Poslovni broj: Usž-190/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PT iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Golubić i partneri j.t.d. Zagreb, Amruševa 13, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-531/2023-8 od 5. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I  Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-531/2023-8 od 5. lipnja 2023. II  Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/22-02/486, URBROJ: 531-07-1-3-2/5-23-2 od 20. siječnja 2023. i rješenja prvostupanjskog tijela Grada Kaštela, Odsjeka za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju KLASA: UP/I-361-03/22-01/000160, URBROJ: 2181-4-07-01/3-22-6 od 26. rujna 2022. te je odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora. (točke I. i II. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju građevine stambene namjene, 2.b skupine, na postojećoj građevnoj čestici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je presuda nezakonita obzirom da je njome održano na snazi rješenje tuženika za donošenje kojeg nisu bile ostvarene zakonske pretpostavke. Pojašnjava da se u projektnoj dokumentaciji pozvao na postojanje utvrđene građevne čestice (list 35 glavnog projekta), stoga da je pogrešno utvrđenje suda da tužitelj nije tvrdio da je ishodio rješenja o utvrđivanju građevne čestice. Naglašava da upravnim tijelima u postupku u izdavanja građevinske dozvole nije bilo sporno postojanje građevne čestice, štoviše, u samom prvostupanjskom rješenju se spominje postojeća građevna čestica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te se navodi da ista ima 293 m2. Tuženik, također, u osporenom rješenju nije doveo u pitanje postojanje građevne čestice, a iz kojeg razloga niti tužitelj nije imao potrebu iznositi dodatne tvrdnje o utvrđivanju građevne čestice.

2.1. Tvrdi da je sud propustio cijeniti sadržaj rješenja o izvedenom stanju izdanog za predmetnu građevinu, budući da isto ne mora obuhvaćati ukupnost objekta. Obzirom da nije provedena analiza rješenja o izvedenom stanju to sud nije mogao utvrditi do kakvih je promjena došlo temeljem istog te na koji način bi utjecalo na ranije postojeću građevnu česticu. Budući da se odredba članka 157. Zakona o prostornom uređenju poziva na ozakonjenu građevinu, smatra da je bilo potrebno utvrditi u kojem je dijelu građevina ozakonjena.

2.2. Ukazuje da je isto tijelo nadležno za izdavanje građevinske dozvole kao i za utvrđivanje građevne čestice, stoga da je to tijelo trebalo po službenoj dužnosti pribaviti podatke o građevnoj čestici, odnosno rješenje o utvrđivanju građevne čestice pregledom svojih službenih evidencija sukladno odredbi članka 47. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, podredno pozvati tužitelja da isto dostavi. Tvrdi da je od strane prvostupanjskog tijela bio pozvan na usklađivanje projektne dokumentacije s odredbama Generalnog urbanističkog plana, ali ne i na dostavu dokaza o utvrđivanju građevne čestice. Obzirom da se radi o propustu prvostupanjskog to se ne može zahtjev tužitelja odbiti na temelju propusta upravnog tijela čije je pogrešno odlučivanje i dovelo do potrebe pokretanja predmetnog spora. Ističe da se ne može smatrati kako je rješenje zakonito iz drugih razloga, jer je cjelokupno postupanje tuženika i Grada Kaštela bilo usmjereno na primjenu pogrešnih odredbi Generalnog urbanističkog plana, a takvo rješenje ne može biti zakonito iz drugih razloga. Mišljenja je da se propust u primjeni odredbe članka 47. Zakona o općem upravnom postupku ne može otkloniti u upravnom sporu, već je potrebno rješenja donijeta u upravnom postupku ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom tijelu. Opetovano naglašava da tuženik nije sporio postojanje građevne čestice te da tužitelj nije imao razloga predlagati dokaze u tom smjeru, a da je Zakonom o parničnom postupku propisano da sud ne može svoju odluku donijeti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva osoba nije mogla razumno predvidjeti. Tvrdi da je iz obrazloženja presude vidljivo da bi sud usvojio tužbeni zahtjev da nije pogrešno smatrao da nije utvrđena građevna čestica. Iznosi da mu nije osigurano pravo na sudsku kontrolu postupanja upravnih tijela jer je sud zanemario da eventualni nedostatci u pogledu utvrđenja postojanja građevne čestice također predstavljaju povredu propisa počinjenu od strane upravnih tijela, a zbog čega se mora omogućiti ponavljanje postupka obilježenog takvim povredama. Predlaže poništiti presudu i riješiti upravnu stvar na način da se usvoji tužba, ponište prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom tijelu, uz obvezu tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove u skladu s priloženim troškovnikom. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS), iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. Pri tome je prvostupanjski sud za svoju odluku iznio valjane, pravno prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju, dogradnjom (etažom potkrovlja, u kojoj je jedna nova stambena jedinica) postojeće stambene zgrade, koja je, kao završena zgrada, ozakonjena pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/14- 01/34524, URBROJ: 403-02-4-2/0077-15-12 od 20. svibnja 2015., donesenim u primjeni Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19; dalje: ZoPNIZ).

7. Odlučujući o navedenom zahtjevu prvostupanjsko je tijelo pozivom od 9. kolovoza 2022. pozvalo tužitelja uskladiti projektnu dokumentaciju u pogledu veličine građevine (vanjski gabariti nadzemnog i podzemnog dijela građevine te broj i vrsta etaža ako ih ima) s odredbama, ovdje mjerodavnog, Generalnog urbanističkog plana Kaštela ("Službeni glasnik Grada Kaštela" broj: 2/06., 2/09., 2/12., 14/19. i 17/19 - dalje: GUP). Obzirom da po istom nije postupio, prvostupanjskim rješenjem od 26. rujna 2022. navedeni je zahtjev odbijen.

8. Odbijajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, tuženik je, u ovdje osporenom rješenju, zauzeo stajalište kako se, suprotno mišljenju tužitelja, uvjeti za rekonstrukciju građevina iz odredbe članka 71. stavka 3. GUP-a, odnose samo na građevine izgrađene do stupanja na snagu III. Izmjena i dopuna GUP-a na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta, dok se, za rekonstrukciju građevina koje će se graditi nakon stupanja na snagu III. Izmjena i dopuna GUP-a, kao što je u konkretnom predmetu, primjenjuju odredbe za novu izgradnju, kako je to propisano odredbom članka 71. stavka 1. GUP-a.

9. Prvostupanjski je sud, odbijajući tužbeni zahtjev, potvrdio zakonitost rješenja tuženika, međutim iz razloga različitih od onih kojima je obrazloženo to rješenje, a s kojim razlozima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

10. Naime, kao što je prethodno navedeno, u konkretnom predmetu zgrada koja je predmet namjeravane rekonstrukcije je postojeća zgrada koja je ozakonjena, kao završena zgrada, prethodno citiranim, pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju te se na istu primjenjuju odredbe ZoPNIZ.

11. Odredbom članka 33. stavka 1. ZoPNIZ propisano je da se završena zgrada, odnosno završeni dio zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju smatra u smislu posebnog zakona zgradom za koju je izdana građevinska dozvola i uporabna dozvola, a člankom 20. stavka 2. istog Zakona, propisano je da se građevna čestica zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju utvrđuje sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju.

12. Navedeni posebni zakon je Zakon o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19. - dalje: ZPU) koji, odredbom članka 157. stavka 2. točka 5. propisuje da se smatra da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine ako se radi o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu.

13. Slijedom navedenih odredbi proizlazi da pravomoćno rješenje o izvedenom stanju kojim je ozakonjena završena zgrada; supstituira izdavanje građevinske i uporabne dozvole (pa njime ozakonjena zgrada zato i jest postojeća zgrada), ali ono nije akt kojim se utvrđuje građevna čestica te zgrade.

14. Stoga kraj činjenice da je ovdje riječ o ozakonjenoj zgradi na koju se primjenjuje prethodno navedena zakonska predmnijeva iz odredbe članka 157. stavka 2. točka 5. ZPU-a, a da bez točnog utvrđenja građevne čestice nije moguće utvrditi da li namjeravana rekonstrukcija zadovoljava uvjete koji su za minimalnu površinu građevne čestice propisani prostorno-planskom dokumentacijom, to je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da je izdavanje građevinske dozvole za namjeravanu rekonstrukciju predmetne postojeće zgrade, uvjetovano prethodim ishođenjem pravomoćnog rješenja o utvrđivanju građevne čestice za postojeću (ozakonjenu) zgradu.

15. Obzirom da je tužitelj nakon ozakonjenja predmetne građevine bio dužan ishoditi rješenje o utvrđivanju građevne čestice kako je to propisano izričitom, naprijed navedenom odredbom članka 157. stavka 2. točka 5. ZPU, to prigovori tužitelja kojima upire na propust prvostupanjskog tijela da ga pozove na dostavu rješenja o utvrđivanju građevne čestice ne mogu dovesti do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

16. Iz istog razloga, neosnovani su prigovori tužitelja kojima ukazuje na to da se u projektnoj dokumentaciji pozvao na postojanje utvrđene građevne čestice (list 35 glavnog projekta), a naročito kraj činjenice da iz izvatka iz katastarskog plana i dostavljene projektne dokumentacije proizlazi različita površina predmetne čestice.

17. Konačno, treba reći da nema zapreke da tužitelj novi zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, za namjeravanu rekonstrukciju, ponovno podnese nakon ishođenja pravomoćnog rješenja o utvrđivanju građevne čestice za navedenu postojeću (ozakonjenu) zgradu, koje se ne donosi po službenoj dužnosti, već po zahtjevu stranke.

18. Iz navedenih razloga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, jer tužitelj sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić