REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-166/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Lazić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-1217/20-2 od 30. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6231/18-26 od 14. srpnja 2020., u sjednici održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R- 1217/20-2 od 30. prosinca 2020. tako da preinačena odluka glasi:

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6231/18-26 od 14. srpnja 2020. u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova revizijskog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća ukupan iznos od 41.691,31 kuna bruto, zajedno s zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na:

- za ožujak 2015. godine, na iznos od 228,98 kuna od 16.04.2015. godine,

- za travanj 2015. godine, na iznos od 761,76 kuna od 16.05.2015. godine,

- za svibanj 2015. godine, na iznos od 1.186,43 kuna od 16.06.2015. godine,

- za lipanj 2015. godine, na iznos od 1.331,73 kuna od 16.07.2015.godine,

- za srpanj 2015. godine, na iznos od 892,57 kuna od 16.08.2015. godine,

- za kolovoz 2015. godine, na iznos od 1.885,72 kuna od 16.09.2015. godine,

- za rujan 2015. godine, na iznos od 414,67 kuna od 16.10.2015. godine,

- za listopad 2015. godine na iznos od 669,85 kune od 16.11.2015. godine,

- za studeni 2015. godine na iznos od 935,78 kune od 16.12.2015. godine,

- za prosinac 2015. godine na iznos od 845,35 kune od 16.01.2016. godine,

- za siječanj 2016. godine na iznos od 705,20 kune od 16.02.2016. godine,

- za veljaču 2016. godine na iznos od 822,73 kune od 16.03.2016. godine,

- za ožujak 2016. godine na iznos od 751,23 kune od 16.04.2016. godine,

- za travanj 2016. godine na iznos od 1.130,33 kune od 16.05.2016. godine,

- za svibanj 2016. godine na iznos od 1.233,97 kune od 16.06.2016. godine,

- za lipanj 2016. godine na iznos od 785,26 kune od 16.07.2016. godine,

- za srpanj 2016. godine na iznos od 1.594,04 kune od 16.08.2016. godine,

- za kolovoz 2016. godine na iznos od 1.217,35 kune od 16.09.2016. godine,

- za rujan 2016. godine na iznos od 1.009,61 kune od 16.10.2016. godine,

- za listopad 2016. godine na iznos od 1.175,33 kune od 16.11.2016. godine,

- za studeni 2016. godine na iznos od 785,26 kune od 16.12.2016. godine,

- za prosinac 2016. godine na iznos od 1.014,45 kune od 16.01.2017. godine,

- za siječanj 2017. godine na iznos od 1.221,66 kune od 16.02.2017. godine,

- za veljaču 2017. godine na iznos od 1.011,76 kune od 16.03.2017. godine,

- za ožujak 2017. godine na iznos od 1.005,24 kune od 16.04.2017. godine,

- za travanj 2017. godine na iznos od 885,29 kune od 16.05.2017. godine,

- za svibanj 2017. godine na iznos od 1.045,01 kuna od 16.06.2017. godine,

- za lipanj 2017. godine na iznos od 574,89 kuna od 16.07.2017. godine,

- za srpanj 2017. godine na iznos od 882,87 kune od 16.08.2017. godine,

- za kolovoz 2017. godine na iznos od 1.032,43 kune od 16.09.2017. godine,

- za rujan 2017. godine na iznos od 860,05 kune od 16.10.2017. godine,

- za listopad 2017. godine na iznos od 586,43 kuna od 16.11.2017. godine,

- za studeni 2017. godine na iznos od 598,08 kuna od 16.12.2017. godine,

- za prosinac 2017. godine na iznos od 629,55 kune od 16.01.2018. godine,

- za siječanj 2018. godine na iznos od 689,87 kune od 16.02.2018. godine,

- za veljaču 2018. godine na iznos od 396,69 kune od 16.03.2018. godine,

- za ožujak 2018. godine na iznos od 851,20 kune od 16.04.2018. godine,

- za travanj 2018. godine na iznos od 878,49 kune od 16.05.2018. godine,

- za svibanj 2018. godine na iznos od 1.113,03 kune od 16.06.2018. godine,

- za lipanj 2018. godine, na iznos od 1.052,40 kuna, od 16.07.2018. godine,

- za srpanj 2018. godine na iznos od 933,63 kune od 16.08.2018. godine,

- za kolovoz 2018. godine na iznos od 1.228,24 kune od 16.09.2018. godine,

- za rujan 2018. godine na iznos od 1.190,05 kune od 16.10.2018. godine,

- za listopad 2018. godine na iznos od 804,86 kuna od 16.11.2018. godine,

- za studeni 2018. godine na iznos od 841,39 kuna od 16.12.2018. godine, po stopi koja se do 31. srpnja 2015.g. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječen kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

II/ Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa iz toč. I izreke 41.691,31 kn do utuženog iznosa od 43.642,98 kuna bruto, zajedno s zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i to za siječanj 2016. godine preko dosuđenog iznosa od 705,20 kn do zatraženih 915,08 kune od 16.02.2016. godine, za travanj 2016. godine preko dosuđenog iznosa od 1.130,33 kn do zatraženih 1.180,30 kune od 16.05.2016. godine, za lipanj 2016. godine preko dosuđenog iznosa od 785,26 kn do zatraženih 985,58 kune od 16.07.2016. godine, za kolovoz 2016. godine preko dosuđenog iznosa od 1.217,35 kn do zatraženih 1.255,09 kune od 16.09.2016. godine, za studeni 2016. godine preko dosuđenog iznosa od 785,26 kn do zatraženih 985,58 kune od 16.12.2016. godine, za siječanj 2017. godine preko dosuđenog iznosa od 1.221,66 kn do zatraženih 1.426,98 kune od 16.02.2017. godine, za ožujak 2017. godine preko dosuđenog iznosa od 1.005,24 kn do zatraženih 1.020,12 kune od 16.04.2017. godine, za travanj 2017. godine preko dosuđenog iznosa od 885,29 kn do zatraženih 1.111,13 kune od 16.05.2017. godine, za svibanj 2017. godine preko dosuđenog iznosa od 1.045,01 kn do zatraženih 1.300,71 kuna od 16.06.2017. godine, za lipanj 2017. godine preko dosuđenog iznosa od 574,89 kn do zatraženih 780,21 kuna od 16.07.2017. godine, za srpanj 2017. godine preko dosuđenog iznosa od 882,87 kn do zatraženih 893,78 kune od 16.08.2017. godine, za kolovoz 2017. godine preko dosuđenog iznosa od 1.032,43 kn do zatraženih 1.121,34 kune od 16.09.2017. godine, za prosinac 2017. godine preko dosuđenog iznosa od 629,55 kn do zatraženih 854,39 kune od 16.01.2018. godine, za ožujak 2018. godine preko dosuđenog iznosa od 851,20 kn do zatraženih 868,23 kune od 16.04.2018. godine, za travanj 2018. godine preko dosuđenog iznosa 878,49 kn do zatraženih 879,57 kune od 16.05.2018. godine, za svibanj 2018. godine preko dosuđenog iznosa od 1.113,03 kn do zatraženih 1.115,66 kune od 16.06.2018. godine, za lipanj 2018. godine, preko dosuđenog iznosa od 1.052,40 kn do zatraženih 1.052,73 kuna, od 16.07.2018. godine, za srpanj 2018. godine preko dosuđenog iznosa od 933,63 kn do zatraženih 933,75 kune od 16.08.2018. godine, za kolovoz 2018. godine preko dosuđenog iznosa od 1.228,24 kn do zatraženih 1.229,37 kune od 16.09.2018. godine, kao neosnovan.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 7.512,50 kuna, s zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-6231/18-26 od 14. srpnja 2020. na način da se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom II. koji glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća ukupan iznosu od 1.951,67 kuna bruto zajedno s zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, kako slijedi:

- za siječanj 2016. iznos od 209,88 kuna od 16. veljače 2016.,

- za travanj 2016. iznos od 49,97 kuna od 16. svibnja 2016.,

- za lipanj 2016. iznos od 200,32 kuna od 16. srpnja 2016.,

- za kolovoz 2016. iznos od 37,74 kuna od 16. rujna 2016.,

- za studeni 2016. iznos od 200,32 kuna od 16. prosinca 2016.,

- za siječanj 2017. iznos od 205,32 kuna od 16. veljače 2017.,

- za ožujak 2017. iznos od 14,88 kuna od 16. travnja 2017.,

- za travanj 2017. iznos od 225,84 kune od 16. svibnja 2017.,

- za svibanj 2017. iznos od 255,70 kuna od 16. lipnja 2017.

- za lipanj 2017. iznos od 205,32 kune od 16. srpnja 2017.,

- za srpanj 2017. iznos od 10,91 kune od 16. kolovoza 2017.,

- za kolovoz 2017. iznos od 88,91 kunu od 16. rujna 2017.,

- za prosinac 2017. iznos od 224,84 kune od 16. siječnja 2018.,

- za ožujak 2018. iznos od 17,03 kune od 16. travnja 2018.,

- za travanj 2018. iznos od 1,08 kune od 16. svibnja 2018.,

- za svibanj 2018. iznos od 2,63 kune od 16. lipnja 2018.,

- za lipanj 2018. iznos od 0,33 kune od 16. srpnja 2018.,

- za srpanj 2018. iznos od 0,12 kuna od 16. kolovoza 2018. i

- za kolovoz 2018. iznos od 1,13 kuna od 16. rujna 2018.,

sve u roku od osam dana po stopi koja se do 31. srpnja 2015.g. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. Kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječen kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje odluka suda prvog stupnja u točki I. i III. – odluka o trošku parničnog postupka.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.625,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 30. prosinca 2020. do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2172/21-2 od 15. rujna 2021. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koja glase: "1. Ubrajaju li se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan i neradni dan u mjesečni fond radnih sati te evidentiraju li se kao redovan rad uzimajući u obzir odredbe čl. 51. i čl. 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) te obvezujuća tumačenja Kolektivnog ugovora, posebice Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015., kojim je utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, kao i da se sati rada blagdanom i neradnim danom i dan Uskrsa evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu?

2. Jesu li radni dani koji ulaze u umnožak za izračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati svi dani od ponedjeljka do petka, obzirom je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati ili se dan blagdana koji padne u radni dan izuzima iz izračuna?

3. Da li je rad blagdanom automatski i prekovremeni rad čak i u uvjetima kada nije ostvaren redovni mjesečni fond radnih sati?

4. Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18 i 19. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15)?"

4. Tuženik je zbog navedenih pravnih pitanja podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se revizija prihvati, drugostupanjska presuda preinači, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do kolovoza 2018. koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj: 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13), odnosno odredbe čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj: 29/18 – dalje: KU/18), pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stupnju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/19.

10. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

11. Prema shvaćanju ovoga suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenje povjerenstva ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je prilikom primjene KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Rev-587/21, Revr-630/17 i dr.). Pri tome, nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

12. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. članovi Povjerenstva donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni po redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada na radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“

14. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

15. Zaključak br. 153. razlikuje se od Zaključka br. 148. (koji Zaključak je stavljen izvan snage nakon donošenja Zaključka br. 153.) u tome što po njemu redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je

Zaključak broj 169. koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

17. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, doneseno po povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje se od njegovog stupanja na snagu.

18. S obzirom na to da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju bi redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se tumačenje broj 153.

19. Kao što je već navedeno, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora obvezuju te predstavljaju sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl.19. st. 6. KU/13) pa je samim time djelomično osnovan navod tuženika da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dan blagdana u tom mjesecu.

20. Odredbom čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati se uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno čl. 50. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi čl. 51. st. 9.

KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

21. S obzirom na to da tužitelj zahtjev za isplatu iznosa od 259,03 € / 1.951,67 kuna temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, to je drugostupanjski sud pogrešno primijenilo materijalno pravo kada je u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim u cijelosti.

22. Zbog navedenog, a kako je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. raspravio primjenom Zaključka broj 148, a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153, to je temeljem čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti pobijanu presudu na način kako je to odlučeno pod toč I. izreke ove presude. Pritom valja istaknuti kako ovaj sud prihvaća odluku prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka, koja se ukazuje pravilnom i zakonitom (čl. 154. st. 4. ZPP-a).

23. S obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadom troška sastava žalbe te je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. 2. izreke presude.

24. Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju, budući da spisu ne prileži dokaz da su iste plaćene.

Zagreb, 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa

Rev-166/2022-2-1

Goranka Barać - Ručević

sutkinja Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Na temelju članka 131. stavka 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) prilažem

ODVOJENO MIŠLJENJE

uz rješenje poslovni broj: Rev-166/2022 od 5. veljače 2025.

1. Žalim što se ne mogu složiti s mišljenjem većine članova vijeća izraženom u konkretnom predmetu i odlukom da se pobijana drugostupanjska odluka preinači i tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu odbije.

2. Na sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom glasovanja o odluci izdvojila sam glas pa obrazlažem svoje odvojeno mišljenje i predlažem da se isto objavi uz odluku vijeća, jer se ne slažem sa zaključkom da se u konkretnom slučaju, kao i u ostalim istovrsnim slučajevima, može primijeniti sporno tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13 i 96/15, dalje: KU/13).

3. Mišljenje većine jest da se u ovom slučaju primjenjuju tumačenja KU/13 po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, a s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, pa je i sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 jer da se ne nalazi razloga da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenog spornog tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

4. Nasuprot takvom pravnom shvaćanju, priklanjam se izraženom shvaćanju u pobijanoj presudi i držim da nije moguće prihvatiti i primijeniti tumačenje Zajedničkog povjerenstva u Zaključku broj 153. doneseno na sjednici 21. prosinca 2015., iz razloga što je ovakvo tumačenje kolektivnog ugovora u suprotnosti s prisilnim zakonskim odredbama i predstavlja nepovoljnije pravo za radnika od onog što je propisano zakonskim odredbama, kao i ranijim tumačenjem u Zaključku broj 148. iste odredbe kolektivnog ugovora, te dovodi pojedine radnike (u konkretnom slučaju tužitelja), zbog činjenice da je bio dužan raditi na neradni dan koji pada od ponedjeljka do petka, u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike tuženika koju takvu obvezu rada nisu imali.

5. Uvodno ukazujem kako svaki kolektivni ugovor sadrži normativni i obveznopravni dio. Normativni dio kolektivnog ugovora sadrži odredbe kojima se uređuju različita pitanja vezana uz radni odnos, odnosno njegovo sklapanje, sadržaj i prestanak (pravna pravila). Bitne značajke tih pravnih pravila su da se primjenjuju na sve radnike zaposlene kod poslodavca kojeg taj ugovor obvezuje, kao i da se u odnosu na individualni ugovor o radu primjenjuje neposredno i automatski, ako njegove odredbe ne zahtijevaju detaljniju razradu u ugovoru o radu, a istodobno su povoljnija

Rev-166/2022-2-1

za radnika od onih sadržanih u ugovoru o radu. Ti principi normativnom dijelu kolektivnog ugovora daju značenje propisa i kao takvog ga u pravnom smislu treba promatrati i ocjenjivati njegovu usklađenost s pravnim propisima višeg ranga. Obveznopravni pak dio kolektivnog ugovora uređuje međusobna prava i obveze stranaka koje su ga sklopile, odnosno sindikata i poslodavca. Taj dio uobičajeno sadrži odredbe o trajanju kolektivnog ugovora, načinu njegove izmjene i produljenja, tumačenju i rješavanju sporova, uvjetima za rad sindikata i radničkoga vijeća i dr., i za ocjenu tog dijela kolektivnog ugovora su posebno bitne opće odredbe obveznog prava.

6. Poštujući načelo slobode ugovaranja prilikom zaključivanja kolektivnog ugovora, za konkretan predmet važno je naglasiti da se kolektivnim ugovorom mogu, u pravilu, ugovoriti samo uvjeti rada koji su za radnika povoljniji od onih određenih Zakonom o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, dalje: ZR) ili nekim drugim zakonom, dok se uvjeti rada nepovoljniji od onih određenih Zakonom o radu mogu ugovoriti kolektivnim ugovorom samo ako je to izričito propisano ZR ili drugim zakonom.

7. Sadržaj pravnih pravila o kojima se može pregovarati određuje ZR, ali i drugi zakoni (npr. Zakon o zaštiti na radu i Zakon o minimalnoj plaći). Navedeni zakoni izrijekom upućuju na pitanja koja se mogu regulirati kolektivnim ugovorima pa tako to može biti plaća i naknada plaće.

8.1. Odredbe ZR koje izričito propisuju mogućnost ugovaranja kolektivnim ugovorom manjih prava radnika (nepovoljnijeg prava) od onih određenih ZR su:

- trajanje prekovremenog rada maksimalno do 250 sati godišnje (ZR, čl. 65.);

- nejednaki raspored radnog vremena – produženje referentnog radnog vremena s četiri na šest mjeseci i produženje trajanja radnog tjedna s pedeset na najviše šezdeset sati (ZR, čl. 66.);

- preraspodjela radnog vremena – trajanje dulje od četrdeset osam sati tjedno, ali ne duže od pedeset šest sati tjedno, odnosno šezdeset sati tjedno ako poslodavac posluje sezonski (ZR, čl. 67.);

- nepovoljniji uvjeti rada ustupljenog radnika od uvjeta rada radnika zaposlenih kod korisnika na istim poslovima (ZR, čl. 46.);

- produženje najdužeg dopuštenog vremena ustupanja radnika sa dvije na tri godine (ZR, čl. 48.) kao i

- visina minimalne plaće – iznos ne može biti manji od devedeset pet posto iznosa propisanog Uredbom o visini minimalne plaće (Zakon o minimalnoj plaći, NN, 39/13., čl. 8. u vezi čl. 91. st. 3. ZR).

8.2. Iz navedenog proizlazi da, budući to nije zakonom izričito predviđeno, obračun mjesečnog fonda radnih sati (što je temelj za obračun prekovremenog rada i isplatu plaće) ne može biti kolektivnim ugovorom ugovoren nepovoljnije za radnika.

9. Kao prethodno pitanje u ovom sporu se stoga pojavljuje pitanje dopuštenosti primjene spornog tumačenja kolektivnog ugovora navedeno u Zaključku broj 153. odnosno predstavlja li ono nepovoljnije pravo za radnika.

Rev-166/2022-2-1

10. U konkretnoj situaciji, za ocjenu je li sporno tumačenje protivno prisilnom propisu, odlučne su zakonske odredbe:

1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) i to:

- Odredba članka 8. stavka 1. koja propisuje dužnost poštivanja propisa u vezi s radnim odnosom, a koja glasi:

„U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.“

- Odredba čl. 9. koja uređuje slobodu ugovaranja, a koja glasi:

„(1) Poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom.

(2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako je ovim ili drugim zakonom to izričito propisano.

(3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“

- Odredba članka 95. stavka 1. koja uređuje naknadu plaće a koja glasi:

„Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.“

2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima („Narodne novine broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02. - službeni pročišćeni tekst, 112/05., 59/06., 55/08., 74/11., 130/11., dalje: ZBSND) i to u vezi s navedenom odredbom članka 95. stavka 1. ZR:

- odredba čl. 1. st. 1. ZBSND u kojoj su izrijekom pobrojani svi dani blagdana i drugi neradni dani, te je u stavku 2. navedeno da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

- odredba čl. 5. toga zakona kojom je određeno da zaposleni u RH u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

11. Imajući navedene zakonske norme na umu, treba ocijeniti pravnu valjanost tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, koju je Zajedničko povjerenstvo za

Rev-166/2022-2-1

tumačenje dva puta različito tumačilo, budući da se postavilo kao sporno pitanje što se smatra prekovremenim radom, a u vezi s tim kako se obračunava „mjesečni fond radnih sati“ odnosno što tvori „umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.“

12. Tako je na 23. sjednici Povjerenstva za tumačenje KU/13, održanoj 1. srpnja 2015., a s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 je međutim na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo Zaključak 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Rev-166/2022-2-1

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.“

14. Nije sporno kako je tuženik u cijelom utuženom razdoblju obračun broja prekovremenih sati obavljao na način kako je to bilo kasnije definirano Zaključkom broj 153. te da radnicima (konkretno i tužitelju) koji su rad obavljali na blagdan koji je pao u inače radni dan, a uz ostvaren broj ostalih radnih sati u mjesecu kao i radnici koji su radili na bazi četrdesetosatnog radnog tjedna, nije bio priznat prekovremeni rad po toj osnovi.

15.1. Ilustrativno, a primjerice uzevši mjesec studeni u kojem je jedan dan blagdan (1. studenoga), možemo napraviti usporedbu. Ako taj blagdan pada u radni dan, radnici neće dolaziti na posao i raditi (izuzev ako su raspoređeni da rade toga dana) i primiti će naknadu plaće u skladu s odredbom čl. 5. ZBND.

15.2. Uzmimo stoga za primjer pojednostavljenu situaciju:

- medicinska sestra A radila je sve ostale radne dane u studenome pa je radila ukupno 168 sati,

- medicinska sestra B je također radila sve ostale radne dane, ali i na 1. studenoga, dakle , radila je ukupno 176 sati, dok je

- medicinska sestra C radila također sve ostale radne dane, nije radila 1. studenoga, ali je radila jednu od nedjelja u studenom, pa je također ukupno odradila 176 sati.

15.3. Prema Zaključku 153. proizlazilo bi sljedeće:

- medicinska sestra A će primiti plaću za 168 odrađenih sati rada (njen je mjesečni fond radnih sati - 168), kao i naknadu plaće za 1. studenoga (8 sati) kada nije radila,

- medicinska sestra B će primiti plaću za 176 sati rada, a kako je od toga 8 sati odrađeno na blagdan koji pada u radni dan (od ponedjeljka do petka) njen mjesečni fond radnih sati biti će 176 i neće biti obračunani prekovremeni sati rada,

- medicinska sestra C će primiti plaću za 176 sati rada, ali će njen mjesečni fond radnih sati biti 168, te će 8 sati rada nedjeljom biti obračunato i plaćeno kao prekovremeni rad, a primiti će i naknadu plaće za 1. studenoga.

15.4. Stoga je očito da je sestra B primjenom Zaključka 153. prilikom obračuna plaće stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na sestru C, iako su radile isti broj sati u mjesecu studenome, jer njoj nije plaćen prekovremeni rad, a sestri C jest.

16. Imajući sve izloženo na umu, smatram da Zaključak 153. nije donesen uz pridržavanja citiranih odredbi Zakona o radu i ZBSND, budući da su njime faktično blagdani - zakonom propisani neradni dani, izjednačeni s radnima prilikom obračuna plaće te da radnicima koji su radili blagdanom, a koji je pao u inače radni dan, nije plaćen zapravo prekovremeni rad (naravno uz uvjet da su ostvarili preostali puni broj

Rev-166/2022-2-1

radnih sati u pojedinom mjesecu, što u konkretnom slučaju i nije bilo sporno). Stoga je tužitelj, primjenom naizgled neutralne odredbe ovog tumačenja, stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na one zdravstvene radnike kojima poslodavac nije odredio da rade na blagdan koji pada u inače radni dan.

17. Zbog izloženih razloga, smatram da, a budući da je sporno tumačenje izvršeno protivno izričitoj zakonskoj odredbi koja na jasan i nedvosmislen način propisuje da se u dane blagdana ne radi, nije bilo zakonito protumačiti odredbu kolektivnog ugovora da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, samo bez subota i nedjelja, a ne i bez blagdana, u tekućem mjesecu s 8 sati. Zbog te suprotnosti Zaključak 153. predstavlja nepovoljnije pravo za radnika i ne primjenjuje se, već odredbu treba tumačiti kako glasi (i kako je protumačena ranijim Zaključkom 148.) i u skladu sa ranije citiranim zakonskim odredbama i prilikom obračuna fonda radnih sati pojedinog mjeseca i dane blagdana isključiti iz tog umnoška. Dakle, mjesečni fond radnih sati treba obračunavati (broj radnih dana u mjesecu puta 8 sati), jednako za sve radnike.

Zagreb, 5. veljače 2025.

SUTKINJA

Goranka Barać - Ručević