REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-81/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Auto-market „Gustović“ trgovina d.o.o., Bjelovar, A. Šenoe 10, OIB 73920623391, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv I-tuženice FFR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika FF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-242/2024-2 od 4. travnja 2024., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 404/2023-60 od 11. prosinca 2023., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj AUTO-MARKET "GUSTOVIĆ" trgovina d.o.o., Bjelovar, A.Šenoe 10, OIB:73920623391, dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

Posebni etažni dijelovi kuće br.10 izgrađ. na čest. [katastarska čestica]: 14. trgovina I 102,00 m2, 15. trgovina II 72,30 m2, 16. trgovina III 31,20 m2, 17. skladište trgovine III 14,00 m2, 18. hodnik 8,40 m2, 19. pomoćno skladište 9,44 m2, 20. garderoba 2,94 m2, 21. zahod trgovine III 1,80 m2, 22. trgovina IV 22,88 m2, 23. skladište trgovine IV 25,10 m2, što su tuženici i to FFR iz [adresa] i FF iz [adresa], dužni priznati te tužitelju solidarno naknaditi trošak postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

II. Tužitelj je dužan I. i II. tuženima naknaditi parnične troškove u iznosu od 7.488,03 eura / 56.418,56 kuna1, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 7.488,03 eura, do zatraženog iznosa od 10.026,38 eura.“.

2. Tužitelju je rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3605/2024 od 24. rujna 2024. dopušteno podnijeti reviziju, koju tužitelj i podnosi zbog povrede ljudskog prava na mirno uživanje vlasništva, a u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

3. Na reviziju je odgovorio II-tuženik.

4. Revizija je neosnovana.

5.1. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud pobijanu odluku ispituje samo u onom dijelu u kojem je protiv nje dopušteno podnijeti reviziju i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

5.2. Sukladno tome u ovoj fazi postupka ovaj sud se ograničava jedino u ispitivanju je li presudom suda drugog stupnja povrijeđeno tužiteljevo pravo na mirno uživanje vlasništva, što znači da je prije svega nužno utvrditi ima li tužitelj pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka i koje su pobliže opisane i određene u ovdje citiranoj izresci presude suda prvog stupnja, te potom je li odlukama sudova povrijeđeno tužiteljevo ustavno i konvencijsko pravo na mirno uživanje vlasništva.

6. Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98-proč. tekst, 113/00, 124/00-proč. tekst, 28/01, 41/01-proč. tekst, 76/10, 85/10-proč. tekst, 5/14- dalje: Ustav RH) u čl. 48. st. 1. jamči pravo vlasništva.

7. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je pok. ĐF, prednica tuženika, bila vlasnik kuće u [adresa] i dvorišne zgrade u [adresa] i [adresa] sve izgrađeno na čk.br. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je Komisija za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Bjelovar, dana 14. prosinca 1959. donijela rješenje kojim su ĆF i BF nacionalizirane nekretnine i to poslovne prostorije u površini od 240 m[2] koje se sastoje od tri lokala dok je jedan lokal površine od 69 m[2] ostavljen u njihovom suvlasništvu,

- navedena nacionalizacija poslovnog prostora nikad nije provedena u zemljišnim knjigama,

- da je ĐF navedene nekretnine prodala Elektrotehni SET Ljubljana kupoprodajnim ugovorom od 16. prosinca 1974. za iznos od 625.000,00 tadašnjih dinara,

- da je Elektrotehna SET Ljubljana temeljem kupoprodajnog ugovora od 30. srpnja 1991. i Aneksa tog Ugovora od 23. prosinca 1991. prodala navedene nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ovdje tužitelju,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-757/90 od 16. studenog 1992. koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-301/93 od 15. srpnja 1993. poništen kupoprodajni ugovor između ĐF i Elektrotehne SET Ljubljana od 16. prosinca 1974. iz razloga što prodavatelj ĐF, u vrijeme prodaje nije bila vlasnik predmetnih nekretnina koje su bile nacionalizirana imovina i nije mogla s njima raspolagati,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-176/94 od 24. rujna 1996. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1962/96 od 31. siječnja 1997. poništen kupoprodajni ugovor sklopljen između Elektrotehne SET Ljubljana i ovdje tužitelja od 30. srpnja 1991.,

- da je u toj parnici, prethodno tome, saznao da su predmetne nekretnine nacionalizirane kada je podnio odgovor na tužbu 14. ožujka 1994. (listovi 10 i 11 spisa Općinskog suda u Bjelovaru broj P-176/94, u prilogu),

- da su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1306/1997 od 27. lipnja 2002. preinačene presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 176/94 od 24. rujna 1996. i presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 1962/96 od 31. siječnja 1997. te je odbijen tužbeni zahtjev Grada Bjelovara za poništenje kupoprodajnog ugovora od 30. srpnja 1991. sklopljenog između Elektrotehne SET Ljubljana i tuženika iz razloga što nije postavljen zahtjev za utvrđenje apsolutne ništavosti ugovora u smislu odredbe čl. 109. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO),

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1061/02 od 11. travnja 2000. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1229/03 od 6. studenog 2003. utvrđeno da su apsolutno ništavi kupoprodajni ugovori sklopljeni dana 22. srpnja 1991. te Aneks ugovora sklopljen dana 23. prosinca 1991. između Elektrotehne SET Ljubljana i ovdje tužitelja o kupoprodaji stambene zgrade - poslovnih prostora u ulici A. Šenoe 10, izgrađene na čk.br. 2331., upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pripadajućim zemljištem u djelu koji se odnosi na poslovni prostor ukupne površine 309 m[2] ,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1229/00 od 8. listopada 2001. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2625/02 od 1. veljače 2002. naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi kupoprodajnog ugovora između ĐF i Elektrotehne SET Ljubljana o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u dijelu koji se odnosi na poslovni prostor ukupne površine 309 m[2] te na osnovi kupoprodajnog ugovora od 30. srpnja 1991. između Elektrotehne SET Ljubljana i ovdje tužitelja o kupoprodaji poslovnih prostora u zgradi u [adresa], na čk.br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da se briše pravo korištenja s imena Elektrotehna SET Ljubljana i pravo vlasništva s imena ovdje tužitelja uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo ĐF,

- iz rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Z-1799/06, Z-5952/06 i broj Z- 6039/06 te rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-64/06, Gž-1785/06 i broj Gž-115/07 proizlazi da su predlagatelji ovdje tuženici FF i UF odbijeni s prijedlogom za uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama i uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja,

- iz priloženog zaključka od 12. srpnja 1976. koji je donijela Općina Bjelovar, Općinski sekretarijat za komunalne i stambene poslove urbanizam i građevinarstvo (list 67,68) proizlazi da je tim Zaključkom obustavljen postupak pokrenut po službenoj dužnosti u pravnoj stvari BF iz [adresa], radi otuđenja nacionalizirane stambene zgrade u [adresa],

- iz obrazloženja navedenog Zaključka proizlazi da je Organ nadležan za imovinskopravne poslove kod donošenja ovog Zaključka o obustavi postupka imao u vidu da je postignut društveni cilj, tj. nacionalizirani dio stambene zgrade u [adresa]., da je od strane prodavateljice ĐFR, koja je jedina bila upisana kao gruntovni vlasnik, prodan društvenom sektoru, a što je osnovni cilj samog postupka nacionalizacije, te da su navedene nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora u zemljišnim knjigama upisane na radnoj organizaciji Elektrotehna Ljubljana.

8. I prema ocjeni ovog suda pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je tužiteljev posjed nacionaliziranih nekretnina postao nepošten jer je tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je u parnici Općinskog suda u Bjelovaru koja se vodila pod poslovnim brojem P-176/94, tužitelj saznao da su predmetne nekretnine nacionalizirane najkasnije kada je podnio odgovor na tužbu 14. ožujka 1994. (listovi 10 i 11 spisa). To iz razloga jer je u tamošnjoj tužbi navedeno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-757/90 od 16. studenog 1992. koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-301/93 od 15. srpnja 1993., djelomično poništen kupoprodajni ugovor između ĐF i Elektrotehne SET Ljubljana od 16. prosinca 1974. iz razloga što prodavatelj ĐF, u vrijeme prodaje nije bila vlasnik dijela nekretnina koje su bile nacionalizirana imovina i nije mogla s njima raspolagati. Od 16. prosinca 1974. do 16. ožujka 1994. nije proteklo dvadeset godina koji se rok dosjelosti za to razdoblje primjenjuje u konkretnom slučaju, kako je to pravilno obrazložio drugostupanjski sud, pa već iz toga proizlazi da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na nacionaliziranim nekretninama dosjelošću.

9. Nadalje, tužiteljev posjed ne može se smatrati poštenim niti stoga što je Uredbom o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske od 24. srpnja 1991. („Narodne novine“, broj 36/91) jer je tužitelj s tim u vezi, morao znati da su na temelju čl. 3. st. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, Ugovor o kupoprodaji kojega je 30. srpnja 1991. sklopio s Elektrotehnom SET Ljubljana i Aneks tog ugovora od 23. prosinca 1991., ništavi vodeći računa i o načelu da nepoznavanje prava škodi to jest ne ispričava (ignorantia iuris nocet) kao jedno od temeljnih načela na kojima se bazira svaki pravni poredak. Stoga postupajući protivno propisu makar i iz ne znanja ne može za tužitelja stvarati učinke koji bi mu koristili pa tako niti se ne može smatrati da je posjed zasnovan na takvom postupanju pošten. Jer je konačno dužnost svakog dobrog gospodara upoznati se pravilima koja su na snazi kojima se regulira promet nekretninama.

10. Također vodeći računa o činjenici da su pravomoćnim i konačnim rješenjem Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I 944-18/97- 01/1, urbroj: 2103-03-03/2-10-63 od 22. travnja 2010. dani u vlasništvo tuženicima, svakom u 1/2 dijela, posebni etažni dijelovi kuće broj ... od red. broja 14.-23. izgrađene na k. č. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. g. B., ukupne površine 290 a i 0,6 m pobliže naznačenim tom točkom izreke rješenja, a zakonitost kojeg postupka provedenog temeljem Zakona o naknadi je potvrdio i ovaj sud - presudom poslovni broj U-zpz-9/2013-5 od 14. ožujka 2017., to se tužitelju u rok potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na tim nekretninama ne računa vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. jer, suprotno zaključku drugostupanjskog suda, tužitelju kao stjecatelju prava vlasništva i posjedniku jest suprotstavljen privatni interes trećih osoba. (tako i ovaj sud u Rev-1667/2018 od 6. srpnja 2022.)

11. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

12. Na sporni pravni odnos do donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“, broj 6/80, 36/90 - „Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOVO) do 1. rujna 1980. imale su se primijeniti odredbe Općeg građanskog zakonika

- dalje: OGZ.

13. Prema odredbi čl. 29. ZOVO koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91), stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO koja nije dopuštala stjecanje dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

14. Donošenjem ZVDSP, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., odredbom čl. 159. st. 4. je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga propisanog u st. 2. i 3. istoga članka (za nekretnine 10 odnosno 20 godina), dakle protekom 20 odnosno 40 godina.

15. Istovremeno je odredbom čl. 388. st. 4. ZV/96 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

16. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske, odlukama broj U-I-58/1997, UI- 235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“, broj 137/99 od 14. prosinca 1999.) je odlučeno da osporavana odredba čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ista ukinuta.

17. Ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV/96 bila je na snazi sve do 17. studenog 1999., jer je prema čl. 55. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH („Narodne novine“, broj 99/99, 29/02, 49/02 - pročišćeni tekst), ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

18. Zakonom o izmjeni i dopuni ZVDSP („Narodne novine“, broj 114/01 od 20. prosinca 2001.), u čl. 388. ZV-a iza st. 3. dodan je novi st. 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje (drugih) stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

19. Dakle, kako nije ostvaren uvjet trajanja poštenog posjeda u zakonom propisanom roku koji bi za posljedicu imao stjecanje prava vlasništva tužitelje temeljem zakona, time tužitelj nije niti postao vlasnikom pa mu niti ne može biti povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava RH.

20. Pri tome, pravni poslovi koji su bili zaključeni između prednika tužitelja i prednika tužene, te između tužitelja i njegovog prednika ne utječu na temeljno pitanje u ovoj fazi postupka jer se međusobni odnosi svih aktera u tim pravnim poslovima mogu ovisno o dispozicijama stranaka i utvrđenim činjenicama razriješiti primjenom pravila o posljedicama ništetnih pravnih poslova.

21. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić