Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-401/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAPAD-STAN d.o.o., OIB: 78641299718, [adresa], kao upravitelja stambene zgrade [adresa], na adresi: [adresa], zastupanog po punomoćnici Tihani Miletić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženice PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-3022/2021-19 od 18. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-3022/2021-19 od 18. siječnja 2024., u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-3022/2021-19 od 18. siječnja 2024., u dijelu točke III. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Stanislave Galović iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-33/2021 od 20. travnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na račun zajedničke pričuve iznos od 13,69 EUR sa zateznim kamatama od 16. ožujka 2018. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-3022/2021-19 od 18. siječnja 2024., ukida u preostalom dijelu točke III. izreke (u odnosu na ukinuti dio platnog naloga u iznosu od 410,63 EUR s pripadajućim zateznim kamatama), te u točkama IV. i V. izreke i u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem dopuštena je preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 6. listopada 2022., te je u točki I. izreke presude održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Stanislave Galović iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-33/2021 od 20. travnja 2021., u dijelu kojim je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve iznos od 323,76 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, za razdoblje i po stopi navedenim u toj točki izreke. Točkom II. izreke naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve iznos od 514,36 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, za razdoblje i po stopi navedenim u toj točki izreke. Točkom III. izreke ukinut je platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju na račun zajedničke pričuve iznos od 424,32 EUR, dok je točkom IV. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim od tuženika traži solidarnu isplatu iznosa od 123,19 EUR na račun zajedničke pričuve, sve sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose. Točkom V. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 258,95 EUR sa zateznim kamatama od 18. siječnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenim žalbama pobijaju parnične stranke, i to tužitelj u odnosu na točke III. i IV. izreke, te točku V. u dijelu u kojem je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova, a tuženici u odnosu na dosuđujući dio u točkama I.,

II. i V. izreke, obje strane zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i preinači pobijanu presudu na način da održi na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženicima naloženo da mu isplate iznos od 424,32 EUR, te da usvoji tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 123,19 EUR, sve sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate, uz naknadu troškova postupka u cijelosti, uključujući i troškova žalbenog postupka. Tuženici predlažu da drugostupanjski sud prihvati njihovu žalbu u cijelosti i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti ukine platni nalog te odbije tužbeni zahtjev i dosudi im troškove postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika i predložio odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i dosuditi mu trošak sastava odgovora na žalbu, dok tuženici nisu odgovorili na žalbu tužitelja.

4. Žalba tuženika u cijelosti je neosnovana, dok je žalba tužitelja u pretežitom dijelu osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naplate sredstava zajedničke pričuve za posebne dijelove zgrade za koje navodi da su u vlasništvu tuženika na adresi u [adresa], i to za garažu GR-86 za razdoblje od ožujka 2018. do rujna 2022. i poslovni prostor PP-79 za razdoblje od prosinca 2018. do rujna 2020. i od siječnja 2021. do rujna 2022.

6. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da su tuženici u svojstvu ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Stanislave Galović iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-33/2021 od 20. travnja 2021., kojim je određena predložena ovrha i tuženicima kao solidarnim dužnicima naloženo da na ime dugovanja za zajedničku pričuvu isplate tužitelju na račun zajedničke pričuve iznos od 5.636,39 kn, sa zateznim kamatama od prvog dana iza dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to za posebni dio garažu GR-86 površine 42,97 m2 iznos od 3.197,03 kn (424,32 EUR) i za posebni dio poslovni prostor PP-79 površine 55,44 m2 iznos od 2.439,36 kn (323,76 EUR), podnijeli prigovor kojim su osporili osnov i visinu zahtjeva tužitelja, odluku o trošku, te istaknuli prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.

6.1. Stoga je Općinski građanski sud u Zagrebu, rješenjem poslovni broj: Povrv- 3022/2021-2 od 8. lipnja 2012. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. U nastavku postupka tužitelj je isticao da su tuženici vlasnici garaže GR-86 površine 42,97 m2, upisane u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] knjige položenih ugovora istog prvostupanjskog suda, te posebnog dijela označenog kao PP-79 površine 55,44 m2, temeljem isprava (Ugovora o prodaji br. 139/94 od 31. ožujka 1994. i potvrde od 12. studenog 2012.) koje su osobno predali u postupku povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige, koji se kod istog suda vodi pod poslovnim brojem Z-7566/2014, međutim obvezu plaćanja zajedničke pričuve za utuženo razdoblje da nisu ispunili. Podneskom od 6. listopada 2022. tužitelj je od tuženika zatražio i isplatu nepodmirenih iznosa zajedničke pričuve koji su dospjeli nakon pokretanja postupka, i to za posebni dio garažu GR-86 iznos od 2.475,12 kn (328,50 EUR) i za posebni dio poslovni prostor PP-79 iznos od 2.328,48 kn (309,04 EUR).

7.1. Za razliku od toga, tuženici su na ročištu 5. prosinca 2023. izjavili da matematički izračun tužbenog zahtjeva nije sporan, međutim tužitelj da nije dokazao postojanje aktivne i pasivne legitimacije u postupku.

8. Prvostupanjski sud je imajući u vidu navode stranaka i priložene isprave utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da iz Međuvlasničkog ugovora od 21. prosinca 1998. proizlazi da su vlasnici predmetne nekretnine upravljanje zgradom povjerili tužitelju, koji je prema Ugovoru o upravljanju stambenom zgradom od 21. prosinca 1998. ovlašten organizirati naplatu sredstava pričuve, uključujući i prinudnu naplatu (čl. 2. toč. 4. Ugovora), te je ovlašten zastupati suvlasnike pred sudom i drugim tijelima državne vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja (čl. 2. toč. 8. Ugovora), pri čemu iz popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (str. 90-107 spisa) proizlazi da je međuvlasnički ugovor sklopljen od većine suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine - da iz izvadaka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (str. 14-16 i 117-120 spisa), popisa suvlasnika na potpisnoj listi od 14. ožujka 2003. (str. 81 spisa), popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (str. 106 spisa) proizlazi da su tuženici navedeni kao suvlasnici posebnih dijelova, i to garaže GR-86 površine 42,97 m2 i poslovnog prostora PP-79 površine 55,44 m2 na adresi u [adresa], u odnosu na koje posebne dijelove tužitelj od tuženika traži isplatu utuženih iznosa

- da iz Ugovora o prodaji br. 139/94 od 31. ožujka 1994. i potvrde od 12. studenog 2012. proizlazi da su tuženici kupili poslovni prostor u predmetnoj zgradi, površine 55,44 m2, s ulazom iz [adresa]

- da iz aktivnog izvatka iz knjige položenih ugovora (izdanog 12. srpnja 2021.) za [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su tuženici suvlasnici garaže površine 42,97 m2, na adresi u [adresa], svaki u ½ dijela

- da prigovor zastare nije osnovan, budući da tražbine po osnovi zajedničke pričuve zastarijevaju u trogodišnjem zastarnom roku, što je u skladu sa stavom zauzetim na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanim 11. ožujka 2022., poslovni broj: Su IV- 87/2022, te iz izvatka iz poslovnih knjiga za poslovni prostor PP-79 proizlazi da je najstariji utuženi iznos dospio na naplatu 15. prosinca 2018., dok je predmetni postupak radi ostvarenja tražbine pokrenut 26. ožujka 2021. podnošenjem prijedloga za ovrhu javnoj bilježnici (str. 7 spisa) čime je prekinuta zastara, time da i u odnosu na preinaku od 6. listopada 2022. također nije protekao zastarni rok jer je iz izvatka iz poslovnih knjiga za garažu GR-86 i poslovni prostor PP-79 vidljivo da su najstariji utuženi iznosi na naplatu dospjeli 15. siječnja 2021.

- da iz priloženih izvadaka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da tuženici duguju s osnova doprinosa zajedničke pričuve za poslovni prostor PP-79 ukupni iznos od 4.767,84 kn (632,80 EUR) te za garažu GR-86 za razdoblje u kojem su utvrđeni suvlasnicima iznos od 205,32 EUR (1.546,95 kn).

9. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud je prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim, te je pozivom na odredbu čl. 380. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a) održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu u kojim je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na poseban račun zajedničke pričuve iznos od 323,76 EUR (za posebni dio PP-79) sa zateznim kamatama od prvog idućeg dana iza dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i usvojio tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika traži solidarnu isplatu na poseban račun zajedničke pričuve iznosa od ukupno 514,36 EUR (309,04 EUR za posebni dio PP-79 i 205,32 EUR za posebni dio GR-86) također sa zateznim kamatama od prvog idućeg dana iza dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

9.1. Nasuprot tome, utvrdivši temeljem dokumentacije u spisu da su tuženici suvlasnici predmetne garaže GR-86 od 12. srpnja 2021., kao dana izdavanja izvatka iz knjige položenih ugovora, prvostupanjski sud zaključuje da isti nisu u obvezi platiti zajedničku pričuvu u odnosu na taj posebni dio za razdoblje od ožujka 2018. do lipnja 2021., slijedom čega je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju na račun zajedničke pričuve iznos od 424,32 EUR (za razdoblje od ožujka 2018. do rujna 2020.), te odbio tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 123,19 EUR na račun zajedničke pričuve (za razdoblje od listopada 2020. do lipnja 2021.).

10. Tužitelj u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona) navodeći da su točke III. i IV. izreke pobijane presude u proturječnosti s ispravama u spisu. Naime, da je odbijen sa dijelom zahtjeva uz obrazloženje da iz stanja spisa nije vidljivo da su tuženici vlasnici predmetne garaže u razdoblju prije 12. srpnja 2021., pri čemu prvostupanjski sud zanemaruje da je tijekom postupka dostavio u spis pravomoćnu presudu istoga suda, poslovni broj: Povrv-13823/2016 od 30. listopada 2018. donesenu u istoj pravnoj stvari, između istih stranaka i za isti posebni dio - garažu površine 42,97 m2, a za razdoblje različito od utuženog, kojom je tuženicima kao vlasnicima naloženo isplatiti doprinose zajedničke pričuve, ističući da tuženici u tom postupku nisu osporavali pravo vlasništva predmetne garaže, već su isticali da nisu dužni plaćati doprinose zajedničke pričuve jer u garažu curi voda. Konačno, smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke u pobijanom dijelu propustio savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te utvrditi osnovanost i tog dijela tužbenog zahtjeva.

11. Tuženici u žalbi ističu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a navodeći da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te je obrazloženje proturječno ispravama u spisu, a osim toga prvostupanjski sud da nije potpuno, pravilno i cjelovito cijenio svaki dokaz zasebno, niti sve dokaze zajedno te rezultate cjelokupnog postupka. Smatraju da na temelju izvedenih dokaza, potpunom i pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, nije moguće zaključiti o postojanju činjenica na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Ističu da je isti svoju aktivnu legitimaciju trebao dokazati izvatkom iz zemljišne knjige ili pravnim poslovima (za predmnijevane vlasnike), i to za sve tužitelje koji mu daju ovlast da u njihovo ime i za njihov račun vodi ovaj spor. Osim toga, da nije dostavio aktivni izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg bi bilo razvidno da su bili vlasnici predmetnih nekretnina u utuženom razdoblju, niti je dokazao da su suvlasnici koji su ga ovlastili za upravljanje predmetnom zgradom uopće bili vlasnici nekretnine za koju je utužena pričuva. Navode i da se tvrdnja tužitelja da tuženici nisu nešto platili ne dokazuje sastavom jednostrane isprave od strane tužitelja, koji nije dokazao da im je utužene račune ikada dostavio.

12. Na žalbu tuženika:

12.1. Protivno žalbenim navodima tuženika pobijana presuda glede odluke kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi u dijelu kojim je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju na račun zajedničke pričuve iznos od 323,76 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te odluke kojom je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju na račun zajedničke pričuve iznos od 514,36 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženici ukazuju u žalbi, a niti neka druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, ispitujući pobijanu presudu u navedenom dijelu utvrđeno je da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sebi ni razlozima presude, iznijeti su razlozi o svim odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava i zapisnika.

12.2. Također, prvostupanjski sud u navedenom dijelu nije počinio niti bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju također ukazuju žalitelji jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom te zakonske odredbe i učinio, i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

13. Osim toga, u navedenom dijelu niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno. 13.1. Odredbom čl. 378. ZVDSP-a, na koju se pozvao prvostupanjski sud propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, te upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom, raspolaže sredstvima zajedničke pričuve, te zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije određeno.

13.2. Također, odredbom čl. 93. st. 1. ZVDSP-a, propisano je da upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Prema stavku 2. istog članka u upravljanju nekretninom upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlast da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka. Prema stavku 3. istog članka upraviteljev odnos sa suvlasnicima glede njegova upravljanja nekretninom ravna se po općim pravilima o zastupanju i posebnim pravilima o upravitelju kojega postavljaju suvlasnici, ako što drugo ne proizlazi iz položaja koji upravitelju nekretnine daju odredbe glave 4. trećega dijela ovoga Zakona.

13.3. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je neosnovan prigovor tuženika o nepostojanju aktivne legitimacije tužitelja za naplatu zajedničke pričuve, jer iz Međuvlasničkog ugovora od 21. prosinca 1998. (str. 86-107 spisa) i Ugovora o upravljanju zgradom u [adresa], 29, 31; A.T.M. 30 od 21. prosinca 1998. (str. 61-65 spisa) proizlazi da su suvlasnici predmetne zgrade ugovor o upravljanju predmetnom zgradom zaključili s tužiteljem, koji je kao upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Pri tome isti, suprotno žalbenim navodima tuženika, svoju aktivnu legitimaciju nije dužan dokazati izvatkom iz zemljišne knjige ili dokumentacijom o pravnim poslovima za sve suvlasnike u čije ime i za čiji račun vodi ovaj spor.

14. Nadalje, odredbom čl. 85. st. 2. ZVDSP-a, stipulirana je obveza svih suvlasnika nekretnine da osnuju zajedničku pričuvu, koja prema odredbi čl. 90. st. 1. istog Zakona predstavlja namjenski vezanu zajedničku imovinu svih suvlasnika nekretnina namijenjenu za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, pa upravo iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi obveza svih suvlasnika zgrade na plaćanje sredstava zajedničke pričuve.

14.1. Doprinos za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno (čl. 89. st. 2. ZVDSP-a).

14.2. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, što tuženik neosnovano žalbenim navodima dovodi u pitanje. Naime, prvostupanjski sud svoju ocjenu o neosnovanosti navedenog prigovora nije utemeljio samo na jednostranoj ispravi izdanoj od strane tužitelja (Izvodima iz poslovnih knjiga tužitelja), već i na drugim ispravama u spisu, pobliže navedenim u točkama 15.1., 15.3. i 16.1. obrazloženja pobijane presude, a temeljem koje dokumentacije je, poglavito Ugovora o prodaji br. 139/94 od 31. ožujka 1994. i potvrde od 12. studenog 2012. (kojim ispravama tužitelj dokazuje da su tuženici stekli predmetni poslovni prostor i da su njegovi izvanknjižni vlasnici), te izvatka iz knjige položenih ugovora za [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], pravilno utvrdio da su tuženici u razdoblju navedenom u točkama I. i II. izreke pobijane presude bili suvlasnici predmetnih posebnih dijelova - poslovnog prostora PP-79 površine 55,44 m2 i garaže GR-86 površine 42,97 m2, te kao takvi temeljem odredbe čl. 89. st. 2. u vezi čl. 375. i čl. 380. ZVDSP-a obveznici plaćanja zajedničke pričuve. Kako je dakle tužitelj dokazao svoju tvrdnju da su tuženici u navedenom periodu bili suvlasnici predmetnih posebnih dijelova nekretnine, neosnovani su i neutemeljeni žalbeni navodi tuženika da je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja zahtjev tužitelja i u tom dijelu trebalo odbiti.

15. Prema odredbama čl. 380. st. 1. i 4. ZVDSP-a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. Obzirom na utvrđenje da tuženici tu svoju zakonsku obvezu za utuženo razdoblje nisu ispunili, pri čemu matematički izračun zahtjeva tužitelja nije sporan, pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi u dijelu kojim je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju na račun zajedničke pričuve iznos od 323,76 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te kojom je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju na račun zajedničke pričuve iznos od 514,36 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

16. Iz navedenih razloga, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke.

17. Na žalbu tužitelja:

17.1. Prije svega, valja navesti da žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na dio točke III. izreke pobijane presude, kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za neplaćeni doprinos zajedničke pričuve za mjesec ožujak 2018., obzirom da se u odnosu na to potraživanje istaknuti prigovor zastare ukazuje osnovanim. Radi se, naime, o najstarijem utuženom iznosu koji je dospio na naplatu 15. ožujka 2018., te je do pokretanja postupka 26. ožujka 2021., protekao trogodišnji rok zastare propisan odredbom čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a). Stoga je u tom dijelu žalbu tužitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 13,69 EUR sa zateznim kamatama od 16. ožujka 2018. do isplate.

18. U preostalom dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 410,63 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), te odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 123,19 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka IV. izreke), osnovano tužitelj ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, obzirom da je izreka u tom dijelu proturječna ispravama u spisu, te su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega ovaj sud ne može ispitati pravilnost i zakonitost pobijene odluke u tom dijelu.

18.1. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da su tuženici suvlasnici predmetne garaže od dana izdavanja izvatka iz knjige položenih ugovora, dakle od 12. srpnja 2021., odnosno da tužitelj nije dokazao da su tuženici bili suvlasnici garaže prije 12. srpnja 2021., slijedom čega za razdoblje koje je prethodilo mjesecu srpnju 2021. nisu dužni platiti zajedničku pričuvu za taj posebni dio predmetne nekretnine.

18.2. Osporavajući utvrđenje prvostupanjskog suda, tužitelj se u žalbi poziva na pravomoćnu presudu istoga suda, poslovni broj: Povrv-13823/2016 od 30. listopada 2018., za koju navodi da je donesena u istoj pravnoj stvari, između istih stranaka i za isti posebni dio (garažu), za razdoblje različito od utuženog, a koju je tijekom postupka dostavio u spis. Protivno žalbenim navodima tužitelja, ta presuda nema bitni značaj za ovaj postupak, jer njome nije utvrđeno prava vlasništva tuženika na spornom posebnom dijelu - garaži GR-86, međutim obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije prvostupanjski sud je temeljem izvedenih, odnosno predloženih dokaza trebao utvrditi jesu li tuženici kroz cijelo utuženo razdoblje bili suvlasnici tog posebnog dijela nekretnine.

18.3. Naime, osim iz jednostrane isprave izdane od strane tužitelja (Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja), i iz popisa suvlasnika na potpisnoj listi od 14. ožujka 2003. (str. 81 spisa) i popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (str. 106 spisa) proizlazi da su tuženici navedeni kao suvlasnici spornog posebnog dijela - garaže GR-86 površine 42,97 m2. Također, iz izvatka iz knjige položenih ugovora (izdanog 12. srpnja 2021.) za [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su tuženici suvlasnici garaže površine 42,97 m2, na adresi u [adresa], svaki u ½ dijela.

18.4. Stoga, ukoliko je postojala dvojba jesu li tuženici kroz cijelo utuženo razdoblje bili suvlasnici navedene garaže, isto je trebalo razjasniti uvidom u navedeni izvadak iz knjige položenih ugovora s povijesnim prikazom, koji sadrži podatke kada je i temeljem koje osnove izvršena uknjižba prava vlasništva tuženika. U svakom slučaju, prema stavu ovog suda nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da su tuženici suvlasnici predmetne garaže od dana izdavanja aktivnog izvatka iz knjige položenih ugovora, dakle od 12. srpnja 2021., ovo već imajući u vidu sadržaj samog tog izvatka iz kojeg proizlazi da odgovara stanju knjige položenih ugovora na dan 11. srpanj 2021., a osim toga i ostale isprave (popise suvlasnika) iz kojih proizlazi da su tuženici već u trenutku sastavljanja tih popisa navedeni kao suvlasnici sporne garaže, o čemu u pobijanom dijelu presude nema nikakvih razloga.

19. Zbog navedenog je u tom dijelu prihvaćanjem žalbe tužitelja, a temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, te posljedično tome i u odluci o troškovima postupka iz točke V. izreke, ovaj sud ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanja.

20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te utvrditi sve odlučne činjenice u odnosu na taj dio zahtjeva tužitelja na način propisan čl. 8. ZPP-a, i to poglavito činjenicu jesu li tuženici i u razdoblju od ožujka, odnosno travnja 2018. do lipnja 2021. bili suvlasnici predmetnog posebnog dijela - garaže GR-86, cijeneći sve isprave u spisu, te izvadak iz knjige položenih ugovora za [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] s povijesnim prikazom, te ponovno odlučiti o osnovanosti tog dijela zahtjeva tužitelja, dajući za svoje zaključke jasne i logične razloge koji imaju uporište u stanju spisa i provedenim dokazima kako bi ovaj sud po eventualnoj novoj žalbi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste. Novom odlukom odlučit će i o cjelokupnim troškovima postupka.

Varaždin, 5. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec