Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1189/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ines Mošmondor, odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika Euroherc osiguranje - dioničko društvo za osiguranje (OIB:22694857747) iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., radi naknade štete, povodom žalbi parničnih strana izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Pn-129/2021-96 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično usvaja, dok se žalba tužiteljice usvaja u cijelosti pa se presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pn- 129/2021-96 od 11. srpnja 2024.:

- potvrđuje u toč.I. izreke u odnosu na tužiteljici dosuđenu neimovinsku – i imovinsku štetu u iznosu od 5.711,99 Eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.722,87 Eur (tri tisuće sedam stotina dvadeset i dva eura i osamdeset i sedam centi) od 12. studenog 2021. do isplate;

- preinačuje u toč.I. izreke u odnosu na tužiteljici dosuđenu zateznu kamatu na iznos od 1.989,12 Eur od 12. studenog 2021. do isplate te se tužiteljica sa tim dijelom tužbenog zahtjeva odbija;

- preinačuje u toč.II. izreke i nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi daljnju neimovinsku štetu u iznosu od 1.287,83 Eur (tisuću i dvije stotine osamdeset i sedam eura i osamdeset i tri centa) sa zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2021. do isplate te imovinsku štetu u iznosu od 140,00 Eur (stočetrdeset eura) sa zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2021. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana;

- potvrđuje u toč.II. izreke u odnosu na odbijajući dio vezan uz imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 700,00 Eur.

r i j e š i o  j e

I/ Uvažava se žalba tuženika i ukida se toč.I. izreke presude Općinskog suda u Čakovcu broj Pn-129/2021-96 od 11. srpnja 2024. u dijelu tužiteljici dosuđene zatezne kamate na imovinsku štetu u iznosu od 560,00 Eur od dana nastanka štete do 12. studenog 2021. te se predmet u ukinutom dijelu vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;

II/ Uvažava se žalba tuženika i ukida se rješenje o dopuštenju preinake tužbe sadržane u podnesku tužiteljice od 25. listopada 2023.

III/ Ukida se odluka o troškovima postupka sadržana u toč.I. izreke presude Općinskog suda u Čakovcu broj Pn-129/2021-96 od 11. srpnja 2024. te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

IV/ O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Toč.I izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 5.151,98 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tuženiku odštetnog zahtjeva – 12. studenog 2021. do isplate, imovinsku štetu u iznosu od 560,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od "dana nastanka štete" do isplate te da joj naknadi trošak postupka u iznosu od 1.864,82 Eur. Toč.II. izreke tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.287,83 Eur i imovinske štete u iznosu od 840,00 Eur. Pobijanim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe sadržana u podnesku tužiteljice od 25. listopada 2023.

2. Opisanu presudu pravovremenim žalbama obijaju obje parnične stranke – tužiteljica u odbijajućem dijelu sadržanom u toč.II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, a tuženik u dosuđujućem dijelu sadržanom u toč.I. izreke te u odnosu na rješenje – iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22). Žalitelji suglasno predlažu da se pobijani dijelovi prvostupanjskih odluka preinače sukladno žalbenim navodima odnosnog žalitelja, podredno da se ukinu i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Polazeći od nespornih činjenica – da je tužiteljica stradala 17.studenog 2019. u mjestu [adresa] vozeći se biciklom po pješačko-biciklističkoj stazi kada je u trenutku prolaska pokraj kuće kbr. 238, vozač na kolnom ulazu uz rub pješačko-biciklističke staze zaustavljenog osobnog vozila marke BMW, reg. oznake [registarska oznaka] RD otvorio prednja lijeva vrata u koja je tužiteljica udarila te pri tom pala na kolnik i zadobila teške i po život opasne ozljede (prijelom lijeve tjemene kosti, krvarenje između mekih moždanih ovojnica desne sljepoočne regije mozga, prijelom lijeve ključne kosti, natučenje lijeve strane prsnog koša i lijevog ramena, oguljotine 2., 3. i 4. prsta lijeve šake i natučenje lijevog kuka), da je RD kaznenim nalogom sadržanim u presudi istog prvostupanjskog suda broj K-129/2020-2 proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, a da je tužiteljici izrečena prekršajna novčana kazna zbog kršenja odredbi čl. 101. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja propisuje da od prvog sumraka do potpunog svanuća (noću), a i danju u slučaju smanjene vidljivosti, na biciklu mora biti upaljeno jedno svjetlo bijele boje na prednjoj strani i jedno crveno svjetlo na stražnjoj strani), prvostupanjski sud je nastavni dokazni postupak usmjerio na raspravljanje tuženikovog prigovora doprinosa tužiteljice (normiranog odredbom čl.1092. Zakona o obveznim odnosima) te opsega i visine utužene neimovinske – i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege.

5.1. Pri formiranju stajališta o doprinosu tužiteljice nastanku predmetne štete, prvostupanjski sud je prihvatio utvrđenja prometno-tehničkog vještaka Aleksandra Makovca, sačinjena na osnovu utvrđenja sa provedene rekonstrukcije predmetne prometne nesreće na održanom uviđaju na licu mjesta uz sudjelovanje vozača - svjedoka RD i tužiteljice – da se tužiteljica biciklom kretala obilježenom pješačko- biciklističkom stazom unutar naselja koja staza je kao takva označena prometnim znakom, da je neposredni uzrok nesreće otvaranje prvih lijevih vrata na vozilu RD do punog otklona u času kada je tužiteljica na biciklu upravo prolazila pokraj zaustavljenog vozila i većim dijelom dužine bicikla (sa 2/3 svoje dužine) prošla mjesto kontakta i da nije niti vidjela otvaranje prvih lijevih vrata vozila, te da je takvom radnjom vozač vozila zapravo fizički zatvorio prolaz tužiteljice biciklističkom stazom obzirom da je vozilo zaustavio desno izvan biciklističke staze po kojoj je tužiteljica imala slobodan prolaz, da je do prometne nesreće došlo u vrijeme prvog sumraka (koji je prema javno dostupnim podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda za [adresa] u općini [adresa] dana 17. studenog nastupio oko 16,18 sati) te da se u trenutku same nesreće (oko 16,30 sati) javna rasvjeta u naselju još nije ni upalila jer reagira na smanjenu vidljivost, da je u konkretnom slučaju međusobna vidljivost vozača i tužiteljice postojala kroz duže vrijeme jer su se vidjeli vremenski dugo prije samog štetnog događaja budući da je vozilo svjedoka RD zaobišlo tužiteljicu koja se biciklističkom stazom kretala ispred njega te je potom skrenulo u desno van kolnika i stalo uz desni rub biciklističke staze, da svjedok RD uopće nije uočio tužiteljicu do samog njenog kontakta s vozilom jer nije na nju obraćao pažnju jer da je pred otvaranje vrata obratio pažnju na prostor iza vozila, pogledom u unutrašnji i lijevi bočni retrovizor – da bi je uočio sa i bez svjetala na biciklu, sa i bez prsluka, pri čemu je nesporno da predmetne zgode na tužiteljičinom biciklu nije bilo ni svjetala, niti je nosila reflektirajući prsluk.

5.2. Analizom prethodnih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženikov prigovor o doprinosu tužiteljice u nastanku predmetne prometne nesreće (odredba čl.1092. Zakona o obveznim odnosima – dalje : ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) osnovan obzirom da tužiteljica kao vozačica bicikla na istome nije imala upaljena nikakva svjetla, niti je nosila reflektirajući prsluk ili kakvu drugu reflektirajuću odjeću zbog čega je vozaču RD bila slabije uočljiva pa njezin doprinos nalazi egzistentnim u opsegu od 20%. Potvrdu zauzetog stajališta nalazi i u činjenici što je tužiteljica kažnjena zbog prekršaja po djelatnicima Policijske uprave međimurske na licu mjesta iz razloga jer "nije imala reflektirajući prsluk ili svijetla".

6. Na žalbu tužiteljice:

6.1. Navedeno stajalište o doprinosu tužiteljice u nastanku predmetne prometne nesreće osnovano je dovedeno u sumnju njezinom žalbom kojom ukazuje da navedeni zaključak uopće ne proizlazi iz dokaza na koje se sam prvostupanjski sud poziva – a prije svega iz jasnih i nedvosmislenih utvrđenja prometno-tehničkog vještaka. Naime, i po ocjeni ovoga suda, u situaciji kada se tužiteljica pravilno kretala pješačko- biciklističkom stazom, a svjedok RD ju pretekao svojim osobnim vozilom te nakon kraće voženje skrenuo u desno, zaustavivši svoje vozilo izvan biciklističke staze te otvorio vozačeva vrata u trenutku kada je tužiteljica sa 2/3 dužine svog bicikl bila paralelno uz vozilo, a da se – prema jasnim i potkrijepljenim utvrđenjima prometnog vještaka – prije otvaranja vozačevih vrata vozač RD prethodno nije uvjerio (pogledom u unutrašnji - i lijevi bočni retrovizor) da to može učiniti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu jer bi u tom slučaju vidio tužiteljicu neovisno od činjenice da li je imala prednje svjetlo na biciklu ili ne te neovisno od toga da li je nosila reflektirajući prsluk ili nije – zaključak prvostupanjskog suda o njezinom doprinosu u opsegu od 20% ne proizlazi iz dokaza na koje se prvostupanjski sud pri tom poziva.

6.2. Polazeći nadalje od zaključka vještaka da je neposredni uzrok predmetne prometne nesreće otvaranje prvih lijevih vrata na vozilu RD do punog otklona u času kada je tužiteljica na biciklu prolazila pokraj zaustavljenog vozila i većim dijelom dužine bicikla (sa 2/3 svoje dužine) već prešla mjesto kontakta i da stoga nije niti mogla vidjeti otvaranje vrata, ocjena je ovog suda da u postupanju tužiteljice predmetne zgode nema nikakvog doprinosa. Pri tom nije odlučna činjenica da je prekršajno kažnjena zbog prekršaja iz odredbe čl.101.stav.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer predmetne zgode nije imala upaljeno prednje bijelo i stražnje crveno svijetlo na biciklu jer ta činjenica nije bila od utjecaja na nastanak predmetne prometne nesreće, već je neposredni uzrok iste činjenica da vozač RD nije provjerio prometnu situaciju prije otvaranja bočnih vozačevih vrata na svom vozilu.

7. Po provedenom medicinskom vještačenju po vještaku dr. Želimiru Bodlaju, specijalisti ortopedu – traumatologu i (obzirom na ustrajne prigovore tužiteljice) potom po vještaku dr. Karlu Houri – specijalisti neurokirurgu, koji su usuglasili svoje (u manjem dijelu različite nalaze vezane uz intenzitet i trajanje fizičkih boli, straha, opsega umanjene životne aktivnosti i trajanju potrebne tuđe pomoći i njege) prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila prijelom lijeve tjemene kosti, krvarenje između mekih moždanih ovojnica desne sljepoočne regije mozga, prijelom lijeve ključne kosti, natučenje lijeve strane prsnog koša i lijevog ramena, oguljotine 2., 3. i 4. prsta lijeve šake i natučenje lijevog kuka, da je liječena konzervativno (neoperativno) u Županijskoj bolnici Čakovec u vremenu od 17.11.2019. do 25.11.2019., da je potom ambulantno liječena po kirurgu, neurologu, oftalmologu i neurologu u trajanju od devet mjeseci i da je njezino liječenje završeno 10. kolovoza 2020. te da je trpjela fizičke boli jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna i manjeg intenziteta još 6 tjedana, kratkotrajan i intenzivan strah u trenucima neposredne živote ugroženosti, da je umanjenje životne aktivnosti egzistentno u opsegu od 8% i manifestira se u smetnjama okusa, glavoboljama i povremenim vrtoglavicama te da je uslijed zadobivenih povreda, a tijekom kućnog mirovanja, iziskivala tuđu pomoć u trajanju od 6 tjedna po 3 sata dnevno, a nastavno po 1 sat dnevno tijekom naredna dva tjedna.

7.1. Prosuđujući navedena činjenična utvrđenja pozivom na odredbe čl. 19. stav. 2. ZOO, čl. 1046., čl.1100.stav.1. i čl. 1095. stav.1. ZOO, rukovodeći se kvalifikatornim kriterijima koje su od utjecaja na visinu pravične novčane naknade, vrstom povreda, trajanjem i intenzitetom pretrpljenih fizičkih – i duševnih boli i straha, imajući u vidu neugodnosti i neizvjesnost tijekom liječenja te zaostale trajne posljedice u omjeru 8% u kojem omjeru će tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, prvostupanjski sud je pravičnom novčanom naknadom neimovinske štete odredio iznos od 5.151,99 Eur dok je tužiteljicu odbio sa iznosom od 1.287,83 Eur koji odgovara opsegu njezinog doprinosa. Na neimovinsku štetu prvostupanjski sud je dosudio tužiteljici zateznu kamatu od dana podnošenja tuženiku odštetnog zahtjeva, pozivajući se pri tom na odredbu čl.1103. ZOO.

7.2. Rukovodeći se očigledno odredbom čl. 223. stav. 1. ZPP-a (iako se poziva na "sudsku praksu") prvostupanjski sud je cijenu sata tuđe pomoći i njege odredio u iznosu od 5 Eur pa je tužiteljici s tog osnova priznao za 140 sati iznos od 700,00 Eur od kojeg je odbio iznos koji odgovara opsegu njezinog doprinosa (20%) te joj dosudio iznos od 560,00 Eur, a odbio je sa zahtjevom preko dosuđenog u iznosu od ukupno 840,00 Eur. Zateznu kamatu na imovinsku štetu prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio od "dana nastanka štete" do isplate.

8. Na žalbu tuženika:

8.1. Tuženik u žalbi - pobijajući opisanu presudu preko tužiteljici dosuđene neimovinske štete u iznosu od 3.840,46 Eur i dosuđene imovinske štete iznad iznosa od 336,00 Eur, smatra da u konkretnom slučaju ne postoje nikakve posebne okolnosti koje bi opravdavale dosudu pravične novčane naknade preko priznatih iznosa i da je prvostupanjski sud precijenio opseg i sadržaj po tužiteljici iz predmetne prometne nesreće proizašlih posljedica u odnosu na pretrpljenu neimovinsku štetu, dok naknadu s osnova tuđe pomoći i njege smatra primjerenom u iznosu od 3,00 Eur/satu.

8.2. Odgovarajući na prednje žalbene navode valja poći od jasnih utvrđenja objedinjenog mišljenja dvojice medicinskih vještaka (kojeg tuženik ni u jednom dijelu nije osporio) koji su na stručan način utvrdili sadržaj, opseg i trajanje po tužiteljici pretrpljenih posljedica proizašlih iz predmetne prometne nesreće a koje je potom prvostupanjski sud pravilno valorizirao priznavši joj pozivom na ranije citirane odredbu čl.1100. ZOO-a koja propisuje tzv. kvalifikatorne kriterije prilikom utvrđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete – istu u iznosu od 6.439,99 Eur pri tom imajući u vidu da je osnovni cilj svakog popravljanja neimovinske štete pružanje određene satisfakcije oštećenikovoj osobnosti na način da mu se omogući da dobivenom naknadom kompenzira pretrpljenu neimovinsku štetu. Naime, odredba čl.1100.stav.1. ZOO propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad je nema, dok stav.2. iste obvezuje sud da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada kako bi se ublažio osjećaj nelagode koju oštećenik trpi i barem djelomično smanjile nastale štetne posljedice. Pri tom je sud dužan voditi računa i o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Razmatrajući navedene pretpostavke i smjernice iz aspekta konkretnog činjeničnog supstrata utvrđenog po prvostupanjskom sudu, stajalište je i ovoga suda, na osnovu ocjene egzistentnih kvalifikatornih okolnosti (fizičkih boli, straha i duševnih boli) s aspekta njihovog intenziteta i trajanja, same vrste povrede, okolnosti tužiteljičinog liječenja te da su navedene ozljede utjecale na buduću životnu aktivnost kao ograničenje u opsegu od 8% - da ih je prvostupanjski sud pravilno valorizirao kroz tužiteljici dosuđenu pravičnu novčanu naknadu rukovodeći se pri tom i Orijentacijskim kriterijima iz 2020. donesenim po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su-IV-47/2020-5) koji svoju primjenu nalaze i u odnosu na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05, slijedom čega je žalba tuženika u tom dijelu ocijenjena neutemeljenom pa je ista odbijena a dosuđujući dio toč.I. izreke u odnosu na iznose neimovinske - i imovinske štete (koja je pravilno odmjerena pozivom na odredbu čl. 223. stav. 1. ZPP-a) potvrđen sukladno odredbi čl. 368. stav.1. ZPP-a.

8.3. Stoga je, imajući u vidu stajalište ovog suda da tužiteljica nije doprinijela nastanku predmetne prometne nesreće valjalo usvajanjem njezine žalbe preinačiti toč.II. izreke te joj dosuditi s osnova neimovinske štete daljnji iznos od 1.287,83 Eur, a s osnova imovinske štete daljnji iznos od 140,00 Eur sa zateznom kamatom, sukladno njezinoj dispoziciji od 12. studenog 2021. do isplate, sve pozivom na odredbu čl. 373.a. stav. 1. toč. 2. u vezi sa stav. 3. ZPP-a. Odbijajući dio u odnosu na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 700,00 Eur valjalo je potvrditi, pozivom na odredbu čl. 368. stav. 1. ZPP-a.

9. Neosnovano tuženik prigovara potrebi obnove provedenog medicinskog vještačenja po vještaku Bodlaju, smatrajući da su razlike u utvrđenjima obojice medicinskih vještaka minorne. Naime pri tom valja navesti da su se obojica vještaka na koncu usuglasila oko svih između njih različitih utvrđenja a koje je prvostupanjski sud prihvatio, a tuženik iste nije osporavao. Konačno, posljedično usuglašenom mišljenju obojice medicinskih vještaka tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev te i djelomično povukla tužbu za iznos od za 5.431,88 Eur.

10. Osnovano tuženik nadalje ističe u žalbi da je prvostupanjski sud neutemeljeno dosudio tužiteljici zateznu kamatu na imovinsku i neimovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, zanemarivši pri tom da joj je tuženik dana 26. travnja 2021. isplatio nesporni iznos neimovinske štete u iznosu od 1.858,12 Eur, a s osnova imovinske štete iznos od 131,00 Eur (ukupno 1.989,12 Eur) a kojeg je njezina punomoćnica odbila primiti i vratila ga na račun tuženika dana 27. travnja 2021. iako je uplata na račun punomoćnice tužiteljice izvršena suglasno ovlasti iz odštetnom zahtjevu priložene punomoći.

10.1. U kontekstu prednjeg valja ponajprije navesti da tužiteljica potražuje zateznu kamatu na sve utužene vidove štete – dakle i neimovinsku i imovinsku od dana odštetnog zahtjeva 12. studenog 2021. iako iz tuženikove obrazložene ponude (sukladno odredbi čl. 12. stav. 1. toč. 1. (tada mjerodavnog) Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP - "Narodne novine" broj 51/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) proizlazi da je odštetni zahtjev podnijela – 23. veljače 2021. Stoga, obzirom da je tuženik doznačio tužiteljici nesporan iznos štete u iznosu od 1.989,12 Eur dana 26. travnja 2021. to je prvostupanjski sud neutemeljeno zaključio da se tuženik i u odnosu na taj iznos nalazi u zakašnjenju (od dana odštetnog zahtjeva 12. studenog 2021.) pa je uvažavanjem tuženikove žalbe valjalo preinačiti odnosni dosuđujući dio u toč.I. izreke i odbiti tužiteljicu sa zatraženom zateznom kamatom na iznos od 1.989,12 Eur to više što je uplata na račun punomoćnice tužiteljice izvršena prije zatraženog početka tijeka zatezne kamate (26. travnja 2021.) a što proizlazi iz spisu priložene dokumentacije (list 25, 40, 41 i 42 spisa). Iz punomoći izdane punomoćnici proizlazi njezina ovlast za primitak i od protivne stranke "dugovane obveze i dosuđene troškove".

11. Žalba tuženika osnovana je i u dijelu kvalifikacije prvostupanjskog suda da sadržaj tužbenog zahtjeva tužiteljice, sadržan u podnesku od 25. listopada 2023. predstavlja preinaku tužbe. Naime, iz sadržaja citiranog podneska proizlazi da je tužiteljica povukla tužbu u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev za naknadu joj neimovinske – i imovinske štete (u iznosu od 13.272,28 Eur) za iznos od 5.431,88 Eur, zahtijevajući sukladno utvrđenjima objedinjenog mišljenja medicinskih vještaka – s istog osnova iznos od 7.840,40 Eur.

11.1. Prema jasnoj i nedvosmislenoj odredbi čl. 191. stav. 3. ZPP-a tužba nije preinačena ako je (...) smanjio tužbeni zahtjev, slijedom čega je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo ukinuti rješenje prvostupanjskog suda kojim je dopustio preinaku tužbe iz podneska tužiteljice od 25. listopada 2023.

12. Ispitujući pobijanu presudu iz aspekta žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a (kojeg tuženik ističe u žalbi) utvrđeno je da u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o tužiteljici na imovinsku štetu dosuđene zatezne kamate "od dana nastanka štete" pa je u tom dijelu uvažavanjem njegove žalbe, sukladno odredbi čl. 369. stav. 1 ZPP-a valjalo ukinuti toč.I. izreke i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

13. Obzirom da je prvostupanjski sud zbog pogrešne kvalifikacije tužiteljičine dispozicije djelomičnog povlačenja tužbe iskazane u podnesku od 25. listopada 2023. propustio odlučiti i o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka utemeljenog na odredbi čl. 158. stav. 1. ZPP-a sadržanog u njegovom podnesku od 30. listopada 2023., valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a i predmet i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13.1. Pri odlučivanju o troškovima postupka prvostupanjski sud će imati u vidu napomene ovoga suda sadržane u predmetnom obrazloženju, kao i Tbr.8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj odvjetniku nagrada kao za tužbu iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tarife može pripadati samo za sastav odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku. Rukovoditi će se i pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama broj Rev-1249/2021-2 od 1. ožujka 2022. i Rev-216/2021-2 od 25. svibnja 2021.

14. Konačno, o troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 166. stav. 2. i stav. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec