REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2636/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DUPIN S. L. d.o.o. Veli Lošinj, Šestavine 25, OIB: 18466715353, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika INDA d.o.o. Mali Lošinj, Dražica 18H, OIB: 84913675381, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d. Rijeka, Ribarska 4, radi predaje u posjed i trpljenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-214/2020-35 od 8. svibnja 2023. i žalbi tužitelja protiv Dopunske presude istoga suda poslovni broj P-214/2020-45 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-214/2020-35 od 8. svibnja 2023. u dijelu točke I.1. njezine izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku predati u suposjed tužitelju zajednički dio zgrade u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-grad prema opisu Nalaza i mišljenja vještaka Tatjane Radetić iz studenog 2021. sačinjenog za potrebe ovog postupka u kojem je taj zajednički dio na skici lica mjesta (prilog 4.) označen žutom bojom.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-214/2020-35 od 8. svibnja 2023. u točki I.2. i točki II. njezine izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku trpjeti uklanjanje zida kojim je pregrađen zajednički dio zgrade u prizemlju, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-grad, a koji zid se proteže linijom koja seže između poslovnih prostora br. 8. i 9. s jedne strane i na drugoj strani poslovnih prostora 13. i 14., a prema opisu Nalaza i mišljenja vještaka Tatjane Radetić iz studenog 2021. sačinjenog za potrebe ovog postupka u kojem je taj zid na skici lica mjesta (prilog 4.) označen crvenom bojom.

2. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.558,82 EUR u roku od 15 dana.

3. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.428,68 EUR.

III. Preinačuje se Dopunska presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-214/2020-45 od 6. prosinca 2024. i sudi:

Nalaže se tuženiku predati u suposjed tužitelju i drugim suvlasnicima dio zgrade u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-grad prema opisu Nalaza i mišljenja vještaka Tatjane Radetić iz studenog 2021. sačinjenog za potrebe ovog postupka u kojem je taj zajednički dio na skici lica mjesta (prilog 4.) označen žutom bojom.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 262,02 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Rijeci je odlučio: „I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku predati u suposjed tužitelju zajednički dio zgrade u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-grad prema opisu Nalaza i mišljenja vještaka Tatjane Radetić iz studenog 2021. sačinjenog za potrebe ovog postupka u kojem je taj zajednički dio na skici lica mjesta (prilog 4.) označen žutom bojom.

2. Nalaže se tuženiku trpjeti uklanjanje zida kojim je pregrađen zajednički dio zgrade u prizemlju, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-grad, a koji zid se proteže linijom koja seže između poslovnih prostora br. 8. i 9. s jedne strane i na drugoj strani poslovnih prostora 13. i 14., a prema opisu Nalaza i mišljenja vještaka Tatjane Radetić iz studenog 2021. sačinjenog za potrebe ovog postupka u kojem je taj zid na skici lica mjesta (prilog 4.) označen crvenom bojom.“

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku iznos od 1.555,35 EUR1/11.718,75 kuna na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. svibnja 2023. (dana donošenja presude) po stopi od 5,50% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 933,21 EUR1/7.031,25 kuna kao neosnovan.“

2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 46. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZVDSP) te čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23; dalje: Tarifa) i Zakon o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

3. Tužitelj pobija presudu u točkama I. i II. njezine izreke iz svih žalbenih razloga, navodeći kako sud nije odlučio o eventualnom zahtjevu koji je tužitelj uredio podneskom od 17. lipnja 2023. te predlaže donijeti dopunsku presudu. Navodi u bitnom da je sud izveo zaključke proturječne dokazima zbog čega je presuda nejasna te ukazuje kako proglasiti upis etažnih dijelova u zemljišne knjige projekcijom ili fikcijom je površno i nedopustivo. U vezi pogrešne primjene materijalnog prava navodi kako sud zapravo nije prilikom donošenja pobijane presude uopće primijenio relevantne norme materijalnog prava. Izmjene na zajedničkim dijelovima mogu se obaviti samo uz suglasnost zajedničara, a takve suglasnosti tužitelja nema, pa je tuženik, iste poduzimao protivno čl. 59. ZVDSP-a. Tuženik je prilikom stjecanja nekretnine morao znati što je predmet stjecanja, dakle, tuženik se upravo u zemljišnim knjigama upisao prema onome stanju nekretnine kako je ista upisana u zemljišnim knjigama i to je jedino relevantno u pravnom prometu. Na to obvezuju relevantne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dakle, jednako obvezuju sve stranke, pa kako tužitelja tako i tuženika (vidi čl. 122. ZVDSP-a). Iznesenim je zorno ukazano da je ostvarena povreda i ovog žalbenog razloga, i to u smislu čl. 37., 59., 46. i 122. ZVDSP-a. Pobija i odluku o troškovima te predlaže presudu preinačiti na način da tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti i tuženika obveže na naknadu parničnog troška kao i troška žalbenog postupka. Traži trošak žalbe ukupno u iznosu od 1.793,63 EUR za sastav, PDV i sudsku pristojbu.

4. Tuženik je u odgovoru na tužiteljevu žalbu istu predložio odbiti kao neosnovanu i zatražio trošak sastava s PDV-om i pristojbom u iznosu od 262,02 EUR.

5. Prvostupanjski sud je 6. prosinca 2024. donio Dopunsku presudu kojom je presudio:

„Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku predati u suposjed tužitelju i drugim suvlasnicima dio zgrade u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-grad prema opisu Nalaza i mišljenja vještaka Tatjane Radetić iz studenog 2021. sačinjenog za potrebe ovog postupka u kojem je taj zajednički dio na skici lica mjesta (prilog 4.) označen žutom bojom.“

5.1. Prema obrazloženju, sud odlučuje primjenom odredbe čl. 46. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

5.2. Tužitelj je podnio žalbu i protiv Dopunske presude iz svih žalbenih razloga uz argumentaciju na koju je ukazao u žalbi od 9. svibnja 2023. izjavljenoj protiv presude u ovom predmetu od 8. svibnja 2023. Ovo posebno imajući u vidu da se radi o istovjetnim razlozima koji su nejasni i kontradiktorni u ranijoj kao i u sad citiranoj Dopunskoj presudi kojom se odlučuje o eventualnom zahtjevu. Predložio je preinačenje Dopunske presude te zatražio trošak žalbe: za sastav iznos od 750,00 EUR, PDV u iznosu od 187,50 EUR i iznos od 1.000,00 EUR za sudsku pristojbu.

6. Žalba protiv presude je djelomično osnovana, a žalba protiv dopunske presude je osnovana.

7. Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu i dopunsku presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7.1. Predmet ovoga spora je predstavlja li dio hodnika u prizemlju označene zgrade zajedničko vlasništvo ili dio poslovnog prostora tuženika, odnosno njegovo vlasništvo. Tužitelj je tražio predaju navedenog dijela u suposjed tužitelju, uklanjanje zida i naknadu troškova postupka. Postavio je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za predaju u suposjed spornog dijela zgrade tužitelju i ostalim suvlasnicima zgrade.

8. Sukladno žalbenim navodima, pobijana presuda kao i dopunska presuda, nisu jasne, u njima ima i proturječnosti, a materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

9. Međutim, ovaj sud ocjenjuje i kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se tužitelj neosnovano poziva na zajedničko vlasništvo jer se radi o suvlasništvu na zajedničkim dijelovima zgrade, a pravilno je primijenio odredbu čl. 46. ZVDSP-a, po kojoj tužitelj ima aktivnu legitimaciju za postavljanje tužbenog zahtjeva i eventualno kumuliranog zahtjeva, no ipak je nepravilno zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Navedena odredba propisuje kako svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva (st. 1.), kao i pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (st. 2.).

9.1. U daljnjem tijeku postupka sud nije pravilno cijenio isprave u spisu, posebice Elaborat o etažiranju iz 2005. godine (list 25. spisa i dalje) i Elaborat o etažiranju iz 2017. godine. Prihvaća se navod vještaka i suda kako je elaborat iz 2005. godine bio samo projekcija kako će objekt izgledati (list 370. spisa), dakle, izrađen je dok je gradnja objekta bila u tijeku, što nije zabranjeno. Zaključak suda o tome kako sporni hodnik nije dio zajedničkog prostora suvlasnika zgrade nego dio lokala tuženika nije u skladu s materijalnopravnim propisima, jer se u smislu odredbe čl. 73. ZVDSP-a vlasništvo posebnog dijela nekretnine uspostavlja na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine (st. 1.), a niti jedan suvlasnik ne može uskratiti pristanak na uspostavu vlasništva posebnog dijela drugom suvlasniku osim ako bi se time ukinula ili ograničila prava koja mu pripadaju na temelju prije uspostavljenog vlasništva posebnog dijela. U konkretnom slučaju je upravo o tome riječ, budući da su Elaborat iz 2005. godine suvlasnici potpisali dok Elaborat iz 2017. godine nije potpisan. Površina zajedničkog prostora suvlasnika predmetne nekretnine prema Elaboratu iz 2005. godine je 234,53 m2 (list 36. spisa), dok je u Elaboratu iz 2017. godine navedeno kako iznosi 168,28 m2 (list 150. spisa). Prema tome, novijim elaboratom o etažiranju tuženik nije stekao pravo vlasništva na predmetnom hodniku, na što nisu od utjecaja ni izmjena projekta niti uporabna dozvola, jer nisu temelj stjecanja prava suvlasništva na štetu tužitelja.

10. Odluku o troškovima postupka žalitelj osporava ne navodeći razloge osporavanja, međutim, zbog preinačenja odluke o meritumu je ovaj sud preinačio i odluku o troškovima postupka. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife te Zakona o sudskim pristojbama, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.327,23 EUR, označen u tužbi kao 10.000,00 kn, priznaje se tužitelju osnovano zatraženi parnični trošak: po 100 bodova za sastav tužbe, očitovanje na odgovor na tužbu, zastupanje na ročištima 4. studenoga 2020., 10. rujna 2021. i 16. ožujka 2023., kao i sastav podnesaka od 11. listopada 2021., 19. veljače 2022. i 17. kolovoza 2022., odnosno ukupno 800 bodova po 2,00 EUR i PDV od 400,00 EUR. Nadalje, tužitelju se priznaje trošak vještačenja u iznosu od 1.060,50 EUR, sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbe u iznosu od ukupno 185,82 EUR i trošak sastava žalbi s PDV-om u iznosu od ukupno 312,50 EUR. Dakle, tužitelju se dosuđuje iznos od 3.558,82 EUR, a odbija se dio njegovog zahtjeva za neopravdano zatražene troškove u iznosu od 1.428,68 EUR.

11. Slijedom navedenog, je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi označeni dio presude suda prvog stupnja, a primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačiti presudu u preostalom dijelu i dopunsku presudu istog suda.

12. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu je ovaj sud odbio jer se ne radi o potrebnom trošku u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak