REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-196/2024-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Nikolina Karpati, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženice BIT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Antonio Rašić, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 24. siječnja 2024., poslovni broj: P-506/2023-15., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja [obrt] [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 24. siječnja 2024., poslovni broj: 45 P-506/2023-15.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženoj BIT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 6.684,96 eura sa zateznom kamatom koja teče od 30. 05. 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku 15 dana.
Nalaže se tuženoj naknaditi parnični trošak tužitelju sa z.z. kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tuženici BIT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 eura (sedamstopedeseteura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."
2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 90/17, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Tužitelj u žalbi iznosi mišljenje da je stav prvostupanjskog suda po kojem se ugovorna kazna ne može ugovarati u ugovorima o radu osim u slučaju nepoštivanja zabrane utakmice neutemeljen, jer je člankom 8. stavkom 4. Zakona o radu propisano da na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi takvog ugovora opći propisi obveznog prava, pa je mišljenja da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao primijeniti članak 9. Zakona o obveznim odnosima. Mišljenje je da ugovaranje kazne za slučaj nepoštivanja ograničenja otkazivanja ugovora o radu nije zabranjeno, a nije ni nemoralno, jer poslodavac mora imati pravo i mogućnost zaštite svojih interesa, dok s druge strane ta odredba ne dovodi tuženicu u nepovoljniji položaj, jer u slučaju poštivanje iste, tuženica bi ostala u radnom odnosu i naravno za svoj rad dobila plaću, koja nije bitno različita od one koju bi primala kod drugog poslodavca. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koje činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio niti bitne povrede parničnog postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje navodima žalbe nije dovedeno u sumnju.
7. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:
- da su tužitelj i tuženica sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. ožujka 2020. za radno mjesto odgojiteljice u sustavu [obrt];
- da je u čanku 13. stavku 1. Ugovora o radu bilo ugovoreno da tuženica ne smije otkazati ovaj Ugovor za vrijeme trajanja pedagoške godine, a u stavku 2. ovoga Ugovora bilo je ugovoreno da ukoliko postupi protivno odredbi iz stavka 1. ovog članka, da se obvezuje isplatiti poslodavcu iznos koji odgovara preostalim iznosu njezinih mjesečnih plaća do kraja pedagoške godine;
- da je tuženica otkazala Ugovor o radu tužitelju 30. prosinca 2022. obavijestivši poslodavca putem telefona da daje otkaz jer od 2. siječnja 2023. počinje raditi kod novog poslodavca;
- da tuženica nije odradila otkazni rok kod tužitelja.
8. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je u članku 13. stavku 2. Ugovora o radu ugovorena ugovorna kazna u slučaju otkaza ugovora o radu od strane tuženice prije završetka pedagoške godine, a da je ugovaranje ugovorne kazne prema odredbama Zakona o radu moguće samo u slučaju nepoštivanja ugovorene zabrane utakmice (članak 102. Zakona o radu - „Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 dalje: ZR), te da u konkretnom slučaju nema mogućnosti ugovaranja ugovorne kazne u smislu članka 350. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 - dalje: ZOO), jer je takvo ugovaranje za radnika nepovoljnije od onoga što predviđaju odredbe ZR, pa stoga prvostupanjski sud smatra da je odredba članka 13. Ugovora o radu nezakonita.
9. Prvostupanjski sud u razlozima presude također navodi da ukoliko je tužitelju kao poslodavcu nastala šteta zbog toga što tuženica nije odradila otkazni rok, tada je prema odredbama ZR imao mogućnost tužbom potraživati naknadu štete, ali naknadu štete tužbenim zahtjevom ne potražuje, već traži plaćanje ugovorne kazne.
10. Suprotno navodima žalbe, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom.
11. Naime, ZR u članku 102. jasno propisuje u kojem slučaju se može primijeniti institut ugovorne kazne, a u slučaju kada ZR jasno propisuje određeni institut, onda se imaju primijeniti odredbe tog Zakona, kao lex specialisa, a ne opće odredbe obveznog prava (u ovom slučaju članak 350. ZOO.) Osim toga, ovaj sud je stajališta da je takvo ugovaranje ugovorne kazne ništetno, ne samo zato što je protivno naprijed navedenim odredbama ZR, već iz razloga što je nemoralno, jer ugovara za jednu ugovornu stranu ne pripadajuću materijalnu korist iza koje ne stoji nikakva protuvrijednost, odnosno takvo ugovaranje je protivno načelu ekvivalentnosti davanja. Pri tome je potrebno istaknuti da sam ZR u članku 115. stavku 4., propisuje da radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog, pa je ugovaranje da tužiteljica ne smije otkazati ugovor o radu za vrijeme trajanja pedagoške godine i plaćanje ugovorne kazne u slučaju otkaza prije završetka pedagoške godine protivno članku 115. stavku 4. ZR, a time je takva odredba Ugovora o radu ništetna u smislu članka 324. ZOO, na što sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 327. ZOO.
12. Obzirom da je tužitelj podnio tužbu za naplatu ugovorne kazne od tuženice temeljem ništetne odredbe Ugovora o radu, a da sud odlučuje samo u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva ( članak 2. stavak 1. ZPP-a), pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom.
13. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a i posebno se navodima žalbe ni ne osporava.
14. Slijedom navedenoga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
15. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
