Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1609/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Čačić kao predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mate Glibota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Općine Dugopolje, OIB: 57240842564, Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, radi predaje u posjed, eventualno radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 30. listopada 2024. poslovni broj: Pn-541/2021, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-541/2021 od 30. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Dužan je tuženik Općina Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1, OIB: 57240842564, tužitelju PE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati u posjed dijelove č. zem. [katastarska čestica] te 190/2, sve k. o. [katastarska općina] i to upravo one dijelove koji su na Prikazu lica mjesta vještaka Tomislava Čipčića prikazani slovima: A B R O P F G H I J K A površine 37 m2, lik M D F P O N M površine 77 m2, i lik U V Z Y U površine 22 m2. II. Dužan je tuženik Općina Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1, OIB: 57240842564, tužitelju PE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove ovog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos odmjeren od strane Suda teče od dana presuđenja pa sve do konačne isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

te podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik Općina Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1, OIB: 57240842564, tužitelju PE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog oduzimanja dijela č. zem. [katastarska čestica] te čestice 190/2, sve k. o. [katastarska općina], isplatiti iznos od 7.661,33 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe do 1.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. god. do 29.12.2023.g. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja. II Dužan je tuženik Općina Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1, OIB: 57240842564, tužitelju PE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove ovog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos odmjeren od strane Suda teče od dana presuđenja pa sve do konačne isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

1.1. Pod točkom II. izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.875,00 EUR.

2. Prvostupanjsku presudu pravovremenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže sudu drugog stupnja preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora u kojem tužitelj zahtijeva da mu tuženik preda u posjed dijelove nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] te 190/2 sve k. o. [katastarska općina] i to prema određenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog dokaza očevidom i izrađene skice po mjerničkom vještaku, u dijelovima označenim slovima A B R O P F G H I J K A površine 37 m2, slovima M D F P O N M površine 77 m2 i slovima U V Z Y U površine 22 m2, a eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom da mu tuženik naknadi štetu za te nekretnine u iznosu od 7.661,33 EUR, zatim činjeničnih navoda tužbe kojima tužitelj tvrdi da je vlasnik naprijed navedenih dijelova nekretnina, a koje dijelove čest. zem. [katastarska čestica] je tuženik stekao na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenim sa NE i AE **.**.2006. kao prodavateljima i izvanknjižnim vlasnicima te na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenim sa FE **.**.2007. kao prodavateljem i izvanknjižnim vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica], prvostupanjski sud je na temelju provedenih pisanih dokaza i čitanjem isprava, provedenog očevida sa geodetskim vještakom kao i dokaza saslušanjem svjedoka ČE, PE i CE te saslušanjem tužitelja utvrdio slijedeće činjenice:

- da je predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 6. rujna 2021. sklopljenim između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca dio čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označeno kao lik B-C-D-D-M-N-O-R-B u površini od 117 m2 osjenčan narančastom bojom u skici izrađenoj od društva GISplan od 30. ožujka 2021. koje su prodane tuženiku za kupoprodajnu cijenu od 38.200,00 kn

- da tužitelj tvrdi da je predmnijevani vlasnik nekretnina navedenih u tužbi dok tuženik osporava da bi kupio nekretnine od nevlasnika

[katastarska općina]

- da je tuženik kao kupac sa ĆE i PE kao prodavateljima Ugovorom o kupoprodaji nekretnine kupio čest. zem. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 6637 m2 kojima su prodavatelji izvanknjižni suvlasnici svaki u ½ dijela tih nekretnina za cijenu od ukupno 885.920,00 kn

- da je na očevidu na licu mjesta uz vještaka mjernika tužitelj pokazao svoj posjed omeđen suhozidom i kamenim međašima (na Prikazu lica mjesta označeno slovima A-B-C-M-D-F-G-H-I-J-K-A ) koji smatra svojim vlasništvom, a kao predmete očevida i suhozid koji omeđuje pokazani posjed sa juga i zapada te se proteže između točaka A-B-R-O-P-F-G-H-I-J-K-A, a nalazi se dijelom na čest. zem [katastarska čestica] (F-G-H-O-F) u površini od 3 m2, te dijelu čest. zem. [katastarska čestica] (A-B-R-O-P-F-G-H-I-J-K-A) u površini od 37 m2 odnosno ukupno suhozid od 40 m2 te istočni dio posjeda (M-D-F-P-O-N-M) površine 77 m2 koji se nalazi se na dijelu čest. zem [katastarska čestica] (P-O-N-P) površine 9 m2 te dijelu čest. zem [katastarska čestica] (M-D-E-F-P-N-M) u površini od 68 m2, te još dio koji predstavlja suhozid koji omeđuje tužiteljev sjeverni posjed (S-T-U-V-Z-Y-S) površine 25 m2 koji se nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] (U-V-Z-Y-U) u površini od 22 m2 te na dijelu čest.zem.

192/3 (S-T-U-Y-S) u površini 3 m2

- da je u katastru zemljišta posjednikom nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] zv. "Ograda u Garištu" površine 27 m2 te nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] zv. "Ograda u Garištu" površine 428 m2 upisan sada pok. UE pok. P

[katastarska općina]

- da iz iskaza saslušanog svjedoka ČE pok. FE proizlazi da njegov otac UE nije prodao Općini Dugopolje ono što nije bilo njegovo

- da iz iskaza svjedoka PE proizlazi da je na istoku bilo Božidarovo pok. P, a na zapadu tužiteljevo zemljište gdje je bila loza kada je zadnji puta bio tamo 1975. i da je sve tada bilo omeđeno suhozidom

- da iz iskaza KE bivšeg načelnika Općine Dugopolje od 1997. do 2013. proizlazi da je općina otkupljivala zemljište za stambenu zonu "Drage" i da je od UE otkupila cca. 440 m2 te da se tada javio tužitelj PE da je njegovih 117 m2 pa da je općina i to otkupila

- da je prema iskazu tužitelja Općina Dugopolje otkupljivala parcele prema stanju u katastru pa je tako otkupljen i njegov dio koji je na skici priloženoj uz tužbu označen žutom bojom te da je došlo do greške prilikom otkupa od UE te NE i PE i otkupljeno zemljište od nevlasnika pa tako i njegov, plavom i žutom bojom obojani dio

- da se nekretnina opisana slovima S-T-U-V-Z-YS nalazi dijelom na čest. zem. [katastarska čestica] (22 m2) te dijelom na čest. zem. [katastarska čestica] (3 m2) time da čest. zem. [katastarska čestica] nije bila predmetom otkupa zemljišta u predočenim kupoprodajnim ugovorima sklopljenim između tuženika i UE niti tuženika i PE i ĆE zbog čega tužitelj nije ni dokazano da bi taj dio nekretnine bio u posjedu tuženika, a isto tako nije dokazao da bi upravo suhozid sagrađen na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] bio predmet kupoprodaje između tuženika i tih prodavatelja budući iz Ugovora o kupoprodaji proizlazi da je tuženik otkupljivao određenu površinu navedenih čestica (konkretno 22 m2 od čest. zem. [katastarska čestica] koja se nalazi između čest. zem. [katastarska čestica] s jedne i 190/1 i 188/2 s druge strane, a iz čega ne proizlazi zaključak da je otkupio baš predmetni zid kojeg tužitelj smatra svojim vlasništvom.

5.1. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje kao i odredbu članka 162. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) prema kojoj da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu te odredbu članka 163. stavka 1. ZV prema kojoj posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) kao i daljnju odredbu članka 166. stavka 1. ZV prema kojoj će se onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja smatrati vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao pravni temelj stjecanja svog prava vlasništva na utuženim dijelovima nekretnina sukladno članku 114. ZV jer ne navodi pravni posao niti drugu osnovu stjecanja prava vlasništva baš na utuženim dijelovima nekretnine. Utvrđuje i da se utužene nekretnine ne navode u rješenju o nasljeđivanju iza pok. oca tužitelja OE pok. Mate, niti proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka da su iste pripadale njegovim prednicima, a niti tužitelj navodi kada i među kojim osobama je podjela izvršena, kao ni vrijeme posjedovanja predmetnih nekretnina, a niti dokazuje kontinuitet posjedovanja odnosno ne dokazuje da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti. Posljedično takvom utvrđenju nastavno ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz članka 159. ZV, dok je s druge strane tuženik nesporno kupio predmetne nekretnine temeljem valjanog pravnog posla u kojem su navedeni predmet i cijena i koji pravni posao je nesporno izvršen slijedom čega isti predstavljaju valjanu pravnu osnovu posjedovanja od strane tuženika. Zaključno sud prvog stupnja ocjenjuje da tužitelj nije dokazao da ima jače pravo na posjed od prava tuženika i zbog čega nema pravo zahtijevati predaju u posjed kao predmnijevani vlasnik. Posljedično takvom utvrđenju nastavno zaključuje da tužitelj nema pravo niti na naknadu štete u visini tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina.

6. U žalbi tužitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem navodi da tuženik sve i da je stekao pravo vlasništva od nevlasnika te nekretnine posjeduje više od 10 godina kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednik te da je u smislu članka 159. ZV stekao vlasništvo istih dosjelošću pri tome ukazujući da je tuženik jedinica lokalne samouprave sa javnim ovlastima koja se financira javnim novcem i zbog čega je takav zaključak pogrešan. Pri tome apostrofira pogrešnim zaključak da je tuženik pošten i to zbog stručnog kadra pravnika profesionalaca kojim tuženik raspolaže. U osporavanju zaključka da nije dokazao da ima jače pravo na posjed od tuženika tužitelj se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. prema kojem ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika treba primijeniti odredbe članka 161. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV prema kojem je nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari te daljnji zaključak s te sjednice, ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet radi čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano njeno vraćanje, valja primijeniti članak 1120. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna naknaditi korist bez obzira na svoje poštenje i nepoštenje. Stoga zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nema dvojbe da je predmetni prostor u nepromijenjenom obliku slijedom čega je valjalo odbiti podredni tužbeni zahtjev smatra pogrešnim i temeljen na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

6.1. Daljnjim sadržajem žalbe tužitelj tvrdi da je tijekom postupka dokazano da je vanknjižni vlasnik dijelova čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] i da je tuženik u posjedu nekretnina koje su predmet ovog postupka, ali i tvrdi da je suhozid položen na čest. 190/1 i 190/2 u vlasništvu gosp. ME. Ističe da je saznao da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina 2021. prilikom zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnina između tužitelja i tuženika te izlaska na teren, da su svjedoci ČE, HE i PE potvrdili da je vlasnik nekretnina označenih u skici posjeda broj 06/21-3 GISplan d.o.o. prikazani slovima A,B,C,D,E,F,K,H,I,J,K,A, da je njegov pok. djed EE bio upisani posjednik nekretnina koji čine predio Ograda ili Izmak u garište, a koje je potom naslijedio tužiteljev otac UE ujedno tvrdeći da je uz tužbu dostavljeno i rješenje komisije za uzurpacije Skupštine Split 06-11986/1-65-24 I 217/65 kojim je upravo tužiteljevu ocu UE priznato vlasništvo na nekretninama Izmak garišta. Ukazuje da je do greške došlo prilikom zaključenja ugovora o kupoprodaji s UE te PE i ĆE jer nije rađena skica koja bi prikazala dio nekretnina koji je predmet kupoprodaje te da je upravo predstavnik općine uputio tužitelja da ih mora formalno utužiti kako bi riješili nastalu situaciju. Također ukazuje da je prigovorio iskazu svjedoka IE kao neistinitom i generalno iskonstruiranom, a da nije adekvatno cijenjen iskaz svjedoka ČE te ističe da ga nitko iz Općine nije pozvao da izađe na teren ni kao vlasnika ni kao susjeda međašnika.

7. Prema članku 365. stavku 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ispitivanjem pobijane presude i postupak koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju uvodno u žalbi ističe tužitelj ali je sadržajem ne obrazlaže budući da prvostupanjska presuda nema nikakvih nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

9. Naprijed iznesenim navodima kojima obrazlaže žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda na kojima je temeljio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, a koja utvrđenja, budući su posljedica pravilne ocjene provedenih dokaza, ovaj sud prihvaća pravilnim, pri čemu utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik stekao vlasništvo nekretnina kupljenih od sada pok. ŽE pok. P i NE i PE dosjelošću nije odlučna činjenica zbog koje je tužbeni zahtjev odbijen.

10. Naime, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da nekretnine koji dijelovi su predmetom ovog postupka nisu bile predmetom nasljeđivanja kao vanknjižno vlasništvo iza pok. oca tužitelja UE pok. EE koje je naslijedila njegova supruga N, a nakon njezine smrti tužitelj. Prijeporni dijelovi nekretnina nisu bile niti predmetom rješenja Komisije za uzurpaciju Skupštine općine Split od 12. siječnja 1968. koje rješenje tužitelj apostrofira u žalbi budući su prema tom rješenju uzurpirane nekretnine bile dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zvane "Izmak Garišta" cca 1000 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine cca 2500 m2 zvane "Izmak Brig" na kojima je priznato vlasništvo ĐE pok. EE i još jednoj osobi čije ime je sakriveno, svakom u ½ dijela i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 4500 m2 nazvana "Izmak ispod Novaka" na kojoj se u cijelosti priznaje vlasništvo osobi čiji identitet je također sakriven na preslici tog rješenja. No, iz dostavne naredbe u tom rješenju može zaključiti da je ta druga osoba kojoj je na preslici sakriven identitet ZE pok. EE.

11. Neosnovano i bez uporišta u danim iskazima tužitelj u žalbi tvrdi da su svjedoci ČE pok. A, HE pok. Ivana i PE pok. F potvrdili da je on vlasnik dijela predmetnih čestica koji su u skici posjeda broj: 06/21-3 GISplan d.o.o. prikazani slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,A. Naime, svjedok HE je iskazao da se na skici koja mu je predočena ne snalazi najbolje, da je Općina Dugopolje davno to otkupila s namjerom da tamo počne graditi te da nikada nije bio na predmetnim nekretninama kao i da mu nije poznato što je i od koga je Općina Dugopolje kupovala. Svjedok PE iskazao je da je na zapadu bilo tužiteljevo zemljište gdje je bila loza kada je on zadnji put bio tamo 1975. te da je sve bilo omeđeno suhozidom, pa imajući u vidu da je tužitelj tuženiku Ugovorom o kupoprodaji nekretnine iz 2021. prodao zapadni dio čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]. iz iskaza tog svjedoka ne može zaključiti da se zapadni dio o kojem iskazuje odnosi i na predmetne dijelove čestica. Svjedok ČE, a nakon što mu je predočena skica priložena uz tužbu, iskazao je da je Općina Dugopolje od njegova oca otkupila istočni dio čestice zemlje koji je omeđen suhozidom oznake 188/2 do granice sa dijelom koji je obojen žutom bojom od slova E-F prema istoku i da je ono što je označeno žutom, narančastom i plavom bojom u vlasništvu tužitelja, no isto tako iskazao je i da je njegov otac prodao ono što je bilo njegovo. Osim toga sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka CE koji je u vrijeme otkupa nekretnina od UE bio načelnik Općine Dugopolje te je iskazao da je od istog otkupljena površina cirka 440 m2 te da se nakon toga javio tužitelj da je njegovih 117 m2 i da je Općina i to otkupila, a ujedno je opisao način na koji se vršio otkup. Dakle, iz takvih različitih iskaza, poglavito svjedoka ČE, ne može se temeljiti istinitost tvrdnje tužitelja da je upravo on bio vlasnik spornih dijelova nekretnina koje je tuženik otkupio od UE pri čemu valja ukazati i na skicu priloženu uz ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je tuženik sklopio s UE s lista 40. i 56 spisa iz koje je razvidno da je taj prodavatelj tuženiku prodao dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 286 m2 i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 11 m2 za koje dijelove tužitelj sada tvrdi da su njegovi i to 11 m2 čest. zem. [katastarska čestica] m2 čest. zem. [katastarska čestica], a koja skica ujedno demantira žalbene navode tužitelja da je do greške došlo stoga što prilikom zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnina s UE nije rađena skica koja bi prikazivala dio nekretnina koji je predmet kupnje.

12. Za svoje žalbene tvrdnje da je njegov djed EE bio posjednikom nekretnina koje su predmet ovog postupka te da iste ulaze u predio skupnog naziva Ograda u garištu što bi bilo razvidno iz posjedovnog lista broj 429, valja navesti da tužitelj takve tvrdnje po prvi put iznosi u žalbi u čemu je prekludiran sukladno članku 352. stavku 1. ZPP. Tužitelj je u dokaz činjeničnim navodima tužbe da su se njegovi prednici nalazili u dugogodišnjem posjedu predmetnih nekretnina jedino dostavio posjedovni list broj: 418 za posjednika UE pok. P (koji nije prednik tužitelja) i prema kojem je imenovana osoba evidentirana posjednikom dijela kčbr. [katastarska čestica] Ograda u Garištu sa 27 m2 i kčbr. [katastarska čestica] Ograda u Garištu sa 428 m2, a ukoliko je pok. djed tužitelja EE i bio upisan u posjedovni list broj: 429 k. o. [katastarska općina] kao posjednik na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naziva „Ograda u Garištu“ kako se to navodi u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine sklopljenim između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca 2021. (list 4. spisa), taj dokaz nije podoban za utvrđenje da je tužitelj vlasnik upravo dijelova tih nekretnina koja su predmet ovog postupka. U odnosu na dijelove nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] tužitelj nije priloži nikakve pisane dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj naslijedio posjed svojih prednika.

13. Stoga ovaj sud prihvaća pravilnim činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je predmnijevani vlasnik predmetnih dijelova spornih nekretnina, odnosno da nije dokazao pravni temelj i istinit način stjecanja svojeg vlasništva tih dijelova nekretnina pa tako niti da je njegov otac naslijedio sporne dijelove nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojima je kako tvrdi još uvijek upisan suvlasnikom njegov pok. djed EE (čest. zem. [katastarska čestica]) prema Izvatku iz zemljišne knjige koji jedino i prilaže uz tužbu (list 9 -12 spisa), dok s druge strane, tuženik pravni temelj svog posjeda spornih dijelova nekretnina dokazuje Ugovorima o kupoprodaji nekretnina sklopljenim sa prodavateljima FE 2007. i NE i AE 2006. zbog čega mu posjed nije nezakonit niti nepošten.

14. Kako dakle tužitelj nije dokazao pretpostavke na temelju kojih se može smatrati vlasnikom prijepornih dijelova nekretnina prema tuženiku od kojeg zahtijeva predaju posjeda koji ima valjani pravni temelj stjecanja posjeda (članak 166. stavak 1. ZV), to tužitelj ne može uspjeti u ovoj vlasničkoj tužbi.

15. U odnosu na eventualno kumulirani zahtjev za naknadu štete, uz utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da su ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje njegovog prava vlasništva, odnosno da nije dokazao svoje pravo vlasništva, valja samo dodati da tužitelj nije dokazao ni pretpostavke za naknadu štetu, dok je pretpostavka za primjenu odredbi članka 164. stavka 1. ZV ili članka 165. stavka 1. istog Zakona na koju odredbu se tužitelj poziva, upravo činjenica da je tužitelj vlasnik stvari.

16. Prvostupanjski sud se stoga i bespotrebno u obrazloženju pobijane presude poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 26. listopada 2009. o primjeni članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV, a niti je to shvaćanje mogao pogrešno primijeniti kako to navodi tužitelj u žalbi.

17. Slijedom svega naprijed iznesenog žalbeni razlozi tužitelja ocijenjeni su u cijelosti neosnovanim zbog čega je valjalo odbiti žalbu i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tužitelj očito pobija posljedično pobijanja odluke o glavnoj stvari jer ne iznosi nikakve konkretne razloge osporavanja, a da ovaj sud u odluci o troškovima postupka sukladno članka 365. stavka 2. ZPP ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Čačić