REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-306/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-653/2023-2 od 16. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-923/2022-9 od 24. ožujka 2023., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-653/2023-2 od 16. rujna 2024., u odnosu na pitanje:
„Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile aneks o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. utječe li na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio aneks o konverziji?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-653/2023-2 od 16. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-923/2022- 9 od 24. ožujka 2023. pod točkom I. i III. izreke.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
„1. Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile aneks o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. utječe li na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio aneks o konverziji?
2. Je li sud u ovom parničnom postupku pravilno primijenio obvezujuće pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u oglednom postupku posl. br. Gos-1/2019 od 11. prosinca 2019.?
3. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
4. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, prihvatiti zahtjev za isplatu utemeljen na dijelu nalaza i mišljenja vještaka u kojem nije primijenjena kamata za kredite bez valutne klauzule?
5. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva", primijeniti i na ugovor o kreditu?
6. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“.
2.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
2.2. U prijedlogu je tuženik sadržajno naveo da mu se pobijanim odlukama (prvostupanjskog i drugostupanjskog suda) čini povreda temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na legitimno očekivanje i pravo vlasništva.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da pravno pitanje označeno u izreci ovog rješenja predstavlja važno pitanje za odluku u ovom sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena (u tom smislu i u Revd-837/2021, Revd-
2498/2021, Revd-2628/2020, Revd-3066/2022, Revd-1232/2023, Revd-2938/2023, Revd-192/2024. i dr.), a i praksa revizijskog suda nije jedinstvena (na što upućuju odluke broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. i Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022.).
6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a ocijenjeno da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja.
7. U odnosu na ostala pitanja, te u odnosu na navod tuženika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić