REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-865/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja DRIVE AUTO STAKLA d.o.o. Odra, Ulica Ivana Lackovića Croate 27, OIB: 73285730788, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 05. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 15,00 EUR, uvećano za zatezne kamate.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj DRIVE AUTO STAKLA d.o.o. Odra je dana 29. travnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb radi isplate. U tužbi navodi da je dana 26. siječnja 2024. u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo marke NISSAN NOTE registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu FV iz [adresa]. Tužitelj ističe da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te da su djelatnici tuženika dana 01. veljače 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete br. 248209360067. Nadalje se u tužbi navodi da je tuženik utvrdio pravnu osnovanost štete te je poslao i Obavijest o izvršenoj uplati na ime naknade štete, međutim istu je samo djelomično podmirio. Naime, tužitelj tvrdi da je tuženik po računu br. 70/001/8 u ukupnom iznosu od 687,15 EUR izvršio plaćanje u visini od 672,15 EUR, slijedom čega je preostala razlika u iznosu od 15,00 EUR koja predstavlja cijenu rada limara te je utužena u ovom postupku.

2. Tužitelj smatra da naknada štete, odnosno isplata osigurnine sukladno relevantnim zakonskim odredbama, sudskoj praksi te stajalištima nadležnih tijela za regulaciju osiguranja podrazumijeva plaćanje stvarnih troškova popravka vozila (povrat u prijašnje stanje), a stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila, u konkretnom slučaju račun – 70/001/8. Tužitelj nadalje ističe da tuženik priznaje cijene proizvoljno, budući da na izvidu štete nije napisana cijena sata rada, dok je službena cijena sata rada njegove radionice 25,00 EUR. Smatra da odabir servisa i popravak oštećenog vozila podrazumijeva slobodu potrošača, u ovom slučaju oštećenika, te da ista ne može ni na koji način biti ograničena od osiguratelja, da slobodnom volje odabere gdje će popraviti svoje vozilo (bez obzira ulazi li radionica u mrežu ugovorenih servisa osiguratelja ili ne) i na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak potraživati isplatu naknade štete. Također smatra da bi u suprotnom osiguratelji prema vlastitim nahođenjima i arbitrarno imali pravo određivati cijenu sata rada auto servis kuća što je u kontradikciji s tržišnim natjecanjem, a isto je potvrdila i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga te dostupna pravna praksa.

3. Isprave koje je tužitelj podnio uz tužbu su kako slijedi: presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-914/24 od 18. ožujka 2024. (list 8 do 13 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-387/24 od 6. veljače 2024. (list 14 do 18 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3971/23 od 29. veljače 2024. (list 19 do 26 spisa), stručno mišljenje HANFA-e od 20. veljače 2020. (list 27 do 30 spisa), dopis HANFA-e iz lipnja 2015. (list 31 i 32 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1749/23 od 12. siječnja 2024. (list 33 do 37 spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-156/22 od 24. srpnja 2023. (list 38 do 47 spisa), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 818/11 od 4. lipnja 2014. (list 48 do 51 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3749/12 od 30. srpnja 2015. (list 52 do 57 spisa), račun br. 70/001/8 od 13. veljače 2024. (list 59 spisa), izvid štete br. 248209360067 (list 60 spisa), Potvrda uplate od 27. veljače 2024. (list 61 spisa), e-mail dopis od 07. veljače 2024. i 13. veljače 2024. (list 62 do 65 spisa), Cjenik usluga servisa tužitelja (list 66 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 23. veljače 2024. (list 67 i 68 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku predmeta "Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja zajednički podnesak ustupitelja i primatelja" od 23. veljače 2024. (list 69 spisa) te e-mail dopis od 5. ožujka 2024. (list 70 spisa).

4. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u sklopu podneska koji datira od 10. lipnja 2024. Osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Poziva se na okolnost da je vlasnica vozila dana 13. veljače 2024. sklopila s tuženikom nagodbu, tj. Sporazum o izvansudskoj nagodbi u vezi potraživanja naknade cjelokupne štete iz štetnog događaja od 26. siječnja 2024. odnosno u vezi štete koju opisuje predmetna tužba. Posebice ističe toč. 2. i 6. navedenog Sporazuma. Dodaje da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravak vozila, uz istu vrstu i kvalitetu servisa, kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi. Tuženik ističe kako ne određuje cijenu sata rada niti jednog servisa/lakirera već svoje odluke donosi i upućuje isključivo oštećenim osobama/vlasnicima vozila sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima kao i drugim propisima kojima je uređeno pitanje naknade štete. Navodi da ne spori pravo oštećenika da svoje vozilo popravlja gdje i kada to hoće, ali ne u cijelosti na njegov teret. Odgovoru na tužbu prileži Sporazum o izvansudskoj nagodbi između tuženika i vlasnice vozila FV od 13. veljače 2024. (list 81 spisa) te detalji naloga od 27. veljače 2024. (list 82 spisa).

5. Tužitelj se na navode tuženika iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 27. lipnja 2024. Glede osporavanja aktivne i pasivne legitimacije pozvao se na odredbu čl. 82. Zakona o obveznim odnosima i postupanje glede pravovremenog slanja ugovora o ustupu tražbine te notifikacije o izvršenom ustupu, a kojom je tuženik obaviješten o ustupanju tražbine. Također se poziva na e-mail dopis zaposlenice tuženika od 07. veljače 2024. iz kojeg proizlazi da tuženik odštetni zahtjev drži pravno osnovanim, uz napomenu da je tuženik isplatio iznos od 672,15 EUR osigurnine po odštetnom zahtjevu. Glede Sporazuma koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu tužitelj je stajališta da je isti ništav i ne proizvodi nikakve pravne učinke. Naglašava da iz njega proizlazi obveza tuženika na isplatu iznosa koji je nesporno plaćen, da je Sporazum potpisan samo od oštećenika te da iznos nije pravično određen jer je različit od onog na računu popravka tužitelja. Navodi da je postojala opcija o ispunjenju naknade štete prema računu popravka ili nagodbom. U ostalom ostaje kod navoda iz historijata tužbe. Dostavlja račune i dokaze o plaćanju u kojima je vidljivo da druga društva za osiguranje (primjerice Triglav osiguranje d.d. Zagreb, UNIQA d.d. Zagreb, Allianz Htvazska d.d. Zagreb) priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenog servisera u iznosu većem od 40,00 EUR (list 86 do 106 spisa).

6. Sud nije izveo dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem svjedoka FV i zastupnika po zakonu tužitelja te za priklopom spisa štete tuženika i prometnim vještačenjem. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu održanom 10. prosinca 2024., a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 15,00 EUR koji predstavlja naknadu štete.

9. Iz tuženikovog izvida štete broj 248209360067 utvrđeno je da se isti odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što je razvidno i iz tužiteljevog računa – otpremnice br. 70/001/8 od 13. veljače 2024. odnosno razvidno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika.

10. Nadalje, iz Ugovora o ustupu tražbine radi ispunjenja od 23. veljače 2024. koji prileži tužbi razvidno je, između ostaloga, da je FV kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupila svoje potraživanje koje ima prema ovdje tuženiku u iznosu od 15,00 EUR, a prema računu popravka za štetu br. 70/001/8 u ukupnom iznosu od 687,15 EUR i temeljem izvida štete tuženika br. 248209360067.

11. Međutim, oštećenik FV je prije sklapanja ugovora o ustupu tražbine radi ispunjenja sklopila neposredno sa tuženikom dana 13. veljače 2024. Sporazum o izvansudskoj nagodbi kojim izjavljuje da će se isplatom naknade u iznosu od 672,15 EUR smatrati u cijelosti izmirenim sa svojim potraživanjem po štetnom događaju od 26. siječnja 2024. te se ujedno odriče bilo kakvog daljnjeg potraživanja uz navod da je iznos naknade u visini od 672,15 EUR stvarna šteta koju je pretrpila u ovom štetnom događaju čija visina je određena sporazumno uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete. Na samom Sporazumu je između ostalog naznačeno da je račun umanjen za cijenu radnog sata limara. Naime, iz utuženog računa broj 70/001/8 proizlazi da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila te da je naznačeno da za autolimarske radove na vozilu cijena radnog sata iznosi 25,00 EUR.

12. Dakle, oštećena FV je sklapanjem Ugovora o ustupu tražbine radi ispunjenja od 23. veljače 2024. ustupila tužitelju tražbinu koju u tom trenutku nije niti imala obzirom na prethodno sa tuženikom sklopljen Sporazum o izvansudskoj nagodbi. Iz sadržaja isprava u spisu sud zaključuje da se Sporazum o izvansudskoj nagodbi može smatrati sporazumom o otpustu duga. Napominje se da sporazum o otpustu duga može biti sklopljen u bilo kojem obliku, odnosno obveza će prestati ako na bilo koji jasan i razumljiv način vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati ispunjenje ili da otpušta dug, a dužnik se s tim suglasi. Oštećenik FV je potpisom na Sporazumu o izvansudskoj nagodbi izjavila da je izmirena po predmetnom štetnom događaju u cijelosti, slijedom čega više ne može raspolagati tražbinom iz tog istog štetnog događaja. Ponovno se ističe da se stranke mogu u bilo kojoj formi, pisano, razmjenom dopisa ili u bilo kojem drugom obliku sporazumjeti o otpustu duga, odnosno, obveza će prestati ako na bilo koji jasan i razumljiv način vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati ispunjenje ili da otpušta dug, a dužnik se sa time suglasi.

13. Neovisno o navedenom, a obzirom na sadržaj postavljenog tužbenog zahtjeva, valja napomenuti kako tuženik nema pravo određivati cijene sata rada autoservisima u Republici Hrvatskoj niti može određivati osiguraniku gdje će popraviti vozilo. Isto tako, tužitelj je ovlašten izdati svoj cjenik te je temeljem istoga ovlašten naplaćivati cijenu rada uz primjenu načela tržišnog natjecanja. Međutim, u konkretnom slučaju oštećena FV je nakon izvida štete i nakon što je završen popravak vozila te je za isto ispostavljen račun na iznos od 687,15 EUR potpisala izjavu osiguravajućem društvu (tuženiku) da nakon isplate iznosa od 672,15 EUR nema nikakvih potraživanja, slijedom čega se takva izjava u ovoj pravnoj stvari smatra sporazumom o otpustu duga s osnove naknade štete. Stoga je ovaj sud, cijeneći sve isprave u spisu i provedene dokaze, tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

14. Tužitelj, budući da je izgubio spor, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

15. Tuženiku je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23; dalje: OT), i to trošak jednokratne nagrade sukladno Tbr. 7.9. OT u iznosu od 100,00 EUR, a što uvećano za PDV iznosi 125,00 EUR.

Zagreb, 05. veljače 2025.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a.

DNA

- Odvj. Melita Babić u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A

- Odvj. Ivica Ćosić u OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara