Poslovni broj: Usž-3449/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BH iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Luka Kuduz, odvjetnik u Osijeku, Sunčana br. 18, protiv tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, Zagreb, Donje Svetice 38/5, radi vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl- 344/2023-12 od 2. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka II. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl-344/2023-12 od 2. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl-344/2023-12 od 2. srpnja 2024. točkom I. izreke poništeno je rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, klasa: UP/I-602-06/23-04/28, urbroj: 355-03-01/16- 23-01 od 8. veljače 2023. i predmet se vraća na ponovno odlučivanje. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eura u roku od 30 dana, a točkom III. izreke presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom preostalih 1.250,00 eura.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu protiv točke II. izreke presude. Žalbu podnosi zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe članka 8. i 79. Zakona o upravnim sporovima te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Ističe nejasnim što je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu obzirom da o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražio poništenje mišljenja tuženika od 13. listopada 2023. nije donesena odluka. Prigovara što su tužitelju priznati troškovi zastupanja na raspravi od dana 6. veljače 2024. i 25. lipnja 2024., te trošak za sastav podneska od 24. travnja 2024. Smatra da je opravdanost troškova za pristup raspravama koje su odgođene prije početka raspravljanja sud trebao ocijeniti po slobodnom uvjerenju uz poštivanje članka 8. Zakona o upravnim sporovima koji obvezuje sud na izbjegavanje nepotrebnih troškova. Smatra da je sud bio dužan primijeniti odredbe Tarife koja uređuje zastupanje na ročištu u parničnom postupku te da se te odredbe primjenjuju i na upravni spor, stoga bi trošak pristupa na raspravi trebalo vrednovati u visini od 25 % od pune vrijednosti, ali ne više od 50 bodova. Smatra da trošak za sastav podneska od 24. travnja 2024. nije opravdan obzirom da se njime ne iznose nove činjenice i novi dokazi. Ističe kako je podnesak označen kao „pripremni podnesak“ koji nije previđen u upravnom sporu stoga ne postoji opravdana svrha njegova podnošenja. Osporava što je podnesak priznat kao opravdan u odnosu na obrazloženi podnesak od 26. svibnja 2024. koji je ocijenjen kao neopravdan. Ističe nejasnim što se prvostupanjski sud u obrazloženju presude poziva na odredbe članka 144. stavak 1. i članka 147. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže da Sud poništi točku II. pobijane presude i sam riješi stvar.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da time što se prvostupanjski sud vezano za opravdanost troškova pozvao na Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24) koji se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ne dovodi do osnovanosti žalbe. Ističe da je u cijelosti uspio u sporu pozivajući se pritom na odluku Ustavnog suda broj: U-III-2279/2018 i U-III-2086/2018 te na odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Obrazlaže razloge radi kojih smatra opravdanim priznate troškove upravnog spora. Predlaže da Sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom i da je zbog toga sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te je naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura i to za sastav tužbe sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. – dalje: Tarifa) u iznosu od 1.000,00 eura i za pristup na ročište dana 6. veljače 2024. i 25. lipanj 2024. sukladno Tbr. 27/2 Tarife u iznosu od ukupno 2.000,00 eura, te za sastav obrazloženog podneska od 24. travnja 2024. sukladno Tbr. 27/1. u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV od 25 %. Tužitelju kao opravdan nije priznat trošak sastava podneska od 26. svibnja 2023.
7. Ovaj Sud u više svojih odluka izrazio je stajalište da u slučaju kada je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika i predmet vratio na ponovni postupak je tužitelj uspio u sporu, koji je time dovršen, odnosno okončan pa tužitelj ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima.
8. Prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je stoga imao osnove priznati tužitelju trošak za sastav tužbe, za pristup na ročišta i za sastav obrazloženog podneska na temelju Tbr. 27/1. i Tbr 27/2. Tarife.
9. Imajući na umu navedeno, nisu osnovani žalbeni prigovori tuženika u pogledu dosuđenih troškova upravnog spora jer tuženik u žalbi nije naveo odlučne činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješenja u pogledu predmetnih troškova upravnog spora. Naime, prigovori tuženika u žalbi nisu odlučni niti predstavljaju razloge za poništenje točke II. izreke presude prvostupanjskog suda u pogledu troškova upravnog spora.
10. Obzirom da je rasprava zaključena 25. lipnja 2024. u smislu odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24., dalje: novi ZUS) u predmetnom slučaju je u primjeni Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21). Time što se prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima pogrešno pozvao na odredbe novog ZUS-a ne dovodi do drugačije odluke u pogledu dosuđenih troškova upravnog spora.
11. S obzirom da tuženik razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude u pogledu troškova upravnog spora niti je ovaj sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
