REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-365/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BE, iz [adresa] (ranije: Rijeka, Jelićeva 1), OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici Marija Radelja i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 835/2024-4 od 20. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-3493/2019-42 od 17. srpnja 2024., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-835/2024-4 od 20. studenoga 2024., u odnosu na pitanje:
„Pripada li korisniku kredita, nakon sklapanja sporazuma o konverziji koja je provedena sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), kao posljedica (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i (nepoštene) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata razlike između iznosa koji je korisnik kredita platio i iznosa izračunatog na temelju kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i tečaja na dan korištenja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“.
II. O troškovima postupka povodom prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-835/2024-4 od 20. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-3493/2019- 42 od 17. srpnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
„1. Je li korisnik kredita koji je izvršio plaćanja na temelju (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i/ili (nepoštene) odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF, iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, obeštećen sklapanjem i provedbom sporazuma o konverziji sklopljenim na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?
2. Pripada li korisniku kredita, nakon sklapanja sporazuma o konverziji koja je provedena sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), kao posljedica (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i (nepoštene) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata razlike između iznosa koji je korisnik kredita platio i iznosa izračunatog na temelju kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i tečaja na dan korištenja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
3. Je li sud ovlašten ispitivati poštenost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u ugovoru o potrošačkom kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF koje su zamijenjene prisilnim odredbama sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?
4. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
5. Protivi li se odredbi članka 187. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) odluka suda kojom je prihvaćen zahtjev radi utvrđenja djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF), ako je iz istog pravnog odnosa tužitelj postavio kondemnatorni zahtjev za isplatu?
odnosno
Ima li tužitelj pravni interes postavljati deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu ukoliko je uz isti postavio i kondemnatorni zahtjev usmjeren na isplatu stečenog bez osnove temeljem odredbi čiju ništetnost zahtijeva?
6. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“.
2.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
3. U prijedlogu je tuženik naveo da mu se pobijanim odlukama (prvostupanjskog i drugostupanjskog suda) čini povreda temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na pravično suđenje.
4. Tužitelj u odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije predlaže da se prijedlog tuženika odbaci kao nedopušten, te traži trošak sastava odgovora.
5. Prijedlog je dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje označeno u izreci ovog rješenja predstavlja važno pitanje za odluku u ovom sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer u odnosu na postavljeno pitanje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (u tom smislu i u Revd- 2117/2022-2 od 14. veljače 2024. i dr.), a i praksa revizijskog suda nije jedinstvena (na što upućuju odluke broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. i Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022.).
7. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a ocijenjeno da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja (točka I. izreke ovog rješenja).
8. U odnosu na ostala pitanja, te u odnosu na povredu temeljnih prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
