Poslovni broj: Usž-155/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-165/2024-6 od 13. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-165/2024-6 od 13. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba (točka I. izreke), a u točki II. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv pobijanog rješenja tužiteljica je ovom Sudu podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga. Dalje u žalbi tužiteljica u bitnom iznosi razloge zbog kojih smatra da se radi o dva različita pravna lijeka, odnosno da o prigovoru odlučuje čelnik tijela na temelju odredbe članka 10. stavka 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18., 20/12. i 25/22. – dalje: Odluka/18.) i članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) u roku od osam dana, a o žalbi odlučuje ministarstvo sukladno Statutu Grada Zagreba. Dodaje da nije riječ o pravnom aktu protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, a da u konkretnom predmetu nije odlučivalo ministarstvo, zbog čega smatra da su ispunjeni uvjeti za supsidijarnu primjenu članka 122. stavka 3. ZUP-a. S time u vezi tužiteljica upućuje i na pravnom shvaćanje izneseno u presudi, poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023., a i na shvaćanja iznesena u ustavno- sudskoj praksi. Tužiteljica zaključno u žalbi iscrpno iznosi razloge zbog kojih smatra da se u predmetnom slučaju radi o ograničenju prava na djelotvoran pravni lijek, a s time u vezi i na povredu ustavnih prava, kao i temeljnih načela upravnog postupka, a posebno upire na povredu načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa (čl. 6. ZUP-a). Tužiteljica ukazuje i na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava te zaključuje da je pobijano rješenje proizvoljno, odnosno da su zaključci arbitrarni, jer su izneseni razlozi protivni cilju i svrsi mjerodavnih propisa. Predlaže da se žalba usvoji, poništi pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno postupanje uz nalaganje tuženiku da naknadi trošak upravnog spora. Tužiteljica u žalbi traži i trošak sastava žalbe uz pripadajući porez na dodanu vrijednost u smislu mjerodavnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa) u iznosu od 1.562,50 eura.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je utvrdivši da je tužiteljica podnijela tužbu zbog nedonošenja rješenja o njezinom prigovoru izjavljenom protiv pojedinačne odluke, tužbu odbacio kao prijevremenu pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 2036/24. – dalje: ZUS).

6. Prema odredbi članka 40. stavak 2. ZUS-a pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku, tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.

7. Rok za donošenje odluke po izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) propisan je odredbom članka 121. ZUP-a, prema kojoj je prvostupanjsko tijelo rješenje o žalbi (pravnom lijeku) izjavljenoj protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela, što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe ako zakonom nije propisan kraći rok.

8. U konkretnoj pravnoj stvari (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučilo o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi, poslovni broj: Usoz-134/22 od 17. veljače 2023., potvrđeno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/23 od 14. studenog 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom). Stoga se ne radi niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor, odnosno o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), članka 155. (traženja obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).

9. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke o općem aktu nazvan prigovorom, a imajući na umu članak 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene odredbe članka 122. ZUP-a.

10. Prema članku 12. stavku 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drugačije propisano.

11. S obzirom da u konkretnom slučaju zakonom nije drugačije propisano, ne dolazi do primjene odredbe članka 122. stavka 3. ZUP-a, pa javnopravno tijelo za odlučivanje (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom prigovoru odlučiti u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora.

12. Kako u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njeno podnošenje, jer nije protekao rok za odlučivanje o prigovoru tužiteljice propisan odredbom članka 121. ZUP-a, pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud da je predmetna tužba zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odlučuje o redovitom pravnom lijeku (tužba zbog šutnje uprave, tj. nedonošenje rješenja) podnesena prije isteka roka propisanog odredbom članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a.

13. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi sa člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović