REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-178/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, te Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 12.903,40 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-4/2024-14 od 20. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-4/2024-14 od 20. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 12.903,40 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.067,38 EUR (točka II. izreke).
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se tužiteljevo potraživanje odnosi na zahtjev za naknadu štete na ime isplaćenih invalidskih mirovina osiguraniku tužitelja, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 30. lipnja 2019. u ukupnom iznosu od 12.903,40 EUR. Prvostupanjski sud je ocijenio da iz priloženih dokaza ne proizlazi osnova i visina tužiteljeva potraživanja, pa je na temelju odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) odbio tužbeni zahtjev.
3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Istaknuo je da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13 i 151/14; dalje: ZOMO) jer je riječ o općem propisu kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti, ali, radi se i o lex specialis u pogledu naknade štete nastale isplatom mirovine. Istaknuo je da je predmet ovog spora tužiteljev regresni zahtjev, a ne subrogacijski zahtjev prema društvu za osiguranje, slijedom čega tužitelj smatra da ima zakonsko pravo, kao osoba koja je pretrpjela štetu, a koja nije subjekt osiguranja, naknadu štete ostvarivati izravno od osiguratelja štetnika, zbog čega se ne može primijeniti odredba čl. 27. ZOOP-a koja govori o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja. Predložio je uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev.
4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povrede z odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje u kojem je sud izložio koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koji predstavlja iznose invalidskih mirovina koje je tužitelj isplatio svojem osiguraniku u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 30. lipnja 2019. Tužiteljev osiguranik je zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao tuženikov osiguranik zbog kojih mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada.
8. Prethodno je u ovome predmetu donesena prvostupanjska odluka poslovni broj P-2/2020 od 16. siječnja 2023. kojom je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 12.903,40 EUR / 97.220,70 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Navedena presuda je ukinuta u drugostupanjskom postupku presudom poslovni broj Pž-799/2023 od 7. studenog 2023. uz izražen stav da je, za odluku o sporu, koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi za vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.
9. Prvostupanjski sud je stoga u ponovnom suđenju primijenio odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) koji u odredbi čl. 27. st. 3. propisuje da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj ima pravo samo na razliku između invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu. Radi utvrđivanja visine štete prvostupanjski sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Marijani Matijević, dipl. ing., iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. srpnja 2018. tužiteljevom osiguraniku isplaćen iznos od 12.092,46 EUR na ime invalidske mirovine, te da bi isti iznos bio isplaćen na ime invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa je stoga utvrđena razlika u iznosu 0,00 EUR. Kako u konkretnom slučaju razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja tužitelja je jednak razmjernom iznosu mirovine koji bi bio utvrđen u slučaju umirovljenja zbog povrede na radu, to je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
10. Suprotno tužiteljevom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo primijenivši pri tome odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.
11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu odredbe st. 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).
12. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.
13. U konkretnom slučaju tužiteljevom osiguraniku je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, slijedom čega bi tužitelj imao pravo na naknadu štete u vidu razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
14. Prvostupanjski je sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je objektivan i argumentiran, izrađen od strane ovlaštene osobe po pravilima struke.
15. S obzirom na to da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bi invalidska mirovina u slučaju ozljede na radu bila jednaka invalidskoj mirovini koja se isplaćuje, to tužitelj nema pravo na naknadu štete kako je to zahtijevao tužbenim zahtjevom. Drugim riječima, u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala šteta pa je pravilnom primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
16. Slijedom navedenog tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
