Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-578/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3219/2021-35 od 3. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3219/2021-35 od 3. svibnja 2024. pod stavcima I., II., III., IV., V. i VII. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 6. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu broj 066-450/2008 koji su 3. rujna 2008. sklopili tužiteljica ŠL, kao korisnica kredita i tuženik Addiko Bank d.d., kao kreditor, koji Ugovor je ovjeren 8. rujna 2008. kod javnog bilježnika ŠLD iz [adresa] pod brojem OV-10826/2008, a koja odredba glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta." (st. I. izreke), utvrđeno je da je ništetan dio odredbe čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu broj 066- 450/2008 koji su 3. rujna 2008. sklopili tužiteljica ŠL, kao korisnica kredita i tuženik Addiko Bank d.d., kao kreditor, koji Ugovor je ovjeren 8. rujna 2008. kod javnog bilježnika ŠLD iz [adresa] pod brojem OV-10826/2008, a koja odredba glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti…prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita." (st. II. izreke), utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 3. st. 3. Ugovora o kreditu broj 066-450/2008 koji su 3. rujna 2008. sklopili tužiteljica ŠL, kao korisnica kredita i tuženik Addiko Bank d.d., kao kreditor, koji Ugovor je ovjeren 8. rujna 2008. kod javnog bilježnika ŠLD iz [adresa] pod brojem OV- 10826/2008, a koja odredba glasi: "…Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća." (st. III. izreke), utvrđeno je da je ništetan dio odredbe čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu broj 066- 450/2008 koji su 3. rujna 2008. sklopili tužiteljica ŠL, kao korisnica kredita i tuženik Addiko Bank d.d., kao kreditor, koji Ugovor je ovjeren 8. rujna 2008. kod javnog bilježnika ŠLD iz [adresa] pod brojem OV-10826/2008, a koja odredba glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti…obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća." (st. IV. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.114,69 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. V. izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 0,35 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2014. do isplate te je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužiteljici ŠL iznos od 453,89 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. VI. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.574,27 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. VII. izreke).

2. Tuženik pobija navedenu presudu pod st. I., II., III.,IV., V. i VII. izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se dijelovi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula utvrde ništetnim, te da se naloži tuženiku da mu isplati s osnove preplate po ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli iznos od 5.115,04 EUR, a s osnove preplate po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stupi iznos od 453,59 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Takav zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnim navodima iz tužbe da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u toč. II, potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim se utvrđuje da je, među inim, i tuženik odnosno njegovi pravni prednici, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je ništetna, a ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-02 od 9. travnja 2015., da je ugovor, osim s promjenjivom kamatnom stopom zaključen i s valutnom klauzulom u švicarskim francima (CHF), da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. posl.br. Pž-6632/17 utvrđeno da su nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a o ugovaranju valutne klauzule svoje tumačenje dao je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-2521/2015 i dr., kao i u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr., a temeljem navedenih tumačenja je i donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. Nadalje, tužiteljica navodi i da je čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe čl. 502.a st. 1. tog Zakona, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj u tom sporu ovlašten štititi, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U tužbi se navodi i da je ugovor o kreditu sklopljen na standardiziranom obrascu, unaprijed formuliranom od strane tuženika, na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, te da joj prilikom sklapanja ugovora nije objašnjen način promjene kamatne stope te se navodi i da tužiteljica ima pravo na restituciju po osnovi ništetnih odredbi, slijedom čega je zatražila da sud navedene odredbe predmetnog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF utvrdi ništetnim.

7. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za navedena pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao ( Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

8. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju iskaza tužiteljice utvrdio da se radilo o tipskom ugovoru, pri čemu joj nije prezentirana mogućnost pregovaranja o pojedinoj ugovornoj odredbi.

9. Stoga, kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radilo o unaprijed formuliranom, standardnom ugovoru, na tuženiku je, prema čl. 96. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 125/07 i 79/07, dalje: dalje: ZZP), bio teret dokaza da tome nije bilo tako, a tuženik to nije dokazao, jer je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedokinje LL, za koju je naveo da je sudjelovala u sklapanju predmetnog Ugovora, dok je sud prvog stupnja pravilno odbio dokazne prijedloge za saslušanje svjedoka NL, OL i ŠLD jer isti nisu sudjelovali u sklapanju predmetnog ugovora, pa nemaju neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama koje se tiču pregovaranja koje je prethodilo zaključenju ugovora.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno na temelju pravnih utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu (čl. 502.c ZPP) utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i na promjenjivu kamatnu stopu.

11. U ovom stadiju postupka, glede kondemnatornih zahtjeva tužiteljice za isplatu, ostao je sporan zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

12. Prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića, dipl. oec., kao i njegove dopune, te je vještak odgovorio na sve prigovore tuženika dajući za to jasne i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovaj sud, a prema kojem razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Banke važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća, u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom planu po srednjem tečaju Banke važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31. listopada 2008. do 30. rujna 2014. iznosi 5.114,69 EUR / 38.536,64 kn.

13. Pravilno je i pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

14. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu (podnesena 21. travnja 2021.) nije protekao zastarni rok od 5 godina za podnošenje restitucijskog zahtjeva iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO).

15. Kada se uzme u obzir da tuženik nije omogućio tužiteljici da pojedinačno pregovora o spornim ugovornim odredbama, da ju nije upoznao sa svim rizicima zaključenja ugovora o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF, da ju nije informirao o načinu formiranja promjenjive kamatne stope, niti da tečaj CHF, za razliku od tečaja u EUR, ne štiti intervencijama na deviznom tržištu Hrvatska narodna banka, te da je morao znati da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, tada se dolazi do zaključka da je tuženik prilikom zaključenja spornog ugovora postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, što ga čini nesavjesnim stjecateljem spornih preplata po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tako da je sukladno čl. 1115. ZOO, pravilno sud prvog stupnja zatezne kamate dosudio od dana stjecanja onoga što je tuženik stekao bez osnove.

16. S obzirom na sve izloženo, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 96. st. 1. ZZP kada je utvrdio da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.114,69 EUR, tako da je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I., II.,

III., IV. i V. izreke pobijane presude.

17. Tuženik u žalbi odluku o parničnom trošku iz st. VII. izreke pobijane presude osporava iz razloga jer smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan, no, kako je ovaj sud utvrdio da je žalba tuženika neosnovana, trebalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. VII. izreke pobijane presude.

18. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 161. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković