Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-592/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku iz Zadra protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o. (OIB:17863542417) iz Zagreba, D. T. Gavrana 11, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-593/2023-16 od 22. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-593/2023-16 od 22. veljače 2024.
II/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se proglasi nedopuštenom ovrha u postupku izravne naplate koju je tuženik pokrenuo kod Financijske agencije na temelju zadužnice koju je tužitelj 22. svibnja 2006. izdao OTP banci d.d. [adresa] i na kojoj je potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba dana 22. svibnja 2006., a odbijen je i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka (toč.I. izreke). Toč.II.izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 750,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha u postupku izravne naplate koju je tuženik pokrenuo kod Financijske agencije na temelju zadužnice koju je tužitelj 22. svibnja 2006. izdao OTP banci d.d. [adresa] i na kojoj je njegov potpis ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba dana 22. svibnja 2006. - obzirom da je tužitelj zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-180/2023 od 7. ožujka 2023. upućen na pokretanje predmetne parnice.
6. Na temelju ocjene provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da su između stranaka nesporne slijedeće činjenice:
-da je tužitelj predmetnom zadužnicom dao neopozivu i bezuvjetnu suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika OTP banka Hrvatska d.d. [adresa] temeljem Ugovora broj 060522234719 sklopljenog 22. svibnja 2006. u iznosu od 115.000,00 kn uvećanog za ugovorene redovne i zatezne kamate, naknade i troškove, zapljene sredstva na svim njegovim kunskim i deviznim računima otvorenim kod svih pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se zaplijenjena novčana sredstva isplate vjerovniku na način koji on odredi u skladu sa zakonom, da izdana zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, te da vjerovnik može bez posebnog odobrenja dužnika ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis svoja prava iz zadužnice prenositi na druge osobe;
- da je OTP banka Hrvatska d.d. prenijela sva svoja prava koja je kao vjerovnik imala na predmetnoj zadužnici na tvrtku RETURN TO BUSINESS d.o.o. Zagreb, a koja je tvrtka potom svoja prava na zadužnici prenijela na tuženika SVEA EKONOMI d.o.o.;
-da je prednik tuženika - RETURN TO BUSINESS d.o.o. dana 2. kolovoza 2018. protiv tužitelja podnio Financijskoj agenciji (dalje: FINA) zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice;
-da je tuženik dana 2. lipnja 2022. protiv tužitelja podnio FINA zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice.
6.1. Polazeći od odredbi čl. 214. stav.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23.) prema kojoj zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, od odredbe čl. 241. ZOO koja propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe ili svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, da prekinuta zastara nakon prekida počinje ponovno teći iznova, a da se proteklo vrijeme prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru (odredba čl.245.stav.1. ZOO) dok prema stav.3. cit. odredbe u slučaju kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku - zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način (a što da sukladno stav.5. cit. odredbe vrijedi i kada je zastara prekinuta zahtjevom za ovrhu) te od odredbe čl. 225. ZOO kojom je propisan petogodišnji opći rok zastare koji se primjenjuje uvijek ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare - prvostupanjski sud zaključuje da je neosnovana tužbena teza da je predmetna zadužnica koja je izdana dana 22. svibnja 2006. zastarjela prije nego je podnesena na naplatu po predniku tuženika – tvrtki RETURN TO BUSINESS d.o.o. (dana 2. kolovoza 2018.). Naprotiv, prvostupanjski sud smatra da je podnošenjem zadužnice dana 2. kolovoza 2018. zastara prekinuta, no i da je zbog nedostatka sredstava na računu ovršenika vjerovnik (ovdje tuženik) FINI podnio novi zahtjev za izravnu naplatu dana 2. lipnja 2022. i to unutar općeg zastarnog roka, zbog čega da nije došlo do nastupa zastare u odnosu na tražbinu vjerovnika navedenu u zadužnici od 22. svibnja 2006. pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovanog. Pri tom se prvostupanjski sud poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi broj Rev- 441/2022-2 od 25. siječnja 2023. koje smatra istovjetnim u predmetnoj činjeničnoj – i pravnoj situaciji a koja se, kako zaključuje – u bitnom svodi na to da kada se vjerovnik koji je radi naplate svoje tražbine podnio zadužnicu na naplatu kod FINA-e i kada u tome trenutku na računu dužnika nije bilo novčanih sredstava radi čega se vjerovnik nije mogao namiriti, niti je zadužnica povučena, da prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu i dalje traje, odnosno da zastarni rok nije počeo ponovno teći, pa da samim time nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 245. stav. 3. ZOO za ponovni početak zastarijevanja.
7. Tužitelj prije svega u žalbi ističe apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer se presuda ne može ispitati budući nema nikakvih razloga o odlučnoj činjenicama vezanim uz istaknuti prigovor zastare jer uopće nije vidljivo na temelju čega je sud zaključio da tražbina tužitelja nije u zastari to više kada je propustio utvrditi kada je predmetna zadužnica uopće predana na naplatu jer u spisu ne prileži niti jedan jedini dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je predmetna zadužnica stavljena na naplatu 2010. – kako tvrdi tuženik i da se od tada kontinuirano nalazi na naplati.
8. Iako je pobijana presuda doista opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a jer je obrazloženje iste fragmentarno i bez jasnih i određenih razloga o tuženikovom prigovoru zastare zbog propusta prvostupanjskog suda da sukladno čl.8. ZPP-a provede sveobuhvatnu ocjenu svih tijekom postupka provedenih dokaza, to je ovaj sud koristeći ovlast iz odredbe čl.373.a.stav.1. toč.2. u vezi sa stav.3. ZPP-a, ocjenom isprava koje je prvostupanjski sud zanemario, odlučio o tužiteljevoj žalbi.
9. Naime, imajući u vidu da iz sadržaja spisu priloženih isprava i spisa Ovr-180/23. proizlazi:
-da je predmetna zadužnica izdana i ovjerena u potpisu dužnika (tužitelja) dana 22. svibnja 2006.,
-da je ugovor o kreditu u svrhu osiguranja povrata čije tražbine je izdana predmetna zadužnica, otkazan s danom 25. ožujka 2009.,
-da iz dopisa OTP Banke upućenog Zagrebačkoj banci 23.studenog 2010. (na kojemu se nalazi potvrda primitka Zagrebačke banke od 25.studenog 2010.) proizlazi da se dostavlja predmetna zadužnica na naplatu (sukladno tada važećoj odredbi čl.183.stav.3. OZ/96),
- da je 1. siječnja 2011. stupio na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje: ZPONS – "Narodne novine" broj 91/10) kojim je provedba izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika kod banaka povjerena Financijskoj agenciji (dalje: FINI),
-da iz dopisa FINE (koji prileži spisu Ovr-180/2023 na listu 31) proizlazi da je predmetna osnova za plaćanje zavedena na dan 4. srpnja 2011. u redoslijed naplate pod brojem "2",
-da iz dopisa FINE (koji prileži spisu Ovr-180/2023 na listu 30) proizlazi da je predmetna osnova za plaćanje zavedena na dan 14. studenog 2011. u redoslijed naplate pod brojem "2",
-da iz dopisa OTP banke d.d. od 3. travnja 2012. upućenog FINI (koji nema potvrde primitka) proizlazi da se priloženo istome dostavlja predmetna osnova za plaćanje na naplatu;
-da iz dopisa FINE (koji prileži spisu Ovr-180/2023 na listu 29) proizlazi da je predmetna osnova za plaćanje zavedena na dan 11. studenog 2016. u redoslijed naplate pod brojem "10";
-da iz zahtjeva za izravnu naplatu datiranog sa 30.(?) srpnja 2018. proizlazi da je prednik tuženika tvrtka RETURN TO BUSINESS d.o.o. predalo predmetnu osnovu za plaćanje na naplatu FINI;
-da iz zahtjeva za izravnu naplatu od 2. lipnja 2022. proizlazi da je tuženik predao predmetnu osnovu za plaćanje na naplatu FINI,
to je evidentno da u konkretnom slučaju zastara nije nastupila obzirom da je predmetna zadužnica od 22. svibnja 2006. prvi puta predana na naplatu Zagrebačkoj banci d.d. dana 25. studenog 2010. te da se od tada pa sve do podnošenja iste na ponovnu naplatu po predniku tuženika RETURN TO BUSINESS d.o.o. 2. kolovoza 2018. kontinuirano nalazila u redoslijedu naplate kod FINE, a što nedvosmisleno proizlazi iz dopisa FINE (sa stanjem na dan 4. srpnja 2011., 14. studenog 2011. i 11. studenog 2016.).
10. Obzirom da žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u dvojbu stajalište prvostupanjskog suda da zastara u konkretnom slučaju nije nastupila, to je valjalo pozivom na odredbu čl.373.a.stav.1.toč.2. u vezi sa stav.3. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima postupka koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.
11. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom to je odgovarajućom primjenom odredbe čl.154. stav. 1. ZPP njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.
U Varaždinu, 5. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
