REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3208/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina 4, radi isplate iznosa od 2.731,52 eur, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2776/2023-22 od 7. lipnja 2024., 5. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2776/2023-22 od 7. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2776/2023-22 od 7. lipnja 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.731,52 eur sa zateznom kamatom od 18. srpnja 2019. do isplate. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.360,64 eur sa zateznom kamatom od 7. lipnja 2024. do isplate.
2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud ocijenio osnovanim regresni zahtjev za isplatu iznosa od 2.731,52 eur koji iznos je tužitelj na ime naknade materijalne štete isplatio svom osiguraniku, a za štetu nastalu na njegovu vozilu u nezgodi koja se dogodila 15. lipnja 2019. na autocesti kojom upravlja tuženik, naletom na divlju životinju - čaglja. Sud obrazlaže da se tuženikova odgovornost za štetu zasniva na odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) pa kako tuženik nije poduzeo mjere da se spriječi dolazak divljači na autocestu to je sud prihvatio tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 963. ZOO-a. Sud je iskaz svjedoka SN ocijenio neuvjerljivim i protivnom s nesporno utvrđenom činjenicom da je divljač dospjela na cestu, a što ne bi bio slučaj da je tuženik poduzeo mjere za koje je odgovoran.
3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 138/23; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
4. Protiv označene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine pobijanu presudu. U žalbi u bitnome navodi da iz obrazloženja presude proizlazi da tuženik odgovara na temelju objektivne odgovornosti pa da bi se oslobodio odgovornosti može izjaviti samo tri prigovora. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. i broj U-III-7258/2014 od 25. svibnja 2017. prema kojima u slučajevima štetnih događaja zbog naleta vozila na divljač na javnoj cesti pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odgovara po načelu pretpostavljene krivnje temeljem članka 50. stavaka 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC), dok lovoovlaštenici i lovozakupnici odgovaraju po načelu objektivne odgovornosti temeljem odredbe članka 1045. stavka 3. i članaka 1063. do 1067. ZOO-a. Smatra da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu članka 1045. stavka 3. umjesto stavka 1. ZOO-a jer tuženik nije vlasnik divljači niti obavlja opasnu djelatnost (poziva se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 511/2015 od 15. srpnja 2020.). Navodi da je dostavio dokaze da je ophodnja tuženika pregledavala cestu i zaštitnu ogradu i da je nakon štetnog događaja pregledana žičana ograda kilometar prije i poslije mjesta događaja te da nije nađeno oštećenje ograde pa se poziva na odluku ovog suda poslovni broj Pž-4322/2021 smatrajući da je poduzeo sve potrebne mjere i da šteta nije nastala njegovom krivnjom. Smatra da je na tužitelju teret dokazivanja koju je mjeru tuženik propustio provesti da do štete ne dođe i da je sud trebao obrazložiti zašto smatra da iskaz svjedoka nije uvjerljiv, a ne odluku temeljiti na hipotetskim pretpostavkama o mogućem propustu tuženika.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a osim povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.
8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.731,52 eur koji iznos je tužitelj na ime naknade materijalne štete isplatio svom osiguraniku.
9. Prema odredbi čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, te pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara ne iscrpljuje se samim pravilnim i propisnim postavljanjem signalizacije i opreme na cesti nego su oni odštetnopravno odgovorni i u slučaju kada je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjernog održavanja javne ceste, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo. Naime, redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti.
10. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pa da bi se oslobodio odgovornosti na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovog propusta u održavanju autoceste odnosno da je šteta nastala bez njihove krivnje, pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.
11. Vrhovni sud je zauzeo pravno shvaćanje da upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za to po načelu pretpostavljene krivnje odgovara tuženik (čl. 1045. ZOO-a, Rev 1004/2022 od 3. rujna 2024.).
12. Činjenica da se divljač - čagalj zatekla na autocesti ukazuje na propust pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste koja je dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste te je, s obzirom da se prema odredbi članak 50. Zakona o cestama za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.
13. Neosnovano tuženik navodi kako se u konkretnom slučaju na vrijednost boda ne može primijeniti iznos od 2,00 eur prema Tarifi koja je stupila na snagu 24. studenog 2023. i to iz razloga što je Tarifom 52. stavak 3. određeno da se primjenjuje vrijednost boda u vrijeme donošenja sudske odluke (tako ovaj sud u odluci poslovni broj Pž-234/2024 od 3. travnja 2024).
14. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog ove presude prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Sutkinja
Nevenka Marković
