REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5275/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BIGROM d.o.o. u stečaju, Gospić, Kukljić 65, OIB 25104092057, protiv tuženika EA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Sanjin Jurmić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenog protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3177/2024-2 od 21. kolovoza 2024., kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-160/2024-21 od 10. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3177/2024-2 od 21. kolovoza 2024. – točke I. izreke u dijelu kojim je potvrđeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj: P-160/2024-21 od 10. lipnja 2024., zbog pravnog pitanja:
„U slučaju kada tužitelj pokrene parnicu radi osporavanja dviju tražbina, a tuženik već u odgovoru na tužbu i na pripremnom ročištu prizna istovjetnost tih tražbina te faktično postojanje samo jedne tražbine, zbog čega se u nastavku postupka raspravlja samo o jednoj tražbini koju sud svojom odlukom utvrdi osnovanom, može li prilikom odlučivanja o parničnim troškovima sud utvrditi da su stranke imale istovjetan uspjeh u sporu i o troškovima postupka odlučiti samo primjenom odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku, a zanemarujući sadržaj odredbi čl. 155. st. 1. i čl. 157. st. 1. Zakona o parničnom postupku?"
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3177/2024-2 od 21. kolovoza 2024., kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-160/2024-21 od 10. lipnja 2024. u kojem je naveo pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženik je u prijedlogu naveo i da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“ br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014).
2. Odgovor ne prijedlog nije podnesen.
3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, a na koje se u bitnom svode sva postavljena pitanja kao i obrazloženje povrede temeljnih prava u tuženikovom prijedlogu, važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o tom pravnom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova te izraženo pravno shvaćanje nije u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda o načinu odlučivanja o troškovima postupka koje tuženik precizira u prijedlogu (Rev-1083/09 i dr.).
4. U konkretnom slučaju tuženik je u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem prijavio tražbinu u iznosu od 300.000,00 €, a koja proizlazi iz Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini, koji je potvrđen po javnom bilježniku pa ima svojstvo ovršne isprave, s tim da je za tu istu tražbinu podnio dvije prijave (u parnici je naveo da je to učinio jer nije dobio potvrdu da je prvu prijavu stečajni upravitelj primio). Stečajni upravitelj je očito smatrao da se radi o dvije prijavljene tražbine, a što su prihvatili i sudovi nižeg stupnja jer se u obrazloženju njihovih oduka govori o tražbinama (u množini, kao da je tuženik prijavio dvije tražbine svaka od po 300.000,00 €), a ne o jednoj tražbini uz podnošenje dviju prijava za istu tražbinu (radi se o množini prijava, a ne tražbina). Međutim, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je da tuženik u odgovoru na tužbu naveo da ima tražbinu prema tužitelju u iznosu od 300.000,00 € po Sporazumu o zasnivanju prava zaloga od 9. ožujka 2020. ovjerenim od javnog bilježnika pod poslovnim brojem OV-1147/2020, dakle, priznao je da nema tražbinu u iznosu od 600.000,00 €, nego samo jednu tražbinu u iznosu 300.000,00 €, uz objašnjenje zbog čega je podnio dvije prijave iste tražbine. U obrazloženju se nadalje navodi da tražbina tuženika u stečajnom postupku nad tužiteljem u visini od 300.000,00 € koja se temelji na navedenom Sporazumu postoji (koja je prijavljena pod rednim brojem 3).
5. Ovaj sud smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP, za odluku o troškovima postupka u ovom sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, pri čemu je posebice imao na umu:
- da se prema čl. 257. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15., 104/17., 36/22., 27/24., dalje: SZ) prijava tražbine podnosi na propisanom obrascu te, između ostalog, sadrži pravnu osnovu i iznos tražbine, naznaku o dokazu za postojanje tražbine i naznaku postojanja ovršne isprave,
- da je prema čl. 260. st. 2. SZ stečajni upravitelj dužan određeno se očitovati (na ispitnom ročištu) priznaje li ili osporava svaku prijavljenu tražbinu s tim da osporavanje može biti i otklonjeno (čl. 263. SZ), pa se postavlja pitanje je li se moglo već u stečajnom postupku utvrditi da se radi o jednoj tražbini,
- da je stečajni upravitelj osporio postojanje tražbine tuženika i u slučaju da se pođe od pretpostavke da je pravilno postupio kada je smatrao da postoje dvije tražbine (a) jedna u iznosu od 300.000,00 € i (b) druga također u iznosu 300.000,00 €, po istoj pravnoj osnovi, međutim, postavlja se pitanje zbog čega je osporio obje tražbine,
- da je tuženik već u odgovoru na tužbu naveo da ima tražbinu prema tužitelju u iznosu od 300.000,00 € po Sporazumu o zasnivanju prava zaloga koji dana 9. ožujka 2020. ovjerenim od javnog bilježnika pod poslovnim brojem OV-1147/2020, a koju je prijavio u stečajnom postupku dva puta,
- da je odredbom čl. 154. st. 4. ZPP propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ovoga Zakona,
- da čl. 155. st. 1. ZPP propisuje da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti,
- da odredba čl. 157. ZPP propisuje da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.
6. Zbog sveg navedenog je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci. U odnosu na preostala pitanja te povredu temeljnog ljudskog prava, uzima se da je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
Zagreb, 5. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
