REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-971/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO DAVOR d.o.o. Split, Hercegovačka 74, OIB: 37415954013, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 05. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 814,05 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 15. prosinca 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 814,05 EUR tekućih od 15. prosinca 2023. do isplate po stopi preko stope dosuđene točki I. izreke ove presude.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 735,89 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu na ime zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 735,89 EUR tekućih od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene točkom III. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj AUTO DAVOR d.o.o. Split je dana 9. svibnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb radi isplate. U tužbi navodi da je dana 22. rujna 2023. u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo marke PEUGEOT registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu AK iz [adresa]. Tužitelj ističe da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te da su djelatnici tuženika dana 14. prosinca 2023. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni br. 2023/0022346/001. Nadalje se u tužbi navodi da je tuženik utvrdio pravnu osnovanost štete dostavom Obavijesti o izvršenoj uplati na ime naknade štete, međutim istu je samo djelomično podmirio. Naime, tuženik je po računu br. 2673/1/67 u ukupnom iznosu od 8.064,31 EUR izvršio plaćanje u visini od 7.250,26 EUR, slijedom čega je preostala razlika u iznosu od 814,05 EUR koja predstavlja cijenu rada limara i lakirera te je utužena u ovom postupku.

2. Tužitelj ističe da je izvršio popravak navedenog vozila te je ispostavio račun br. 2673/1/67 na iznos od 8.064,31 EUR. Oštećenik je svoje dospjelo nenaplaćeno potraživanje prema tuženiku, a temeljem priloženog računa-otpremnice, ustupio u cijelosti tužitelju i to Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 31. siječnja 2024., sve kako bi tužitelj u cijelosti neposredno naplatio tražbinu od tuženika. S tim u vezi, tužitelj se u cilju mirnog rješenja spora 31. siječnja 2024. obratio tuženiku poslavši mu notifikaciju o ustupanju tražbine prema izvidu štete br. 2023/0022346/001. Tužitelj smatra da naknada štete, odnosno isplata osigurnine sukladno relevantnim zakonskim odredbama, sudskoj praksi te stajalištima nadležnih tijela za regulaciju osiguranja podrazumijeva plaćanje stvarnih troškova popravka vozila (povrat u prijašnje stanje), a stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila, u konkretnom slučaju račun br. 2673/1/67. Tužitelj nadalje ističe da tuženik priznaje cijene proizvoljno, budući da na izvidu štete nije napisana cijena sata rada, dok je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR. Smatra da odabir servisa i popravak oštećenog vozila podrazumijeva slobodu potrošača, u ovom slučaju oštećenika, te da ista ne može ni na koji način biti ograničena od osiguratelja, da slobodnom volje odabere gdje će popraviti svoje vozilo (bez obzira ulazi li radionica u mrežu ugovorenih servisa osiguratelja ili ne) i na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak potraživati isplatu naknade štete. Također smatra da bi u suprotnom osiguratelji prema vlastitim nahođenjima i arbitrarno imali pravo određivati cijenu sata rada auto servis kuća što je u kontradikciji s tržišnim natjecanjem, a isto je potvrdila i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga te dostupna pravna praksa.

3. Isprave koje je tužitelj podnio uz tužbu su kako slijedi: presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-914/24 od 18. ožujka 2024. (list 8 do 13 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3971/23 od 29. veljače 2024. (list 14 do 21 spisa), dopis HANFA-e iz lipnja 2015. (list 22 i 23 spisa), s tručno mišljenje HANFA-e od 20. veljače 2020. (list 24 do 27 spisa), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 818/11 od 4. lipnja 2014. (list 28 do 31 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-387/24 od 6. veljače 2024. (list 32 do 36 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1749/23 od 12. siječnja 2024. (list 37 do 41 spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-156/22 od 24. srpnja 2023. (list 42 do 51 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3749/12 od 30. srpnja 2015. (list 52 do 57 spisa), račun br. 2673/1/67 od 14. prosinca 2023. (list 59 spisa), izvadak br. 20 Zagrebačke banke d.d. Zagreb od 29. siječnja 2024. (list 60 spisa), kalkulacija štete tuženika br. 2923/0022346/001 od 14. prosinca 2023. (list 61 i 62 spisa), e-mail dopis od 29. prosinca 2023. i 11. siječnja 2024. (list 63 i 64 spisa), Cjenik usluga servisa tužitelja (list 65 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 31. siječnja 2024. (list 66 i 67 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku predmeta "Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja zajednički podnesak ustupitelja i primatelja" od 31. siječnja 2024. (list 68 spisa) te e-mail dopis od 29. veljače 2024. (list 69 spisa).

4. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u sklopu podneska koji datira od 19. srpnja 2024. Priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Spori osnovanost i visinu tužiteljevog potraživanja. Tuženik smatra da je cijena sata rada u iznosu od 40,00 EUR uvećana za PDV za limarske i lakirerske radove prekomjerna te da ne odgovara prosječnim cijenama takvih radova i usluga na području na kojem je popravak obavljen (Trogir, Split i okolica) odnosno od njih visoko odskače. Također smatra da je ostatak iznosa po računu, preko onog koji je uplatio, dužan snositi vlasnik vozila koji je po vlastitom nahođenju, izborom tužitelja kao servisa s visoko nadprosječnim cijenama popravka vozila na području na kojem je popravak izvršen, sam uvećao nastalu štetu. Također navodi kako je isplatio iznos naknade štete dostatan da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva te je sukladno odredbi čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima odbio zahtjev za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata. Tvrdi da je oštećenik imao mogućnost popravak vozila, uz istu vrstu i kvalitetu servisa, kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi. Odgovoru na tužbu glede isprava koje nisu dostavljene uz tužbu prileže računi vezani uz popravak oštećenja na vozilu raznih izdavatelja (list 79 do 90 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1826/19 od 19. svibnja 2020. (list 91 do 100 spisa te list 104 i 105 spisa) i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 674/07 od 5. prosinca 2007. (list 101 do 103 spisa).

5. Nadalje, tužitelj je u prilog podnesku od 06. kolovoza 2024. dostavio račune i dokaze o plaćanju iz razloga jer je u istima vidljivo da druga društva za osiguranje (primjerice UNIQA d.d. Zagreb, Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, ali i tuženik u drugim postupcima) priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenog servisera u iznosu većem od 40,00 EUR (list 109 do 129 spisa).

6. Sud nije izveo dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem svjedoka AK i zastupnika po zakonu tužitelja te za priklopom spisa štete tuženika i prometnim vještačenjem. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu održanom 21. siječnja 2025., a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 814,05 EUR koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete.

9. Rješenjem na raspravni zapisnik od dana 21. siječnja 2025. utvrđeno je da u predmetnoj pravnoj stvari nije sporan način nastanka štetnog događaja niti odgovornost tuženika. Također nije sporno da je tužitelj doista trebao izvesti sav fakturirani rad i ugraditi sve zamjenske dijelove na vozilu. Sporna je aktivna legitimacija, cijena radnog sata popravka vozila i u tom smislu visina štete.

10. Vezano uz predmet spora prije svega valja naglasiti da je iz Ugovora o ustupu tražbine radi ispunjenja od 31. siječnja 2024. koji prileži tužbi razvidno, između ostaloga, da je AK kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupila svoje potraživanje koje ima prema ovdje tuženiku u iznosu od 814,05 EUR, a prema računu popravka za štetu br. 2673/1/67 u ukupnom iznosu od 8.064,31 EUR i temeljem izvida štete tuženika br. 2023/0022346/001.

11. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 2023/0022346/001 utvrđeno je da se isti odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što je razvidno i iz tužiteljevog računa – otpremnice br. 2673/1/67 od 14. prosinca 2023. odnosno razvidno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika.

12. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika AK prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga tražbina od strane oštećenika ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) te posljedično tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženiku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

13. Tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u predmetnom računu - otpremnici tužitelja broj 2673/1/67, ovaj sud ocijenio je neosnovanim.

14. Ovaj sud nadalje smatra da su radovi na vozilu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 22. rujna 2023. Napominje se kako je tijekom postupka utvrđeno nespornim da je tužitelj doista trebao izvesti sav fakturirani rad i ugraditi sve zamjenske dijelove na vozilu.

15. Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

16. Članak 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom članka 1085. stavak 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je odgovorna osoba dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno.

17. Iz utuženog računa - otpremnice broj 2673/1/67 sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila te da je naznačeno da za autolimarske radove na vozilu cijena radnog sata iznosi 40,00 EUR.

18. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik, valja naglasiti da je prema ocjeni ovog suda oštećenik mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž- 3526/2023).

19. Tuženik nema pravo određivati cijene sata rada autoservisima u Republici Hrvatskoj niti može određivati osiguraniku gdje će popraviti vozilo. Tužitelj je ovlašten izdati svoj cjenik te je temeljem istoga ovlašten naplaćivati cijenu rada uz primjenu načela tržišnog natjecanja. Ukoliko tužitelj ne prilagodi cijenu tržištu, tržišni mehanizam će ga eliminirati iz tržišnog natjecanja. Dakle, cijena sata rada određuje se prema stanju na tržištu te ovisi isključivo o tome da li će treća osoba angažirati tužitelja za izvođenje radova po njegovoj cijeni, a odluka o sklapanju ugovora o djelu ovisit će o nizu različitih elemenata temeljem kojih kupac utvrđuje da li mu je ponuda prihvatljiva poput blizine servisa, kvalitete radova i slično.

20. Također se napominje da je u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a na tužitelja prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata. Nepodmireni dio utuženog računa dospio je na naplatu 14. prosinca 2023. slijedom čega tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana, odnosno 15. prosinca 2023., od kada tužitelju nastaje šteta, a kako je to ispravno naznačio tužitelj. Pravo na zatezne kamate od dospijeća do isplate propisano je odredbom članka 29. st 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a. Stopa zatezne kamate na glavnicu određena je sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, a slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen preko dosuđene kamatne stope (toč. II. izreke).

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

22. Tužitelju je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23; dalje: OT), i to za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7.1. i 54. OT), za sastav podneska od 06. kolovoza 2024. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8.1. i 54. OT), za pristup ročištu održanom 21. siječnja 2024. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9.1. i 54. OT) te za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR, a što uvećano za PDV ukupno iznosi 656,25 EUR.

23. Također je tužitelj priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 79,64 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. te Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – "Narodne novine" broj: 37/23). Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 735,89 EUR slijedom čega je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

24. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO.

Zagreb, 05. veljače 2025.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a.

DNA

- Odvj. Melita Babić u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A

- Odvj. Hrvoje Lui, OD Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4