REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1868/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠUMOOPSKRBA d.o.o. OIB 85775843111, Zagreb, Donje Svetice 12, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Palić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Palić & Partneri d.o.o. Zagreb, Crvenog križa 33, protiv tuženika DOMINO GRUPA d.o.o. OIB 67830204871, Zagreb, Kostelska 10, kojeg zastupa punomoćnica Silvija Marasović Bajuk, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vedriš & Partneri d.o.o. Zagreb, Ozaljska 136, radi utvrđenja i isplate iznosa od 15.316,19 eur, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1819/2019 od 29. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1819/2019 od 29. ožujka 2023. u točki III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1819/2019 od 29. ožujka 2023. u točkama I., II. i IV. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za se utvrdi da je raskinut Ugovor o izradi informatičkog programa „DOMINO“ sklopljen između tužitelja i tuženika 11. travnja 2008. kao i ugovori sklopljeni između stranaka po tužiteljevom prihvatu tuženikovih ponuda broj 57-1 od 11. travnja 2008. te broj 61-1, 62-1, 82-1, 215-1, 141-1, 433-1 od 22. travnja 2008. s danom 23. srpnja 2010.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.316,19 EUR (petnaesttisućatristošesnaest eura i devetnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, i to na iznose:

- 693,51 EUR / 46.665,00 kn od 3. lipnja 2008. do 31. srpnja 2015.,

- 2.024,02 EUR / 15.250,00 kn od 12. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015.

- 728,65 EUR / 5.490,00 kn od 6. ožujka 2009. do 31. srpnja 2015.,

- 1.530,16 EUR / 11.529,00 kn od 6. ožujka 2009. do 31. srpnja 2015.,

- 1.295,37 EUR / 9.760,00 kn od 10. lipnja 2009. do 31. srpnja 2015.,

- 3.544,47 EUR / 26.705,80 kn od 19. rujna 2009. do 31. srpnja 2015. od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zakonskom zateznom kamatom na gore navedene iznose po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.275,58 eur sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekući od 5. veljače 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1819/2019 od 29. ožujka 2023. u točki V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1819/2019 od 29. ožujka 2023. u točki I. izreke utvrđeno je da je raskinut Ugovor o izradi informatičkog programa „DOMINO“ sklopljen između tužitelja i tuženika 11. travnja 2008. kao i ugovori sklopljeni između stranaka po tužiteljevom prihvatu tuženikovih ponuda broj 57-1 od 11. travnja 2008. te broj 61-1, 62-1, 82-1, 215-1, 141-1, 433-1 od 22. travnja 2008. s danom 23. srpnja 2010. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 15.316,19 eur sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinačnog iznosa glavnice do isplate. Točkom III. izreke presude utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu od 47.510,16 eur te je odbijen tuženikov prigovor radi prebijanja s naslova koristi koje je tužitelj ostvario od DOMINO IS-a i pruženih usluga održavanja temeljem ugovornog odnosa. Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.352,46 eur. Točkom V. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 677,42 eur. Točkom VI. izreke presude odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.174,30 eur.

2. Ovako je presudio prvostupanjski sud jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdilo da se kod predmetnog ugovora radilo o prodaji gotovog, paketnog programa, odnosno licenci pojedinih modula programskog paketa DOMINO IS, da su stranke sklopile i usmeni ugovor čiji je predmet bila izrada i implementacija DOMINO IS sustava za tužitelja, odnosno prilagodba prodanih licenciranih informatičkih modela te savjetovanje oko nabave opreme potrebne za funkcioniranje DOMINO IS programa, da je tuženik sudjelovao u nabavi, isporuci i implementaciji opreme vezane za infrastrukturu tužitelja, da je tužitelj postupio u skladu s odredbom članka 406. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) i sve prigovore oko nedostataka programa valjano i pravovremeno uputio tuženiku pa da stoga nije osnovan tuženikov prigovor prekluzije, kao niti prigovor zastare. Isto tako sud je zaključio da iz tuženikovog držanja nakon što ga je tužitelj upozorio na nedostatke koje treba otkloniti da bi sustav valjano radio, proizlazi da tuženik svoju ugovornu obvezu neće ispuniti niti u naknadnom roku pa je prihvaćen tužbeni zahtjev da je ugovor raskinut u skladu s odredbom članka 363. u vezi s odredbom članka 187. ZOO-a. Sud je prihvatio i zahtjev tužitelja za povrat uplaćenog iznosa prema ugovoru u skladu s odredbom članka 360. i članka 368. stavka 1. ZOO-a. S obzirom na to da je utvrđeno da prodani licencirani modeli informatičkih paketa ne zadovoljavaju tužiteljeve potrebe, sud je odbio procesnopravni prigovor radi prebijanja, jer tužitelj nije imao bolju učinkovitost svoga poslovanja kroz povećanje poslovnog kapaciteta i racionalizaciju organizacije rada.

3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23).

4. Protiv označene presude žalbu je podnio tuženik s prijedlogom da ovaj sud presudu ukine odnosno preinači. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud trebao odbiti tužbeni zahtjev jer tužitelj nije imao pravo tražiti raskid ugovora zbog neispunjenja svoje obveze (kupnja nove informatičke opreme), jer nije dokazao da je sklopljen usmeni ugovor i koje su bile tuženikove obveze temeljem toga ugovora, jer tužitelj nije postupio po odredbi članaka 403., 404. i 406. ZOO-a, jer tužitelj nije dokazao da je raskinuo ugovor, odnosno da je ugovor raskinut te jer je tužitelj, zbog prekluzivnog roka, izgubio sva prava zbog navodnih nedostataka. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 862,14 eur.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Tuženik nema pravni interes pobijati presudu u dijelu u kojem tužitelj nije uspio u sporu pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja prema odredbi članka 358. stavka 3. ZPP-a.

8. Pobijana presuda u točkama I., II., III., IV. i VI. izreke je ispitana na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

9. Predmet spora je utvrđenje da su raskinuti ugovori o izradi i implementaciji informatičkog programa, te povrat iznosa od 15.316,19 eur / 115.399,80 kn, a koji iznos je tužitelj platio tuženiku na temelju raskinutih ugovora.

10. Najprije treba istaknuti da je tužitelj dva puta preinačavao tužbeni zahtjev tako da je podneskom predanim na ročištu od 29. rujna 2020. postavio konačni tužbeni zahtjev o kojem je prvostupanjski sud i odlučivao. Tužitelj je postavio konačni zahtjev da se utvrdi da je raskinut Ugovor o izradi informatičkog programa „Domino“ sklopljen između tužitelja i tuženika 11. travnja 2008. kao i ugovori sklopljeni između parničnih stranaka po tužiteljevu prihvatu tuženikovih ponuda broj 57-1 od 11. travnja 2008. te broj 61-1, 62-1, 82-1, 215-1, 141-1 i 433-1 od 22. travnja 2008. s danom 23. srpnja 2010. Dakle, radilo bi se o raskidu usmenog ugovora sklopljenog 11. travnja 2008. na što je ukazao ovaj sud u rješenju poslovni broj Pž-5171/2017 od 27. kolovoza 2019., ugovora sklopljenog na temelju ponude broj 57-1 od 11. travnja 2008. te raskidu daljnjih šest ugovora sklopljenih na temelju ponuda broj 61-1, 62-1, 82-1, 215-1, 141-1 i 433-1 od 22. travnja 2008.

11. Prema odredbi članka 2. stavka 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni. Prema odredbi članka 186. stavka 1. ZPP-a tužba treba sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

12. U konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva da se utvrdi da je raskinut ugovor koji je sklopljen na temelju ponuda broj 82-1, 215-1, 141-1 i 433-1 od 22. travnja 2008. koje ponude se ne nalaze u spisu, kako ispravno prigovara tuženik. Naime, u spisu su dostavljene ponude broj 57-1 od 11. travnja 2008., ponude broj 61-1 i 62-1 od 22. travnja 2008., ponuda broj 141-1 od 21. listopada 2008., ponude broj 142-1 i 143-1 od 21. listopada 2008. Kako nema ponuda broj 82-1 od 22. travnja 2008., broj 215-1 od 22. travnja 2008., broj 141-1 od 22. travnja 2008. i 433-1 od 22. travnja 2008., prvostupanjski sud nije mogao u tom dijelu utvrditi osnovanim tužiteljev zahtjeve ( na utvrđenje i isplatu), jer tužitelj nije dokazao da je na temelju tih ponuda bio u poslovnom odnosu s tuženikom, u smislu odredbe članka 219. ZPP-a.

13. Stoga je, najprije iz tih razloga valjalo preinačiti točku I. izreke prvostupanjske presude prema odredbi članka 373. stavka 3. ZPP-a.

14. Tužitelj je tuženiku platio iznos od 115.399,80 kn plaćanjem šest računa. Računom broj 51-1 od 20. travnja 2008. tužitelj je platio iznos od 46.665,00 kn, a računom broj 838-1 od 31. srpnja 2009. platio je 26.705,80 kn koji su računi izdani na temelju ponude broj 57-1 od 11. travnja 2008. koja ponuda glasi na iznos od 85.863,60 kn. Računom broj 215-1 od 3. srpnja 2008. tužitelj je platio iznos od 15.250,00 kn koji je izdan na temelju ponuda broj 61-1 od 22. travnja 2008. ( glasi na iznos od 6.100,00 kn), broj 61-1 od 22. travnja 2008. (glasi na iznos od 6.100,00 kn) i broj 82-1 od 16. svibnja 2008. (glasi na iznos od 3.050,00 kn). Računom broj 443-1 od 22. prosinca 2008. tužitelj je platio iznos od 5.490,00 kn koji se temelji na ponudi broj 141-1 od 21. listopada 2008. Računom broj 434-1 od 22. prosinca 2008. tužitelj je platio iznos od 11.529,00 kn koji se temelji na ponudi broj 142-1 od 21. listopada 2008. i računom broj 49-1 od 29. siječnja 2009. koji se temelji na ponudi broj 143-1 od 21. listopada 2008. tužitelj je platio iznos od 9.790,00 kn.

15. Tužitelj pored tužbenoj zahtjeva da se utvrdi da su ugovori po predmetnim ponudama raskinuti, potražuje i povrat plaćenih računa. Međutim, kako nije zahtijevao utvrđenje da su raskinuti ugovori po ponudama broj 82-1 od 16. svibnja, broj 141-1 od 21. listopada 2008., broj 142-1 od 21. listopada 2008. i broj 143-1 od 21. listopada 2008. ne može niti osnovano potraživati povrat iznosa od 29.829,00 kn / 3.958,99 eur pa je i u tom dijelu najprije, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke prema odredbi članka 373. stavka 3. ZPP-a i iz tih razloga odbiti tužbeni zahtjev.

16. U odnosu na ostale ugovore treba istaći da je tužitelj u tužbi zahtijevao da se raskine Ugovor o izradi informatičkog programa Domino sklopljen između stranaka dana 11. travnja 2008., plaćanje iznosa od 115.399,80 kn s pripadajućom kamatom, te iznos od 32.697,10 kn s pripadajućom kamatom na ime naknade štete. Podneskom od 23. ožujka 2011. tužitelj preinačuje tužbeni zahtjev pa umjesto zahtjeva da se raskine Ugovor o izradi informatičkog programa Domino sklopljen između stranaka dana 11. travnja 2008., zahtjeva da se utvrdi da je raskinut Ugovor o izradi informatičkog programa Domino sklopljen između stranaka dana 11. travnja 2008.

17. Nakon što je ovaj sud rješenjem poslovni broj Pž-5171/2017 od 27. kolovoza 2019. ukinuo prvostupanjsku presudu poslovni broj P-4746/2010 od 29. lipnja 2017., tužitelj postavlja konačni tužbeni zahtjev na način da zahtjeva utvrđenje da je raskinut Ugovor o izradi informatičkog programa Domino sklopljen između stranaka dana 11. travnja 2008., kao i ugovori sklopljeni između stranaka po tužiteljevu prihvatu tuženikovih ponuda broj 57-1 od 11. travnja 2008. te broj 61-1, 62-1, 82-1, 215-1, 141-1 i 433-1 od 22. travnja 2008. s danom 23. srpnja 2010. Dakle, tužitelj tvrdi da je pored ugovora sklopljenog 11. travnja 2008. na temelju ponude broj 57-1 od 11. travnja 2008, tog istog datuma sklopio i usmeni ugovor, što je prvostupanjski sud i prihvatio.

18. Da bi se u konkretnom slučaju moglo raditi i o postojanju usmenog ugovora između stranaka ukazao je ovaj sud u rješenju poslovni broj Pž-5171/2017 od 27. kolovoza 2019. kada je ukinuo prvostupanjsku presudu, u kojem je rješenju naveo da tužitelj traži utvrđenje raskida usmenog ugovora o izradi informatičkog sustava. Stoga je uputio prvostupanjski sud utvrditi postoji li usmeni ugovor o izradi informatičkog programa za tužitelja, odnosno prilagodbi prodanih licenciranih informatičkih modela za tužitelja i koji je sadržaj takvog ugovora, odnosno koje su bile tuženikove obveze te kada je taj ugovor raskinut i koji su razlozi raskida (vidljivi ili skriveni nedostaci ili nešto treće) i za to dati razloge, a ako takvog ugovora nema potrebno je ispitati je li između stranaka došlo do nesporazuma, odnosno je li, a ako je kada i na koji način došlo do raskida ugovora o prodaji licenciranih modela informatičkih paketa.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je ponovo saslušao zastupnike po zakonu stranaka koji su ostali kod svojih suprotnih iskaza, svjedoke LE i ĆE te je na temelju njihovih iskaza, u dijelu u kojem ih je prihvatio istinitim, i nalaza i mišljenja vještaka ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, jer je između stranaka postojao i usmeni ugovor o uspostavi novog informatičkog sustava tužitelja za potrebe njegovog poslovanja, a radi implementacije tuženikovih paketnih programa. Sud je zaključio da je sastavni dio dogovora između stranaka bila, dakle kupoprodaja licenci programskog paketa Domino IS i dodatnih potrebnih tužitelju za poslovanje, a koji nisu bili obuhvaćeni u osnovnoj licenci te uspostava informatičke infrastrukture nužne za rad tog informatičkog sudstava.

20. Međutim, ovakav zaključak se ne može izvesti iz izvedenih dokaza, jer nije sa sigurnošću utvrđeno koja je točno, prema usmenom ugovoru, bila obveza tuženika, a posebno ne proizlazi koji su konkretno nedostaci bili u isporučenoj i implementiranoj opremi, koje nedostatke je tužitelj prijavio tuženiku, a tuženik ih je odbio otkloniti pa je tužitelj osnovano jednostranom izjavom raskinuo ugovor. Dakle, nije sa sigurnošću utvrđeno koje su to bile obveze tuženika prema usmenom ugovoru, a on ih nije ispunio.

21. Iz dopunskog informatičkog vještačenja koje je obavljeno prema rješenju ovog suda poslovni broj Pž-1868/2023 od 13. srpnja 2023. u skladu s odredbom članka 373.b stavak 4. ZPP-a, proizlazi da je tuženik isporučio tužitelju programski paket koji se sastojao od deset modula (funkcionalnosti, npr. financije, plaća, skladište) i da tužitelj nije dokumentirao koji modul i u kojem razdoblju nije bio funkcionalan. Nadalje, vještak se očitovao da je tužitelj probno koristio osnovni program u razdoblju od 28. srpnja 2007. do 11. travnja 2008., da se ne može očitovati koji su nedostaci prijavljeni od strane tužitelja, a da iz popisa telefonskih poziva upućenih od strane radnika tužitelja radnicima tuženika se ne može utvrditi što je sadržaj tih poziva. Nadalje, vještak je iskazao da ne postoji neposredan dokaz koje module (funkcionalnosti) tužitelj nije mogao koristiti. Gotova na sva postavljena pitanja iz rješenja ovog suda, vještak nije mogao dati sa sigurnošću jasne odgovore na što je i ukazao.

22. Stoga, ovaj sud zaključuje da stranke nisu sklopile usmeni ugovor o izradi informatičkog programa Domino 11. travnja 2008. te je stoga i u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 373. stavka 3. ZPP-a.

23. U odnosu na ugovore sklopljene na temelju ponuda broj 57-1 od 11. travnja 2008. i broj 61-1 i 62-1 od 22. travnja 2008. valja reći da se ponuda broj 57-1 odnosi na kupnju osnovnih i dodatnih licenci, dok se ponude 61-1 i 62-1 odnose na izradu modula (forme) za unos stavki VP računa putem stolnog barcode skenera. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su upravo ti moduli imali nedostataka koje je tuženik bio dužan otkloniti odnosno nije dokazao da tužitelj nije ispunio ugovore pa da je stoga imao pravo raskinuti te ugovore, kako je naprijed rečeno.

24. Ovaj sud ističe da do raskida ugovora prema odredbama obveznog prava ne može doći na bilo koji način. Postoje samo dva načina raskida ugovora: (1) zbog neispunjenja - izjavom jedne strane upućene drugoj da raskida ugovor (članak 360 do članka 368. ZOO-a, a koja izjava ima konstitutivno značenje, i (2) zbog promijenjenih okolnosti odlukom suda (članak 369. do članka 372. ZOO-a). Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije trebao tuženiku dati naknadni rok za ispunjenje ugovora, jer iz držanja tuženika proizlazi da on svoje obveze neće ispuniti i u naknadnom roku.

25. Međutim, po stajalištu ovog suda tužitelj nije dokazao da je sklopljen usmeni ugovor o izradi informatičkog programa, kako je naprijed navedeno, niti da tužitelj nije postupio po ponudama 57-1 od 11. travnja 2008. i broj 61-1 i 62-1 od 22. travnja 2008. pa je stoga prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tužitelj valjano raskinuo sve ugovore temeljem članka 363. ZOO-a kojom je propisano da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoje obveze neće ispuniti ni u naknadnom roku.

26. Kako niti ugovori sklopljeni na temelju ponuda broj 51-1 od 11. travnja 2008. i broj 61-1 i 62-1 od 22. travnja 2008. nisu raskinuti to niti tužbeni zahtjev na plaćanje iznosa od 11.357,20 eur nije osnovan.

27. Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo u cijelosti preinačiti u točkama I., II i III. izreke kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

28. Tuženik pobija presudu i u točki III. izreke kojom je odbijen njegov prigovor prijeboja. Takav prigovor tuženik predlaže samo uvjetno, ako sud nađe da bi potraživanje tužitelja bilo osnovano. Tuženik ističe procesnopravni zahtjev i traži da sud izvrši prijeboj njegova potraživanja potraživanjima tužitelja. Svrha isticanja prigovora radi prebijanja ograničena je na to da spriječi tužiteljev uspjeh u parnici. Ako sud nađe da potraživanje tužitelja nije osnovano, on donosi odluku kojom odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, a uopće ne odlučuje o protupotraživanju tuženika koje je sadržano u prigovoru radi prijeboja, jer takav zahtjev i ne postoji.

29. U konkretnom slučaju ovaj sud je ocijenio da potraživanje tužitelja prema tuženiku ne postoji pa je stoga valjalo potvrditi u tom dijelu prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavka 2. ZPP-a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

30. Budući da je tuženik uspio u sporu ima pravo na naknadu parničnog troška prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

31. Tuženiku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 408,12 eur prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, sastavljanje podnesaka od 18. ožujka 2013. i 16. veljače 2016. u iznosu od po 414,75 eur po podnesku prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, sastavljanje podneska od 5. studenog 2021. u iznosu od 82,95 eur prema Tbr. 8. točka 4. Tarife, sastavljanje podnesaka od 6. siječnja 2024. i 19. prosinca 2024. u iznosu od po 625,00 eur po podnesku prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, zastupanje na ročištima od 31. listopada 2012., 16. siječnja 2014., 5. svibnja 2014., 13. svibnja 2016., 7. listopada 2016., 30. siječnja 2017., 15. svibnja 2017., 21. svibnja 2021., 16. srpnja 2021., 16. studenog 2021., i 12. rujna 2022. u iznosu od po 414,75 eur po ročištu prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, zastupanje na ročištima od 22. ožujka 2012., 22. travnja 2015. i 29. rujna 2020. u iznosu od po 207,38 eur prema Tbr. 9. točka 2. Tarife, zastupanje na ročištu 22. studenog 2022. u iznosu od 248,85 eur prema Tbr. 9. točka 2. Tarife, zastupanje na ročištima od 12. travnja 2024., 17. svibnja 2024. i 13. rujna 2024. u iznosu od po 625,00 eur po ročištu prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, zastupanje na ročištu od 5. veljače 2025. u iznosu od 312,50 eur prema Tbr. 9. točka 2. Tarife, sastavljanje žalbe od 7. srpnja 2017. u iznosu od 518,44 eur prema Tbr. 10. točka 1. Tarife, sastavljanje žalbe od 6. travnja 2023. u iznosu od 862,14 eur prema Tbr. 10. točka 1. Tarife, trošak odgovora na tužbu u iznosu od 121,44 eur i pristojbe na žalbu u iznosu od 499,30 eur, ukupno trošak u iznosu od 12.275,58 eur.

32. Odluka o zateznim kamatama donijeta je na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a.

33. Tuženiku ne pripada pravo na trošak sastavljanja podneska od 24. listopada 2016. jer nije bio potreban budući da njime izvještava sud da ostaje kod izvođenja dokaza, podnesaka od 10. svibnja 2017. jer nije bio potreban, budući da dostavlja uz njega izjavu treće osobe i podneska od 21. svibnja 2021. jer je predan na ročištu od 21. svibnja 2021. na kojem se o navodima iz podnesaka tuženik izjasnio na samom ročištu.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak