REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Š 5
Poslovni broj: Us I-743/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj Mig Development d.o.o. (OIB: 47706927934), Zagreb, Šublinov brijeg 20c, kojeg zastupa opunomoćenik Marin Barić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Rijeci, A. Starčevića 4, protiv tuženika Državnog inspektorata (OIB: 33706439962), Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, kojeg zastupa službena osoba ŠR, [adresa], radi inspekcijskog nadzora radnih odnosa, 5. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, KLASA: UP/I-116-01/24- 02/10, URBROJ: 443-02-02-10-24-1 od 3. svibnja 2024., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-116-01/24-02/10, URBROJ: 443-02- 02-10-24-1 od 3. svibnja 2024., naloženo je tužitelju, u svojstvu poslodavca, da za šestoricu radnika (čiji su osobni podaci navedeni u izreci rješenja), ukrajinskih državljana, podnese Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, počevši od 24. travnja 2024., te je naloženo tužitelju da u korist Državnog proračuna za svakog neprijavljenog radnika uplati iznos od 2.650,00 eura, uz ostale prateće odluke. Rješenje je doneseno slijedom inspekcijskog nadzora provedenog 24. travnja 2024. i nastavljenog 26. travnja 2024. godine.
2. Tužitelj u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Postupanje više inspektorice rada bilo je apsolutno nezakonito i podsjeća na scenarij neke humoristične BBC-jeve serije, primjerice „Mućke“. Prilikom nadzora na gradilištu saslušane su osobe skromnije izobrazbe, nevične zahtjevnome pravno tehničkom hrvatskom jeziku. Pritom nisu saslušani putem ovlaštenog sudskog tumača, pa bi zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 24. travnja 2024. u cijelosti trebalo izdvojiti kao nezakonit. Istodobno, tuženik je prilikom davanja izjave zakonskog zastupnika tužitelja osigurao prisustvo ovlaštenog sudskog tumača za ukrajinski jezik. Tuženik sprječava tužitelja u obavljanju njegove djelatnosti, koja je nedvojbeno od vrijednosti za hrvatsko gospodarstvo. U upravnom je postupku došlo do povrede prava na pravičan postupak. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (PDV uključen).
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Radnici zatečeni prilikom nadzora saslušani su u svojstvu svjedoka, uz upozorenja iz članaka 63. i 64. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Tim je Zakonom dopušteno i saslušanje uz prisustvo prevoditelja koji nije ovlašteni sudski tumač. Radnici zatečeni na gradilištu saslušani su putem prisutnog ER, koji je iskazao da dobro poznaje ukrajinski i hrvatski jezik, a s time da obavi posao prevoditelja suglasili su se i ostali radnici. K tomu, da su navedeni ukrajinski državljani zatečeni pri radu 24. travnja 2024. u 09:20 sati, nije utvrđeno njihovim izjavama, već neposrednim opažanjem inspektorice rada, koja ih je zatekla u obavljanju poslova žbukanja i gletanja unutarnjih zidova te postavljanja tlakavaca, bez prethodno izvršene prijave na obvezno mirovinsko osiguranje. Tužitelj je zatečene radnike bio dužan prijaviti najkasnije prije početka rada, tj. najkasnije do 24. travnja 2024. u 07:59 sati, što nije učinjeno ni do zatjecanja na radu tog dana u 09:20 sati. Zatečeni radnici prijavljeni su s danom 24. travnja 2024., ali nakon njihova zatjecanja pri radu, što je utvrđeno uvidom u evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Izvanraspravnim rješenjem od 21. kolovoza 2024. odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere odgode izvršenja osporavanog rješenja tuženika do pravomoćnosti presude u ovome sporu, zbog razloga iznesenih u tom rješenju.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 22. siječnja 2025., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U obrazloženju osporavanog rješenja i u odgovoru tuženika na tužbu citirane su mjerodavne odredbe Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“, broj 151/22) i Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18 i 117/21). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.
8. Za rješavanje ove vrste predmeta ključan je odgovor na pitanje je li radnik na obvezno mirovinsko osiguranje prijavljen prije početka rada i s prvim danom početka rada. Niječan odgovor na to pitanje razumijeva da je posrijedi neprijavljeni rad u užem smislu (članak 3. stavak 2. točka 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada).
9. Nesporno je da je tužitelj šestoricu spomenutih radnika na mirovinsko osiguranje prijavio s danom 24. travnja 2024. godine. Međutim, tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je to učinio prije početka radnog vremena toga dana, niti prije njihova zatjecanja na gradilištu prilikom početka provedbe inspekcijskog nadzora. Da su zatečeni radnici pritom obavljali poslove koji, s obzirom na njihovu narav i vrstu te ovlasti poslodavca, imaju obilježja posla za koje se zasniva radni odnos ne proizlazi samo iz neposrednog opažanja više inspektorice rada, nego i iz činjenice da je tužitelj rečene radnike s tim danom prijavio na mirovinsko osiguranje.
10. Izneseno u točki 9. ovog obrazloženja dovoljno je za odbijanje tužbenog zahtjeva.
11. Podredno, čak i kada bi iskaz radnika saslušanih u svojstvu bio odlučan za utvrđivanje činjenica odlučnih za rješavanje ove upravne stvari, osnovano tuženik ukazuje da se u upravnom postupku saslušanje svjedoka koji ne poznaje jezik na kojem se vodi postupak provodi putem prevoditelja (čl. 64. st. 3. ZUP-a), koji ne mora imati svojstvo ovlaštenog sudskog tumača. To proizlazi iz nastavka navedene odredbe, gdje se tumač navodi u svjetlu podrednog načina saslušanja gluhog odnosno nijemog svjedoka, ali i iz članka 162. stavaka 1. i 4. ZUP-a, gdje se pojmovi prevoditelja i tumača također koriste zasebno. Na netom izneseno ne utječe okolnost da je u nastavku nadzora zakonski zastupnik tužitelja saslušan putem ovlaštenog sudskog tumača, jer tada posrijedi nije bio iskaz svjedoka nego izjašnjavanje stranke (u smislu čl. 30. i čl. 52. ZUP-a). Usto, premda se u dijelu inspekcijskih nadzora usporedno vode upravni i prekršajni postupak, potrebno je razlikovati koja radnja pripada kojem postupku, o čemu ovisi i utvrđivanje propisa mjerodavnog za provedbu te radnje.
12. Nadalje, u kontekstu ove vrste predmeta dužnosti poslodavca ne iscrpljuju se u predaji potrebne dokumentacije knjigovodstvenom uredu, već se odgovornost poslodavca proteže i na to je li radnik na obvezno mirovinsko osiguranje prijavljen prije početka rada.
13. Naposljetku, tužitelju je u upravnom postupku omogućeno sudjelovanje na način propisan ZUP-om. Tuženik je, u smislu članaka 8., 9. i 47. ZUP-a, imao dovoljnu dokaznu podlogu za zaključak da su navedeni radnici zatečeni na radu kod tužitelja kao poslodavca prije negoli je tužitelj za njih podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje. Na zapisnik o inspekcijskom nadzoru nije stavljena primjedba da nije pravilno sastavljen, pa taj zapisnici imaju svojstvo javne isprave, u smislu članka 76. stavka 5. ZUP-a, vezano uz članak 60. stavak 3. toga Zakona. Način na koji su utvrđene činjenice odlučne za rješavanje ove upravne stvari valjano je elaboriran u obrazloženju osporavanog rješenja. Pri takvom stanju stvari, nalog izdan tužitelju u pogledu uplate iznosa za neprijavljenu radnicu jedini je koji je, prema imperativnoj odredbi članka 7. stavka 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, tuženik bio ovlašten izdati.
14. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je, stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
15. Uzgredno i bez utjecaja na rješavanje ovog spora, a vezano uz izričaj sadržan u tužbu, ako je u spornome pravnom odnosu i bilo mućki, one očito nisu bile na strani inspekcije rada.
U Rijeci 5. veljače 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Marinu Bariću, Rijeka, Dr. Ante Starčevića 4
- Državnom inspektoratu, Područnog ureda Rijeka, Službi za nadzor radnih odnosa, Rijeka, Lošinjska 16
