Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-49/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Kruni Peronja, odvjetniku iz zajedničkog odvjetničkog ureda Kruno Peronja i Antica Zorzina Peronja iz Splita protiv tuženice-protutužiteljice PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Duški Mileta, odvjetnici iz Splita, radi predaje u suposjed i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja- protutuženika JI, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6033/2017-49 od 6. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika JI kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6033/2017-49 od 6. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika JI za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 6033/2017-49 od 6. prosinca 2024. odlučeno je:

"I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja JI koji glasi: »1. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati u suposjed nezavršenu, pomoćnu, slobodnostojeću zgradu (sprema) koja se nalazi uz sjevernu među čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak uvećam za zateznu kamatu koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do konačnog namirenja, sve u roku od 15 dana od primitka ove presude«

II Prihvaća se u cijelosti glavni tužbeni zahtjev tužene – PI – protutužiteljice, koji glasi:

»1. Utvrđuje se da je PI samovlasnica zapadnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) KO [katastarska općina], koji je na vještvu sudskog vještaka za geodeziju Tihomora Duvnjaka, Podstrana, kolovoz 2022. god. koje je sastavni dio ove presude, označeno žutom bojom i slovom A, a JI samovlasnik istočnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], označenog plavom bojom i slovima B i C.

2. Ovlaštena je PI nakon usklađenja katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja kat. čest. [katastarska čestica] koja odgovara sudskim čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i prilikom uspostave etažnog vlasništva stambene zgrade na kat. čest. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo na tako određenom realnom dijelu tako što će se taj dio iskazati kao pripadajući dio samostalnim uporabnim cjelinama u njenom vlasništvu, uz istovremeno brisanje s imena JI.«

III Nalaže se tužitelju – JI, protutuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženoj MI – protutužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.750,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 06. prosinca 2024. pa do konačne isplate".

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tužitelj- protutuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači pobijana presuda podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova tužitelja- protutuženika.

2.1. Žalitelj u žalbi navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obrazloženje presude temelji se na pogrešnim razlozima o odlučnim činjenicama, a sami razlozi su proturječni i nejasni. Prvostupanjski sud nije pravilno protumačio odobrenje za građenje izdano od strane Uprave za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove, Odsjeka za urbanizam i građevinarstvo općine Split od 28. lipnja 1972. kojim je dano investitorima FI i DI odobrenje za građenje kata te garaže za dva auta. Iz navedenog proizlazi da su prednici stranaka imali namjeru zajednički koristiti garažu, a kako je glavni investitor za kuću bio prednik tužitelja to je isti bio i investitor za gradnju garaže. Osim toga ne može se govoriti o kontinuiranom posjedu tuženice te ista nije mogla steći pravo vlasništva na spornom dijelu dosjelošću. Tim više jer je garaža bila izgrađena 1971. na ime oba suvlasnika ali nikada nije bila podijeljena niti korištena. Također i svjedok ŠI u svom iskazu naveo je da sporna garaža nije postojala 1975.

3. Tuženica-protutužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja- protutuženika.

4. Žalba tužitelja-protutuženika JI nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja-protutuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja-protutuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Također obrazloženje pobijane presude sačinjeno je u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za predajom u suposjed nezavršene, pomoćne, slobodnostojeće zgrade koja se nalazi uz sjevernu među čestice 9308/11 k. o. [katastarska općina] te zahtjev tuženice-protutužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva zapadnog dijela čestice 9308/11 označenog u nalazu i mišljenju sudskog vještaka žutom bojom i slovom A, dok je JI samovlasnik istočnog dijela označenog plavom bojom i slovima B i C.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da tuženica-protutužiteljica drži u posjedu pomoćni objekt – garažu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je rješenjem Komiteta za komunalne djelatnosti općine Split broj 15/UP.I.2255/47 od 16. lipnja 1981. obvezan FI na plaćanje komunalne naknade za garažni prostor veličine 25,20 m2, a isto je utvrđeno i rješenjem broj 15/UP-I-4621/47/1 od 17. travnja 1984.;

- da je rješenjem Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i komunalstvo Splitsko dalmatinske županije, grad Split od 30. siječnja 2015. broj UP/I-363-03/15- 05/001805 obvezana PI na plaćanje komunalne naknade za garažni prostor;

- da zemljišnoknjižno i katastarsko stanje nije usklađeno;

- da su na terenu granice jasno vidljive i jasno definirane;

- da su iza FI nasljednicima proglašeni OI, J i ĐI;

- da su iza ĐI nasljednicima proglašeni ĆI, PI i AI, te da je PI u cijelosti naslijedila nekretnine u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je PI proglašena nasljednikom iza pokojnog OI;

- da je odobrenjem za građenje izdanog od strane Uprave za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove od 28. lipnja 1978. izdano odobrenje investitorima FI i DI za građenje kata na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te garaže za dva automobila;

- da je rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odijela za prostorno uređenje graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje od 3. lipnja 2016., po zahtjevu PI ozakonjena nezavršena, pomoćna, slobodnostojeća zgrada – spremište, bruto površine 29,25 m2 na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da na nekretnini između dijelova označenih A i C u nalazu vještaka postoji ograda od kraja 80-tih godina;

- da JI koristi nekretnine u nalazu vještaka označene plavom bojom dok PI koristi nekretnine u nalazu vještaka označene žutom bojom;

- da prednici tužitelja-protuženika nisu pokretali sporove radi predaje sporne garaže;

- da je nakon završetka gradnje garaže izvršena dioba na način da je garaža pripadala prednicima tuženice-protutužiteljice PI;

- da je između prednika stranaka izvršena ne samo dioba zgrade nego i okućnice te je svaki od prednika stranaka ušao u posjed onoga što je njemu pripalo odnosno da je izvršena realna dioba nekretnine;

- da tuženica-protutužiteljica i njeni prednici spornu garažu uživaju kao svoje vlasništvo najkasnije od 1980.

9. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja-protutuženika da prvostupanjski sud nije pravilno protumačio odobrenje za građenje izdane od strane Uprave za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove, Odsjeka za urbanizam i građevinarstvo općine Split od 28. lipnja 1982. kojim je dano investitorima FI i DI odobrenje za građenje kata na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te garaže za dva auta na istoj čestici. Naime, među strankama nije sporno da su njihovi prednici zajednički kupili zemljište, gradili kuću, da je izvršena dioba kuće. Obzirom su prednici stranaka bili suvlasnici navedene nekretnine to je za ishodovanje potrebnih dozvola bilo neophodno da iste glase na ime jednog i drugog prednika stranaka, te je stoga logično da su stranke zajednički tražile i odobrenje za građenje garaže. Kako među strankama nije sporno da se nakon završetka gradnje kuće stranke izvršile i diobu kuće jer su točno znale u kojem dijelu koja obitelj živi, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da su stranke odlučile da će međusobno podijeliti posjed nekretnine tj. sporne garaže i izvršavanje vlasničkih ovlasti glede nje odnosno da je sporna garaža pripala prednicima tuženice-protutužiteljice. Na to ukazuje i činjenica da su dvorišta stranaka nesporno fizički podijeljena, da je postavljena žičana ograda između dijela nekretnine označenog slovima A i C u nalazu vještaka, da je kuća fizički bila podijeljena, te da je sporna garaža sagrađena na način da je ulaz isključivo s dvorišta koje pripada tuženici-protutužiteljici odnosno ranije njenim prednicima. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud analizirao odobrenje za građenje izdane od strane Uprave za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove, Odsjeka za urbanizam i građevinarstvo općine Split od 28. lipnja 1982. i isti dokaz cijenio u ukupnosti sa svim drugim provedenim dokazima.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se tuženica-protutužiteljica i njeni prednici nalaze u stalnom, nesmetanom i poštenom posjedu i to najkasnije od 11. travnja 1980. Činjenica da je 2018. sin tuženice-protutužiteljice izbacio određene stvari tužitelja-protutuženika ne ukazuje na to da tuženica-protutužiteljica i njeni prednici nisu bili u stalnom i samostalnom posjedu navedene garaže. Također ovdje prvostupanjski sud pravilno ima u vidu činjenicu da se u navedenoj garaži nalazio tokarski stroj na kojem je trebao raditi OI, brat oca tuženice- protutužiteljice. Ova činjenica razvidna je iz iskaza ne same tuženice-protutužiteljice već i iz iskaza svjedoka ĆI kada ista navodi da je u garaži bio drvodjelski stol od FI te alat koji je pripadao bratu od njenog muža tj. OI. Navedeno jasno ukazuje na činjenicu da su upravo tuženica- protutužiteljica i njeni prednici vršili samostalan i kontinuirani posjed spornog dijela nekretnine.

11. Činjenica da je svjedok ŠI u svom iskazu naveo kako sporna garaža 1975. nije postojala, ali da ista postoji sada, ne ukazuje na nepravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda. Naime, svjedok ŠI nije imao potpuna saznanja o trenutku gradnje spornog garažnog prostora nego isti samo zna da sporna garaža 1975. nije postojala. Nesporna je činjenica da je sporna garaža postojala krajem 1970-tih, a što je razvidno i iz rješenja Komiteta za komunalne djelatnosti općine Split od 16. lipnja 1981. iz kojeg je razvidno da je FI – prednik tuženice-protutužiteljice obvezan na plaćanje komunalne naknade za garažni prostor počevši od 11. travnja 1980. Naime, da garaža nije postojala tada zasigurno FI ne bi bio obvezan na plaćanje komunalne naknade.

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se tuženica-protutužiteljica i njezini pravni slijednici nalaze u poštenom, nesmetanom i neprekidnom posjedu najkasnije od 11. travnja 1980. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda temelji se ne samo na iskazu tuženice-protutužiteljice već prvenstveno na materijalnoj dokumentaciji i to rješenju kojim je utvrđena obveza FI za plaćanje komunalne naknade za spornu garažu.

13. Pravilno je prvostupanjski sud rok za dosjelost stjecanja vlasništva tuženice-protutužiteljice računao od 11. travnja 1980. Obzirom na navedeni datum, sukladno odredbi članka 388. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu ZV) uvijete za dosijedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću valjalo je razmotriti kroz pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, 1. listopada 1816. na otocima Koločep, Korčula, Šipan, Lastovo, Vis, Mljet i Lopud, a 1. svibnja 1853. u Hrvatskoj i Slavoniji, – nastavno OGZ) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (službeni list SFRJ broj 6/1980, 36/1990, "Narodne novine" broj 53/91 – nastavno ZOVO) dana 1. rujna 1980., a zatim prema odredbama Zakona o vlasništvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. Pravilima OGZ-a propisan je rok od 30 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno 20 godina prema načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. Pravilima Zakona o vlasništvu i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima rok za stjecanje vlasništva nad nekretninama dosjelošću propisan je u trajanju od 20 godina (izvanredna dosjelost). Dakle, Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakonom o vlasništvu propisan je kraći rok za dosjelost. Stoga za pravne učinke do 1. rujna 1980. mjerodavno je dotadašnje pravo, a za one koji nastaju kasnije primjenjuju se odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima odnosno Zakona o vlasništvu. Člankom 388. stavak 3. ZV-a propisano je da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određenih ZV-om, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka ali ne dulje, nego što bi trebao isteći rok određen ZV-om ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Dakle, kada je ZV-om propisan kraći rok, a nakon stupanja na snagu zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog roka, rok istječe nakon proteka vremena određenoga ranijim zakonom, ako je od roka određenoga ranijim zakonom preostalo vrijeme duže od onoga predviđenoga u novom zakonu, rok istječe istekom vremena propisanoga u novom zakonu. Dakle, u konkretnom slučaju za računanje roka dosjelosti primjenjuju se odredbe ZV-a. Člankom 159. stavak 3. ZV-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed pošten, stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja time da se sukladno članku 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni i samostalni posjednici. Osnovni preduvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ-a, ZVDP i ZV je pošten posjed posjednika pri čemu nepošten posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

13.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su tuženica- protutužiteljica i njezini prednici u poštenom posjedu spornog dijela nekretnine najkasnije od 11. travnja 1980. odnosno da su prednici stranaka ranije postigli sporazum o podjeli posjeda navedene nekretnine i izvršavanja vlasničkih ovlasti glede nje te su točno znali koji dio nekretnine kome pripada te isti tako i posjedovali. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja vlasništva nastupaju po samom pravu istekom vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti. U konkretnom slučaju i po zaključku ovog suda ispunjeni su svi uvjeti za stjecanjem vlasništva dosjelošću od strane tuženice-protutužiteljice obzirom je ista poštena posjednica spornog dijela nekretnine, a njen posjed traje dulje od 20 godina, osoba koja dosjeda je sposobna da može stjecati putem dosjelosti te stvar koju samostalno posjeduje može biti predmetom toga njezina dosjedanja. Stoga je tuženica-protutužiteljica stekla sve pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću točno određenog i fizički omeđenog dijela sporne nekretnine sukladno članku 5. stavku 1. ZV-a obzirom taj dio nekretnine uživa osobno i preko svojih prednika dulje od 20 godina. Ovo stoga jer je geometrijski odijeljeni dio faktično individualiziran koji kao takav egzistira te tada taj realni dio predstavlja pojedinačno određenu stvar, neovisno što u tom smislu nije provedena parcelacija i formirana samostalna katastarska čestica. Kako je tužba tužitelja-protutuženika u ovom predmetu podnijeta 11. prosinca 2017., a prijedlog za razvrgnuće suvlasništva podnijet je 13. lipnja 2016. to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je već u vrijeme poduzimanja navedenih pravnih radnji od strane tužitelja-protutuženika, protekao rok od 20 godina za dosjedanje sporne nekretnine u korist tuženice-protutužiteljice.

14. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tužitelja-protutuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

15. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

16. Obzirom tužitelj-protutuženik nije uspio u žalbenom postupku isti je odbijen i sa zahtjevom za naknadom troškova žalbe.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 5. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak