komunalne naknade, te kako je tuženik pravilno utvrdio način korištenja predmetnih nekretnina i zone u kojima se isti nalaze potrebno je na valjani način utvrditi visinu mjesečne obveze zainteresiranoj osobi. Dakle, pravomoćnom presudom nije stranci priznato neko pravo već je pravomoćnom presudom poništeno rješenje tuženika te se u konkretnom slučaju radi o dva rješenja kojima je odlučeno o istoj obvezi – osporavano rješenje tuženika od 23. prosinca 2020. i od 30. kolovoza 2019.

9. Nadalje, pravilno navode tuženik i zainteresirana osoba da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja bio vezan pravnim shvaćanjem iz presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3302/2019-14 od 19. listopada 2020. Naime, pravno shvaćanje izraženo u ranijoj (pravomoćnoj) prvostupanjskoj presudi, kojom je poništeno ranije rješenje tuženika i predmet prvi put vraćen tuženiku na ponovni postupak, ne veže drugostupanjski sud kad pravomoćno odlučuje o istoj stvari, međutim veže prvostupanjski sud. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U zpz-51/17 od 19. rujna 2018.).

9.1. Dakle, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o zakonitosti rješenja tuženika donesenog na temelju pravnog shvaćanja izraženog u ranijoj odluci (pravomoćnoj) prvostupanjskoj presudi, kojom je poništeno ranije rješenje tuženika bio vezan pravnim shvaćanjem iz presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3302/2019-14 od 19. listopada 2020. pa je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci pod stavkom I. i poništiti prvostupanjsku presudu.

10. Međutim, kao što je naprijed navedeno, pravno shvaćanje prema kojem određeno pravno shvaćanje izraženo u ranijoj (pravomoćnoj) prvostupanjskoj presudi, kojom je poništeno ranije rješenje tuženika i predmet prvi put vraćen tuženiku na ponovni postupak, ne veže ovaj Sud kad pravomoćno odlučuje o istoj stvari.

11. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluke tuženika kojom je poništeno rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Petrinje, KLASA: UP/I-363-03/15- 01/381, URBROJ: 2176/06-09/15-19-25 od 5. travnja 2019. te je zainteresiranoj osobi određena visina komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. za nekretnine koje se nalaze na adresi [adresa] u 1. zoni te visina komunalne naknade za razdoblje od 1. do 31. prosinca 2018. za nekretnine koje se nalaze na adresi [adresa] u 2. zoni , visina komunalne naknade za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2018. za nekretnine koje se nalaze na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] u 2. Zoni.

12. Nije sporno da je zainteresirana osoba vlasnik, odnosno korisnik sljedećih nekretnina: poslovnih prostora Tvornice Gavrilović na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] korisne površine 45.161,90 m2 i zemljišta na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], dijelu k. č. br. [katastarska čestica], dijelu k. č. br. [katastarska čestica], dijelu k. č. br. [katastarska čestica], dijelu k. č. br. [katastarska čestica], dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i dijelu k. č. br. [katastarska čestica], sve stvarne površine 146.547,66 m2 ; poslovnog prostora Stare škole korisne površine 252,92 m2 na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zemljišta na kč. br. [katastarska čestica] stvarne površine 8.017,00 m2 ; poslovnih prostora Tvornice stočne hrane na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] korisne površine 3.573,79 m2 i zemljišta na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stvarne površine 77.046,70 m2 , koje uključuje i devastirane plastenike.

12.1. Javnopravna tijela su o obvezi komunalne naknade zainteresirane osobe odlučila primjenom Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/07., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01.,82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11. 144/12., 56/13., 94/13. i 153/13.) i Odluke o komunalnoj naknadi Grada Petrinje ("Službeni vjesnik Grada Petrinje", broj: 57/14.).

13. Odredbom članka 92. stavak 1. točkama 1. i 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narode novine", broj: 68/18. i 110/18. - dalje u tekstu: ZKG) propisano je da se komunalna naknada plaća za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Isto je bilo propisano i ranijim Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.) te je ovaj Sud kroz dugogodišnju praksu izrazio shvaćanje da se i neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se nalazi unutar poslovnog kruga poduzeća, ne može smatrati zemljištem koje se ne koristi u poslovne svrhe. Pri takvom tumačenju citirane odredbe polazi se od činjenice da se zemljište nalazi unutar ograđenog poslovnog kruga obveznika komunalne naknade, pa okolnosti da su u pitanju parkirališta, travnjaci i ostale uređene zelene površine, nisu pravno odlučne niti su razlog da se komunalna naknada ne obračuna kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Navedeno shvaćanje izraženo je u nizu odluka ovoga Suda, (na primjer u presudama poslovni broj: Us-11137/1998. od 20. ožujka 2002., Usž-1941/17-2 od 10. siječnja 2018., Usž-899/20-2 od 4. lipnja 2020., Usž-4871/20-2 od 14. listopada 2021. te Usž-3464/21-3 od 25. veljače 2022.).

14. Kako se predmetne nekretnine u cijelosti nalaze na adresi [adresa] u Petrinji, to pripadaju I. zoni sukladno Odluci o komunalnoj naknadi nevezano za to s koje ulice postoji prilaz objektu, već ovisno o adresi objekta u vrijeme utvrđivanja obveze. Imajući u vidu navedeno cjelokupno zemljište unutar ograđenog kruga se može kategorizirati kao građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti, to je valjalo poništiti rješenje tuženika i odbiti žalbu zainteresirane osobe izjavljenu protiv rješenja Grada Petrinje, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-03/15-01/381, URBROJ: 2176/06-09/15-19-25 od 5. travnja 2019. kojim je utvrđena obveza komunalne naknade za ukupnu površinu zemljišta oko poslovnog prostora (točka II. i III. presude).

15. Odluka o zahtjevu tuženika i zainteresirane osobe za naknadom troškova sastava žalbe (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a.

16. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 79. stavak 1. ZUS-a jer ovaj Sud smatra da nije riječ o opravdanom izdatku učinjenom tijekom spora.

U Zagrebu, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković