Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1777/2019-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Filip Lisac, odvjetnik u Opatiji, protiv tuženika Addiko Bank d.d. (prije Hypo-Alpe-Adria-bank d.d.), Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate , nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 3. prosinca 2024., u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 5. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 6. stavak 2. i 3. Ugovora kreditu broj:336-83/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zanivanjem založnog prava na nekretnini od 14.09.2005. godine koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Krešimiru Kuzle iz Opatije pod brojem OU-428/05, a koji Ugovor je sklopljen između tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 (ranije: HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb, Podružnica Opatija, Maršala Tita 108, Opatija) i tužitelja ĐČ, [adresa], a koja odredba glasi:

''Ugovorne strane su suglasne da je Banka od 01.05.2006. (slovima: prvogsvibnjadvijetisućešeste) godine ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ovisno o skupini klijenta u koju pripada Korisnik kredita. Banka je ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se Korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora.''

''Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.''

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877, da tužitelju ĐČ, [adresa]. S. Pietro Terme 3, Opatija, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.599,57 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 36,96 EUR od 03.06.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,95 EUR od 02.07.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,94 EUR od 01.08.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,93 EUR od 01.09.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,91 EUR od 03.10.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,90 EUR od 01.11.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,88 EUR od 01.12.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,87 EUR od 03.01.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,86 EUR od 01.02.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,84 EUR od 01.03.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,83 EUR od 01.05.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,81 EUR od 01.06.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,80 EUR od 03.07.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,78 EUR od 07.08.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,76 EUR od 07.08.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,75 EUR od 07.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,44 EUR od 02.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,41 EUR od 03.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,39 EUR od 04.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,37 EUR od 03.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,35 EUR od 02.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,32 EUR od 01.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,48 EUR od 01.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,45 EUR od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR od 03.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,39 EUR od 01.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,36 EUR od 01.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,32 EUR od 02.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,29 EUR od 02.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,25 EUR od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,21 EUR od 03.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,38 EUR od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,35 EUR od 03.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,31 EUR od 03.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,26 EUR od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,23 EUR od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,18 EUR od 02.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,14 EUR od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,10 EUR od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,06 EUR od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,01 EUR od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,96 EUR od 03.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,92 EUR od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,87 EUR od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,82 EUR od 02.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,77 EUR od 02.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,72 EUR od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,66 EUR od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,61 EUR od 02.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,56 EUR od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,51 EUR od 03.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,45 EUR od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,38 EUR od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,33 EUR od 03.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,27 EUR od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,12 EUR od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,06 EUR od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,00 EUR od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,94 EUR od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,88 EUR od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,81 EUR od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,75 EUR od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,69 EUR od 02.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,62 EUR od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,55 EUR od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,73 EUR od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,67 EUR od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,61 EUR od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,54 EUR od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,48 EUR od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,41 EUR od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,34 EUR od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,27 EUR od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,20 EUR od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,13 EUR od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,06 EUR od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,00 EUR od 02.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,92 EUR od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,85 EUR od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,77 EUR od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,69 EUR od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,62 EUR od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,54 EUR od 03.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,46 EUR od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,39 EUR od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,30 EUR od 02.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,23 EUR od 01.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,15 EUR od 01.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,06 EUR od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,97 EUR od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,89 EUR od 01.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,80 EUR od 01.01.2014. godine pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 3. stavak 2. Ugovora kreditu broj:336-83/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zanivanjem založnog prava na nekretnini od 14.09.2005. godine koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Krešimiru Kuzle iz Opatije pod brojem OU-428/05, a koji Ugovor je sklopljen između tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 (ranije: HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb, Podružnica Opatija, Maršala Tita 108, Opatija) i tužitelja ĐČ, [adresa], kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak (CHF) u dijelu koji glasi : ''...obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća''.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877, da tužitelju ĐČ, [adresa]. S. Pietro Terme 3, Opatija, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.513,70 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,04 EUR od 01.11.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,76 EUR od 01.12.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,30 EUR od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,63 EUR od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,09 EUR od 03.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,11 EUR od 03.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,61 EUR od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,12 EUR od 02.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,87 EUR od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,53 EUR od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,83 EUR od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,54 EUR od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,21 EUR od 03.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,46 EUR od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,48 EUR od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,61 EUR od 02.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,97 EUR od 02.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,65 EUR od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,81 EUR od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,39 EUR od 02.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,36 EUR od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,99 EUR od 03.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,46 EUR od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,74 EUR od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,91 EUR od 03.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,75 EUR od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,27 EUR od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,18 EUR od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 93,91 EUR od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,94 EUR od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,57 EUR od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,55 EUR od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,25 EUR od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 159,98 EUR od 02.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 143,68 EUR od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,84 EUR od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,26 EUR od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,95 EUR od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,07 EUR od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 132,15 EUR od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 133,10 EUR od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,20 EUR od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 131,51 EUR od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 133,77 EUR od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,97 EUR od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,97 EUR od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,11 EUR od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,03 EUR od 02.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,61 EUR od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 131,76 EUR od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,47 EUR od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,06 EUR od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 127,60 EUR od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,52 EUR od 03.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,39 EUR od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 111,55 EUR od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 111,22 EUR od 02.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,37 EUR od 01.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 119,43 EUR od 01.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,44 EUR od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,82 EUR od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,38 EUR od 01.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,28 EUR od 01.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,05 EUR od 01.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 109,16 EUR od 01.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 108,14 EUR od 01.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 104,70 EUR od 01.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,60 EUR od 01.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 104,10 EUR od 01.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 108,00 EUR od 01.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 111,29 EUR od 02.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 110,61 EUR od 01.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 113,45 EUR od 01.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,38 EUR od 02.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,25 EUR od 01.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,56 EUR od 01.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,56 EUR od 01.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,56 EUR od 01.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,56 EUR od 01.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,56 EUR od 02.06.2015. godine pa do isplate,

na iznos od 114,56 EUR od 01.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,56 EUR od 01.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,56 EUR od 01.09.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,56 EUR od 01.10.2015. godine pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,a sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĐČ u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 da tužitelju ĐČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos u visini od 4.199,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom koja teče od dana donošenja presude pa sve do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,a sve u roku od 15 dana."

VI. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 da tužitelju ĐČ, [adresa]. S. Pietro Terme 3, Opatija, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.381,70 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude tj. 5. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,a sve u roku od 15 dana, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. lipnja 2019. navodi da su on i tuženik tj. pravni prednik tuženika sklopili 14. rujna 2005. Ugovor o kreditu broj 33683/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a stranke kojeg Ugovora da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka. Člankom 3. i 6. Ugovora određeno da je da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatnim stopama, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 3,99% godišnje. Tužitelju da je bio ponuđen Ugovor o kreditu isključivo u valuti CHF kao najpovoljniji. O ugovorenoj valuti i o kamatnoj stopi da se nije pojedinačno pregovaralo, jer da ga je tuženik unaprijed formulirao, tužitelj da nije imao utjecaj na njegov sadržaj, a isto da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Nakon 31. svibnja 2006. tuženik da je počeo podizati redovnu kamatnu stopu. Poziva se tužitelj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Također se poziva na odluku Vrhovnog suda RH Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Obzirom da je kamatna stopa bitan element ugovora o kreditu, za svaku njezinu promjenu kao i za promjenu svih bitnih elemenata kod svake vrste ugovora da je potrebno sklapanje aneksa i suglasnost volja obiju ugovornih strana. Tuženik da je jednostranim donošenjem odluka o promjeni redovne kamatne stope koje nisu bile definirane nikakvim parametrima postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja. Stoga da je zbog nezakonitog postupanja tuženika tužitelj u razdoblju od 31. svibnja 2006. do 1. rujna 2015. na ime nezakonito povišene stope redovne kamate uplatio tuženiku iznos od 74.252,41 kn, a koji iznos predstavlja preplaćeni iznos na ime nezakonito podignute redovne kamatne stope i stjecanje bez osnova na strani tuženika.

1.1. Člankom 3 Ugovora određeno je da su povrat obveze iz kredita tj. otplata kredita vezani uz valutnu klauzulu koja se odnosi na valutu CHF. Ugovorom je određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu. Poziva se tužitelj i na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi potrošač, između ostalih, protiv i tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Poziva se na pravno shvaćanje iz pravomoćne presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, te ističe ništetnost navedene odredbe u ovom postupku. Tužitelj kao potrošač da tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog Ugovora nije bio od tuženika kao trgovca informiran o posljedicama i rizicima koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornih odnosa, a niti je bio informiran o potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, obzirom da je utvrđena ništetnost odredbe o ugovorenoj valuti. Tužitelj da je neosnovano plaćao veći iznos od onog kojeg bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištena kredita, te da je na taj način preplatio 38.742,73 kn u periodu od 30. lipnja 2010. do 1. listopada 2015. Tužitelj da je prihvatio i prijedlog konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR, te je 18. siječnja 2016. zaključio Aneks ugovora kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR. Činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora ne znači da je tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i pravo na povrat preplaćenih iznosa. Skreće pozornost i da je tuženik pogrešno obračunao nedospjelu glavnicu prilikom konverzije, jer je primijenio tečaj CHF na dan konverzije, što da je nezakonito. Obzirom na utvrđenu ništetnost o valutnoj klauzuli tuženik da je trebao izračunati iznos nedospjele glavnice prema tečaju na dan isplate kredita, te po toj osnovi bi tužitelj imao pravo potraživati novčani iznos od 31.639,18 kn. Tužitelj pridržava pravo precizirati/urediti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, izrađenog u svrhu potrebe ovog sudskog postupka. Predlaže prihvaćanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje dijela odredbi Ugovora o kreditu, potražuje isplatu i nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik u ovoj pravnoj stvari nije dostavio odgovor na tužbu u roku u kojem je pozvan na dostavu, pa je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a sud je donio pravomoćno rješenje 12. travnja 2022. posl.br. P-1777/2019-43, u kojem je odlučeno da se ne dopušta povrat u prijašnje stanje po prijedlogu tuženika Addiko bank d.d. Zagreb od 16. prosinca 2019.

3. U podnesku od 28. siječnja 2020. tuženik navodi da tužitelj potražuje isplatu iznosa od 144.634,32 kn na temelju proizvoljnog izračuna razlike uplate anuiteta. Tužitelj da je u svezi navedenog ugovora o kreditu sklopio Aneks te je izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i CHF valuti, pa da pravnu osnovu za isplatu više ne može predstavljati proširena primjena kolektivne presude.

4. U podnesku od 28. travnja 2023. tužitelj iznosi i nadalje svoje stavove o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

5. U podnesku od 5. svibnja 2023. tuženik ističe da ne postoji pravna osnova za isplatu nakon provedene konverzije. Konverzija da je rađena na način kao da je tužitelj od prvog dana imao sklopljen Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR kako su odredbe čl. 19 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK) i nalagale, pa da stoga primjena fiksnog tečaja u CHF (početni tečaj) na temelju čega bi preplata bila više ovdje nije primjenjiv jer je bio suprotan odredbama ZID ZPK. Iz otplatnog plana uz aneks razvidno je da je utvrđena pretplata, pa da je očito da se ugovorne odredbe aneksa primjenjuju retroaktivno. Poziva se tuženik na odluku Ustavnog suda RH u predmetima UI- 3685/15 i dr. Smatra tuženik da je tužitelj sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i to čl.3 Aneksa ugovora o kreditu. Smatra da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza o promjenjivoj kamatnoj stopi odrediva jer se mijenjala sukladno objektivnom pokazatelju tj. promjeni EURIBOR-a na tržištu. Smatra tuženik da budući je morao postupiti u skladu s ZID ZPK on da je predložio tužitelju sklapanje aneksa kojim se mijenjaju odredbe Ugovora, a što uključuje i odredbu o kamatnim stopama. Tuženik da ističe da predmetnim aneksom nije došlo do konvalidacije eventualno ništetne odredbe, već da je došlo do zamjene postojeće odredbe novom. Budući da je zakonodavac naložio predmetnu promjenu s retroaktivnim učinkom tužitelj da je stavljen u položaj kao da je od dana sklapanja ugovora iznos kredita i povrat vezan za EUR valutu, stoga da ne može osnovano zahtijevati pravnu zaštitu kao da još uvijek ima obvezu po ugovoru o kreditu u CHF valuti. Nadalje navodi da budući se presuda u kolektivnom sporu primjenjuje isključivo na ugovore o kreditu u kojima je valuta vezana uz glavnicu u CHF, a koji su sklopljeni s tuženikom u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., ista da nije primjenjiva u ovom postupku. Stoga smatra tuženik da tužitelj neosnovano drži da je odluka iz kolektivnog spora bila ona s kojom bi sud bio vezan prilikom donošenja odluke. Tuženik da je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja prilikom sklapanja ugovora i upozorio na rizike valutnih klauzula. Predmetnim ugovorom da je ugovoren rok otplate 20 godina, pa da je jasno da je u trenutku sklapanja ugovora bilo neizvjesno kretanje kune i CHF. Tuženik da nije mogao predmetnu valutu koristiti radi stjecanja dobiti. Tuženik da ističe i prigovor zastare. Smatra da ne postoji ni jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštiti kolektivnih interesa i prava. Smatra da se na potraživanje tužitelja primjenjuje zastarni rok od 5 godina računajući od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta, prigovara i zahtjevu za plaćanje kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta pa do isplate. Smatra da on nije nepošten stjecatelj. Zaključno predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

6. Tužitelj u podnesku od 30. lipnja 2023. navodi da iskazuje tužbeni zahtjev u eurima sukladno Zakonu o uvođenu eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Na ročištu 5. rujna 2023. tužitelj navodi da osporava sve navode tuženika. Nakon provedenog financijskoj vještačenja tužitelj u podnesku od 28. svibnja 2024. uređuje tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenje od 24. travnja 2024. na koji nema primjedbe. Tuženik u podnesku od 5. srpnja 2024. se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, osporava metodologiju koju vještak koristi budući da je nalaz sačinjen kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu i kunski kredit, a stranke da su ugovorile valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Predlaže da vještak izvrši izračun u odnosu na kamatu koja se primjenjivale na kunske kredite u predmetnom razdoblju, prigovara preinaci jer da je tužitelj povisio zahtjev za isplatu, a ukoliko bi sud dopustio preinaku ističe prigovor zastare za preinačeni dio zahtjeva.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj 336- 83/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. rujna 2005. (list 43 – 55 spisa), izračun tražbine tužitelja (list 56 – 58 spisa), Aneksa uz ugovor o kreditu broj 336-83/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18. siječnja 2016. (list 59 – 61 spisa), Tablica G1 kamatne stope banka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 239 - 247 spisa), podneska tužitelja u predmetu P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu (list 248 – 249 spisa), Izjave ĐČŽ od 24. kolovoza 2020. (list 250 - 254 spisa), Popisa uplata za namirenje obveza po predmetnom kreditu izvršenih od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015. (list 322 – 324 spisa), Otplatnog plana predmetnog kredita (list 325 – 332 spisa), saslušan je svjedok ŽČ (list 334 spisa), tužitelj ĐČ (list 334 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Goranki Šmer Maraš, dipl.oec. i pročitan je nalaz i mišljenje vještaka od 24. travnja 2024. (list 342 - 454 spisa).

7.1. Dokumentacija se koristila i za potrebe vještačenja, a ona koja nije odlučna za ishod postupka nije se posebno cijenila. Iskaz ĐČŽ sud nije uopće cijenio jer je iz istog razvidno da nema saznanja o predmetnom Ugovoru. Sud je odlučio i ne provoditi financijsko vještačenje na način da bi vještak uzeo u obzir kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite, jer takvo što uopće nije nuđeno tužitelju i nije ni bilo u ponudi tuženika.

8. Nesporno je, a i iz Ugovora o kreditu zaključenog između tuženika i tužitelja, dana 14. rujna 2005., tj. iz članka 2 Ugovora, utvrđeno da je banka odobrila korisniku kredita iznos od 115.970,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke važeće na dan korištenja kredita sa svrhom kupnje stana, u članku 3 da se na iznos kredita obračunava kamata od 3,99% dekurzivno godišnje, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, da su kamate uključene u anuitete i da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju CHF banke na dan dospijeća odnosno plaćanja, u članku 6 Ugovora da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama, a korisnik kredita da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama i sve kasnije izmjene.

9. Sporno je među strankama da li su gore navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne, tj. u dijelovima pobliže navedenim u točkama I. i III. izreke presude, da li ima tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe i tužbenog zahtjeva, obzirom da je provedena konverzija kredita sukladno ZID ZPK, da li je potraživanje u zastari, odnosno visina zahtjeva.

10. Svjedok ŽČ u svom iskazu naveo je da je 2005. radio u poslovnici Hypo banke u [adresa]. Sada kada je vidio tužitelja u sudnici izjavljuje da ga se sjeća po viđenju, ali se ne sjeća predmetnog kredita, niti detalja o istome. Kada bi stranka došla u poslovnicu interesirati se za kredit, nudio se uvijek s valutnom klauzolom EUR ili CHF. Kredit u valuti CHF je imao bolju kamatu, tj. nižu i zbog toga su se stranke odlučivale za taj kredit, jer su gledali kolika će im biti rata i koliko će kasnije platiti. Nitko od njih nije znao zbog čega su se nudili ovi krediti u valuti CHF s takvom kamatom koja je u početku bila 3,99 i to fiksna prvih 6 mjeseci, što je bilo jako povoljno naspram drugih. Tek negdje 2010. su se počeli nuditi i krediti u valuti kuna. Misli da se nisu nudili krediti s fiksnom kamatnom stopom već samo da je prvih 6 mjeseci bila fiksna, a kasnije je cijeli period bila promjenjiva. Objašnjavao je kako se mijenja kamatna stopa samo ako bi netko pitao, ugovore nije sastavljao već je dobivao pripremljene. U to vrijeme je bio osobni bankar i prodavao je gotov proizvod, te nije imao saznanja osobno da bi tečaj valute CHF mogao narasti ovoliko koliko je kasnije narastao. Njemu nikada nitko u banci nije rekao da nešto prešuti.

10.1. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da tužitelj nije dobio informaciju o načinu promjene kamatne stope, a niti o posljedicima skalapanja ugovora koji vezan za valutu CHF, da nije mogao pregovarati o bilo kojoj odredbi ugovora.

11. Tužitelj ĐČ u svom iskazu naveo je da je uzeo kredit s namjerom kupovine stana. U banci su mu ponudili kredit u valuti CHF za mlade i rečeno mu je da je to najpovoljniji kredit. U to vrijeme imao je 32 godine. Rečeno mu je da se može promijenit tečaj i kamata i pitao je koliko, pa mu je rečeno da se kamata može promijeniti nešto sitno. Najprije se došao raspitati da bi uzeo kredit u kunama, ali nisu uopće nudili takav kredit, a u konačnici su mu isplaćene kune. Uzeo je kredit koji se nudio. Njemu je ponuđen kredit i bilo je „uzmi ili ostavi“. Ne sjeća se da su mu nešto posebno objašnjavali da se i koliko može promijeniti kamatna stopa. U početku mu je bila rata oko 2.800,00 kuna, a najviša mu je bila 4.600,00 kuna i njemu je to bila jako velika promjena. Redovito je otplaćivao kredit. Ne sjeća se da li je imao neku pretplatu kada je napravio konverziju kredita u valutu EUR. Sklopio je ugovor u poslovnici u [adresa] Hypo Alpe Adria bank i to je bilo 2005. Saslušani svjedok mu je bio osobni bankar. Ne može se sjetiti kolika je bila kamatna stopa za kredit u EUR-u, a uzeo je ovaj jer su mu u banci rekli da je najpovoljniji na tržištu. Ne sjeća se da li je prije potpisivanja ugovora dobio isti da ga pročita kod kuće. Sjeća se da su sa njim u banku došli roditelji jer su mu oni bili jamci, to se sjeća. Sjeća se da je išao i kod bilježnika. Ne sjeća se da li mu ga je bilježnik čitao. Ne zna točno koliko je kamatna stopa rasla u odnosu na početnu, rastao je više tečaj, sve je to utjecalo na cijenu. U to vrijeme nije imao ušteđevinu u stranoj valuti.

11.1. Iskaz tužitelja sud je cijenio kao uvjerljiv i životan. Njegovo postupanje i sudjelovanje u postupku prilikom ishodovanja kredita sud smatra da je uobičajeno ponašanje klijenta banke, institucije, koji postupa u dobroj vjeri smatrajući da je kao laik koji zaključuje legalan posao, zaštićen.

12. Osnovan je djelomično tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2 da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1 izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

13.1. Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

13.2. Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

13.3. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

13.4. VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

13.5. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

13.6. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

13.7. Odredbom čl. 81 st. 2, 3 i 4 Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03; dalje ZPP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87 st. 1 ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2 da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

13.8. Prema odredbi čl. 502.a st.1 ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja s obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a da su u određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13.9. Sukladno čl. 138 ZZP/03 presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tuženika se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koji je vezana glavnica i povrat, te povećanjem anuiteta plaćenih u kunama kao posljedica povećanja tečaja CHF, kao i od uplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno zbog povećanja iste posljedično i anuiteta.

15. Citiranim odredbama ZPP i ZZP/03 propisan je direktan učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen iz tužbe iz čl. 502 st. 1 ZPP-a. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi i na tuženicu, po stavu ovog suda zahtjev tužitelja je osnovan i svakako je obavezan sud u ovom postupku odlukom iz kolektivnog spora.

16. Utvrđeno je da se o predmetnom dijelu odredbi Ugovora nije pregovaralo. Očito se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na sadržaj kojeg potrošač nije imao utjecaja.

16.1. Odredbe ugovora se uopće nisu tijekom cijelog razdoblja mijenjale. Iz nejasne i nerazumljive odredbe o promjeni kamatnih stopa od kojih zavisi cijena proizvoda koji je "kupio" tužitelj se uopće ne može zaključiti kakva će biti cijena u narednom periodu, koji uvjeti i razlozi će utjecati na njenu promjenu, od kojih parametara će zavisiti njezina visina, zato je doveden tužitelj kao korisnik kredita u nezavidni položaj u odnosu na banku tj. tuženika, pa je ta odredba nepoštena. Jedina poznata vrijednost je početno ugovorena kamatna stopa. Iz odredbe ugovora o promjeni kamatne stope proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka u predmetnom ugovornom odnosu. Takva odredba je i nemoralna, jer dovodi tužitelja tj. korisnika kredita u poziciju u kojoj u potpunosti njegov dug ovisi o volji trgovca tj. ovdje tuženika, što je i suprotno općem načelu savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir sve navedeno proizlazi da je odredba za koju sud smatra da je ništetna, ustvari nepoštena i prema odredbi čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Ona je bila podobna za procjenu da li je nepoštena, obzirom je utvrđeno da odredba o promjeni kamatne stope nije bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. To što piše da je kamata promjenjiva, a koja riječ je kao takva jasna, razumljiva i uočljiva, ne znači da se iz same te riječi može zaključiti koja će biti visina kamatne stope odnosno dug tužitelja, tj. da to itekako utječe na cijenu proizvoda. Sporna odredba je ništetna i zbog odredbe čl. 272 Zakona o obveznim odnosima, obzirom da nije određena tj. ne sadrži ova odredba Ugovora podatak na temelju kojeg se može odrediti obveza tužitelja. Zbog te neodredivosti ne može se odrediti činidba tužitelja tj. visina anuiteta koju je on dužan platiti. Ne može se smatrati da je visina anuiteta odrediva ako ju može odrediti tuženik, a tužitelj ne. Nisu odredbe odredive ako su odredive samo za jednu stranu, tj. ako na temelju njih dužnu činidbu tužitelja može izračunati samo tuženik.

16.2. Nadalje, ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj svih ostalih valutu u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutila dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tužena privlačila potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita, budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovanom načelu obveze pravnih odnosa.

17. Zbog svega gore navedenog sud smatra da osnovano tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora iz članaka 6. i 3., i to u dijelu koji se odnosi na vraćanje kredita koje treba platiti u anuitetima s kamatnom stopom o kojoj odlukama odlučuje tuženik povezujući isto sa valutnom klauzulom, obzirom da izričito određeno da je dužan platiti mjesečno anuitete u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-bank d.d. na dan plaćanja. Vraćanje kredita i anuiteta je bilo predmet kolektivnog spora, odnosno odredbe u dijelu koje se odnose na vraćanje su ništetne.

18. Proizlazi iz svega navedenog da tužitelj osnovano potražuje isplatu temeljem plaćenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

19. Tužitelj nije podnio zahtjev radi naknade štete, već potražuje isplatu iznosa koji je tuženik stekao zbog dijela ništetnih odredbi Ugovora. On ustvari tvrdi da je tuženik stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na njegovo potraživanje ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Zastara je počela teći od trenutka pravomoćnosti presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17. Tužbu je tužitelj podni 11. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzima u obzir datume kada su postale pravomoćne odluke iz kolektivnog spora. (Revd-1055/21-2 od 13.srpnja 2021.).

20. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.oec. Goranki Šmer Maraš. Zadaća vještaka je bila da izračuna razliku za svaki pojedinačni iznos po mjesecima od stavljanja kredita u otplatu, pa sve do 30. rujna 2015., da u tablici mjesečno prikaže iznos anuiteta koji je trebao biti uplaćen temeljem početno ugovorene kamatne stope, te koji je plaćen sukladno izmijenjenoj, zatim razliku iznosa koja predstavlja pretplatu, da izračuna razliku između tečaja CHF koji je vrijedio na dan stavljanja predmetnog kredita u otplatu i tečaja koji je banka zaračunavala kao srednji tečaj HNB na dan isplate mjesečnih anuiteta, da u tablici prikaže svaki mjesec od stavljanja kredita u otplatu do 30. rujna 2015., iznos anuiteta koji je trebao biti uplaćen po tečaju CHF na dan stavljanja kredita u otplatu, te iznos koji je tužitelj stvarno platio i razliku iznosa koja predstavlja pretplatu tužitelja, da utvrdi iznos nedospjele glavnice u CHF valuti na dan 30. rujna 2015. prema podacima iz prvog otplatnog plana, da isti prikaže u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan stavljanja kredita u otplatu, utvrdi razliku između iznosa pretplate koji je tuženik konverzijom priznao tužitelju prilikom denominacije CHF u HRK pa potom u EUR, koristeći odredbe o valutnoj klauzuli, te iznos koji je konverzijom trebao biti priznat tužitelju kao pretplata po predmetnom kreditu da je upotrijebio tečajnu vrijednost CHF na dan plasmana kredita i da sve iznose izrazi u EUR; te da se vještak očituje i na okolnost ispravnosti konverzije te je li tuženik sve uplate koje je tužitelj izvršio na temelju Ugovora o kreditu u CHF, dakle uključujući i plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu.

20.1. Vještak u svom nalazu od 24. travnja 2024. na temelju navedenih utvrđenja i izračuna vještaka, navodi da

- preplate kamata u anuitetu, koje je tužitelj preplatio stvarnom otplatom kredita u odnosu na iznose kamata koje bi platio da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa za razdoblje do obračuna konverzije kredita 30.09.2015. godine ukupno iznose *8.599,57 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 4,

- preplate anuiteta zbog tečajne razlike, koje je tužitelj preplatio stvarnom otplatom kredita u odnosu na anuitete koje bi se otplaćivalo po tečaju CHF/HRK na dan isplate kredita, odnosno pozitivne tečajne razlike, do dana obračuna konverzije 30.09.2015. godine ukupno iznose *7.513,70 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6,

- nedospjela glavnica kredita s vk u CHF prema početnom otplatnom planu i početnom tečaju na dan obračuna konverzije 30.09.2015. godine iznosi 435.968,06 HRK. Međutim, vještak ističe kako, u odnosu na početne uvjete kredita, izračunom razlika u anuitetima pod prvom i drugom alinejom vještačenja realizirana otplata kredita s vk u CHF svedena je na početni otplatni plan, te iz tog razloga ne postoji osnova za usporedbu nedospjele glavnice kredita s vk u CHF po početnom otplatnom planu, već se uspoređuje nedospjela glavnica kredita s vk po realiziranoj otplati.

U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju iznosi *4.199,24 EUR, u kojem iznosu je viša nedospjela glavnica konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji.

- tuženik tužitelju u konverziji na dan 30.09.2015. godine utvrdio manjak u iznosu od *655,98 EUR,

Tuženik je izračun konverzije kredita izvršio ispravno i u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine.

Prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog Ugovora o kreditu nije uzeta u obzir valuta kredita CHF-EUR, već su sučeljavani kunski uplaćeni iznosi po kreditu u HRK s vk u CHF sa simulacijom otplate kredita u HRK s VK u EUR. U izračunu konverzije uzeti su u obzir svi kunski iznosi koje je tužitelj uplatio po realiziranom (stvarno plaćanom) kreditu s vk u CHF sa svim izmjenama kamatnih stopa i tečaja po kreditu, a koji sadrže i iznose preplate anuiteta s osnova promjene kamatne stope i tečaja utvrđene ovim vještačenjem.

Informativno, manje plaćena kamata u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu u razdoblju niže kamatne stope ukupno iznosi *673,72 EUR kako je specificirano u stupcu 15 Tabele br. 5, dok manje plaćeni anuiteti u razdoblju nižeg tečaja od početnog, odnosno negativne tečajne razlike, ukupno iznose *650,30 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7.

Dakle, ukupno manje plaćeno u anuitetima s osnova promjene kamatne stope i tečaja iznosi *1.324,02 EUR.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, smatra da je sačinjen stručno i nepristrano, odgovorio je na sve zadaće. Vještaku je između ostalih određena zadaća na način da je osnovica za izračun početna ugovorena kamatna stopa i početni tečaj, zbog razloga što je to poznata vrijednost za obje strane u predmetnom ugovoru. Takav izračun ne znači da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu i tečaj, a na što upire tuženik.

22. Tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, pa je valjalo odlučiti kao u točkama II. i IV. Neosnovan je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku glavnice koja je utvrđena u konverziji, a zbog toga što se koristio tečaj CHF na dan 30. rujna 2015., a ne početni tečaj i to stoga što predmet ove parnice nije ništetnost odredaba Aneksa ugovoru kojeg su stranke zaključile, pa tužitelju ne pripada pravo na isplatu razlike u obračunu nedospjele glavnice u iznosu od 4.199,24 EUR sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, radilo bi se o dvostrukom obeštećenju. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki V. izreke.

23. Sud smatra da je preinaka tužbenog zahtjeva svrsishodna i dopuštena u ovom postupku kako bi se razriješio odnos između stranaka u cijelosti. Preinaka se temelji na odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a. Tuženik je osporavao i osnovanost i visinu, pa je bilo nužno provoditi financijsko vještačenje. Tužitelj je to pravo zadržao kod podnošenja tužbe. Zastara je prekinuta u ovoj pravnoj stvari podnošenjem tužbe. Smatrati da je nakon vještačenja podnesen novi tužbeni zahtjev za koji teče zastara ispočetka bilo bi pretjerani formalizam, isto bi utjecalo na poštenost postupka i pravo na pristup sudu, bilo bi u suprotnosti s shvaćanjima iz Odluka Europskog suda za ljudska prava (npr. Odluka br. 32349/16 Đ protiv RH, Odluka br. 32540/05 Vrbica protiv RH).

24. Tuženik je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana plaćanja. Tuženik neosnovano smatra da bi se on imao smatrati poštenim stjecateljem tj. da bi kamata eventualno tekla od dana podnošenja zahtjeva tužitelja. Visina stope zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO-a.

25. Zaključno treba kazati i da sklapanjem Aneksa ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbi čl. 6. i 3. Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZPK-a na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZIDZPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i svrha navedenog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

26. Na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda broj Rev- 2868/2018 tužitelj ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda broj Gos 1/2019 (str. 6/1) jer iako je konverzija valjana to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta u cijelosti, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji (str. 7/4), ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 Ž protiv Erste Bank HungaryZrt od 14. ožujka 2019. u kome je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka što ovdje nije slučaj jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika odnosno nije nadoknađena šteta koju su tužitelji pretrpjeli primjenom nepoštenih ugovornih odredaba, inače sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Dakle, kako je već zaključeno konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Iz odluke Europskog suda u predmetu broj C-19/20 proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze. Iz provedenog postupka proizlazi da je konverzijom izvršeno samo ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom u CHF i simuliranog kredita s valutnom klauzulom u euro (s ciljem da se olakša ostatak kredita potrošačima). Nije utvrđeno da bi utuženi iznosi bili uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR radi namirenja budući obroka, tj. nije došlo do izjednačavanja ugovornih strana u pravima i obvezama (isto utvrđuje i vještak u svom nalazu).

27. Tužitelj je uspio sa dijelom svog zahtjeva, pa je o parničnom trošku odlučeno temeljem odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a. Tuženik je osporavao i osnov i visinu, sa osnovnom je tužitelj uspio 100%, a sa visinom 79,32%, što znači da je tuženik uspio u odnosu na visinu 20,68%. Od postotka uspjeha u sporu tužitelja valjalo je oduzeti postotak uspjeha u sporu tuženika. Nakon ovog obračuna proizlazi da se tužitelju dosuđuje trošak u omjeru od 79,32% (179,32/2=89,66, 20,68/2=10,34, 89,66- 10,34=79,32).

28. Tužitelj je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika. Trošak odvjetnika sukladan je Tarifi HOK-a i odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1), na sastav tri podneska u ukupnom iznosu od 900,00 EUR (28. travnja 2023. 500,00 EUR, 30. lipnja 2023. 200,00 EUR, 28. svibnja 2024. 200,00 EUR – Tbr. 8 toč. 1 i 3), na zastupanje na tri ročišta u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1), a ovi iznosi uvećani za PDV od 725,00 EUR. Tužitelj je imao i trošak za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 238,37 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR. Dakle, ukupno 4.263,37 EUR. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zatraženog parničnog troška obzirom je previsoko zatražen, a o dijelu zahtjeva za nastali mu trošak je već odlučeno ranijim rješenjem u tijeku postupka kojim se odlučivalo o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Nepotreban je za ovaj sudski postupak bio sastav podneska od 24. svibnja 2024., obzirom je već isti takav podnesak tužitelj podnio i 30. lipnja 2023. Kada se osnovani trošak tužitelja stavi u omjer sa uspjehom u sporu tužitelja od 79,32% dosuđuje se tužitelju iznos od 3.381,70 EUR, pa je stoga i donesena odluka kao u točki VI. izreke.

U Opatiji 5. veljače 2025.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi na tužbu u iznosu od 238,37 EUR Pun. tuženika

Po pravomoćnosti:

Pristojba za odgovor na tužbu