Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-535/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB:14036333877, Zagreb Slavonska avenija 6, zastupane po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Zagrebu, iz OD Kožul i Petrinović, radi donošenja odluke povodom žalbe, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4083/2023-8 od 3. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 05. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4083/2023-8 od 3. srpnja 2024. u pobijanom dijelu u točkama I., II. i III. izreke presude.

II.Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbi ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule vezane za CHF, u pogledu kamatne stope koja je promjenjiva sukladno odluci tužene kao i odredba o zaračunavanju naknade u slučaju prijevremene otplate kredita (točka I, II i III izreke); tuženoj je naloženo da tužitelju zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 30. 531,62 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate kredita pa do isplate u mjesečnim iznosima u razdoblju od 31.ožuljka 2007. zaključno sa 22.srpnja 2016. (točka IV izreke); nadalje da mu isplati iznos od 1.383,81 euro sa osnova ništetne odredbe o naknadi zbog prijevremene otplate kredita sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 22.srpnja 2016. godine pa do isplate (točka V izreke) kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.129,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 3. srpnja 2024. godine dok je s preostalim iznosom zatraženog parničnog troška tužitelj odbijen (točka V izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude sukladno žalbenim navodima odnosno predlaže ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe protiv presude.

2.1. Navodi kako pobijana presuda ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi te je u suštini neobrazložena čime su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 354. stavak 1. u svezi člankom 502c ZPP.

Smatra da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi suviše oslanja na direktan učinak pravnih utvrđenja iz presuda donesenih u sporu kolektivne zaštite prava i interesa potrošača korisnika kredita u CHF bez potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.

Naime kolektivnom zaštitom se osigurava kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na prosječnog potrošača ali se njome ne mogu zamjeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom.

2.2.Osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi te plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita odnosno smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer učinci ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ionako ne bi bili takvi da bi mogli opravdavati primjenu početno ugovorene kamatne stope i tečaja obzirom da bi pravična uspostava ravnoteže među ugovornim stranama podrazumijevala primjenu kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama.

2.3. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu članka 1115. ZOO u pogledu tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose navodne preplate kredita imajući u vidu i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2004. godine prema kojem se stranke ništetnog ugovora trebaju smatrati savjesnim tako da stjecatelji pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.

2.4. Tužena osporava i zaključak prvostupanjskog suda u pogledu neosnovanosti istaknutog prigovora zastare kao i odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tužene te plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog navedenih odredbi.

6. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 8.svibnja 2006., prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 70.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 20 godina i uz početno ugovorenu kamatnu stopu od 3,88% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.

Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita u iznosu od 30.531,62 eura.

Također je nesporno da je kredit u cijelosti otplaćen 20. srpnja 2015. godine kao i to da je tužitelj platio i naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 1.383,31 euro.

7. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 502c ZPP, stajališta domaćih sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF., kao i na odredbe članka 323., ZOO utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita te obvezuje tuženu na isplatu pretplaćenog iznosa sukladno nalazu i mišljenju vještaka pri čemu odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare tražbine.

8. U pogledu žalbenih navoda vezanih za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu valutne klauzule vezane uz CHF i promjenjive kamatne stope kao i u pogledu provedenog vještačenja, tijeka zateznih kamata te istaknutog prigovora zastare ovaj sud napominje da se o svim ovim žalbenim navodima očitovao u ranijem ukidbenom rješenju poslovni broj GŽ-612/2022-3 od 22. rujna 2023. godine. Te ih je ocijenio neosnovanima (točka 9.1., 9.2., 9.3.,9.4.,9.5.,9.6.,).

Naime u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je trebao upotpuniti činjenično stanje u pogledu obaviještenosti tužitelja o rizicima promjene tečaja CHF u odnosu na kunu odnosno obaviještenosti tužitelja o pravnim i socijalnim posljedicama navedenih odredbi radi donošenja informirane odluke o sklapanju ugovora.

8.1. Prvostupanjski sud je postupio sukladno navedenoj uputi te je utvrdio da tužitelj u vrijeme realizacije kredita odnosno vođenja pregovora nije upoznat sa elementima značajnim za donošenje odluke o sklapanju ugovora te je na taj način u potpunosti utvrđeno činjenično stanje slijedom čega, suprotno žalbenim navodima, ima mjesta primjeni odredbe članka 502. ZPP obzirom da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača.

Nadalje prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom iskaza tužitelja te drugih provedenih dokaza utvrdio i ništetnost odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita jer se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremljen od strane tužene na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati i o kojoj odredbi se nije pregovaralo što se protivi načelu savjesnosti i poštenja slijedom čega takva odredba uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

Stoga je takva odredba nepoštena a time i ništetna kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

8.2.Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka primjenom odredbi članka 154. stavak5., članka 155. i članka 164. ZPP-a imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) te je ista detaljno obrazložena a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.

9.Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak1. ZPP- a odbio žalbu tužene kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Ujedno je sukladno članku 166. stavak 1. ZPP-a odbijen zahtjev tužene za naknadu troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbije a kao neosnovana.

Vukovar, 05. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin